ADHD ili hiperaktivnost kod dece

Pa,jeste.Humor je odličan izduvni ventil,a ti ga zaista imaš.Isuse,kod vas nikako da prestanu sa opisnim pridevima.Sve nekako okruglo,pa na ćoše.Mom balavcu su postavili ukupno tri dijagnoze, koje idu tako u paketu,na otpusnim listama.Jedna je ADHD,druga eneureza,a treća,oko koje se dr-ica kolebala,čak me i pitala za mišljenje,a glasi-opšti razvojni por.školskih veština.Zapravo kolebala se oko dve,tri slične šifre jer kaže da nijedna od te dve tri nije baš precizna,pa je eto ta najbliža.Tako sam shvatila da moj sin ima ADHD,ali u kombinaciji sa još nečim.Ovo zvuči prilično obeshrabrujuće,ali ili sam malo odlepila neznam, ili mi sve to neizgleda baš toliko strašno.Ipak je on jedan više-manje OK momak(kad neide u školu,ha,ha).Naša dr-ica ovih dana nije na forumu,da nam malo rasturi koncepciju.
 
Pa,jeste.Humor je odličan izduvni ventil,a ti ga zaista imaš.Isuse,kod vas nikako da prestanu sa opisnim pridevima.Sve nekako okruglo,pa na ćoše.Mom balavcu su postavili ukupno tri dijagnoze, koje idu tako u paketu,na otpusnim listama.Jedna je ADHD,druga eneureza,a treća,oko koje se dr-ica kolebala,čak me i pitala za mišljenje,a glasi-opšti razvojni por.školskih veština.Zapravo kolebala se oko dve,tri slične šifre jer kaže da nijedna od te dve tri nije baš precizna,pa je eto ta najbliža.Tako sam shvatila da moj sin ima ADHD,ali u kombinaciji sa još nečim.Ovo zvuči prilično obeshrabrujuće,ali ili sam malo odlepila neznam, ili mi sve to neizgleda baš toliko strašno.Ipak je on jedan više-manje OK momak(kad neide u školu,ha,ha).Naša dr-ica ovih dana nije na forumu,da nam malo rasturi koncepciju.

E, moj enurezu odavno vise nema. Prosla bez lekova kako sam i ocekivala. To uvek prodje pre ili kasnije. ADD ima. Skolske vestine mu ne valjaju nista. Autisticnih osobina takodje ima. Ima i disharmonican kognitivni razvoj. Boze kako li to izgleda kada su delovi mozga nezreli u odnosu na uzrast, pa jos i neujednaceno nezreli. Kada bih bar uocila pikove koji mogu da povuku, ali izgleda nista ne moze da povuce zbog te snizene motivacije. Psiholog mi je objasnila da snizena motivacija moze da da laznu klinicku sliku?!
Valjda ce se dijagnosticki izraziti kada dodje doktor.
 
Dete trenutno ne vodimo ni kod jednog lekara, mada kako vreme odmice, cini mi se da mu je sve vise potrebno. Pre svega zbog tih njegovih frustracija koje u poslednje vreme ispoljava vezano za druzenje i za odbacivanje od strane vrsnjaka. Da li vasa deca, mada su oni ipak nesto stariji od mog deteta, histerisu kada nesto nije po njihovom? Moj sin to radi oduvek, samo sto je to ranije kada je imao tri-cetiri godine bilo mnogo burnije nego sada. Ranije se valjao po podu, pa cak je i lupao glavom o pod ili zid kada prohisterise, a naravno da stvar bude jos gora tada nije birao ni vreme ni mesto kada ce to da radi (prodavnica, ulica, park, vrtic,...). Danas takve stvari, fala Bogu, vise ne radi, ali mu je ostalo to da kada pobesni zbog necega pocne da skace i da se bacaka po krevetu! I sve se nadam sazrece, shvatice,.....ali kao da je to jos uvek jace od njega....kao da u takvim trenucima ne moze da se iskontrolise.....a sta li nas ceka u pubertetu....o tome ne smem ni da razmisljam....A sto se tice nocnog mokrenja, to je valjda povezano sa ovim problemom, jer je moj sin imao isti problem do skoro. Mada nije imao svaku noc, ali mu se s vremena na vreme desavalo da se upiski. Mada sam i ja kao dete imala taj problem, tako da je to verovatno u nasem slucaju nasledno.
Veliki pozdrav
P.S. Nemate pojma koliko mi znaci ovo sto mogu da komuniciram sa ljudima koji me razumeju, a pri tom imaju slicnih problema.....do skora sam mislila da sam jedina na svetu koja bije ovu bitku!
 
Ja sam homeopatijom zaista prezadovoljna. Kod sina je napredak fascinantan (merenja biofidbek aparatom su pokazala poboljšanja svih testova u proseku 25% za 10 meseci), a ja sam migrenu, od koje sam patila više od četvrt veka svela na par napada godišnje (a imala sam 2-3 puta mesečno, često i svake nedelje). Mi se već tri godine lečimo homeopatski, sinak je poslednji antibiotik popio u septembru 2007 (pre toga je popio količinu koja se meri litrima). Ja sam homeopatski izlečila i upalu pluća i 2 bronhitisa (dijagnozu je i postavio, i potvrdio izlečenje lekar opšte prakse koji mi je otvarao bolovanje, i nije znao da ne uzimam propisane antibiotike).
Moj suprug je bio zakleti protivnik svih alternativa, ponašao se prema meni kao da dete vodim kod plemenskog vrača. Prvih 6 meseci nas je vozio i čekao kao nadrndani taksista, ne progovorivši ni reč sa mnom. Posle je počeo uzgred da me pita ponešto, a od prošle jeseni je i on na homeopatiji. Da biste shvatile koliko je to bilo malo verovatno, morale biste da ga poznajete :) Recimo da to ima istu težinu kao profesija stripera kod prosečnog Balkanca :D

Kao što možete da primetite, ja sam veliki pristalica i zagovornik homeopatije :)
 
Moj suprug je bio zakleti protivnik svih alternativa, ponašao se prema meni kao da dete vodim kod plemenskog vrača. Prvih 6 meseci nas je vozio i čekao kao nadrndani taksista, ne progovorivši ni reč sa mnom. Posle je počeo uzgred da me pita ponešto, a od prošle jeseni je i on na homeopatiji. Da biste shvatile koliko je to bilo malo verovatno, morale biste da ga poznajete :) Recimo da to ima istu težinu kao profesija stripera kod prosečnog Balkanca

:hahaha:
 
Dete trenutno ne vodimo ni kod jednog lekara, mada kako vreme odmice, cini mi se da mu je sve vise potrebno. Pre svega zbog tih njegovih frustracija koje u poslednje vreme ispoljava vezano za druzenje i za odbacivanje od strane vrsnjaka. Da li vasa deca, mada su oni ipak nesto stariji od mog deteta, histerisu kada nesto nije po njihovom? Moj sin to radi oduvek, samo sto je to ranije kada je imao tri-cetiri godine bilo mnogo burnije nego sada. Ranije se valjao po podu, pa cak je i lupao glavom o pod ili zid kada prohisterise, a naravno da stvar bude jos gora tada nije birao ni vreme ni mesto kada ce to da radi (prodavnica, ulica, park, vrtic,...). Danas takve stvari, fala Bogu, vise ne radi, ali mu je ostalo to da kada pobesni zbog necega pocne da skace i da se bacaka po krevetu! I sve se nadam sazrece, shvatice,.....ali kao da je to jos uvek jace od njega....kao da u takvim trenucima ne moze da se iskontrolise.....a sta li nas ceka u pubertetu....o tome ne smem ni da razmisljam....A sto se tice nocnog mokrenja, to je valjda povezano sa ovim problemom, jer je moj sin imao isti problem do skoro. Mada nije imao svaku noc, ali mu se s vremena na vreme desavalo da se upiski. Mada sam i ja kao dete imala taj problem, tako da je to verovatno u nasem slucaju nasledno.
Veliki pozdrav
P.S. Nemate pojma koliko mi znaci ovo sto mogu da komuniciram sa ljudima koji me razumeju, a pri tom imaju slicnih problema.....do skora sam mislila da sam jedina na svetu koja bije ovu bitku!

To sa lupanjem glave nikako nije znak razmazenosti ili nevaspitanja, cula sam na psihodrami jer je jedna majka pitala, pa joj je lekar odgovorio. Uzgred, zena ima dva sina dvojajcana blizanca od kojih se jedan tako ponasa, a drugi ne. I to je dokaz da nije do nje.

Prijateljica koja odgaja decu u Americi mi je rekla da se takvo ponasanje moze cesto preseci na taj nacin sto ces i ti lepo pored njega poceti da se bacakas i histerises po krevetu najstrasnije sto mozes. On bi trebalo da prestane i da pocne da te zacudjeno gleda. Nakon nekoliko takvih "seansi" dete prestane. Nista te ne kosta da probas. To tamo savetuju pedijatri. Ako ne pomogne - onda kod decjeg psihijatra.
 
BLPD hvala na savetu, pokusacu....mada, ja znam da je on nakon takvog ponasanja svestan da je to jako ruzno sto radi i da mu posle bude krivo, ali kao sto rekoh, cini mi se da je to nesto jace od njega!
A sto se tice homeopatije....ja sam i dalje ubedjena da homeopatija moze da pomogne, samo treba naci pravog homeopatu i odgovarajuci lek.Cini mi se da mi bas i nismo imali mnogo srece iako je ovo jedana od poznatijih homeopatskih ordinacija u BG-u. Ana, ne znam da li je dozvoljeno da mi das kontakt vaseg homeopate ovim putem?
 
Poslaću ti kontakt PPom :)

Što se drame i histerisanja tiče, i nama se dešava. Ali zaista retko, i to se drastično proredilo otkako sam shvatila da je okidač gotovo uvek neka nezadovoljena fiziološka potreba - premoren, pospan, gladan, žedan. Njemu je potrebno više sna nego vršnjacima, definitivno. I češće užine. Otkako gledam na sat, kao da je beba, i nudim da jede/pije na 2.5-3h (uvek imam u tašni po jedan sokić i neki keksić/kroasan/nešto za prvu pomoć), kao i vodim računa da nema mnogo aktivnosti u toku jednog dana, i da ima neko vreme za 'kuliranje' u kolima ili kod kuće između dve aktivnosti (tipa vrtić i rođendan) - ti ispadi su stvarno neuporedivo ređi.
 
Poslaću ti kontakt PPom :)

Što se drame i histerisanja tiče, i nama se dešava. Ali zaista retko, i to se drastično proredilo otkako sam shvatila da je okidač gotovo uvek neka nezadovoljena fiziološka potreba - premoren, pospan, gladan, žedan. Njemu je potrebno više sna nego vršnjacima, definitivno. I češće užine. Otkako gledam na sat, kao da je beba, i nudim da jede/pije na 2.5-3h (uvek imam u tašni po jedan sokić i neki keksić/kroasan/nešto za prvu pomoć), kao i vodim računa da nema mnogo aktivnosti u toku jednog dana, i da ima neko vreme za 'kuliranje' u kolima ili kod kuće između dve aktivnosti (tipa vrtić i rođendan) - ti ispadi su stvarno neuporedivo ređi.

Što se ovog mog tiče - i njemu je potrebno daleko više sna nego njegovim vršnjacima u tom uzrastu. Ja to nekako shvatam kao da njegov nestabilan nervni sistem mora vise i cesce u REM fazu radi oporavka.
On ide stalno pre podne u gimnaziju i vec u sredu mora da legne da spava popodne - sacuvaj Boze, kao penzioner. On sam legne ili ga ja podsetim jer bi inace nastalo cijukanje predvece kao da je beba, a mora se na trening.
A sto se jela tice - i dalje tu svoju potrebu mora da zadovoljava na svaka 3-4 sata kao kad je bio beba. Takodje sam primetila i veoma izrazenu potrebu za slatkisima. I to - kada dodje iz skole, ako u kuci nema niceg slatkog (cokolada, sok) onda uzbuni citavu zgradu. Ne histerise, ali je sav - kao da mu droga fali. I vice Daj, daj! Onda hitno trcim u samoposlugu jer se ovde slatkisi tesko zadrzavaju ili imam štek kod mame na spratu ispod. Sada sam uhvatila fazon pa kupujem napolitanke u velikim kesama tako da sam mirna. U tim trenucima, ne vidim razliku između naseg labradora kada mu dodje vreme za obrok i sina:confused:
 
S jedne strane, prilično sam ogorčena na jednog lekara i jednog psihologa iz IMZ u Palmotićevoj. Kod njih smo stigli po usmenom savetu privatnog pedijatra, i po ispisanom uputu pedijatra iz DZ, u martu 2005. godine, kada je sinak imao nepune 3. Videli su dete po jednom, zaključili da nema nikakvih problema i da smo mi, parafraziram - nije baš tako brutalno sročeno ali se na to svelo - nekompetentni roditelji koji nisu u stanju da vaspitaju dete pa bi da mu pribave dijagnozu ne bi li na taj način opravdali svoju nesposobnost.

S jedne strane nam je laknulo, s druge - ostali smo gde smo.

:eek: Ovo nisam primetila. pa to im je izgleda generalan stav. I onda te dohvate, udare ti dijagnozu granicnog poremecaja i pocnu da te psihoterapiziraju. I onda uredno prijavis da si se izdrala na muza, a oni ti kazu akutni i prolazni psihoticni poremecaj u trajanju od pola sata, zato je dete takvo, sveti se. I onda ne daj Boze da ti nekad neko uzme karton, ne oprase te ni Hudson ni East River. E, to ti je moja prica. :worth: Stvarno mi nije jasno sta to sve treba da znaci.
 
Sad cete da skocite na mene da me pojedete verovatno, al ajde da pitam...

Sve to je u redu - i hormoni, i psihologija, i td. ali, kad pogledam oko sebe, "divlja" deca, da ih tako nazovem, a verovatno bi ih svrstali u grupu sa nekim poremecajem ponasanja, koju poznajem, su deca od roditelja koji, da budem iskren, nemaju nikakav autoritet. I tako dete dodje u goste, vrslja po kuci, ovi viknu kao, ono se smiri malo, pa opet isto. A da mu malo ischupaju usi, ili ga posalju napolje da odlomi prut, pa ga isibaju, ne bi mrdnulo s mesta.

Sve vise su stari, "babski", lekovi ponovo u upotrebi - ispalo je da su efikasniji nego ovi sinteticki. Da li je i u ovom slucaju "babski" lek, tj. dobre batine povremeno, po potrebi, delotvoran?
 
Sad cete da skocite na mene da me pojedete verovatno, al ajde da pitam...

Sve to je u redu - i hormoni, i psihologija, i td. ali, kad pogledam oko sebe, "divlja" deca, da ih tako nazovem, a verovatno bi ih svrstali u grupu sa nekim poremecajem ponasanja, koju poznajem, su deca od roditelja koji, da budem iskren, nemaju nikakav autoritet. I tako dete dodje u goste, vrslja po kuci, ovi viknu kao, ono se smiri malo, pa opet isto. A da mu malo ischupaju usi, ili ga posalju napolje da odlomi prut, pa ga isibaju, ne bi mrdnulo s mesta.

Sve vise su stari, "babski", lekovi ponovo u upotrebi - ispalo je da su efikasniji nego ovi sinteticki. Da li je i u ovom slucaju "babski" lek, tj. dobre batine povremeno, po potrebi, delotvoran?

Nećemo da skočimo. Ja lično mislim da je ova cela stvar sa dečjim pravima i dovela do toga da nam se deca na glavu penju. Takođe smatram i da prut nekada jednostavno ništa drugo ne može da zameni. Moja generacija je odrasla na kaišu pa šta nam fali.

Mene je sin sa 7 godina šutnuo u cevanicu zbog toga što nije imao strpljenja da čeka dok ja pričam sa majkom njegovog školskog druga na ulici. Odvela sam ga kući, usput ubrala prut, uvela ga u kupatilo i:
1. dupe i butine su mu nastradali;
2. nikada me više u životu nije šutnuo!

Ali, ko nije imao prilike da vidi kako izgleda problem sa pažnjom - sklon je da stvar protumači pogrešno. Zbog deficita pažnje kao mentalne funkcije se ne koristi prut. Niti zbog autističnih karakternih crta. To majke čija deca imaju takav ili neki sličan problem jako dobro osete. Takvo dete onda mora da se uči ponašanju na daleko suptilniji način.

Pozz.
 
Sve to je u redu - i hormoni, i psihologija, i td. ali, kad pogledam oko sebe, "divlja" deca, da ih tako nazovem, a verovatno bi ih svrstali u grupu sa nekim poremecajem ponasanja, koju poznajem, su deca od roditelja koji, da budem iskren, nemaju nikakav autoritet. I tako dete dodje u goste, vrslja po kuci, ovi viknu kao, ono se smiri malo, pa opet isto. A da mu malo ischupaju usi, ili ga posalju napolje da odlomi prut, pa ga isibaju, ne bi mrdnulo s mesta

Aha! BLPD je potpuno u pravu.Kamo sreće da smo svi mi samo "liberalni" roditelji. Za moje klince, verovao ili ne, listom i nastavnici i komšije kažu da su dobra i lepo vaspitana deca.Ovo sa rasutom (difuznom) pažnjom kod starijeg sina,nema veze sa vaspitanjem.Ne manifestuje se tako očigledno,već kada treba da se skoncentriše,onda mu se "milion mrava ušeta pod dupe".Deca koja su baš hiperaktivna,pa jurcaju,vrište,histerišu...liče na razmažena derišta,ali stručnjaci i te kako znaju razliku. Slažem se da smo kao društvo svi zabrazdili putem,da od zapada uzmemo samo ono najgore.Ono što ne pripada našem mentalitetu i nečini nam dobro.Nisam pristalica batina, mrzim kad treba da proradi varjača, ali dešava se. Pre par godina sam provela mesec dana u Londonu.Svakodnevno sam u samousluzi viđala roditelje koji se prave da cooliraju,dok se dete valja i vrišti kod rafa sa slatkišima ili igračkama.Nesmeju vikati na dete,a kamoli udariti,jer zakon ne dozvoljava.
Deca koju opisuješ se sve češće mogu videti,otuda i ovoliko nasilja u školama. Ajmo iskreno, u naše vreme je nastavnik imao pravo i na deljenje packi i zauški.Bilo je nastavnika koji su možda i preterali,ali generalno, niko zbog toga nije pravio halabuku.
Pozdravčići,a sad idem da pajkim,:)
 
Sad cete da skocite na mene da me pojedete verovatno, al ajde da pitam...

Sve to je u redu - i hormoni, i psihologija, i td. ali, kad pogledam oko sebe, "divlja" deca, da ih tako nazovem, a verovatno bi ih svrstali u grupu sa nekim poremecajem ponasanja, koju poznajem, su deca od roditelja koji, da budem iskren, nemaju nikakav autoritet. I tako dete dodje u goste, vrslja po kuci, ovi viknu kao, ono se smiri malo, pa opet isto. A da mu malo ischupaju usi, ili ga posalju napolje da odlomi prut, pa ga isibaju, ne bi mrdnulo s mesta.

Sve vise su stari, "babski", lekovi ponovo u upotrebi - ispalo je da su efikasniji nego ovi sinteticki. Da li je i u ovom slucaju "babski" lek, tj. dobre batine povremeno, po potrebi, delotvoran?


Nije.
 
BLPD vase dete ima asperger, meni je posle par vasih postova to bilo jasno, a u prici sam mesec dana.

Preporucila bih vam da skinete seriju Boston legal, tamo od 2. sezone obratite paznju, jedan od glavnih likova ima Asperger.

Blog ivaninoblago.com

I knjigu Razgovor sa andjelom, Nik Hornbi.

Aspergerovci mogu da se jako dobro razviju u jednoj struci ukoliko se pronadju u njoj. Morate naci sta ga zanima. Film ga zanima, sto da ne onda neki smer na FDU za koju godinu. Postoje privatne skole rezije gde bi ste ga mogli poslati za ovo vreme. Mozda ima talenta. Probajte da uradite ima neki poseban iq test za ljude sa ASD i on pokazuje stvarnu sliku. I da vas utesim, ameri sklanjaju izgleda Asperger iz ASD.
Da li ga zanimaju kompjuteri, obicno su ljudi sa autisticnim poremecajima veoma dobri sa kompjuterima. Ili istorija i to im se cesto dopada
Dobro je da ide na sport, jer se tako uci socijalizaciji. Nije cudno sto to zeli, svako zeli da ima prijatelje.

Kamo srece da ste ranije krenuli sa pravom "terapijom", puno bi se vise moglo uciniti. Ali nikad nije kasno, pogotovu sto se on bez terapije jako dobro drzi.
Meni su za slucaj da se ispostavi autizam preporucene i dve zene pshilozi izmedju ostalog:

Jasmina Suljagic i Gordana Marinkovic.

Mislim da bi mu redovni odlasci koristili, one njega kako da kazem ne bi posmatrale, one bi ga ucile kako da se uklopi i razume bolje ljude. To bih barem ja ocekivala.

Takodje kontaktirajte Danijelu Helc, on jeste stariji za njenu terapiju, ali mozda ce barem znati kome dalje da vas posalje.

Vi koliko vidim ste bas depresivni i verovatno usamljeni, jer drugi ljudi sigurno ne mogu da razumeju vas zivot, znam da je tesko, ali i vi se morate vaditi iz bedaka. Meni se cini kao da njegov problem koji vas tisti vi pretvarate u neki drugi, neki vas. Govorim ovo kao laik, kao sto bih drugarici dala savet. I cini mi se da nije on nasledio problem od vas, nego vi od njega, jer nije lako gajiti posebno dete. Pustite sad vas, okrenite se njemu, skupite mu.a. :)

Uvek moze biti gore. Majke dece koja ne pricaju, ne hodaju, koja su zaostala... u svakom trenutku bi se menjale sa vama. Da ne govorim majke koje su izgubile dete.

On moze i on ce imati srecan i samostalan zivot, samo rad i rad. Morate sa njim raditi na samostalnosti, da ide u prodavnicu, sam da kaze ako ga nesto boli, grebe grlo, sam da ode kod lekara, da placa racune, ako to ne radi. To mu mora postati navika.

Govorim samo sto sam procitala kao savete.

Povezite se sa udruzenjem roditelja sa autizmom, tamo ce sigurno steci prijatelje i medju aspergovcima i medju njihovim roditeljima, bracom i sestrama, kao i vi. Oni ce razumeti i znati da vam daju savet.

Nece ga nikad preterano zanimati zene, koliko sam citala o tom poremecaju, ali kome su jos zene dobro donele.

Okruzite ga filmovima, muzikom, idite sa njim u bioskop, ponosite se sa njim, da smo svi autisticni nijedan metak nikad ne bi bio ispaljen. Putujte zajedno. Ucite ga da igra drustvene igre, polako, sigurno ce hteti, samo treba strpljenja.

I da jos negde sam citala da se nocno mokrenje nasledjuje.

Na faxu imamo decka sa visokofunkcionalnim autizmom, da li je Asperger ne znam, posto nema tih tikova, zvukova. Ide decko dan za danom, upisao je pogresan fakultet, ali cak i ove moje seljacine na faxu ga prihvate i idu sa njim na kafu, izlaze, da je medju manje primitivnom sredinom verovatno bi bila jos bolja situacija. Koliko se sa njim radilo na socijalizaciji, ne znam, Divan je, mi na praxi, przi sunce, a on nam recituje poeziju, Prevera, Disa. Ja sam uzivala i jos par, ove ostale primitivce bas bilo briga, ali nekom je zbog njega taj dan ostao vecito u pamcenju. Nije lako sa njim nekad, priznajem.

U vozu sam slusala coveka, videlo se na km ima aspergera, kako je divno pricao o istoriji 1.srpskog ustanka, imao si osecaj da si tamo i da vidis Karadjordja kako se svadja sa zenom. :)

Najbolja spisateljica Novog Z. ima visoko funkcionalni autizam, najbolji programer na svetu ima vf autizam. Jedan nas veoma uspesan privrednik ima Aspergera. Asperger neko naziva vf autizmom, pa ne znam da li je to i kod njih.

Mocart je imao ADHD.
 
Poslednja izmena:
Postovani, nova sam na forumu i veoma mi je drago sto sam vas nasla, zivim u Kragujevcu , imam cerkicu od 6 godina, ona je prevremeno rodjena i kazu da su uglavnom ta deca hiper aktivna , mada im ja bas neeverujem, kome da se obratim, psihologu, neorologu, ona nemoze da sedi 10 min, retko sta joj zadrzi paznju nesto duze, agresivana je i razdrazljiva, nije bila takva dok nije posla u obdaniste, u obdanistu kazu da je super ali zato kuci je nemoguca, kome da se obratim i gde da je vodim da vidim sta da radim, moj muz negira bilo kakve konsultacije izgovorom da je i on bio nemiran kao mali, ja sa tim nemogu da se pomirim, ona ce jos malo u skolu, kako ona da proprati to sve,
 
BLPD vase dete ima asperger, meni je posle par vasih postova to bilo jasno, a u prici sam mesec dana.

Preporucila bih vam da skinete seriju Boston legal, tamo od 2. sezone obratite paznju, jedan od glavnih likova ima Asperger.

Blog ivaninoblago.com

I knjigu Razgovor sa andjelom, Nik Hornbi.

Aspergerovci mogu da se jako dobro razviju u jednoj struci ukoliko se pronadju u njoj. Morate naci sta ga zanima. Film ga zanima, sto da ne onda neki smer na FDU za koju godinu. Postoje privatne skole rezije gde bi ste ga mogli poslati za ovo vreme. Mozda ima talenta. Probajte da uradite ima neki poseban iq test za ljude sa ASD i on pokazuje stvarnu sliku. I da vas utesim, ameri sklanjaju izgleda Asperger iz ASD.
Da li ga zanimaju kompjuteri, obicno su ljudi sa autisticnim poremecajima veoma dobri sa kompjuterima. Ili istorija i to im se cesto dopada
Dobro je da ide na sport, jer se tako uci socijalizaciji. Nije cudno sto to zeli, svako zeli da ima prijatelje.

Kamo srece da ste ranije krenuli sa pravom "terapijom", puno bi se vise moglo uciniti. Ali nikad nije kasno, pogotovu sto se on bez terapije jako dobro drzi.
Meni su za slucaj da se ispostavi autizam preporucene i dve zene pshilozi izmedju ostalog:

Jasmina Suljagic i Gordana Marinkovic.

Mislim da bi mu redovni odlasci koristili, one njega kako da kazem ne bi posmatrale, one bi ga ucile kako da se uklopi i razume bolje ljude. To bih barem ja ocekivala.

Takodje kontaktirajte Danijelu Helc, on jeste stariji za njenu terapiju, ali mozda ce barem znati kome dalje da vas posalje.

Vi koliko vidim ste bas depresivni i verovatno usamljeni, jer drugi ljudi sigurno ne mogu da razumeju vas zivot, znam da je tesko, ali i vi se morate vaditi iz bedaka. Meni se cini kao da njegov problem koji vas tisti vi pretvarate u neki drugi, neki vas. Govorim ovo kao laik, kao sto bih drugarici dala savet. I cini mi se da nije on nasledio problem od vas, nego vi od njega, jer nije lako gajiti posebno dete. Pustite sad vas, okrenite se njemu, skupite mu.a. :)

Uvek moze biti gore. Majke dece koja ne pricaju, ne hodaju, koja su zaostala... u svakom trenutku bi se menjale sa vama. Da ne govorim majke koje su izgubile dete.

On moze i on ce imati srecan i samostalan zivot, samo rad i rad. Morate sa njim raditi na samostalnosti, da ide u prodavnicu, sam da kaze ako ga nesto boli, grebe grlo, sam da ode kod lekara, da placa racune, ako to ne radi. To mu mora postati navika.

Govorim samo sto sam procitala kao savete.

Povezite se sa udruzenjem roditelja sa autizmom, tamo ce sigurno steci prijatelje i medju aspergovcima i medju njihovim roditeljima, bracom i sestrama, kao i vi. Oni ce razumeti i znati da vam daju savet.

Nece ga nikad preterano zanimati zene, koliko sam citala o tom poremecaju, ali kome su jos zene dobro donele.

Okruzite ga filmovima, muzikom, idite sa njim u bioskop, ponosite se sa njim, da smo svi autisticni nijedan metak nikad ne bi bio ispaljen. Putujte zajedno. Ucite ga da igra drustvene igre, polako, sigurno ce hteti, samo treba strpljenja.

I da jos negde sam citala da se nocno mokrenje nasledjuje.

Na faxu imamo decka sa visokofunkcionalnim autizmom, da li je Asperger ne znam, posto nema tih tikova, zvukova. Ide decko dan za danom, upisao je pogresan fakultet, ali cak i ove moje seljacine na faxu ga prihvate i idu sa njim na kafu, izlaze, da je medju manje primitivnom sredinom verovatno bi bila jos bolja situacija. Koliko se sa njim radilo na socijalizaciji, ne znam, Divan je, mi na praxi, przi sunce, a on nam recituje poeziju, Prevera, Disa. Ja sam uzivala i jos par, ove ostale primitivce bas bilo briga, ali nekom je zbog njega taj dan ostao vecito u pamcenju. Nije lako sa njim nekad, priznajem.

U vozu sam slusala coveka, videlo se na km ima aspergera, kako je divno pricao o istoriji 1.srpskog ustanka, imao si osecaj da si tamo i da vidis Karadjordja kako se svadja sa zenom. :)

Najbolja spisateljica Novog Z. ima visoko funkcionalni autizam, najbolji programer na svetu ima vf autizam. Jedan nas veoma uspesan privrednik ima Aspergera. Asperger neko naziva vf autizmom, pa ne znam da li je to i kod njih.

Mocart je imao ADHD.

Draga Milka,

Seriju i knjigu ću da pogledam, ali sina osim u Centar u Beograđanki u kome je sada na testiranju kod psihologa i u kome volontira dr. Bojanin više nigde neću da vodim.

Meni je zaista dosta psihijatara, mog teškog graničnog poremećaja ličnosti, sinovljevog budućeg teškog graničnog poremećaja ličnosti, sinovljeve buduće shizofrenije i tako dalje. Dosta mi je konstatacija da sam loš roditelj koga će prijaviti Centru za socijalni rad, da zlostavljam dete najstrašnije što se može zamisliti, da su i mene roditelji zlostavljali najgore na svetu samo što se ja toga ne sećam jer se to dešavalo samo tokom moje prve tri godine, da sam seksualni manijak koji sina izaziva tako što ga uveče pokriva i legne pored njega jer je on tada najraspoloženiji za priču (tokom dana nema strpljenja), upućivanja na neki Bertolučijev film Lola u kome majka znaš već šta radi sa svojim sinom heroinskim ovisnikom (da mi nije bilo mog psihijatra, ne bih ni znala za taj film). Dosta mi je predviđanja da će moj sin jednog dana paliti pikavce po sebi (nisam znala da to ljudi rade dok mi psihijatar nije rekao da rade) i sedeti na mome mestu. Dosta mi je urlanja na mene, presecanja usred svake izgovorene rečenice, obezvređivanja i pljuvanja po familiji.

Neću da verujem da neko ko je 20 godina radio u IMZu, bio sjajan đak i student, porodičan čovek i td. na taj način manipuliše nečijim mentalnim zdravljem radi privatne zarade i radi sopstvenog iživljavanja. Neću, jer je položio Hipokratovu zakletvu, jer sam ja prošla kroz užasne faze preispitivanja sebe svih ovih godina, ali tu patologiju nisam uspela da otkrijem i jer se sve relativno dobro završilo. Otkrila sam lošu kontrolu emocija, impulsivnost i nešto malo autističnih karakternih crta i naučila kako to da premostim zbog čega sam veoma srećna. Ali, biće mi potrebno još par godina da vratim samopouzdanje nakon svega toga.

Ono što ja mogu sa sigurnošću od 100% da prepoznam je da moj psihijatar ima ADHD (teži oblik) i dam u zbog toga visoka inteligencija nije mogla da bude u funkciji da krene akademskim putem kojim je hteo pa je debelo besan na ceo svet zbog toga. Onda se bacio na zaradu i sve manje i manje ima obzira prema ljudima, a sada se sve manje i bavi psihijatrijom. I mogla bih tu još što šta da dodam, ali sam to ostavila u prošlosti.


Ne znam šta je to ASD (iz cega Ameri sklanjaju Asperger), ali znam da oni to uopšte ne doživljavaju tragično. Čak, sta više! Doktor Bojanin se nije još izjasnio u vezi sa Aspergerom i biće odsutan do kraja septembra. Ali mi ćemo biti uporni. Meni se takođe čini po opisu, ali kako ja mogu znati kada nisam imala kontakta sa Aspergerom osim ako moj ga moj otac nije imao, a ako ga je imao - jaka stvar. Bio privržen i porodici i poslu, mada vrlo težak, specifičan, nekomunikativan i zatvoren. Bez obzira, ne bih ga menjala ni za šta na svetu, srećna sam što sam baš takvog oca imala.:heart:

Interesovanje za film moj sin je trenutno zamenio interesovanjem za Facebook, tako da - ne znam šta će biti dalje. Od školskih predmeta ga najviše zanima geografija, ali se i to svodi samo na želju za učenjem pred test. Sada se borim sa tim dokle će da ima izlaz – do 12 ili do 1 (tipično pubertetski), borim se sa sniženom motivacijom koju je i psiholog utvrdila i td. Dobra vest je da hoće sam da radi preko Omladinske, pa ujutru ustaje i ide da čeka posao. Još bolja vest je i da je njegova gimnazija pojeftinila sa 7000 evra godišnje na 2500 jer su shvatili da tamo ima i dece sa problemima u školskim veštinama, a koja se bave i sportom kako bi im se i motorika poboljšala pa je bez veze I za njih plaćati kao za kandidate za MBA.

Pozdrav i ne sekirajte se i ne paničite unapred - dete vam je još jako malo.
 
Od svih koje sam videla jedino Dr. Nenad Rudic zasluje da bude preporucen, sjajan je. On radi u BGu, Palmoticeva.

Ako ne mozete da dobijete uput za BG, pregled je mislim 1200 dinara.

Zakazuje se telefonom.

Ja sam sasvim zadovoljna i opreznišću doktorke Pejović iz IMZa. Dete nije vraćeno kući, izvršeni su svi mogući pregledi tada (pre 5 godina) i nije dat lek, verovatno zbog sumnje u dijagnozu.
 

Back
Top