B92 je dostigao moralni dno dna

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Krckic

Zainteresovan član
Poruka
234
Kad se nedavno proculo da je Bush planirao da bombarduje arapsku televizijsku stanicu, citav svijet se digao na noge, u smislu da je to nesto najgore.
A sad, B92 opravdava one NATO-ove koljace, ubice...koji su bombardovali RTS, koji su bombardovali jednu suverenu zemlju sa radioaktivnim bombama, koji nisu imali odobrenje UN-a za agresiju na SCG....
Da B92 ima i trunke morala, ne bi ni pokusavao opravdati bombardovanje RTS-a i pogibiju novinara.


http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2006&mm=04&dd=17&nav_id=195062

Dokazi o žrtvovanju radnika RTS-a

17. april 2006. | 09:58 | Izvor: Beta

Beograd -- Objavljena knjiga sa dokazima da je Slobodan Milošević tokom bombardovanja smišljeno žrtvovao šesnaestoro radnika TV Beograd.

U knjizi beogradskog izdavača Dan Grafa tvrdi se da je akcija izvedena uz saučesništvo Vojske Jugoslavije i rukovodilaca Radio-televizije Srbije, sa ciljem da se stekne odlučujuća prednost u propagandnom ratu protiv međunarodne zajednicem, a zabeležene su i reči sagovornika na dan uoči napada da će 'žrtve biti zanemarljive' u odnosu na propagandnu korist.

"Iz dokumenata i pouzdanih svedočenja nesumnjivo sledi da su NATO i sam komandant savezničkih snaga u Evropi general Vesli Klark na vreme obavestili Miloševića o svojoj nameri da bombarduju RTS", rekao je autor knjige Tišina u Aberdarevoj Zoran Janić.

"Neposredni Miloševićevi pomagači bili su najviši funkcioneri RTS-a, koji su se na noć napada krili u blizini zgrade državne televizije, da bi se odmah posle eksplozije pojavili na licu mesta i snimili prilog koji je, kako se Milošević nadao, trebalo da zada presudan udarac u propagandnom ratu protiv Zapada", navodi on.

Od rukovodilaca RTS-a, za napad su, sem jedinog osuđenog, direktora Dragoljuba Milanovića, unapred znali barem još i njegov pomoćnik Jovan Ristić, sekretar Televizije Dušan Jakovljević, kao i urednici Milorad Komrakov, Tatjana Lenard i Dušan Vojvodić, koji je neposredno pred napad izveo iz zgrade svoju kći Nataliju Sinanović, tvrdi autor Tišine u Aberdarevoj. "Vojska ne samo da je imala transkript presretnutog razgovora između pilota aviona koji je krenuo u akciju iz baze u Avijanu, nego je, kako se kasnije ispostavilo, o napadu znala čitava tri dana ranije".

"Postoji i svedok, lice iz pratnje Marka Miloševića, i njegova izjava pod punim imenom i prezimenom, da je prisustvovao razgovoru general-majora Aleksandra Bakočevića i Miloševićevog sina u požarevačkom kafiću Roleks na dan uoči napada; složili su se da će 'žrtve biti zanemarljive' u odnosu na propagandnu korist", rekao je autor.

Prema njegovim rečima, Savezno ministarstvo odbrane, koje je u ratnim uslovima bilo nadležno za RTS, dopustilo je Milanoviću i njegovim pomoćnicima da ignorišu izričitu naredbu Savezne vlade o evakuaciji državne Televizije na rezervno mesto rada, u studije u Košutnjaku. Istu tu stvar Milanoviću je dopustio i tadašnji ministar informisanja Srbije Aleksandar Vučić, navodi se u knjizi.
 
http://www.srpskadijaspora.info/vest.asp?id=7029

Đorđe Vukadinović 31/3/2006


Izvinite što ste nas bombardovali

Značajan deo opozicione elite je, po inerciji, i za bombardovanje 1999. nastavio da optužuje Miloševića. Ili, u najboljem slučaju, da odgovornost ravnomerno raspodeljuje između njega i NATO-a


U zgusnutom programu martovskih, više ili manje istorijskih i kontroverznih, obletnica jedan datum se izdvaja kao posebno osetljiv i delikatan, iako, bar na prvi pogled, ne bi morao, niti smeo biti takav. Zapravo, moglo bi se reći da je upravo tog 24. septembra 1999. udaren temelj dubinskog nesporazuma između srpskog društva i srpske postpetooktobarske društvene elite, i da se od tada ovaj nesporazum obnavlja i produbljuje sa svakom neadekvatno obeleženom godišnjicom.

Tokom gotovo čitave prethodne decenije, srpska, više ili manje demokratska (opoziciona), javnost imala je pred sobom tehnički složen, ali vrednosno i kognitivno jednostavan zadatak. Znalo se na kojoj su strani dobro, pravda i istina, i podrazumevalo se da Milošević, odnosno „režim”, stoji uvek nasuprot tome. Slika je bila crno-bela, oštrih ivica, bez nijansi, i u suštini predstavljala je samo obrnuti odraz modela „patriote izdajnici” koji je izdašno plasiran sa režimskih medija i ekrana. Ovoga puta, međutim, stvari su stajale drukčije. U trenutku kada je NATO bombardovanje počinjalo, Milošević je verovatno bio neviniji nego bilo kad tokom svoje političke karijere, i prvi put od raspada SFRJ i početka obračuna na prostoru bivše Jugoslavije bilo je očigledno da nije bio glavni, niti jedini krivac. Ali kombinacija političkog i životnog oportunizma dovela je do toga da je značajan deo opozicione elite gotovo prespavao NATO intervenciju i nekako po inerciji nastavio da i za to optužuje Miloševića. Ili, u najboljem slučaju, da odgovornost ravnomerno raspodeljuje između njega i alijanse. Narod, međutim, tu priču nikada nije progutao, bez obzira na to što je, razočaran i izmoren njegovim „pobedama”, naredne godine ipak oborio Miloševića.

Posle 5. oktobra stvari su u tom pogledu postale još gore. Delom pod pritiskom sve brojnijih, znanih i neznanih, zvaničnih i nezvaničnih, „međunarodnih predstavnika”, ali još više samoinicijativno, u neukusnoj revnosti podanika prema često i neizrečenim željama gospodara, sećanja na 24. mart, nepravedno bombardovanje i faktička otmica Kosmeta, sistematski su potiskivani na margine medijske pažnje i kolektivne svesti. I to na takav način i u tolikoj meri, koju, ubeđen sam, niko „spolja” zapravo nije ni tražio, niti očekivao, a koja je predstavljala pravi božji dar za, u to vreme, gotovo nokautirane srpske radikale. Udvorički refleks, s jedne, te nečista savest i goli interes, s druge strane, dovodili su do, katkad, otužnih i tragikomičnih posledica, kao što je, na primer, uzdržavanje naše delegacije prilikom glasanja o zabrani oružja sa osiromašenim uranijumom u UN, neukusno paradiranje Atlantskog saveta po Saveznoj skupštini i medijima, ili situacije u kojoj čelnik DOS-a pred američkim senatorom Vojnovičem brani nužnost NATO intervencije.

Nije, razume se, bilo realno očekivati da velike sile, na čelu sa SAD, tek tako javno priznaju svoju grešku, ali isto tako nije bilo nikakvog razloga da srpske demokratske vlasti tek tako amnestiraju „međunarodnu zajednicu” za ono što je ovaj narod doživeo 1999. godine. Nezavisno od toga šta je bilo presudno za ovakvo držanje srpske politike posle Miloševića – pokušaj da se Vašington i Brisel pridobiju na svoju stranu u borbi za prevlast unutar DOS-a, iskrena želja da se otvori nova stranica u odnosima sa svetom, zahvalnost za pomoć pri rušenju Miloševića – ono je u očima velikog dela srpske javnosti bilo sramno i suštinski ponižavajuće. Povrh toga, takvim de fakto unapred i blanko amnestiranjem međunarodne zajednice, koje je u nekim ekstremnim slučajevima išlo gotovo do mazohističkog „izvinite što ste nas morali bombardovati”, propuštena je možda poslednja prilika da se odnosi između Srbije i sveta postave na zdravu i obostrano realističniju osnovu. A ne da se, kao što je trenutno slučaj, stvara lažna slika o tome kako mi (kao) žarko želimo u Partnerstvo za mir i NATO, a oni nam, eto, stalno postavljaju neke nove uslove, koje mi, avaj, nikako da ispunimo.

Stranci su, verovatno, u početku bili malo iznenađeni, ali su lako i rado prihvatili po njih povoljnu i opravdavajuću interpretaciju, koja se, uostalom, dobro uklapala u već postojeći obrazac njihovog javnog mnjenja, kao i vizuru uticajnog dela srpskog nevladinog sektora. Tako je „međunarodna zajednica” nastavila sa starim pritiscima i novim zahtevima – od Haga, preko Međunarodnog monetarnog fonda, do Kosmeta – koji su, i pored nesumnjivo dobre volje srpskih vlada, sve teže mogli biti ispunjeni. Pri tome je stvoren ključan i potencijalno tragičan zaplet: kao vrhunsku nagradu za sve, iz ovih ili onih razloga, bolne i teško ispunjive političke i ekonomske uslove, međunarodna zajednica nudi „ubrzan pristup evro-atlantskim integracijama”, koje bi (naročito u svom „atlantskom” delu) za Srbe, nakon svega što se dešavalo na relaciji Srbija–NATO tokom devedesetih godina, u najboljem slučaju, mogle biti privlačne samo kao instrument i pomoćno sredstvo za ostvarenje nekog od strateških nacionalnih ciljeva. I to nema nikakve veze sa, dakako, neophodnim „okretanjem ka budućnosti” i „oslobađanjem od Miloševićevog nasleđa”.



Đorđe Vukadinović
Glavni urednik časopisa
„Nova srpska politička misao
 
Pa , naravno da je rukovodstvo RTSa znalo da ce biti bombardovana zgrada u Abardarevoj.
Kao sto je i drzavni vrh znao za to, i deo VJ je znao . Ali, u bolesnim umovima, se neko dosetio, kako ce bombardovanje TV i pogibija radnika, biti dobar marketinski potez ...kao, svi novinari sveta ce stati u odbranu profesije.
I zato su radnici RTSa , pod prisilom i ucenama morali da budu na svojim radnim mestima, za razliku od rukovodstva.
Dalje, svi strani novinari su,odlazeci iz Abardareve, po naredjenju njihovih novinskih kuca, preklinjali kolege da i oni izadju, znajuco sta ce se desiti...ali, rukovodstvo je objavilo da ko napusti radno mesto , dobija otkaz.
Sve su znali....svi....i ostavili nevine ljude da izginu..Ko ima nesto protiv ove ISTINE, neka se obrati porodicama poginulih, da im kaze kako nisu u pravu. svaki dan je neko od porodica kod spomenika, pali svece.
Siguran sam da ce vas poljubiti , sto ste im otkrili istinu o pogibiji njihovih najdrazih.
I nakraju. Milanovic je pravosnazno osudjen..znaci, i od sudija znate vise...sve vi znate...samo sto pojma nemate
 
Niko ne spori da li je Milanovic kriv, zato sto nije upozorio radnike, vec, kako sam hteo da kazem, da je glavni krivac ostao nekaznjen.



Da bih objasnio, maloj deci, koja se ovde igraju politike, to cu pokazati na prostim primerima: ako neko stoji kraj puta a ne vidi auto koji juri velikom brzinom, onaj koji je tu blizu i ne upozori ovoga da se skloni, jeste kriv, ali vise s moralne strane - glavni krivac je vozac automobila; drugi i jos prostiji primer: ako ja zapretim nekome, da cu mu zapaliti kucu, ili baciti bombu, krivac je svako kome sam rekao a nije rekao svojim ukucanima i tako ih spase, ali glavni krivac sam JA!

Pre svega, ovom temom sam mislio bas na ove koja tudje krivice na najgluplji nacin pokusava da odbrani, ne videci pri tom da sami postaju takvi.

Kako bre nekima nisu neke stvari jasne, logicne...?

Ah, pardon! Pa Ceda i njegove vizije imaju velikog uticaja... izvinite!


Kazanova


Ето, корисно је сачувати кад неко каже нешто паметно на наку тему :D


 
Niko ne brani Srbiji da osudi Americke pilote, i sve ostale po komandnoj odgovornosti.Zasto se to ne uradi??
Ne znam kakve su; to aluzije na Cedu..ja sam stari Radikal :):):)
I nije ti lose , to , kako su ovi "nasi"...krivi samo moralno , sto nisu sklonili ljude........

Eto, odlicno.......reko sam ,,,skokni do Tasmajdanskog spomenika, i reci prvoj majci u crnom koja tamo pali svece oginulima, da se ne ljuti na ove "nase".......pa, pobogu, oni su samo MORALNO krivi............olaksaces joj bol, a i ti ces se bolje osecati, ako to kazes bas njoj.
 
dr.HOOK&medicine_shaw:
Sra je pisac hteo da kaze? :confused: :confused:
Ako nisi to u stanju da shvatis, onda se nemoj ni javljati na forume.
NATO je bombardovao televiziju, novinare...koji ni u jednom ratu ne smiju biti vojni cilj, a ti branis NATO!!!

Hitler je kad je bombardovao Beograd, kad je streljao Srbe po Srbiji...uvijek preko svojih proglasa objasnjavao da su Srbi krivi za to sto on cini zlocine nad Srbima. Isto sad B92 radi.
 
dr.HOOK&medicine_shaw:
Niko ne brani Srbiji da osudi Americke pilote, i sve ostale po komandnoj odgovornosti.Zasto se to ne uradi??

И шта ће онда Америка да их изручи?!? И од које власти очекујеш да покрене поступак?!?

Иначе, Америка не признаје ингеренције Међународног сталног суда у Риму, Хашки трибунал је са "Милосрдног анђела" скинуо кривицу после само месец дана "истраге".
А Милановић је оптужен. Не видим зашто се стално подгрева та прича? То је обична злоупотреба у дневнополитичке сврхе.

И спреман сам да то кажем родитељима у лице онда кад ти неке ствари кажеш у лице родитељима мале Милице.
 
Televizija i novinari su zasticeni po svim medjunarodnim konvencija o ratovanju. NATO nije slucajno pogodio RTS i pobio novinare, nego je to bio smisljeno i to se u pravnoj praksi zove zlocin sa predumisljajem sto je najgora kvalifikacija zlocina.
Znaci, namjerno, smisljeno...su gadjali RTS, koji nije vojni cilj, i koji je zasticen po medjunarodnim konvencijama.
 
NATO je bombardovao televiziju, novinare...koji ni u jednom ratu ne smiju biti vojni cilj, a ti branis NATO!!!

Ako si pismen, odnosno, ako nema neko ko ti cita postove, umesto tebe, onda si verovatno
primetio.....a mozda i nisi, da ni jednim slovom nisam branio NATO....to si ti halucinirao. ko Ceda :D :D :D

Ajde copy tekst gde ja branim NATO.............. :wink:
 
И шта ће онда Америка да их изручи?!? И од које власти очекујеш да покрене поступак?!?
To nije moj ,vec problem vas, koji stalno kukate kako treba osuditi NATO..i treba...naravno
Pa sto ne ucinite nesto, nego samo mrsomudite na forumu?
Idite pred Americku ambasadu, idite u skupstinu, kod svog poslanika....radite nesto..

спреман сам да то кажем родитељима у лице онда кад ти неке ствари кажеш у лице родитељима мале Милице.

Bljutavo je to cimanje , te devojcice , koje tako rado vadite iz rukava. Ja za Milicu nisam postavio temu, i niko osim NATO a nije kriv za njenu smrt. To ja mogu da kazem njenim roditeljima.

Nasuprot toga, vi smatrate da je samo Nato, kriv za smrt radnika RTS, a da su oni koji su ih ucenama drzali u zgradi kao glinene golubove , nevini. E, ti to ne smes da kazes roditeljima radnika izginulih u RTS. Ako mozes, onda ti je obraz ko djon....
 
Krckic:
Pa sto uopste onda razmatras krivicu u vezi pogibije novinara? NATO je bombardovao novinare, televiziju...koji su po svim konvencijama zasticeni u ratu.

Ne, decko........NATO jeste kriv..................ali su krivi i svi koji nisu sklonili te ljude iz RTSa

Ako poznajes z od zakona, to im je bila zakonska obaveza....da zastite zaposlene, i da ih izmeste, u vreme uzbune....

Za tebe oni nisu krivi???
I kad volis poredjenja, zamisli da ti je mama morala da ide na posao u RTS, a ti je molis da ne ide, jer si cuo da ce biti bombardovana. A ona ti kaze: " Moram, zapretili su mu otkazom"

I, pogine..........ne bi smatrao da je kriv I ONAJ ko je naterao da bude tamo gde ne bi smela???
 
dr.HOOK&medicine_shaw:
Ja za Milicu nisam postavio temu, i niko osim NATO a nije kriv za njenu smrt. To ja mogu da kazem njenim roditeljima.

Иако ниси поставио ту тему, успео си најзад нешто паметно да кажеш на овој. Још само да примениш тај свој закључак на неке друге области политичког живота - рецимо поводом "евроатланских интеграција" (српски: улазак у НАТО) или кад неко звекне Американце...

А што се тиче онога што се ради против Американаца, не бери бригу. Ја не могу да им пресудим, али има ко може. Ја могу да рушим у јавном дискурсу талибанску манихејску слику како су Америка и Запад све само добро, а сви остали само нешто лоше. И у томе сам веома успешан.
Центар за модерну деталибанизацију ради пуном паром.
А ако ти смета што неки по форумима "мрсомуде" - па и ти расправљаш по овом форуму. Иди ти код свог посланика па решавај проблеме који ти нису јасни. Примени на себе оно што замераш другима.
"Човек почиње да мења свет тако што мења самог себе." Конфучије
 
Nesto nisam cuo jasan i glasan odgovor na pitanje: " da li smatras da je , osim NATOa , koji je evidentno kriv, JOS NEKO, u ovoj zemlji krivac, sto su ti ljudi bili tamo gde su bili za vreme uzbune, i sti ih niko nije ni opomenuo , ni sklonio, i sto su drzani silom na tim radnim mestima, i sto su na kraju izginuli?
 
dr.HOOK&medicine_shaw:
Nesto nisam cuo jasan i glasan odgovor na pitanje: " da li smatras da je , osim NATOa , koji je evidentno kriv, JOS NEKO, u ovoj zemlji krivac, sto su ti ljudi bili tamo gde su bili za vreme uzbune, i sti ih niko nije ni opomenuo , ni sklonio, i sto su drzani silom na tim radnim mestima, i sto su na kraju izginuli?

Ако мене питаш (да не би било забуне, згодно је квотовати) ја сам већ рекао да је Милановић осуђен, ту мени није ништа спорно. Дакле крив је и одговара за то. Коме се не свиђа пресуда, може да је оспорава.
Милошевић је сносио такође велики део кривице, а нисам ја крив што му се није овде судило. То питај онога ко га је испоручио на Видовдан.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top