ADHD ili hiperaktivnost kod dece

Koliko sam cula, te se stvari ne nasledjuju, vec samo mozda brzina razvoja CNS.

Tako da ne verujem, da je od vas ili vasih "to" dobio. Cak i da se to nasledjuje, vi to nemate, znali biste da imate.

Kakvog ste to psihijatra imali?!? Da nije mozda on pobegao iz Laze, pa usput maznuo dr.mantil...

Ne biste vi njega vodali po psihijatrima, vec bi sam isao kod osoba koje su specijalizovane upravo za njegov problem i rade sa ljubavlju svoj posao. Ako je problem motivacija, sigurna sam da one znaju da mu pomognu da je pronadje.

Ovako mi zvuci kao tipican tinejdzer sa svojim bubicama i pored stvari koje odudaraju. S obzirom na njegov problem sa kojim se niko nije od strucnih lica ozbiljno pozabavio, klinac je sjajan i vi sjajno obavljate posao.

Sto se tice engleskog, mislim da bi najbolje usvajao jezik sa TVa. Pa vidite da nabavite hrpu filmova, serija za ucenje jezika. Ima ih puno na internetu i mogu se skidati.
 
Koliko sam cula, te se stvari ne nasledjuju, vec samo mozda brzina razvoja CNS.

Tako da ne verujem, da je od vas ili vasih "to" dobio. Cak i da se to nasledjuje, vi to nemate, znali biste da imate.

Kakvog ste to psihijatra imali?!? Da nije mozda on pobegao iz Laze, pa usput maznuo dr.mantil...

Ne biste vi njega vodali po psihijatrima, vec bi sam isao kod osoba koje su specijalizovane upravo za njegov problem i rade sa ljubavlju svoj posao. Ako je problem motivacija, sigurna sam da one znaju da mu pomognu da je pronadje.

Ovako mi zvuci kao tipican tinejdzer sa svojim bubicama i pored stvari koje odudaraju. S obzirom na njegov problem sa kojim se niko nije od strucnih lica ozbiljno pozabavio, klinac je sjajan i vi sjajno obavljate posao.

Sto se tice engleskog, mislim da bi najbolje usvajao jezik sa TVa. Pa vidite da nabavite hrpu filmova, serija za ucenje jezika. Ima ih puno na internetu i mogu se skidati.

Ne znam kakvog sam psihijatra imala, to se i ja pitam, mada se sve manje time opterecujem. Imam pametnija posla u životu. Bilo pa prošlo. Sve to sa psihijatrom, kao i sve ostalo u životu ima i svojih dobrih i loših strana. Nije pobegao iz Laze, daleko od toga, ne spada cak ni u "psihijatrijku kozmetiku kakvu sam viđala u Palmotićevoj. Ali ... mnogo loše kontrole emocija, mnogo impulsivnosti, malo povremene paranoidnosti u širem smislu reči, mnogo manipulativnosti, mnogo problema sa autoritetom, određen procenat bazične depresivnosti, orijentisanost ka materijalnom kada već ne može ka intelektualnom, sklonost navlačenju na patologiju pri vođenju drame, sklonost autodestrukciji kao i maltretiranju drugih - i to je to. I - pošto će moj sin za dve godine biti punoletan - zaista ne bih da nekome takvom dopadne šaka.

Da li je moj sin tipičan - ne nije, tako zvuči, ali nije. Ima tu što šta tipično, ali i što šta atipično. Sav je poseban i njegovo ponašanje dosta odskače od ponašanja druge dece. Srećom, ima drugove, nije nasilan, prilično je poslušan… Totalno je nepredvidljiv: ode na ekskurziju u Solun i bude mu super, pa onda ode na sportski turnir u Marsej I prođe kako je prošao. Nekada je sa njim dan savršeno normalan, nekada ga jedva izdržim zbog neke njegove uznemirenosti, vrtenja jednih te istih pitanja u krug, puštanja zvukova, skidanja gaća i pokazivanja dupeta pred mojojm majkom koja ima 72 godine ili se zatrči njoj u krilo i skoči, a sav je visok, širokih ramena, jak kao bik (194cm, 80kg) itd.

Što se engleskog tiče – njegovo interesovanje za film je počelo još od crtaća koji nisu bili sinhronizovani, već je engleski mogao da čuje, a ja bih mu čitala, ne uvek – naravno. Kasnije se nastavilo sa domaćim i evropskim filmom. Engleski sam počela prvo sama da ga učim kada je imao 4 godine, pa nije išlo i nisam htela da ga mučim. Onda sam ga odvela kod profesorke u predškolski – žena digla ruke (izdržala godinu ipi dana), pa sam ga dala u školicu engleskog – rekli mi da ga ispišem jer je odsutan, ništa ne sluša. Onda je od trećeg razreda imao priv. časove i engl. i nemačkog sve do osmog, ali ni glagol to be ne zna da promeni u presentu. Pre neki dan me pita šta znači house i go!?

A ja – mislim da jesam malo depresivna, to ste dobro primetili. Nekako sam posustala jer sam vaspitana da samo radim kako treba – kad tad će se isplatiti. E, pa neće. Ja sam svu svoju energiju uložila u svoju nauku, sina i muškarca koga sam volela i – sin mi je možda autističan, profesionalno sam nerealizovana, a muž i brak – to je sranje, ali kod svih je više-manje slično. Ne znam zašto neuspeh gde god se okrenem. Zaista ne doživljavam sve to tragično, trudim se da budem duhovita, ali sam se nekako umorila i svela svoje aktivnosti samo na sina, kuću, već završen doktorat, šetnju psa I konkurse za posao. A I čokolada je zakon, ništa mi ne može popraviti raspoloženje nego kada skrkam milku noissete ili 400g nutele. Kakav AD, to kod mene ne pali.

P.S. Sve što se ispolji kao osobina, bilo morfološka,bilo fiziološka bilo kompleksna ponašajna (mentalna bolest) nasleđeno je. Samo je pitanje koliko smo bili otporni (nevulnerabilni) da ne podlegnemo sredinskim stresorima pa da se to nasleđe ne ispolji kao i koliko su jaki ti stresori bili.
 
Uh, sada bi me kolege ubile. Naravno da postoje osobine na koje sredina ne utiče (boja očiju, kovrdzava/ravna kosa...), one su takve kakve su kada se rodimo. Takođe, ako se u momentu deobe oplođene jajne ćelije ili nekom ranijem embrionalnom stadijumu desi greška jer nedostaje protein u nitima deobnog vretena ili postoji balansirana translokacija - Daunov sindrom će se roditi bez obzira kakvi su sredinski faktori. Što se autizma tiče, ako je sklop gena na različitim hromozomima takav, kao i njihova penetrabilnost, ekspresivnost itd. on će se razviti onda kada se razvija (valjda između druge i treće godine najčešće) makar uslovi spoljašnje sredine bili idealni.

I na kraju još jedan primer relativnosti psihijatrijske pomoći. Ne znam tačno priču, ali znam suštinu. Elem IMZ je osnovala dr Slavka Morić i nešto što se od samog početka tamo radilo je psihijatrijski rad sa decom koja imaju Daunov sindrom otud tamo jos uvek laboratorija za prenatalnu dijagnostiku te jadne trudnice sede i čekaju amniocentezu usred ludnice!). Elem, radili tako psihijatri na podizanju svesti Daunovih sindroma, radili i radili i kada su im podigli nivo svesti - oni su postali depresivni. A onda su morali da počnu da ih leče od depresije...
Da li su im učinili dobro - pitanje je sad?!
 
Gledala sam redovno Boston legal i sad ovih mesec dana citala sve sto mi padne pod ruku.I eto lupih i pogodih, dok sam citala postove.

I vidim da se zena bas uznemirila, zaista nisam mislila bilo sta lose.

Ma zaboga, naravno d aniste - nije moj post bio pezorativan, samo sam srecna da se jos neko slaze s amojom online dijagnozom na nevidjeno (dete vodali kao ADD i pitajBogastasve jos). Pa zato kazem - mnooogo sam dobra, nema to veze sa Vama (i Voi ste mnooogo dobri, i Vi ste kao laik pogodili is opisa sta je, a glupson od psihijatra koji je dete gledao tek na sugestiju majke !?) :)
 
Asperger sklanjaju iz ASD-a tj iz autisticnog spektra, barem amerikanci. Naidjoh na par sajtova tu informaciju, proguglajte ako vas zanima.

Niste se ostvarili u poslu? A idete u NY na dalje usavrsavanje ili bi vas samo nobelova nagrada zadovoljila?! Ako je bioloski sat otkucao svoje, a zelite i obicno dete (sto je sasvim normalno), uvek mozete pruziti ljubav i dom nekom detetu.

Kao majka? Dete sa Aspergerom vam ima prijatelje, trenira kosarku, zavrsava srednju skolu i to u zemlji Srbiji! Momak od 2m! To je sve i vas trud.

Udata zena koja tamani cokolode. Sve smo takve, samo sto se na neke lepi salo, na neke ne. :)

Nije vam lako, znam. Ali kako bi vam bilo da ste razvedena tetkica sa pravim autisticnim detetom? Vi imate da platite najbolje za vase dete. Privatnu skolu, putovanja...

Cak i da je nasledno, sta sad?! Dete je tu. Jedino ako planirate drugo dete, pa se bojite. Da je nasledno ne verujem. U svetu ima ljudi koji su citav zivot tome posvetili i verujem da bi dokazali makar sumnju na tako nesto!
A taj trip za nasledje sam imala i ja. I mislila za ADHD ja da imam. Sad mi sve to smesno. Kad ono, verujte mi, svaka majka koja ima dete sa problemom isto je istripovala.

Vas otac nije imao autizam, jer je bio privrzen porodici.

I ja se plasim uzasno i besna sam. Na kraju nije ostalo mnogo strasnih dijagnoza, a ja ne bih nijednu. Ali posle mesec dana sam se ipak puno smirila i puno racionalnije razmisljam. Morate i vi tako.

Moj vam je savet, povezite se sa ljudima koje sam vam preporucila.

Za pokazivanje guze. Dete to ne radi zato sto je mentalno oboleo, vec zato sto je u nekim stvarima i dalje na nivou deteta. Na to gledajte kao na deciji nestasluk. Kako da se nosite sa tim tikovima i detinjarijama, obratite se gore pomenutim.

Zaista verujem da se vase dete moze za par godina maksimalno izvuci iz svog stanja. Neke stvari ce ostati, vidite tamo u seriji na primer koje. Da ce se promeniti, naci sta ga zanima, postati potpuno samostalan, a za to mu treba pomoc.

Izbacite tog psihijatra iz sistema, sve sto je on rekao delete, budala jedna, sto bi rekla moja baba, pose..m mu se na diplomu.

Nije vama nista, detetu na zalost jeste, ali zivot je pred vama.


WW- OK. Nismo se razumele. I mene nervira kad nestrucni ljudi daju komentare iz moje struke, ali i oni nekad budu u pravu. :per:
 
Za pokazivanje guze. Dete to ne radi zato sto je mentalno oboleo, vec zato sto je u nekim stvarima i dalje na nivou deteta. Na to gledajte kao na deciji nestasluk. Kako da se nosite sa tim tikovima i detinjarijama, obratite se gore pomenutim.

Ovo jeste baš tako i ja sam jednostavno prestala da obraćam pažnju na to. Kada uradi, kao i da nije. Ali jeste. To je strašno videti kada odjednom ispolji neko ponašanje kao da ima 6, 10 ili 12 godina manje.

Ne idem u NY na usavršavanje. Idem da radim jer tamo ima posla u laboratoriji, a ovde nema. I idem jer je tamo srednja škola besplatna. Ne možemo više ovako.

Ne planiram više dece.

Aaa, nisam ja toliko loša sa kilogramima (70 na 177cm), a planiram da smršam :zcepanje:. Mnogo sam lošija sa tim svojim odnosom prema čokoladi i rođenu majku bih prodala za 100 gramića, pravi sam zavisnik. U tome je moj psihijatrijski problem, ako je uopšte psihijatrijski. I neizlečiv je. Drugo mi ništa ne fali, to znam. Ne daj Bože da se zaposlim u nekoj samoposluzi - pa sve bih im čokoladno sa polica sljuštila.

A u šta su stavili Asperger kada su ga iz tog spektra izbacili?

I aman, sada ću vam pronaći bar jedan genski marker za autizam, projekat mapiranja genoma se završava sledeće godine!
 
Upravo smo se vratili sa godišnjeg odmora i moram da vam kažem da sam na ivici nervnog sloma! Moj ADHD- ovac nas ništa nije slušao! Suprug i ja smo konstatovali da mu je ponašanje ove godine mnogo gore nego prošle...zabrinjavajuće je to sto sam taman mislila da je neke stvari prevazišao, a ono opet po starom. Konkretno mislim na njegove burne reakcije kada mu se nesto ne dozvoli da radi, tada počne da se dere sto jače može i da histeriše ne bi li svi prisutni obratili pažnju na njega! Takodje smo imali problem i sa slušanjem. Prosto mora da uradi ono što je naumio i ne može da se iskontroliše kada pokušamo u tome da ga sprečimo (verbalno).A da se nadovežem na onu priču o batinama, kod mog deteta to ne pali, samo ga jos više ražesti i onda time ništa nisam postigla!
Osećam se iscrpljeno, jer mi se ponekad čini da stalno moram da idem za njim i da mu govorim šta sme, a šta ne sme da radi, a to ne priliči detetu od osam godina! Moram nešto pod hitno da preduzmem...razmišljala sam da ga odvedem kod dr. Rudića...uradiću mu test intolerancije na hranu, ....homeopatija,....ne znam ni sama odakle da počnem, samo znam da je strašno naporno i da nešto mora da se učini!
 
Upravo smo se vratili sa godišnjeg odmora i moram da vam kažem da sam na ivici nervnog sloma! Moj ADHD- ovac nas ništa nije slušao! Suprug i ja smo konstatovali da mu je ponašanje ove godine mnogo gore nego prošle...zabrinjavajuće je to sto sam taman mislila da je neke stvari prevazišao, a ono opet po starom. Konkretno mislim na njegove burne reakcije kada mu se nesto ne dozvoli da radi, tada počne da se dere sto jače može i da histeriše ne bi li svi prisutni obratili pažnju na njega! Takodje smo imali problem i sa slušanjem. Prosto mora da uradi ono što je naumio i ne može da se iskontroliše kada pokušamo u tome da ga sprečimo (verbalno).A da se nadovežem na onu priču o batinama, kod mog deteta to ne pali, samo ga jos više ražesti i onda time ništa nisam postigla!
Osećam se iscrpljeno, jer mi se ponekad čini da stalno moram da idem za njim i da mu govorim šta sme, a šta ne sme da radi, a to ne priliči detetu od osam godina! Moram nešto pod hitno da preduzmem...razmišljala sam da ga odvedem kod dr. Rudića...uradiću mu test intolerancije na hranu, ....homeopatija,....ne znam ni sama odakle da počnem, samo znam da je strašno naporno i da nešto mora da se učini!

Meni to izgleda kao da on jednostavno ne može da odloži svoju potrebu (nešto što je naumio). Stajanje tome naglo na put ga frustrira i izaziva užasno burnu reakciju. Dešavalo se i nama, ali retko zbog malog broja interesovanja.
Možda da pokušaš bez zabrane - podigni ga u vis i poljubi, zagolicaj ili tako nešto, počni da ga zasmejavaš - uradi nešto lepo samo da mu skreneš pažnju. To kod nas dosta pali!
 
Meni to izgleda kao da on jednostavno ne može da odloži svoju potrebu (nešto što je naumio). Stajanje tome naglo na put ga frustrira i izaziva užasno burnu reakciju. Dešavalo se i nama, ali retko zbog malog broja interesovanja.
Možda da pokušaš bez zabrane - podigni ga u vis i poljubi, zagolicaj ili tako nešto, počni da ga zasmejavaš - uradi nešto lepo samo da mu skreneš pažnju. To kod nas dosta pali!
Ma da, upravo se o tome radi! Ne moze da se iskontrolise! To me i izbacuje iz takta i veoma mi je tesko da u takvim situacijama iskuliram. :besna: Znam da u mnogim stvarima gresim i da bi trebalo da se potrudim da ga bolje razumem, ali imam utisak da ne dopirem do njega i da je ponekad sve sto cinim uzaludno.
 
Ma da, upravo se o tome radi! Ne moze da se iskontrolise! To me i izbacuje iz takta i veoma mi je tesko da u takvim situacijama iskuliram. :besna: Znam da u mnogim stvarima gresim i da bi trebalo da se potrudim da ga bolje razumem, ali imam utisak da ne dopirem do njega i da je ponekad sve sto cinim uzaludno.

Ništa strašno, imala sam isti problem. Zapravo se radi o strahu zbog detetovog ponašanja samo što strah traje toliko kratko da se i ne primeti već odmah pređe u bes. Bes onda preplavi i mišljenje i druge kognitivne funkcije kao da ne postoje.
posle diđe do griže savesti kada mirne glave preispitam svoju reakciju.

Elem, to se rešava najpre uvidom jer vam ovako teorijski ništa ne znači dok ne uhvatite sebe u ne postanete svesni takvog jednog momenta. Kod mene licno je simuliran na psihodrami. Nakon toga naučite da pravite distancu - kako da imate zamišljeni prekidač u glavi koji uključite čim mali počne da šizi. Uključivanjem prekidača isključili ste emocije. onda se prema njemu u tom momentu ponašate kao da nije vaše nego bilo čije drugo dete. i onda primetite kako vam je reakcija daleko adekvatnija, a detetovo reakcija na vaše ponašanje daleko prihvatljivija. Kada prođe - klik, uključite ponovo emocije.

To ja radim ima već par godina kada nastanu rasprave da li ću kući u 11 ili u 12 ili u 1, zašto ne mogu da se zadržim na pena party-ju do 3, svi piju pivo jedino ja ne smem, svi nose patike od 300 evra jedini sam ja bednik itd itd
 
problem je što je kod deteta sa ADHD/ADDom bar jedan od roditelja nestrpljiv i loš kontrolor emocija (što bi se reklo ili paničar ili je rođen besan) pa se onda stvar vrti u krug. i onda se i roditelj mora uciti ponasanju, ne mislim nista lose pod tim - i sama sam kroz to prosla. kakva sam bila, sada sam savrsena!
 
problem je što je kod deteta sa ADHD/ADDom bar jedan od roditelja nestrpljiv i loš kontrolor emocija (što bi se reklo ili paničar ili je rođen besan) pa se onda stvar vrti u krug. i onda se i roditelj mora uciti ponasanju, ne mislim nista lose pod tim - i sama sam kroz to prosla. kakva sam bila, sada sam savrsena!

Da, ta sam! Mada je moj muz prilicno flegmatican tip, ali sinak uspeva ponekad cak i njega da izbaci iz takta. Definitivno je sve stvar kontrole, ali ja bas i nisam dobra u tome i onda se, kao sto kazes, sve vrti u krug. Milion puta mi je proslo kroz glavu da mozda i ja imam isti problem, jer sam impulsivna (brzo planem) i ponekad nestrpljiva (ne volim da cekam u redu) :) mada, po prici mojih roditelj, nisam bila neko problematicno dete, pa mi se to bas i ne uklapa u pricu. Mada....ko zna...:think:
 
Da, ta sam! Mada je moj muz prilicno flegmatican tip, ali sinak uspeva ponekad cak i njega da izbaci iz takta. Definitivno je sve stvar kontrole, ali ja bas i nisam dobra u tome i onda se, kao sto kazes, sve vrti u krug. Milion puta mi je proslo kroz glavu da mozda i ja imam isti problem, jer sam impulsivna (brzo planem) i ponekad nestrpljiva (ne volim da cekam u redu) :) mada, po prici mojih roditelj, nisam bila neko problematicno dete, pa mi se to bas i ne uklapa u pricu. Mada....ko zna...:think:

Ajde!
I ja sam po svoj prilici vlasnica ADDa (hiperaktivna nisam, to je definitivno). I definitivno je da mi je dg tacno dala WW online. Moji roditelji su uzivali sa mnom, nikada problema nisu imali, vise sam ih ja imala sa samom sobom, koliko se secam nego bilo ko drugi sa mnom.
I ja sam tako godinama mislila da mi je muz flegmatican. ispalo je da je zapravo pasivno agresivan. Pasivno agresivni se po pravilu lepe za impulsivne. On cuti i kao toleriše umesto da se ponasa kao autoritet, ja onda planem i izderem se na dete kao da sam ja otac, posle kada razmislim poludim i izderem se i na muza jer sam ja majka, ja treba da ga mazim, volim, hranim, lecim, mazem Pavlovicevom, citam mu itd. a on ne moze ni da bude neki autoritet, bar da kaze - uradi kako ti je majka rekla. I tako...
Sve u svemu - kao sto rekoh - nista strasno. Brzo mozes to da osvestis i korigujes, a kada korigujes sebe to implicira korigovanje i detetovog i muzevljevog ponasanja (50% posto muskarci obicno nece da rade na sebi). Kod mene je cela stvar vec davno proslo vreme.
Jos nam ostaje da vidimo sta je sa detetom.
 
Bolje derishta da su Jar-Jar nego Jabba the Hutt.
jar%20jar%20binks.jpg

Vs
jabba.jpg
 
Ajde!
I ja sam po svoj prilici vlasnica ADDa (hiperaktivna nisam, to je definitivno). I definitivno je da mi je dg tacno dala WW online. Moji roditelji su uzivali sa mnom, nikada problema nisu imali, vise sam ih ja imala sa samom sobom, koliko se secam nego bilo ko drugi sa mnom.
I ja sam tako godinama mislila da mi je muz flegmatican. ispalo je da je zapravo pasivno agresivan. Pasivno agresivni se po pravilu lepe za impulsivne. On cuti i kao toleriše umesto da se ponasa kao autoritet, ja onda planem i izderem se na dete kao da sam ja otac, posle kada razmislim poludim i izderem se i na muza jer sam ja majka, ja treba da ga mazim, volim, hranim, lecim, mazem Pavlovicevom, citam mu itd. a on ne moze ni da bude neki autoritet, bar da kaze - uradi kako ti je majka rekla. I tako...
Sve u svemu - kao sto rekoh - nista strasno. Brzo mozes to da osvestis i korigujes, a kada korigujes sebe to implicira korigovanje i detetovog i muzevljevog ponasanja (50% posto muskarci obicno nece da rade na sebi). Kod mene je cela stvar vec davno proslo vreme.
Jos nam ostaje da vidimo sta je sa detetom.

Da, to je manje vise i moja prica! Ja sam po ceo dan kod kuce sa klincima i naravno da su mi zivci poprilicno istanjeni, a onda moj cenjeni suprug dodje uvece kuci sa posla i konstatuje da se samo derem od kada je usao u kucu i nije mu jasno zasto sam nervozna! A deci sam veci autoritet ja nego on, a valjda bi trebalo da bude obrnuto.
 
Da, to je manje vise i moja prica! Ja sam po ceo dan kod kuce sa klincima i naravno da su mi zivci poprilicno istanjeni, a onda moj cenjeni suprug dodje uvece kuci sa posla i konstatuje da se samo derem od kada je usao u kucu i nije mu jasno zasto sam nervozna! A deci sam veci autoritet ja nego on, a valjda bi trebalo da bude obrnuto.

Ni obrnuto nije dobro. Oba roditelja podjednako moraju da budu autoriteti. Malo sam se ubacio, izvinite, tema ima dosta strana, potrudicu se da je procitam od pocetka.
 
Da, to je manje vise i moja prica! Ja sam po ceo dan kod kuce sa klincima i naravno da su mi zivci poprilicno istanjeni, a onda moj cenjeni suprug dodje uvece kuci sa posla i konstatuje da se samo derem od kada je usao u kucu i nije mu jasno zasto sam nervozna! A deci sam veci autoritet ja nego on, a valjda bi trebalo da bude obrnuto.

uh, to je bila moja prica.
da ne govorim o tome kada odemo na rodjendan kod rodbine. on sedi i prica i uopste ne gleda sta se sa detetom desava. ja kazem ne, sin ne poslusa, on i dalje sedi i prica. to me je raspamecivalo.
a od njegove recenice "docekujes me na noz" dizala mi se kosa na glavi.
davno bilo, sin je sada veliki, a ja muza vise uopste ne docekujem. dosao-ne dosao, isto mi se hvata, ni ne primetim tako da on nasrce na mene i pita sta ima novo, a ja pisem rad za casopis i mrzi me da govorim.
 
Ni obrnuto nije dobro. Oba roditelja podjednako moraju da budu autoriteti. Malo sam se ubacio, izvinite, tema ima dosta strana, potrudicu se da je procitam od pocetka.

pa, na zalost i ja sam daleko veci autoritet od mog muza i silnu energiju trosim da u ocima sina u pubertetu odrzim i ocev atoritet koji sam nije uspeo da izgradi. cesto cujem sebe kako izgovaram "poslusaj sta ti je otac rekao". strasno. posle kazu zene postale agresivne. mada, moram da priznam, od kada je utihnulo moje dranje on je postao mnogo aktivniji ;)

danas slucajno procitah da je ona koja je igrala Nikitu u seriji bila grozno hiperaktivna, morali su da je premestaju u neki specijalni razred i tako to. koliko vidim, danas joj nista ne fali, ima muza i sina, zdrava je i prava i poznata je sirom sveta. samo je nagrabusila ako je mali nasledio njen problem :worth:
 
Prebacivanjem ko je sta uradio, ko ne, nista se ne postize, osim udaljavanja. Nije vam lako. Neki partneri u ovakvim situacijama se teze snalaze, a samo zbog osecaja nemoci. Preispitivanje gde se pogresilo, ko je kriv, je suvisno. Umor, stres takodje cine svoje. Mozda oni i zele vise odgovornosti, ali ne znaju kako. Vide vas koje izgarate, a oni su kao posmatraci. Kad i pokusaju da pomognu ne valja. Ne kazem da su zrtve, ali na neki nacin se mozda osecaju izolovano. Vasa paznja je usmerena na dete, a sta je sa njima?
 
Prebacivanjem ko je sta uradio, ko ne, nista se ne postize, osim udaljavanja. Nije vam lako. Neki partneri u ovakvim situacijama se teze snalaze, a samo zbog osecaja nemoci. Preispitivanje gde se pogresilo, ko je kriv, je suvisno. Umor, stres takodje cine svoje. Mozda oni i zele vise odgovornosti, ali ne znaju kako. Vide vas koje izgarate, a oni su kao posmatraci. Kad i pokusaju da pomognu ne valja. Ne kazem da su zrtve, ali na neki nacin se mozda osecaju izolovano. Vasa paznja je usmerena na dete, a sta je sa njima?

sta je sa njima?
pa njihova paznja je bila usmerena na adu, basket, sah, kumove, bivsu zenu i cerku zbog grize savesti, pa i na po neku diskoteku do sitnih sata... do te mere da je covek tek nakon 10 godina primetio da mu sin ima problem sa paznjom pa se zabezeknuo
e, sada je moja paznja usmerena i dalje na sina, psa, new york i tako to. nesto slabo sebe vidim u braku i porodici u buducnosti
on sebe vidi i dalje sa nama - u tom grmu lezi problem
 

Back
Top