Primena znanja u obrazovanju i vaspitanju

Poruka
19.736
Ako ima neka slična tema, izvinjenje .

Kad vidimo stanje društva u kojem živimo , kao i stanje ČOVEKA...a psihologija, filozofija...i ostale relevantne nauke imaju dragocene rezultate...nameće se pitanje
koliko je to znanje primenjeno u obrazovno - odgojnom sistemu?
ZA početak, koliko se učiteljice, nastavnici, profesori obučavaju (taj sistem) i koliko je sve to zastupljeno u sistemu obrzovanja (programi, strategija i sl) - dakle, to je drugi sistem?
Ako je nejasno, kasnije ću pojasniti konkretnije.
Činjenica je da s eod roditelja očekuje mnogo, i to je u redu.
Ali, ima nas svakakvih - i to je činjenica
KAd jedno dete iz neke neoptimalne porodične sredine krene u školu - šta ga tamo dočeka (u smislu prve tj druge rečenice ovog posta)?
 
Ako ima neka slična tema, izvinjenje .

Kad vidimo stanje društva u kojem živimo , kao i stanje ČOVEKA...a psihologija, filozofija...i ostale relevantne nauke imaju dragocene rezultate...nameće se pitanje
koliko je to znanje primenjeno u obrazovno - odgojnom sistemu?
ZA početak, koliko se učiteljice, nastavnici, profesori obučavaju (taj sistem) i koliko je sve to zastupljeno u sistemu obrzovanja (programi, strategija i sl) - dakle, to je drugi sistem?
Ako je nejasno, kasnije ću pojasniti konkretnije.
Činjenica je da s eod roditelja očekuje mnogo, i to je u redu.
Ali, ima nas svakakvih - i to je činjenica
KAd jedno dete iz neke neoptimalne porodične sredine krene u školu - šta ga tamo dočeka (u smislu prve tj druge rečenice ovog posta)?

Kad dete iz "neoptimalne porodične sredine" krene u školu onda je super. U većini je i u "prirodnom, domaćem" okruženju.

Mislim da je u problemu dete iz "optimalne porodične sredine", kao i njegovi roditelji koji imaju problem da mu objasne zašto ga psuju i šta to uopšte znači, zašto je bitno da li navija za zvezdu ili partizana, zašto je bitna cena mobilnog telefona, zašto ga zovu štreber i (opet) šta to znači ....
 
Nije bitno znanje,svako moze da zna to je ono sto smo od nekog culi pa naucili.
Dok je saznanje ono sto smo sami spoznali.
U nasim skolama se uglavnom samo radi na znanju i malo koji nastavnik ili profesor cete dovesti na takav put da sam dodjes do saznanja.
............................
ZA početak, koliko se učiteljice, nastavnici, profesori obučavaju (taj sistem) i koliko je sve to zastupljeno u sistemu obrzovanja (programi, strategija i sl) - dakle, to je drugi sistem?
Ako je nejasno, kasnije ću pojasniti konkretnije.
Činjenica je da s eod roditelja očekuje mnogo, i to je u redu.
Ali, ima nas svakakvih - i to je činjenica
KAd jedno dete iz neke neoptimalne porodične sredine krene u školu - šta ga tamo dočeka (u smislu prve tj druge rečenice ovog posta)?

U skoli je oduvek bilo svakojakih profesora i nastavnika,neko se trudi da svoj posao radi posteno,neko leci svoje frustacije,neko pokusava decu da nauci saznanju.
To kako ce se ko snaci u skoli zavisi pre svega od deteta posto nisu sva deca ista.Po jednoj teoriji dete kada se rodi je tabula rasa(prazna tabla) a po drugoj teoriji postoji i nasledni faktor,po meni mnogo logicnije ipak postoje geni koji se prenose sa kolena sa koleno pa postoji mogucnost da smo nesto nasledili od nekog daljeg pretka. Velika je uloga i roditelja koji moraju da obezbede normalan razvoj deteta u toj najranijoj dobi,mislim da je Frojd rekao ‚‚dete je otac zivota‚‚
Mislim da postoji jako puno faktora koji odredjuju kako ce koje dete snaci u skoli i u tom novom okruzenju,nekom sve ide od ruke a neko se muci od prvog dana.
 
Ako ima neka slična tema, izvinjenje .

Kad vidimo stanje društva u kojem živimo , kao i stanje ČOVEKA...a psihologija, filozofija...i ostale relevantne nauke imaju dragocene rezultate...nameće se pitanje
koliko je to znanje primenjeno u obrazovno - odgojnom sistemu?
ZA početak, koliko se učiteljice, nastavnici, profesori obučavaju (taj sistem) i koliko je sve to zastupljeno u sistemu obrzovanja (programi, strategija i sl) - dakle, to je drugi sistem?
Ako je nejasno, kasnije ću pojasniti konkretnije.
Činjenica je da s eod roditelja očekuje mnogo, i to je u redu.
Ali, ima nas svakakvih - i to je činjenica
KAd jedno dete iz neke neoptimalne porodične sredine krene u školu - šta ga tamo dočeka (u smislu prve tj druge rečenice ovog posta)?

Da bi neko primenio znanje u obrazovanju trebalo bi da je radio negde gde se primenjuje to znanje, tj. da je i on sam primenjivao stečeno znanje. A pošto tako nešto naši prosvetni radnici nisu radili, onda...bi trebalo malo da odu i da se obuče.
Ima tu još nešto. Osim primene, potrebna je i promena, tj. odbacivanje suvišnog, zastarelog i nepotrebnog koje se više nigde ne primenjuje i uvođenje novog znanja.
 
Ako ima neka slična tema, izvinjenje .

Kad vidimo stanje društva u kojem živimo , kao i stanje ČOVEKA...a psihologija, filozofija...i ostale relevantne nauke imaju dragocene rezultate...nameće se pitanje
koliko je to znanje primenjeno u obrazovno - odgojnom sistemu?
ZA početak, koliko se učiteljice, nastavnici, profesori obučavaju (taj sistem) i koliko je sve to zastupljeno u sistemu obrzovanja (programi, strategija i sl) - dakle, to je drugi sistem?
Ako je nejasno, kasnije ću pojasniti konkretnije.
Činjenica je da s eod roditelja očekuje mnogo, i to je u redu.
Ali, ima nas svakakvih - i to je činjenica
KAd jedno dete iz neke neoptimalne porodične sredine krene u školu - šta ga tamo dočeka (u smislu prve tj druge rečenice ovog posta)?

Nista ovde nisam razumeo.

Prvo... Kada vidimo "stanje drustva" - koje je to stanje? Ima li neki primer? Situacija? Nesto opipljivo na kontu cega mozemo da diskutujemo? Ili je poenta da pricamo napamet o licnim stavovima na kontu "stanja drustva" koje je ocigledno kod svake osobe drugacijeg pojma?

Drugo...Obrazovno-odgojni sistem podrazumeva sta konkretno? Niti svako dete raste podjednakom brzinom, niti ima kapacitete za podjednak razvoj, niti ima resorse da prozivi ili iskusi druge stvari kao neko drugo dete. Pitanje je koliko je sistem dobar? Poprilicno je dobar sistem, stavise jedan od najboljih, koji mora da se nosi sa svim ljudskim manama i problemima koji su svakodnevnica ljudskih zivota, a i da opstaje u istom. Nije nista losiji od sistema oblacenja koji je norma u drustvu, kao i od sistema moralnih vrednosti koje su, takodje, norma u drustvu. Ako ne vidjas svaku trecu osobu kako nuzdi na ulici grada, onda je ocigledno da je neki edukativni sistem kroz domen kulture, morala ili slicno sakrio ili prikrio tu osnovnu ljudsku potrebu za nuzdom, sto znaci da i drustvo, samo po sebi, odredjuje sta je norma. A norma je privikavanje na sve ono sto je uveliko norma. Tu nema izbora osim ako se neko ne izbori za isti, sto moze da donese beneficije, ali moze da donese i velike probleme.

Sto se tice profesora i profesorskih programa, od skoro je I TE KAKO rigorozan sistem provere i ucitelji, nastavnici, profesori i sl moraju da prodju gomilu pedagoskih testova koji se povremeno javljaju. Moraju da ubede i svoje kolege, ali i ministarstvo prosvete, da su sposobni i odgovorni za rad s decom. I moraju da se drze programa koje im je ministarstvo nalozilo da koriste, nema niti jednog nacina da se od toga odstupa jer se odredjeni programi moraju zavresiti u odredjenom delu.
Edukacija nije POTREBA vec PRIVILEGIJA. Ako neko ne oseca da sebe obogacuje time sto uci stvari, onda ne mora da ide u skolu i neka ostane da cisti ulice.

Od roditelja se ocekuje mnogo??? Sta na primer se to "mnogo" ocekuje od roditelja? Da budu normalni ljudi, mozda? Od roditelja se ne ocekuje mnogo, vec se od roditelja zahteva da preuzmu odgovornost za svoje dete. I ovo je sasvim normalna pojava.

Decu iz neoptimalne sredine moze da doceka jedino poboljsanje i sansa za boljitak zivota, kato sto je to inace slucaj sa mnogim ljudima koji su poceli ni od cega i dobili sansu da nesto steknu i naprave u zivotu. S druge strane, siguran sam da mnogi pripadnici "neoptimalnih sredina" bi naglasili da nikada ne valja ici u krajnost kada se neko poducava necemu jer upravo odlazak u krajnosti donosi losa iskustva. Pogledajmo sina direktora Pinka sta je ucinio svojim besnim automobilom ne tako davno? Pogledajmo decu mnogih uspesnih ljudi koja se potajno drogiraju ili upadaju u probleme kada zele da se uklope u drustvo onih siromasnijih od sebe?

I to ponovo vraca na staru pricu o "KLASI" koja svakako postoji, o kojoj malo ko voli da prica, ali koju svako zeli da iskoristi da sebe nekako obogati, bilo duhom ili materijalno. Uzmimo na primer politicku korektnost koja se mahom koristi u pogresne svrhe u USA gde se uloge za film dobijaju na osnovu boje koze, a ne na osnovu znanja o glumi i pohadjanju skola.

Primena znanja u kontekstu roditeljstva se mahom NE UCI u skoli niti u obrazovanju u kontekstu same edukacije, ali se pohadjanjem skole stvara slika o strukturi drustva jer su ljudi razlicitog znanja, kapaciteta i sposobnosti, te inteligencije, smesteni zajedno od malena i prakticno prisiljeni na to da pronadju kompromisna resenja za resavanje mnogih problema. Ovo idilicno simulise princip po kom bi se ljudi i generalno ophodili jedni prema drugima i prikazuje realnu sliku drustva. Uvek ce biti ljudi koji idu zajedno u grupama, ljudi koji se druze sa sebi slicnima jer ljudi jednostavno sami sebi pronalaze drustvo kom su skloni. I jedni od drugih ce najvise da nauce jer ne zele da posustaju ili zaostaju za svojom generacijom. I dok su u tom koloseku mogu da ucine i odrade mnoge povoljne stvari i za sebe, ali i za porodicu sutradan. Mnogo toga o porodici se uci na kontu toga kakvo je stanje bilo u porodici od samog pocetka, a ako ne u porodici licno, onda u nekoj porodici u okruzenju koja ce izgledati kao da cini/radi dobru stvar. LJudi jedni od drugih kopiraju i cine stvari u zavisnosti od toga kako ih vide.

Tako da vaspitanje i odgajanje deteta je apsolutno povodljivo tome kako su deca licno odgajana u svojim porodicama. I o tome treba dobro mucnuti glavom pre donosenja bilo cega, ali i razumeti da su greske uvek moguce i da je svaki oblik vaspitanja uvek mac s dve ostrice jer deca ce kad-tad dobiti potrebu da dovode u pitanje autoritet roditelja. I na ovo roditelji ne mogu da uticu mnogo. To jest, mogu da preuzmu sve kontrole u zivotu deteta i da od deteta nacine totalnog debila nesposobnog da se prilagodi drustvu i sistemu iole normalnih socijalnih vrednosti.

Na kraju krajeva sve se svodi na to sta uspes - uspes, sta ne uspes, ne uspes. Ne treba kriviti svet oko sebe vec samo i iskljucivo sebe. Uvek treba pronaci resenje za nesto ma koliko tesko delovala situacija. I kada se to ucini, svet ce da te voli zbog toga sto mozes da opstanes. I drugi ce da se ugledaju na tebe jer imas sposobnost da uspes. I treba da uspes ne zato da bi se nesto dokazalo, vec zato sto je to mahom i smisao zivota.

Na roditelju jeste da pokaze deci onu vrstu ljubavi i mudrosti koju niko drugi ne moze da pokaze, ali ako se sve svodi iskljucivo na kritiku naucno je tacno i potvrdjeno da ce dete imati manji uspeh. Kritika ne utice povoljno na razvoj deteta.

A takodje je naucno potvrdjeno da je za uspesno odrastanje deteta potrebna sredina u kojoj su i majka, a i otac zajedno. Ovo mahom nije slucaj sa majkama i ocevima u razdobljima 1965-1978. Ali, i to je sudbina koju treba resiti i zavrsiti. Ne moze da se krivi niti svet i okruzenje, a niti mogu da se krive roditelji, a bogami ne mogu da se krive ni tudja ocekivanja kada neko zeli da bude roditelj. O Zivotu mora da se mucne glavom i ne moze da se juri strmoglavo u sve ono sto deluje lepo, zanimljivo i socijalno prihvatljivo na prvi pogled cak i kada se radi o "normi".

Na kraju krajeva - INTROSPEKCIJA sopstvenih zelja, volje, sposobnosti da se to ucini, kao i misljenja drugih ljudi u orkuzenju. Licno sam svedok toga kako su ljudi zbog dve-tri ishitrene i neprimisljene odluke propatili ceo zivot. I zbog toga su se zestoko kajali, ali izlaz nisu imali vec su utehu pronalazili u glupostima, sto nikotinskim, sto verskim, sto kockarskim... I znam i za slucajeve suicida jer sam se mahom bavio socijalnim pitanjima na jednom od bivsih poslova.
 
Kad dete iz "neoptimalne porodične sredine" krene u školu onda je super. U većini je i u "prirodnom, domaćem" okruženju.

Mislim da je u problemu dete iz "optimalne porodične sredine", kao i njegovi roditelji koji imaju problem da mu objasne zašto ga psuju i šta to uopšte znači, zašto je bitno da li navija za zvezdu ili partizana, zašto je bitna cena mobilnog telefona, zašto ga zovu štreber i (opet) šta to znači ....

Ne možete sto puta dati reputaciju za istu poruku. :hvala:
 
Trebalo je da uvodni post bude konkretniji, IZVINJAVAM SE.
Jedan deo vas je govorio o obrazovanju - u klasičnom smislu - nisam na to mislila.

Više se radi o ovome što je Petar P. naveo - saznanje ili spoznaja - tj pitam se koliko dete uspeva samo da spozna ono što je važno, a po mom mišljenu važnije i od samog obrazovanja (koje je itekako važno).
A , kako kaže N3Wz , on me ništa nije razumeo:)
(a i ja njega slabo, tj ne nađoh odgovor na svoja pitanja)
Međutim, na jedno mu moram replicirati - kad sam napisala da se od roditelja "mnogo" očekuje - ja mislim da se s pravom mnogo očekuje - ali šta ćemo sa svim onima koji se ipak rodiše ili žive u neoptimalnim uslovima
Maksimalno pojednostavljeno:
prvo da naglasim da ne poznajem ni psihologiju ni filozofiju (nisam te struke,tek sam ponešto čitala)
Ali dovoljno shvatam čim se bave
I sad me interesuje primena na životnom primeru - gde je možda i početak i šansa za napredak u svakom pogledu - a to je DETE
Primer 1: dete odrasta u nekim "normalnim" uslovima - ima roditelje, život bez velikog stresa, sve što je potrebno za jedno pristojno odrastanje.
Ako ima sreće - ima obrazovane i/ili produhovljene roditelje koji ga "naoružavaju" raznoraznim DOBRIM savetima i tajnama(mudrostima), na način kako ono može da shvati i tako u periodu celog odrastanja. Ti roditelji nastoje da dete postane kvalitetna osoba (moralna načela, produhovljenost, obrazovanje, kultura i štošta drugo).
Ili, što je isto DOBRA varijanta - nema takve roditelje, dete je npr iz jedne seoske porodice - ali roditelji su radni, vredni i čestiti ljudi - dete ima zdrav stub, zdravu kičmu, osećaj za dobro i ispravno, jednostavnu i zdravu logiku.
(Varijeteta sad ima mnogo, jasno), a ja ne volim dugačke postove, pa ću odmah preći na
Primer 2: dete odrastta u neoptimalnim uslovima - bilo da je to razorena porodica, alkoholizam, zlostavljanje, bolest člana porodice, neimaština....pa do toga da su roditelji slabi uzori i vrlo često imamo kombinaciju nekih ovih faktora.
i, kreće to dete u školu - šta ga tamo dočeka - osim znanja (gradiva i sl:) koja treba da usvoji?
Da skratim - znači s jedne strane -imamo rezultate psihologije i filozofije - imamo stručnjake - ali detetu ništa od toga ne nudimo. A dete je budući čovek - koji će opet imati dete itd... da li treba pojašnjavati dalje?
Ako dete ima sreće da dobije divnu učiteljicu koja će ga VIDETI u svoj njegovoj muci i olakšati mu školske dane, pa i sam život - to je sjajno. To je nešto, to je MNOGO!.Ali, ako nema tu sreću..., šta tad?
Znam,, škole imaju psihologe -ali nisam sigurna da rade posao u obimu koji je potreban (ne njihovom krivicom!, govorim o sistemu).
Da skratim - ja bih decu prvo učila dvema stvarima - VOLITE I RADITE.
Pa dok su mali - na njima prihvatljivom nivou - kroz pričice, slike, primere
kako rastu - krupniji zalogaji
Ne bi to škodilo ni deci iz primera 1, ali mislim da je neophodno deci iz primera 2.
Možda je potrebno uvesti poseban predmet - kao obavezan. KAko god ga nazvali. Predmet koji bi se bavio stanjem duha i uma deteta - koji bi bio fleksibilan prema deci, zavisno od situacije u kojoj se deca nalaze.
Koji bi ih učio najvećim životnim vrednostima, gradio im kičmu, a iznad svega ulevao nadu u muci koju osećaju.
Gde bi dete radosno dolazilo, OSETIVŠI ...SPOZNAVŠI...da je tamo spas, svetlo na kraju tunela.
Zašto škole? Zato što je sve drugo zakazalo. I zato je škola PRILIKA -dete nekoliko sati dnevno tamo provodi.
A mislim da imamo sva potrebna i znanja i ljude. Samo volje nemamo.
Ili ja možda grešim. Rekoh već da nisam stručna.
Pa, eto, ubedite me.
 
Hvala na ljubaznosti i iskrenosti, oboma.
Ipak, ne mislim da je glupa. tj motiv teme nije glup. Možda postavka jeste, neću reći glupa :whistling:ali loša, da.

Tako da, neka je...ja sam optimista.

nisam se tebi obracala nego njemu da navede njemu pametnu temu

- - - - - - - - - -

ne mogu sad da se setim,možda i nema takve
ako neko nekad otvori takvu javiću ti

a ti si kriticar, ne otvaras sam teme hm
 
Više se radi o ovome što je Petar P. naveo - saznanje ili spoznaja - tj pitam se koliko dete uspeva samo da spozna ono što je važno, a po mom mišljenu važnije i od samog obrazovanja (koje je itekako važno).
A , kako kaže N3Wz , on me ništa nije razumeo:)
(a i ja njega slabo, tj ne nađoh odgovor na svoja pitanja).

Nikakav problem! I ja se izvinjavam na nerazumevanju.

Neki drugi put se nadam da ce biti bolje. :mrgreen:
 
Ako ima neka slična tema, izvinjenje .

Kad vidimo stanje društva u kojem živimo , kao i stanje ČOVEKA...a psihologija, filozofija...i ostale relevantne nauke imaju dragocene rezultate...nameće se pitanje
koliko je to znanje primenjeno u obrazovno - odgojnom sistemu?
ZA početak, koliko se učiteljice, nastavnici, profesori obučavaju (taj sistem) i koliko je sve to zastupljeno u sistemu obrzovanja (programi, strategija i sl) - dakle, to je drugi sistem?
Ako je nejasno, kasnije ću pojasniti konkretnije.
Činjenica je da s eod roditelja očekuje mnogo, i to je u redu.
Ali, ima nas svakakvih - i to je činjenica
KAd jedno dete iz neke neoptimalne porodične sredine krene u školu - šta ga tamo dočeka (u smislu prve tj druge rečenice ovog posta)?

sa ovim reformama skolstva?? daj sta ocekujes?

- - - - - - - - - -

Da bi neko primenio znanje u obrazovanju trebalo bi da je radio negde gde se primenjuje to znanje, tj. da je i on sam primenjivao stečeno znanje. A pošto tako nešto naši prosvetni radnici nisu radili, onda...bi trebalo malo da odu i da se obuče.
Ima tu još nešto. Osim primene, potrebna je i promena, tj. odbacivanje suvišnog, zastarelog i nepotrebnog koje se više nigde ne primenjuje i uvođenje novog znanja.

ovo moze da kaze samo neko ko je zavrsio sa skolom pre 20+ godina
 
nisam se tebi obracala nego njemu da navede njemu pametnu temu

- - - - - - - - - -



a ti si kriticar, ne otvaras sam teme hm

ohoho...ima odgovora na temi...:)
Hiro, znam...A je l nam drug stvarno nema teme...to ću morati da proverim:mrgreen:

- - - - - - - - - -

Nikakav problem! I ja se izvinjavam na nerazumevanju.

Neki drugi put se nadam da ce biti bolje. :mrgreen:

Mislim da nema potrebe za izvinjavanjem zbog nerazumevanja :D.
Drugi put će sigurno biti bolje.
Ali, zašto ne odmah? Na moj drugi post nemate komentar?
Malecki bar? :)

- - - - - - - - - -

[QUOTE=difrent from others...;36294493]sa ovim reformama skolstva?? daj sta ocekujes?

- - - - - - - - - -

Očekujem NEŠTO.

Za početak bi mi značilo da ocenim pravac mog razmišljanja - zato i jeste tema - da diskutujemo.
imajući na umu uvek nešto konkretno
 
Neki neodgovorni ljudi, ali dovoljno mocni da imaju uticaj na mnoge segmente drzavnog sistema
koji normalno ne poznaju oni koji ga vode, pa se detalji koji imaju krucijalni uticaj na svest i narod
zanemaruju na ustrp slike koju grade.
Negde u ovome ima i srece, jer narod i pojedinci kasne sa uklapanjem u neke prezivljene i dokazano
lose sisteme, pa se deci nude izbori, sto nije slucaj u programiranim drzavama. Zato nasa deca kao pojedinci
iskacu u kasnijim dokazivanjima sposobnosti.
Povrsnost prisupu vaspitanja dece, a zatim i povrsnost obrazovanja s jedne strane proizvodi lose strucnjake,
a sa druge genijalne naucnike sirokih znanja jer samo najstabilniji i najjaci opstaju u teskim uslovima.
 

Back
Top