Zivot jeste surov…I tezak…ponekad se i bajka pretvori u pakao, pa zato bi uvek drzala jezik za zubima, jer niko ne zna shta ga sutra cheka
Jelena t, ti mi chesto ostavljash utisak, da si takav kreten od choveka, da je teshko opisati rechima, iako verujem da si skoro, pa savrshena, ne znam shta bi radila da si neko moj, ili da neko moj ponasha se kao ti. Trebalo bi ti dati dozvolu za korishtenje organa usne shupljine, pod imenom jezik, koji ima veliki hendikep, jer njime upravlja centar u mozgu koji se oteo kontroli, obrade podataka, pre pushtanja u promet
Iako se nadam da se grdno varam...
Mozda sam malo gruba..ha...ha...
Slobodno me ovog momenta banujte, pa nek mi ovo bude i poslednje na Krsti, moja je zelja jacha da kazem
Teshka tema zaista sluchajno zavirih sinoc…I onda pogledah ovaj link koji je postavila alal, te nastavih da gledam ostale snimke…ovi roditelji su divni…nemam shta drugo reci…isplakah se poshteno…teshko im je breme na ledjima…a toliko ljubavi imaju u sebi...ali da li je teze od zivota roditelje chija deca imaju sve uslove da budu srecna, a bacaju zivot, unishtavaju sami sebe…
Za abortus kod sumnje na teshka oshtecenja , ne znam shta bih rekla...mozak mi je istreniran da razmishlja kao prosta jednachina,svaka dijagnostika sluzi da se stvari predoche, inache se ne bi ni radila. Teshka su vremena...nekada je smrtnost po rodjenju bila veca, ali i danashnji nachin zivota, izlozenost razlichitim faktorima, nosi i veci rizik. Ja ne znam kako da objasnim Boziju volju, ako smo mi ljudi napravili nuklearno oruzje, zatrovali hranu, vodu, oshtetili ozonski omotach, konzumiramo sve i svashta itd, itd i sami sebi povecali shansu za izumiranje...dijagnostika poremecaja ide u paketu sa svim tim...Chista industrija , kao i nash zivot...ovo pishem za bash teshke deformacije, oshtecenja vitalnih funkcija, bez mogucnosti prezivljavanja
Za reakciju okoline, stvarno je smeshno i pominjati. Jedan zivot je mnogo dragoceniji, od pogleda, mishljenja, chudjenja, smejanja, ruganja itd, drugih ljudi, jer zashto bi bilo ko bio toliko vazan da se njegovo mishljenje toliko uvazava, pa da moze da unese patnju u nechiji zivot. Shta god ko mislio u svojoj glavi o svojoj ili tudjoj vrednosti ili nevrednosti, ovaj san dovoljno kratko traje, da ne putujemo predugo, kao mali papirni brodovi na puchini, sve neshto mislimo, mi ovako, mi bi onako, ja bi, ne bi...mozda neshto i nauchimo u toku plovidbe...a to je da sav ovaj nered ima neki svoj red, i svoje mesto sve shto treba, svoju ulogu da odigra