pojam boga nije rodjen u mitologiji, niti u ljudskim pretpostavkama vishe sile zbog objashnjavanja neobjashnjivih pojava ("lenji um"), vec je on neotudjivi deo uma samog, a to da li neko veruje u postojanje boga ili ne zavisi od svesnosti samog subjekta o jedinstvu transcendentalnog (da se posluzhim Kantovim izrazom) jedinstva bozhjeg principa u njemu.
Shodno tome, bog se zamishlja kao vanchulan, nepodlozhan prostoru i vremenu ili bilo kom uslovu empirijskog iskustva (dakle nemoguc kao empirijska predstava), shto iskljuchuje i uzrok i posledicu (sam bog ne mozhe nikako uticati ni na shta na svetu, nego je svet uslovljen samim njegovim postojanjem).
mislim da se time svaka pricha o bogu kao nekom tvorcu koji je savrshen al koji je stvorio nesavrsheno bice i sve patnje u svetu i zlo itd. pobija. A i izbegavaju se pitanja tipa "jel bog mozhe da napravi kamen toliko tezhak da ne mozhe da podigne?"
U dokazivanju postojanja boga postoji nereshiv ontoloshki problem koji je najbolje objasnio gorepomenuti Kant (

) u svojoj "Kritici Chistog Uma", na internetu ne mogu naci prave odlomke na srpskom al posluzhice wikipedia kao nekakav sazhetak
ovaj dokaz je dosta kompleksniji u originalu, a i druga 2 tipa dokaza su pobijena vrlo efektivno. Tako da u sushtini ne bi se smelo tvrditi postojanje bilo kakvog prauzroka, vishe sile, boga, jednog itd. ali nikako ne treba tvrditi ateizam po svaku cenu jer upravo vera u postojanje boga je ta koja choveku daje za pravo da istrazhuje principe svega shto sazna, da pretpostavi da postoji harmonija po kojoj funkcionishe svet i da istrazhuje svoj um, ukratko da kritichki ispituje saznanje samo. kako je rekao Volter "Kad bog ne bi postojao, trebalo bi ga izmisliti".
Mislim, neko me je optuzhio da ne doprinosim temi, pa sam mislio da iznesem jedno novo gledishte na sve
mislim da ce i postavljach teme biti zadovoljan ovakvim razmishljanjem?