Hvala, Biljo, nadam se da se neće razgrabiti

Nego, ja sam ostala dužna da ocenim ono što sam poslednje pročitala:
’’Projekat: sreća’’ Grečen Rubin (Ili, zbog čega sam tokom jedne godine pokušavala jutrom da pevam, da raspremam plakare, da budem korektna i u svađi, čitam Aristotela i uopšte više da se zabavljam), Laguna, 340 str.
Ova knjiga je svrstana u popularnu psihologiju, ali nema toliko teoretisanja i filozofiranja već su to više praktični primeri iz autorkinog života, što je mnogo zanimljivije i korisnije. Podseti nas da je ono što činimo svakog dana važnije od onog što radimo povremeno i da treba živeti u sadašnjosti (čemu lično nisam sklona

). Uglavnom opisuje svakodnevne, domaće situacije (sa mužem, decom, roditeljima, prijateljima) i način na koji pokušava da unapredi kvalitet svog života. Dobra strana knjige je to što može da ima podsticajno dejstvo na nas čitaoce, ali mana je to što se veoma brzo zaboravi , npr. nemoj da zvocaš mužu
’
’Kada ovo budeš čitala’’ Lola Džej, Laguna, 260 str.
Priča o ljubavi između oca i kćerke.
Fina knjižica. Lolu Džej porede s Doroti Kumson i Sesilijom Ahern (tako piše na knjizi; nisam ih čitala tako da ne znam). Glavna junakinja, Lois Bejts, nakon 12. rođendana dobija od tetke Priručnik – zelenu svesku koju je samo za nju napisao njen pokojni otac, i koja treba da joj se nađe kao oslonac i savetnik u kritičnom periodu odrastanja, zaključno sa tridesetim rođendanom. Za svaki rođendan treba da pročita po jedno poglavlje. Radnja se dešava u Londonu (1990-2007). Kao manu bih navela to što radnja neprestano teče, stranica za stranicom– nema nikakvih predaha, npr. opisa; ja volim kad ima i jednog i drugog, a ne samo radnja ili samo deskripcija.