Abortus i Daunov sindrom

  • Začetnik teme Začetnik teme Manja
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Smejace se sigurno,deca su surova,ali ja nisam rekla da zelim da umrem zbog toga,odakle ti to?
Velika je razlika izmedu gluvog coveka i biljke,takvim zivotom ne bih zivela.

Oна је рекла да би увек изабрала живот, па макар и живот са хендикепом.
Шта би ТИ изабрала?
Која је алтернатива у том случају осим смрти?
 
Oна је рекла да би увек изабрала живот, па макар и живот са хендикепом.
Шта би ТИ изабрала?
Која је алтернатива у том случају осим смрти?

Alternativa je zivotarenje sa hendikepom,to nije zivot dostojan coveka-opet sve zavisi i od hendikepa.
osim toga,to sto je ona rekla nije tema.

Ti si mi rekla da prozivam?!
E,pa,ne prozivam,ali se i ne uvlacim....mozda bi trebali da se vratimo na temu:mrgreen:.
 
Извини, али нешто си погрешно причитала. Никакво прозивање нигде нисам спомињала.:confused:

Алал бира ЖИВОТ, па макар и са хендикепом. Због тога си јој рекла да прича глупости и лаже.
Шта би изабрала ТИ?

Избегла си да даш одговор.;)
 
Poslednja izmena:
Види, Алал је рекла своје лично виђење те ствари. Она каже да би изабрала ЖИВОТ, па и по цену тога ''дефекта''.
Али то није довољан разлога да је прозиваш да лаже и да лупа глупости...

Глувонеми, слепи, параплегичари....наравно да би волели да буду здрави и исти као остали, али то не значи да не могу водити срећан и испуњен живот.

Nije na nama da biramo i to nije tema.Da takva deca mogu da biraju sigurno da bi im najveca zelja bila da budu zdrava.;)
 
ОХ, извињавам се. Ниси је прозивала, само си јој рекла да лаже и да прича глупости јер је рекла свој лични доживљај и гледање на те ствари.
Твој не чусмо.
Шта би изабрала ти?

Да останеш глувонема, шта би изабрала - живот са хендикепом или шта?
 
ОХ, извињавам се. Ниси је прозивала, само си јој рекла да лаже и да прича глупости јер је рекла свој лични доживљај и гледање на те ствари.
Твој не чусмо.
Шта би изабрала ти?

Да останеш глувонема, шта би изабрала - живот са хендикепом или шта?

Ipak si rekla:prozivam.
Ako bi bila gluva,zivot,a npr.autizam,ne bih izabrala zivot.Eto,ma meni je ceo njen post bio nekako crnjacki,pa sam reagovala,ne na bukvalne reci,vec na taj nacin razmisljanja.:worth:
 
Kad je kerusa moje kcerke bila tesko bolesna, sedam dana smo se borili uzalud za nju i na kraju je morali uspavati..Ja sam se tad jako ljutila na muza sto nije smogao hrabrosti .
i sapnuo veterinaru da je uspava, jer su njih dvojica vec znali da nece preziveti. Kcerka bi mislila da je uginula, skratilo bi se sedam dana muka i kerusi, i kcerki i meni... jer smo po ceo dan gledale u nju i patile s njom, strasno smo je volele i nismo htele da je uspavamo...

Kad je jedna moja poznanica rodila dete bez izgradjenog trbusnog zida, doktori su rekli da nece preziveti a dozvolili su mami da je 3 nedelje obilazi u bolnici, doji, da je zavoli i da se veze za nju.. posle 3 nedelje beba je umrla Godinu dana nakon sto je beba umrla, mlada majka se lecila od depresije...

Ali je sledece godine rodila najpre jedno, pa nakon 2 god jos jedno sasvim normalno dete i sve se vratilo u normalu.

Da se vratim na temu, kad bih znala da moja kci nosi dete za koje se unapred sa sigurnoscu zna da na bilo koji nacin nece biti normalno, savetovala bih joj abortus.

Pa makar vise i ne mogla roditi.

Naravno da bih i sama ucinila isto, ali ja vec imam decu, hvala bogu normalnu, a i nisam vise u godinama za radjanje..
 
Kad je kerusa moje kcerke bila tesko bolesna, sedam dana smo se borili uzalud za nju i na kraju je morali uspavati..Ja sam se tad jako ljutila na muza sto nije smogao hrabrosti .
i sapnuo veterinaru da je uspava, jer su njih dvojica vec znali da nece preziveti. Kcerka bi mislila da je uginula, skratilo bi se sedam dana muka i kerusi, i kcerki i meni... jer smo po ceo dan gledale u nju i patile s njom, strasno smo je volele i nismo htele da je uspavamo...

Kad je jedna moja poznanica rodila dete bez izgradjenog trbusnog zida, doktori su rekli da nece preziveti a dozvolili su mami da je 3 nedelje obilazi u bolnici, doji, da je zavoli i da se veze za nju.. posle 3 nedelje beba je umrla Godinu dana nakon sto je beba umrla, mlada majka se lecila od depresije...

Ali je sledece godine rodila najpre jedno, pa nakon 2 god jos jedno sasvim normalno dete i sve se vratilo u normalu.

Da se vratim na temu, kad bih znala da moja kci nosi dete za koje se unapred sa sigurnoscu zna da na bilo koji nacin nece biti normalno, savetovala bih joj abortus.

Pa makar vise i ne mogla roditi.

Naravno da bih i sama ucinila isto, ali ja vec imam decu, hvala bogu normalnu, a i nisam vise u godinama za radjanje..

Naravno,zdrav razum.:)
 
Jelena=t ponekad i ljudi koji su "normalni" zivotare kako si rekla i imaju sve samo ne normalan zivot.Sta je za nekog normalno a sta ne,to je vec individualna stvar..Nikad u zivotu nisam rekla ja to ne bih mogla,ne daj boze,ako mi je sudjeno da budem i zivim sa hendikepom prihvatila bih to,jer ko zna zasto bih bila ja odabrana za tako nesto..Koliko imas primera prav zdrav i desi se udes i postane paraplegicar..(Ministar Jocic)..Jel se ubio? Nije! Zivot mu se promenio iz korena ali on se ne predaje..
 
Jelena=t ponekad i ljudi koji su "normalni" zivotare kako si rekla i imaju sve samo ne normalan zivot.Sta je za nekog normalno a sta ne,to je vec individualna stvar..Nikad u zivotu nisam rekla ja to ne bih mogla,ne daj boze,ako mi je sudjeno da budem i zivim sa hendikepom prihvatila bih to,jer ko zna zasto bih bila ja odabrana za tako nesto..Koliko imas primera prav zdrav i desi se udes i postane paraplegicar..(Ministar Jocic)..Jel se ubio? Nije! Zivot mu se promenio iz korena ali on se ne predaje..

Znam,razumem,ali u slucaju nesrece nemas kud,a kada bi mogla da biras?
 
Mislim da to znaci da se ne slazu... ali ovu recenicu "ja bih recimo volela da zivim i iskusim zivot kakva god moja ogranicenja bila." ti ne verujem! Niko ne bi voleo da ima ogranicenja! Makar ne ogranicenja koja ne mozemo da kontrolisemo... i onaj koji muca je ogranicen i onaj koji sedi u invalidskim kolicima, pa uprkos zivotu bi oni sigurno vise voleli da nisu tako ograniceni na to sto im je zivot dao... oboje sanjaju i prizeljkuju neogranicenja!

ja nisam napisala da bih volela da imam bilo kakva ogranicenja. posto mi je uvek lakse da sagledam situaciju iz svoje perspektive, stavila sam se u "kozu" osobe sa posebnim potrebama (ma kako to paradoksalno bilo, logicki ne izvodljivo jer to ne bi bila ja) i moj rezon je ovakav: zivot je jedan i fizicke i psihicke patnje su prolazne, svi na kraju pre ili kasnije umiremo. sto ne iskusiti ono sto ti je dato koliko god malo ti je dato? lepo je helen ukapirala, da mogu da biram izabrala bih zivot kakav god (dobro mozda ne kakav god ali da ne sirim teoretisanje).

savetujem da pogledate youtube snimak iz mog bloga i to do kraja. nacinila ga je autisticna osoba. i osvetljava poprilicno ovo o cemu diskutujemo: normalnost i ispunjenost zivota, nase i "njihovo" dozivljavanje stvarnosti, zivot-zivotarenje? ili samo biti drugaciji.

Lazes i pricas gluposti.:???:
tvoje je pravo da mislis da su to gluposti, ali ne vidim zasto mislis da lazem? ja nisam rekla da je divno ziveti sa hendikepom i da bih to volela. cak nisam ni tvrdila da znam da bih se u slucaju bebe sa ds odlucila za zivot. rekla sam da bih bila svesna da je abortus izbor ne zato da se dete ne bi mucilo nego jer roditelj nije spreman da se on pomuci i da dovede "normalnost" svoje do tada harmonicne egzistencije u pitanje.
 
ja nisam napisala da bih volela da imam bilo kakva ogranicenja. posto mi je uvek lakse da sagledam situaciju iz svoje perspektive, stavila sam se u "kozu" osobe sa posebnim potrebama (ma kako to paradoksalno bilo, logicki ne izvodljivo jer to ne bi bila ja) i moj rezon je ovakav: zivot je jedan i fizicke i psihicke patnje su prolazne, svi na kraju pre ili kasnije umiremo. sto ne iskusiti ono sto ti je dato koliko god malo ti je dato? lepo je helen ukapirala, da mogu da biram izabrala bih zivot kakav god (dobro mozda ne kakav god ali da ne sirim teoretisanje).

savetujem da pogledate youtube snimak iz mog bloga i to do kraja. nacinila ga je autisticna osoba. i osvetljava poprilicno ovo o cemu diskutujemo: normalnost i ispunjenost zivota, nase i "njihovo" dozivljavanje stvarnosti, zivot-zivotarenje? ili samo biti drugaciji.


tvoje je pravo da mislis da su to gluposti, ali ne vidim zasto mislis da lazem? ja nisam rekla da je divno ziveti sa hendikepom i da bih to volela. cak nisam ni tvrdila da znam da bih se u slucaju bebe sa ds odlucila za zivot. rekla sam da bih bila svesna da je abortus izbor ne zato da se dete ne bi mucilo nego jer roditelj nije spreman da se on pomuci i da dovede "normalnost" svoje do tada harmonicne egzistencije u pitanje.

Mislila sam da lazes zato sto je meni takav nacin razmisljanja totalno nejasan,jos uvek.Ja nisam spremna na takav stav,samo te ne razumem.Ako se desi,ne treba ubijati zbog toga,ali ako imas izbor,treba se odluciti za manju muku,makar to zvucalo sebicno.
 
ja bih recimo volela da zivim i iskusim zivot kakva god moja ogranicenja bila.
Upravo to je rekla.
Mucenje je slepom coveku da vodi normalan zivot,a kamoli nekome sa autizmom ili d.sindromom.
Muci se moja drugarica,cije dete boluje od autizma,ima 16 god.,ne prica,ne moze samostalno da obavlja nuzdu,ne moze sam da jede,pije 3 puta dnevno saku sedativa.Inace,ona ima i mladeg sina,koji ne moze da zivi sa njima,vec zivi kod bake.Zakljucavaju se sva vrata u kuci,stavljaju se resetke na prozore,sklanjaju se svi potencijalno opasni predmeti.
Dobar dan im je kada to autisticno dete ne vristi ceo dan,ili ako prespava noc,to je vec uspeh,ili kada ne polomi nekom ruku,ne namerno...Hoces jos?
Ili da pocnem da nabraj muke onih sa blazim simptomima?
Moja mama je invalid prve kategorije, ima epilepsiju,svaki put kad padne,povredi se,levom rukom skoro nista ne moze da radi,uglavnom je modra od padanja...inace,ima i anginu pektoris i niz psihickih smetnji,nesanicu...to vec nije tema.
Da,komsija i njegova zena su oboje gluvonemi,pritom imaju sasvim normalnu cerku,koja je zbog toga stalno ismevana.
Znam zenu koja je slepa,pa joj se klinci plaze i pokazuju srednji prst i misle da je to jako smesno.
U mojoj blizini postoji dom za decu,bas sa D S...hoces da ti pricam kako mesecno moraju na sistematski pregled kod ginekologa,jer vrlo cesto medusobno imaju odnose i zatrudne.Neki se setaju ulicom i obavljaju svakodnevne potrebe skoro pa normalno,ali ih ljudi gledeju sa zaljenjem i oni to primecuju.Hoces jos?

u ovom postu potvrdjujes bas ono sto sam napisala da veci problem lezi u drustvu i normalnom prihvatanju osoba sa bilo kojim nedostatkom. niko nije tvrdio da su zivoti tih ljudi laki, ali to ne znaci da oni licno zale sto su se rodili. da li si procitala tekst mladica sa ds-om koji je zavrsio fakultet? cula za hokinga? ljudi koje ja poznajem a imaju epilepsiju ili su npr gluvonemi su istrajni u zivotu i borbi sa ogranicenjima i vecina vodi sjajan i ispunjen zivot. pogledaj ovaj klip :
 
Price su jedno,a zivot je drugo....sta bi bilo.kad bi bilo...ali dok se covek ne nadje, u tako nekoj situaciji,ne zna sta bi stvarno uradio.Moze da ima izgradjen stav prema necemu,ali kad te zivot "osamari"...sve pada u vodu...iliti "nikad, ne reci nikad"...
 
Jelena Hvala Bogu niko ne bi hteo da se rodi sa bilo kakvim ogranicenjem tj hendikepom.Da mogu da biraju i oni bi bili fizicki normalni..ali nisu..Oni su posebni sami po sebi.Sta bih ja izabrala..? Mislim da ni ja,niti bilo ko drugi moze da bira,rodi se takav ili postane i tu nema sta..
 
Pitanje je jako teško. Ja sam žestoki protivnik abortusa, i smatram ga klasičnim ubistvom. Za mene je ista stvar abortirati jer se sumnja na Daunov sindrom, ili ubiti dete kada se rodi jer ima Daunov sindrom. Ovo prvo je samo društveno prihvatljivije...
Ali, ipak, ne osudjujem one koji se odluče na abortus, gledam na to kao na slabost, sebičnost(koja je suština ljudske prirode, pa se ne može smatrati nečim lošim), strah...
Ne znam šta bih ja uradila, mislim da bih rodila to dete, 99% sam sigurna da bih rodila takvo dete, ali ne mogu biti 100% sigurna...
Svako zaslužuje šansu...to dete zaslužuje šansu da živi, ali i roditelj zaslužuje da žiiv normalno...i zato je ovo pitanje jako teško...
Isplakala sam se uz ovu temu, možda zato što me dotiče sa više strana...
U svakom slučaju, abortus je ovde samo, i SAMO čuvanje sebe od tolike patnje, nikako deteta...
Meni lično bi život uništilo i kada bih abortirala...nikada ne bih mogla da se oporavim od toga psihički, a velike su verovatnoće i da bi mi život uništilo takvo dete, tako da mi se isto hvata...
Gledajući slike male Olivere sam plakala i divila se tome što to dete izgleda srećno, dala bih sve od sebe da usrećim svoje dete kako god bilo i divim se njenim roditeljima...ali, ipak nisam mogla, a da se ne zapitam, šta će biti za 15 godina...da li će ona i dalje biti srećna ? :(
I još jedna stvar, da ja biram da li ću biti sa ne znam kakvim poremećajima ili mrtva, izabrala bih život, po svaku cenu...jer, osetiti(sreću, tugu, patnju, bol, radost) je nešto vredno svega...
 
Kad je kerusa moje kcerke bila tesko bolesna, sedam dana smo se borili uzalud za nju i na kraju je morali uspavati..Ja sam se tad jako ljutila na muza sto nije smogao hrabrosti .
i sapnuo veterinaru da je uspava, jer su njih dvojica vec znali da nece preziveti. Kcerka bi mislila da je uginula, skratilo bi se sedam dana muka i kerusi, i kcerki i meni... jer smo po ceo dan gledale u nju i patile s njom, strasno smo je volele i nismo htele da je uspavamo...

Kad je jedna moja poznanica rodila dete bez izgradjenog trbusnog zida, doktori su rekli da nece preziveti a dozvolili su mami da je 3 nedelje obilazi u bolnici, doji, da je zavoli i da se veze za nju.. posle 3 nedelje beba je umrla Godinu dana nakon sto je beba umrla, mlada majka se lecila od depresije...

Ali je sledece godine rodila najpre jedno, pa nakon 2 god jos jedno sasvim normalno dete i sve se vratilo u normalu.

Da se vratim na temu, kad bih znala da moja kci nosi dete za koje se unapred sa sigurnoscu zna da na bilo koji nacin nece biti normalno, savetovala bih joj abortus.

Pa makar vise i ne mogla roditi.

Naravno da bih i sama ucinila isto, ali ja vec imam decu, hvala bogu normalnu, a i nisam vise u godinama za radjanje..

Slazem se sa ovim u potpounosti, i za kerusu i za dete... znam sta znaci biti u depresiji zbog izgubljenog deteta koliko god ono staro bilo i istina je da samo zdravo sledece dete to leci... svaka ti cast na misljenju... :ok:
 
u ovom postu potvrdjujes bas ono sto sam napisala da veci problem lezi u drustvu i normalnom prihvatanju osoba sa bilo kojim nedostatkom. niko nije tvrdio da su zivoti tih ljudi laki, ali to ne znaci da oni licno zale sto su se rodili. da li si procitala tekst mladica sa ds-om koji je zavrsio fakultet? cula za hokinga? ljudi koje ja poznajem a imaju epilepsiju ili su npr gluvonemi su istrajni u zivotu i borbi sa ogranicenjima i vecina vodi sjajan i ispunjen zivot. pogledaj ovaj klip :

Izvina ako sam bila gruba,ali mi je strasno o tome i da razmisljam.Ti ljudi koji mogu da se na neki nacin ostvare,bez obzira na hendikep su retki.Ja licno mogu da prihvatim sve dok se to desava nekom drugom,iskreno,ne znam sta bi bilo da je neko moj...
Odgledala sam klip,strasno je.Ali opet ne mislim da imaju sjajan zivot i sigurna sam da mogu da biraju,ne bi izabrali hendikep.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Иначе, познајем једног аутистичног дечака и веома ми је драг. Он је необичан и симпатичан у тој својој необичности. Не мислим да је несрећан, нити да поседује свест о томе да је много другачији. Креће се у друштву, али има свој свет и не видим да пати за нашим светом.
Понекад је тешко комуницирати са њим и изаћи на крај са неким његовим цакама, али може се успоставити однос са њим.
Мислим да је његов живот сасвим ок.
Оно што није ''сасвим ок'' то је живот његових родитеља!!! Јер такво дете захтева јааако много од родитеља, захтева да му се посвети цео живот. Значи, ОНИ су ти којима је у свему томе најтеже, не ОН!
 
Zivot jeste surov…I tezak…ponekad se i bajka pretvori u pakao, pa zato bi uvek drzala jezik za zubima, jer niko ne zna shta ga sutra cheka


Jelena t, ti mi chesto ostavljash utisak, da si takav kreten od choveka, da je teshko opisati rechima, iako verujem da si skoro, pa savrshena, ne znam shta bi radila da si neko moj, ili da neko moj ponasha se kao ti. Trebalo bi ti dati dozvolu za korishtenje organa usne shupljine, pod imenom jezik, koji ima veliki hendikep, jer njime upravlja centar u mozgu koji se oteo kontroli, obrade podataka, pre pushtanja u promet

Iako se nadam da se grdno varam...

Mozda sam malo gruba..ha...ha...
Slobodno me ovog momenta banujte, pa nek mi ovo bude i poslednje na Krsti, moja je zelja jacha da kazem




Teshka tema zaista sluchajno zavirih sinoc…I onda pogledah ovaj link koji je postavila alal, te nastavih da gledam ostale snimke…ovi roditelji su divni…nemam shta drugo reci…isplakah se poshteno…teshko im je breme na ledjima…a toliko ljubavi imaju u sebi...ali da li je teze od zivota roditelje chija deca imaju sve uslove da budu srecna, a bacaju zivot, unishtavaju sami sebe…
Za abortus kod sumnje na teshka oshtecenja , ne znam shta bih rekla...mozak mi je istreniran da razmishlja kao prosta jednachina,svaka dijagnostika sluzi da se stvari predoche, inache se ne bi ni radila. Teshka su vremena...nekada je smrtnost po rodjenju bila veca, ali i danashnji nachin zivota, izlozenost razlichitim faktorima, nosi i veci rizik. Ja ne znam kako da objasnim Boziju volju, ako smo mi ljudi napravili nuklearno oruzje, zatrovali hranu, vodu, oshtetili ozonski omotach, konzumiramo sve i svashta itd, itd i sami sebi povecali shansu za izumiranje...dijagnostika poremecaja ide u paketu sa svim tim...Chista industrija , kao i nash zivot...ovo pishem za bash teshke deformacije, oshtecenja vitalnih funkcija, bez mogucnosti prezivljavanja

Za reakciju okoline, stvarno je smeshno i pominjati. Jedan zivot je mnogo dragoceniji, od pogleda, mishljenja, chudjenja, smejanja, ruganja itd, drugih ljudi, jer zashto bi bilo ko bio toliko vazan da se njegovo mishljenje toliko uvazava, pa da moze da unese patnju u nechiji zivot. Shta god ko mislio u svojoj glavi o svojoj ili tudjoj vrednosti ili nevrednosti, ovaj san dovoljno kratko traje, da ne putujemo predugo, kao mali papirni brodovi na puchini, sve neshto mislimo, mi ovako, mi bi onako, ja bi, ne bi...mozda neshto i nauchimo u toku plovidbe...a to je da sav ovaj nered ima neki svoj red, i svoje mesto sve shto treba, svoju ulogu da odigra
 
Оно што није ''сасвим ок'' то је живот његових родитеља!!! Јер такво дете захтева јааако много од родитеља, захтева да му се посвети цео живот. Значи, ОНИ су ти којима је у свему томе најтеже, не ОН!

Bas zbog ovog saznanja i vecina nas se odluci na abortus... ja se divim onim roditeljima koji imaju tu jacinu... i sad se nesto razmisljam, mozda da sam bila starija kad se to desilo bih jos i razmislila sta da radim, a ovako sa 22 nisam...
 
Zivot jeste surov…I tezak…ponekad se i bajka pretvori u pakao, pa zato bi uvek drzala jezik za zubima, jer niko ne zna shta ga sutra cheka


Jelena t, ti mi chesto ostavljash utisak, da si takav kreten od choveka, da je teshko opisati rechima, iako verujem da si skoro, pa savrshena, ne znam shta bi radila da si neko moj, ili da neko moj ponasha se kao ti. Trebalo bi ti dati dozvolu za korishtenje organa usne shupljine, pod imenom jezik, koji ima veliki hendikep, jer njime upravlja centar u mozgu koji se oteo kontroli, obrade podataka, pre pushtanja u promet

Iako se nadam da se grdno varam...

Mozda sam malo gruba..ha...ha...
Slobodno me ovog momenta banujte, pa nek mi ovo bude i poslednje na Krsti, moja je zelja jacha da kazem




Teshka tema zaista sluchajno zavirih sinoc…I onda pogledah ovaj link koji je postavila alal, te nastavih da gledam ostale snimke…ovi roditelji su divni…nemam shta drugo reci…isplakah se poshteno…teshko im je breme na ledjima…a toliko ljubavi imaju u sebi...ali da li je teze od zivota roditelje chija deca imaju sve uslove da budu srecna, a bacaju zivot, unishtavaju sami sebe…
Za abortus kod sumnje na teshka oshtecenja , ne znam shta bih rekla...mozak mi je istreniran da razmishlja kao prosta jednachina,svaka dijagnostika sluzi da se stvari predoche, inache se ne bi ni radila. Teshka su vremena...nekada je smrtnost po rodjenju bila veca, ali i danashnji nachin zivota, izlozenost razlichitim faktorima, nosi i veci rizik. Ja ne znam kako da objasnim Boziju volju, ako smo mi ljudi napravili nuklearno oruzje, zatrovali hranu, vodu, oshtetili ozonski omotach, konzumiramo sve i svashta itd, itd i sami sebi povecali shansu za izumiranje...dijagnostika poremecaja ide u paketu sa svim tim...Chista industrija , kao i nash zivot...ovo pishem za bash teshke deformacije, oshtecenja vitalnih funkcija, bez mogucnosti prezivljavanja

Za reakciju okoline, stvarno je smeshno i pominjati. Jedan zivot je mnogo dragoceniji, od pogleda, mishljenja, chudjenja, smejanja, ruganja itd, drugih ljudi, jer zashto bi bilo ko bio toliko vazan da se njegovo mishljenje toliko uvazava, pa da moze da unese patnju u nechiji zivot. Shta god ko mislio u svojoj glavi o svojoj ili tudjoj vrednosti ili nevrednosti, ovaj san dovoljno kratko traje, da ne putujemo predugo, kao mali papirni brodovi na puchini, sve neshto mislimo, mi ovako, mi bi onako, ja bi, ne bi...mozda neshto i nauchimo u toku plovidbe...a to je da sav ovaj nered ima neki svoj red, i svoje mesto sve shto treba, svoju ulogu da odigra

Tvoje misljenje je tvoj problem.
I ja mislim da smaras sa filozofskim i predugackim postovima,a ne kazes nista pametno.
Niko ne zna sta ga sutra ceka,jeste,ali prestanita da me vuceta za jezik.:evil:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top