Kompromis sa Bogom

Konan Sumerijanac:
Pa nije, i atesita i ne znam neki ultramega giga vernik bi ti rekao da bi voleo da može recimo da isceli neko dete obolelo od raka napr dodirom a ne može ili da može da leti a ne da se razbije ko dulek skočivši sa 20 sprata al ne može i onda čovek pošto vidi ta ograničenja zadata traži mogućnosti ostvarivanja svoje volje recimo kroz medicinu ili kroz razvoj tehnologije.Vera o kojoj Isus govori je opet nešto sasvim drugo,to je poverenje pre svega u Boga i njegove mogućnosti a ne u naše.

- - - - - - - - - -
Kliknite za proširenje...

Vjera je dio mehanizma kroz koji postaješ 'čovjek'.
Kroz taj dio mehanizma prihvataš uslove koje sam sebi biraš.
A onda zaboraviš da si ih izabrao.
I sada, pokušavaš da mlataraš rukama kako bi poletio u nebo,
ali ne ide, vjera te čvrsto drži na tlu.

Al' zato u snu, ponekad sebi daš oduška i promijeniš pravila,
povjeruješ da možeš više i drugačije, pa poletiš bez krila.
Shvatiš tad, ako shvatiš, da je san poligon za ispoljavanje onih uvjerenja koja se ne mogu ostvariti u tvom dnevnom snu.
Tvoj dnevni san je određen vjerom u limite a dokaz ti je stvarnost i limiti koje živiš.

Čovjek nema slobodu volje.
Čovjek nema slobodu izbora.
Čovjek je izbor već načinjen, manifestovan.
Biće u čovjeku ima slobodu volje, te ono i može da bira kakve uslove želi.
Ono može, ako hoće, da se vrati i sebi-Bogu, i opet nazad u sebe-čovjeka.
Povratkom volje u čovjeka već prihvata i vjeru kroz koju prihvata i ljudske limite.


...
Kad si pomenuo iscjeljenje, ja recimo, između ostalog, mogu da iscjeljujem i iscjeljujem i sebe i druge.
Ali nije do mene da se drugima namećem, do mene je da se ponudim.
Međutim, često sam se sretao s nepovjerenjem, i ne prelazim granicu niti se tad dokazujem nepovjerljivom.
Svako stvara svoju realnost za sebe po sebi. Svako bira i izabira.

U većini slučajeva ljudi mi se obrate za pomoć kada sam im ostao kao poslednja nada, kada vide da im doktori ne mogu pomoći.
Da su mogli, neki mi se ni tad ne bi obratili, jer uistinu nemaju znanja o tom dijelu sebe, stoga niti povjerenja u nekoga kao ja.
Uz to, iako sam iscjeljitelj ja nisam samo iscjeljitelj i ne reklamiram se kao takav, to valjda dodaje zbunjenosti; umjetnik-iscjeljitelj (?).


A opet postoje i oni koji bi da me testiraju, i onda kada im nisam potreban,
samo da bi dokazali kako sam 'lažan'.
Takve vidim iz prvih njihovih riječi. I naravno, ne činim ništa. Nisam dužan da se opravdavam i da zadovoljavam nečiji ego.
Odgovornost za takav dar-moć sam preuzeo s najvećom ozbiljnošću i činim onako kako mi trenutak nalaže.
Najbolje bi bilo (idealno) kada niko ne bi imao potrebu za iscjeljenjem i iscjeljiteljima, ali to je na 'ljudskom nivou' iskustva još uvijek utopia.

...
Imati povjerenja u Boga može samo onaj ko zna KO, ŠTA I KAKO Bog jeste.
Onaj koji to zna za sebe može reći: JA JESAM BOG.
Bog je stoga iscjeljitelj.

Ko je taj koji zna?
Čovjek?
Naravno ne. To je Biće-apsolut koji čovjeka čini čovjekom.
 
cleaner:
Ako cika doktor ne pomogne nece mu pomoci ni kozne gace a kamoli bog.

Sigurno, zagarantovano 101 %
Kliknite za proširenje...

Tako bi bilo da je po tebi, al' po tebi je samo za tebe.
I čime to garantuješ???

Svojim limitima?
Vidiš to nisu i moji limiti.

Odakle tebi punomoć da izdaješ takve garancije?

...
Doktori liječe. To nema veze sa iscjeljenjem.
Liječenje ima i neželjene posledice, koje se kad-tad manifestuju.
Iscjeljenje je vraćanje odvojenih ćelija cjelini.
Kako?
Odstranjivanjem straha. (Sve bolesti su manifestacije straha).
Kako se odstranjuje strah?
Bezuslovnim davanjem-Ljubavlju.

Kako uzdići Ljubav u ustrašenim ćelijama?

Vraćajući njihovu volju u BOGA.

Kako im vratiti volju u BOGA?

To je već moj zadatak; iako ništa nije nemoguće, ipak malo ili nimalo je vjerovatno da će se Biće iz ćelijski ustrašenog (dakle od Boga totalno odvojeno) nekim čudom samo vratiti, vratiti svoju volju i pažnju u BOGA.

Moja uloga pri tom nije nikakva magija niti Vudu, već da primijenim čisto esencijalno znanje. Kako to činim?

Poistovjećenjem sa oboljelim, ulaskom u 'njegov' razum (s njegovim odobrenjem i povjerenjem), te postajući JEDNO sa njim (prihvatajući i njegove bolesti na sebe) bivam volja iznad njegove volje i sobom ga "nosim" u BOGA. Uistinu, razbijam njegova ubjeđenha iznutra, otvaram mu razum ka Bogu u sebi i predajem mu se u potpunom znanju i povjerenju.

A BOG, to sam JA, ONAJ KOJI JESAM, ISTI JEDAN i za tebe i za oboljelog čovjeka, kao i za ovog čovjeka koji postajem u svakom trenu.

Iz BOGA se vraćam u oba "čovjeka" oplemenjen, iscijeljen. To se onom koji je obolio doima kao proces, a meni je to doživljaj instantnog ispunjenja.
Često se desi da i onaj kojeg iscjeljujem osjeti čudo. Neka "čuda" se doimaju "većim" a druga "manjim" a u principu podjednaka su. Podjednako je čudo da upravo sada kao "čovjek" postaješ. Toga mnogi nisu svjesni.

Dakle, svi iscjeljitelji dobijaju moć od Boga a potvda da jesu je u njihovom znanju. Znanjem-o-sebi pronalaze i put do SEBE-Boga.

Imamo li svi tu iscjeljiteljsku moć?
DA. Ali je nismo "svi" osvijestili u sebi.
 
Puna čekaonica ambulante i babe koje čekaju da ih prozovu jadaju se jedna drugoj...
Jeda,očigledno najstariji u čekaonici deda (preko osamdeset)glasno kaže:
-Ne znate vi deco moja koja je bolest najteža i neizbežna-tu ni Bog ne može ništa...Starost je ta bolest deco moja...
 
JA KOJI JESAM:
Vjera je dio mehanizma kroz koji postaješ 'čovjek'.
Kroz taj dio mehanizma prihvataš uslove koje sam sebi biraš.
A onda zaboraviš da si ih izabrao.
I sada, pokušavaš da mlataraš rukama kako bi poletio u nebo,
ali ne ide, vjera te čvrsto drži na tlu.

Al' zato u snu, ponekad sebi daš oduška i promijeniš pravila,
povjeruješ da možeš više i drugačije, pa poletiš bez krila.
Shvatiš tad, ako shvatiš, da je san poligon za ispoljavanje onih uvjerenja koja se ne mogu ostvariti u tvom dnevnom snu.
Tvoj dnevni san je određen vjerom u limite a dokaz ti je stvarnost i limiti koje živiš.
...
.
Kliknite za proširenje...

Ne drzi te vera na tlu nego gravitacija. Nadam se da nisi pokusavao da ispitujes svoju veru u tom pravcu ;) San je drugo, tu se vec ulazi u astral. Da li si ti mozda gospodin S.N. ?

- - - - - - - - - -

JA KOJI JESAM:
Moja uloga pri tom nije nikakva magija niti Vudu, već da primijenim čisto esencijalno znanje. Kako to činim?
Poistovjećenjem sa oboljelim, ulaskom u 'njegov' razum (s njegovim odobrenjem i povjerenjem), te postajući JEDNO sa njim (prihvatajući i njegove bolesti na sebe) bivam volja iznad njegove volje i sobom ga "nosim" u BOGA. Uistinu, razbijam njegova ubjeđenha iznutra, otvaram mu razum ka Bogu u sebi i predajem mu se u potpunom znanju i povjerenju.

.
Kliknite za proširenje...

Na koji nacin primenjujes esencijalno znanje, samo mislis o tome ili postoji neka tehnika, neki rad koji treba da se uradi? Kako to ulazis u 'njegov' razum?
 
Dragoljub69:
Kako biste razgovarali s Bogom:
-snishodljivo i sa strahom.
-gordo i samosvojno.
-raspoloženi i spremni na kompromise
-nezainteresovano za njegovu grandioznost i autoritet
-zadivljeno i uvlakački
-nekako drukčije
? ? ? ? ? ?
Kliknite za proširenje...

Znam ja svoje mane bez da mi ih kaze :lol:
Vrv imam problem sa autoritetom, sa druge strane bog definitivno nece gledati da te ponizi.
Jelte ako zamislimo takav scenario.
 
moca77:
Ne drzi te vera na tlu nego gravitacija. Nadam se da nisi pokusavao da ispitujes svoju veru u tom pravcu ;)
Kliknite za proširenje...


Prvo treba znati šta je 'Tlo'.
Pa onda šta je gravaitacija da bismo mogli reći 'da nas nešto drži' vezanim za sebe.
Ništa nas ne drži, mi voljom održavamo svoj odnos sa nečim.
Zakonitosti se očitavaju racionalnim sagledavanjem a principi stvaraju mogućnosti kroz koje ćemo eto na kraju puta (pa i tokom) da stvaramo predstave i logičke zaključke o predstavama i na račun istih.

Vjera te drži u ubjeđenju da si na tlu a grvitacija je samo fizička manifestacija vjere.

Tlo je kao i ono što je na tlu= PROJEKCIJA.
Nema nikakvog 'tla', sve su to iluzije stvorene magijom Uma.
Krajnja iluzija te magije jeste čulna projekcija, projekcija materije u prostoru.
Iluzije koje joj pethode su u domenu duha, vjere.
Niti materija niti prostor uistinu postoje kao takvi.
Sve su to znanja-o-sebi, Jastvo koje se manifestuje kroz Um.
Jendom kad se manifestuje kao prostorna dimenzija, Um je postao razum, a praznina koja on jeste postala je prostor.
Praznina nema moć gravitacije iako je sve u njoj. Ona je neutralna.

A da je sve to tako kao što rekoh, vratimo se na početak svih početaka pa sami zas ebe prosudimo:
Postojanje je nestvorivo, nepromjenjivo. Ono je bestjelesno, besprostorno, bezvremeno 'nešto', dakle ako bi ga pokušao zamisliti razumom jedino šta bi mogao o njemu reći jeste da je to 'Ništa'.
Međutim, to i te kako nije ništa već kao što rekoh ima svojstva koja su suprotna razumskoj projekciji i stoga svojstvima projektovanog 'nečega'.
Zašto je to tako? Zašto je razum projektor-polarizator. Projektor 'zna' samo ono što kroz njega postaje, dakle 'nešto'= projekciju, te za razum postojanje je jedino zamislivo kao nepostojanje projekcije=ništa.

Ako sad zamisliš da je od 'ničega-nečega' načinjeno 'tlo' (jer od čega bi drugog do od onog što već postoji kao 'ništa-nešto' i moglo postati bilo šta), o kakvom mi to tlu govorimo???
Govorimo o 'tlu' koje postoji jedino u razumu jedinke, a sve što postoji u razumu jedinke, u razum jedinke je dospjelo VJEROM.
Vjera je mehanizam projekcije, menifestacije 'nečega' iz tog tobož' 'ničeg-nečeg'.

Gravitiramo stoga ka onom što je po svojoj 'veličini' veće.
Šta gravitira?
Gravitiraju objekti ka objektima, tačnije gravitiuraju subjekti ka subjektima.
Gravitiraju duše dušama a ne njihova manifestacija.
Duše gravitiraju ka većim dušama, manji skupovi Jastva ka većim skupovima Jastva,.
Uvijek manji skupovi gravitiraju ka većim.
Veći im omogućavaju iskustva koja oni trebaju, koja su dušom namjerena.
Duše ćelija tijela gravitiraju duši tijela koja ih drži u cjelini.
Tijelo čovjeka gravitira Zemlji, čija duša ne samo da drži Zemlju u cjelini već i čovjeka kao posjetioca Zemlje, njegovu dušu privlači sebi.


Tako i dva čovjeka, muškarac i žena recimo gravitiraju jedno ka drugom, ali ta gravitacija se ne manifestuje an isti način kao i fizički zakon, jer je pri tom uključena volja koja je oslobođena od nužnosti tijela.
Gravitacija Zemlje na čovjeka i ostale projektovane duše je nužna, dakle već je izabrana na duhovnom nivou svake duše zarad omogućenja iskustva 'hodanja po tlu'.
To svojstvo Vjere je demonstrirano i u Bibliji gdje Isus govori apostolima da samo oni sa ČVRSTOM VJEROM mogu hodati po vodi.
Dakle, vjerujući mogu mijenjati realnost i fizičke zakone. Pitanje nije da li je to moguće, već da li to zaista želimo.
Na Zemlji smo svojim slobodnim izborom i prihvatili smo preduslove kao nužnost.
Da tako već nije pred-određeno duhom mi skoro pa i ne bismo imali iskustvo hodanja po zemlji, jer bi po prirodi duha mogli da budemo na bilo kojem dijelu Svemira u istom trenu, a ne samo da lavitiramo iznad površine vode.

Naše Zemaljsko iskustvo više ne bi bilo zemaljsko, već čisto duhovno.
A pošto mi već jesmo duh koji je svojom voljom ušao u gravitaciju sa Zemljom, gravitaciju smo prihvatili kao preduslov iskustvu.
Ako iskustvo našeg Bića podijelimo na duhovno i tjelesno onda možemo reći da smo Mi duh koji ima tjelesno iskustvo.
Uistinu Biće smo koje ima i duhovna i tjelesna iskustva.
Stoga, boriti se protiv gravitacije recimo, je suludo, jer borba znači neznanje i neprihvatanje preduslova koje smo sami svojom voljom izabrali.
Pošto smo to zaboravili a odgovore tražimo u projekciji, nije ni čudo da upadamo u zamke i da bivamo zarobljenici iluzije.

...
Kakvo 'Tlo'???
Ako pričamo o Bogu i o kreaciji onda se moramo uzdići iznad ove iluzije; iznad projekcije da bi smo shvatili odakle projekcija, odakle iskustva uopšte.
Ako pak i dalje želimo da pričamo o gravitaciji kao fizičkom zakonu, onda je to nešto drugo; onda se treba nastaviti čeprkati po prašini.

Vjera je mehanizam učvršćivanja iluzije.
Bez čvrste vjere ova iluzija bi bila samo balon od sapunice, kao što uistinu i jeste.
Bez vjere gravitacija ne bi funkcionisala, sva tijela bi se rasrsla u 'ništa', univerzum bi 'prsnuo' u nepostojanje.
Bez vjere TI ne bi postajao 'ti', uvijek bi bio ono-što-jesi: nestvorivo, nepromjenjivo 'NEŠTO'=postojanje=apsolut bez iskustva manifestacije svojih potencijala.

Vjera Biću omogućava iskustva kroz manifestaciju.
Nije ni čudo onda da postoje religije.
Religije su zasnovane upravo na tom dijelu mehanizma projekcije, i gađaju na srž mehanizma učvršćivanja stvarnosti.
'Čovjek' je već stvarnost ostvarena, te kao takav nema uvid u proces stvaranja, u mehanizme kreacije i principe po kojima sve postaje.
Kao takav lak je plijen manipulaciji djelimično ali nedovoljno osviješćenog Bića u nekim svojim izrazima-ljudima. A na što se to cilja kad se nad nekim želi manipulisati?
Na RAZUM jedinke.
Zašto na razum?
U razumu je VJERA, njegov integralni dio, dio mehanizma projekcije stvarnosti.
Stvarnost postaje zahvaljujuću razumu i njegovim komponentama.
Razum je dimenzija.
Razum je analitičko-sintetički mehanizam.
Razum je projektor, kompjuter, a njegova čula su alati (sočiva, i zvučni mehanizmi, osjetila...) koja stvaraju krajnju predstavu percepcije.
Razum je perceptor.
Vjera je prisutna na svakom dijelu puta manifestacije/materijalizacije iskustva.
Bez prisustva volje i pažnje Bića u razumu, bez korištenja VJERE nema iskustva nikakvog 'tla', nema nikakve gravitacije, nema Sunca, nema Zemlje, nema nikakvih tijela i objekata.
Bez vjere u RED postojao bi samo HAOS.
Vjera pomaže intelektu da organizuje RED u razumu.
Bez Vjere ne bi bilo niti haosa.
Sve bi bilo samo onakvo kakvo jeste: nestvorivo, nepromjenjivo.



moca77:
San je drugo, tu se vec ulazi u astral.


Mi već jesmo u 'astralu'.
Kada govorimo o astralnim putovanjima, mi govorimo o putovanjima kroz astral iz tačke u astralu u kojoj smo projektovani i Vjerom učvršćeni u tačku koju tek projektujemo, osvješćujemo u sebi i Vjerom je očvršćavamo.
San je dodatna dimenzija našoj 'trećoj dimenziji' astrala. Dakle još uvijek je vezan za Zemaljske uslove sa nešto izmijenjenim zakonitostima projekcije.
San nam služi da manifestujemo one (paralelne) mogućnosti naše zemaljske stvarnosti koje su postale jaki motivi koji sobom privlače našu volju, ali se u dnevnoj realnosti nisu mogle realizovati jer se po zakonitostima kontiniuma nisu mogle i ne mogu da se nastave ni na koji dio kontiniuma dnevne stvarnosti.
Dakle, tokom stvaranja mogućnosti, naš podsvjesni razum je stvorio mogućnosti koje odstupaju od kontiniuma dnevene stvarnosti, stoga je takvim mogućnostima dat poligon za ispoljavanje, san.
Zato se u snu projektuju kratke nepovezane priče, male obrađene cjeline, a iz jedne se čini skok u drugu bez da u drugu unosimo istu priču ili pak posledice iz one prve.
U snu možemo da letimo, bez krila, što po VJERI kojom ostvarujemo dnevnu realnost to nije logično, te je nemoguće. Dakle tim nelogičnostima je dat poligon za ispoljenje a Biću je data mogućnost da shvati prirodu iluzije=kreacije, te da bar za tren pomisli: Ako je san realnost unutar realnosti onda i dnevna stvarnost nije ništa drugo do san unutar nekog većeg sna.
To je početak buđenja.

San ima mnošto značenja... o tom potom.
Kliknite za proširenje...
 
Poslednja izmena:
moca77:
Na koji nacin primenjujes esencijalno znanje, samo mislis o tome ili postoji neka tehnika, neki rad koji treba da se uradi?
Kliknite za proširenje...


Esencijalno znanje samo po sebi navodi Biće da čini ono što mu znanje nalaže i omogućava.
Prvo moraš doseći to znanje, a ono se ne može naučiti, već se mora prisvojiti kroz neposredno iskustvo.
Tada ga se ne moramo prisjećati da bi ga aktivirali jer je postalo integralni dio našeg duha, naše Svjesnosti.

Ono na čemu prije toga trebamo raditi jeste na osvješćenu sebe, a to je proces.
Kao i svaki proces zahtijeva određeno vrijeme, a vrijeme je određeno već postojećim nivoom Svjesnosti kojim operišeš.
Ako je tvoj nivo Svjesnoti dosegao kritičnu masu, kritična masa (prisutnih osviješćenih apsolutnih znanja unutar tvog duha) će da odluči kada će da prevagne.
Ti ne možeš znati kada je taj momenat, jer si preokupiran projekcijom iskustava, ali tvoje Više Ja ima potpuni uvid u sve.
Ne brini. Ne juri za njim. Što se više opustiš i predaš sa iskrenom zaisnteresovanošću brže će doći.
Jurnjava je sama po sebi prepreka.



moca77:
Kako to ulazis u 'njegov' razum?
Kliknite za proširenje...


Kako ulaziš u polje bilo kojeg predajnika?
Naš razum je primo-predajnik informacija.
Stoga, možemo ga koristiti da ostvarimo boljitak stvarnosti ali i kao sredstvo manipulacije.
Upotreba te sposobnosti isključivo zavisi od svjesnosnog nivoa Bića kojemu je to znanje dostupno.

Biće sa nižim nivoom Svjesnosti ne može iscjeljivati, jer za isjeljenje je potrebna LJUBAV.
Ljubav je osnova iscjeljenja i ne postoji nikakvo sredstvo kojim je u sebi možeš uzdići.
Ono s čim je možeš u sebi uzdići jeste potpuna otvorenost, apsolutno povjerenje (u sebe-Boga) koje jedino može proizaći iz apsolutnog znanja-o-sebi, odakle se ostvaruje bezuslovno davanje.

Ljubav je iznad svih sila i njenim prisustvom sve sile se neutrališu.

Stoga, nije preporučljivo da neko ko ne umije uzdići Ljubav u trenu, pristupi ulaženju u nečiji razum i poistovjećenju sa njim,
jer na taj način prihvata sve probleme i bolesti ali ih ne umije od sebe i iz sebe anulirati.


...
Umjesto toga postoji jedna tehnika koja je laka i koju svako može koristiti bez straha da na sebe prenese bolesti i probleme.
Na istoku je nazivaju 'Raiki'... korišćenje ruku kao polarizoatora koji tvojim fokusom stvara naboj energije prikupljene iz Etera a koja ima iscjeljiteljsko dejstvo.

Pri tom je važno opet, umjeti proizvesti tu energiju, a ona se prizvodi fokusom na Jednotu, i stoga opet tvojim bezuslovnim davanjem, otpuštanjem, dopuštanjem.
Ovim putem se očito ne ulazi u razum jedinke, stoga i nema mogućnost prenošenja bolesti iz razuma u razum.
Sama energija je ispoljenje, stoga na onog kojeg iscjeljuješ djeluje spolja radije nego li iznutra kao u prvom slučaju.


U prvom slučaju se radi o apsolutnoj predanosti i povjerenju u sebe-Boga.
Inače nije moguće.
 
Poslednja izmena:
@JA KOJI JESAM Interesantno vidjenje. :klap: U Bibliji postoji stih kako je Bog stvarao kroz Rec. Ti iznosis malo vise detalja ali ovo tvoje bi moglo da se sazme kako je Nista kroz Veru projektovalo Stvarnost. Nauka ne ide dalje od Big Benga i zato nema puno opsirnih teorija na tu temu. Postoje neke usamljene, nezvanicne naucne teorije kako Bog u stvari nije konstantan nego se razvijao i sada se razvija.
 
Dok sam sjedio u kafiću i crtao, danas mi je sa ulice prišao beskućnik i pohvalio mi crtež.
Počeo je da priča o njegovoj viziji mog crteža a onda je prešao na drugu temu;
Govorio je kako ima ideju da napravi štafelaj-kutiju od drveta, koje je već samo od sebe osušeno,
dakle da ne želi da siječe živa stabla... te se konverzacija poče odvijati prema moralu... hahaha... 'gdje me nađe'...
Pustih ga da priča. Osjetih da u njemu ima nešto dublje od puke potrebe da govori.
Počeo je citirati neke isječke iz Biblije, samo par veoma izabranih i na sebi svojstven način ih je prevodio u jezik današnjice.
A onda je postao emotivan, saosjećajan, pričajući o Zemlji majci i o ljudskoj nesvjesnosti...

Onda mi reče da boluje od raka i kako mu je neki doktor-ljekar rekao da ....
Ja ga saslušah i onda odlučih da ga upitam: Da li ti vjeruješ u tu dijagnozu?
On reče da je tražio mišljenje drugog ljekara i sad je to u toku.

Rekoh mu: A da li ti vjeruješ ili znaš da mi imamo moć samoiscjeljenja?

Da, reče mi.

Sudeći po njegovim objašnjenjima shvatih da je na znatno višem nivou Svjesnosti od prosjeka.
Rekoh mu: Mogu ti pomoći.
On uđe u baštu kafea i postiđeno me upita da sjedne za moj sto. Ja mu ponudih stolicu.
Objasnih mu ukratko ... a njegove oči zablistaše: Ti si na višem nivou Svjesnosti od mene reče.
Ja bejah umro, na ulici, i ambulanta me je pokupila reče. Čuo sam njihove riječi i vidio svoje tijelo i njihova ali ne ušima i očima već duhom.
Oni su odlučivali, kaže, da li da još jednom pokušaju da me spašavaju ili da odustanu. I učiniše to još jednom.
U međuvremenu, ja više nisam bio s njima. Bio sam jedan na jedan sa Bogom.
Nismo komunicirali riječima ali mi je 'govorio' duhom... i molih da se više nikad ne vratim u ovo tijelo... bilo mi je neopisivo drago i milo s Bogom.
I vratih se...reče.

...
Saslušah ga i pratih ga na njegovom putu do Boga, a onda mu rekoh:
Bio si jedan korak do potpunog prosvjetljenja.
Samo jedan korak je bio potreban da se iz dvojnosti preseliš u Jednotu.
Bio bi tad Bog i znao bi to.

A njegove oči zasuziše i reče: DA.
Ali, rekoh mu, još nisi bio spreman da prihvatiš potpunu istinu o sebi.
Još uvijek ti je bilo potrebno da Boga vidiš kao Biće veće od sebe.
Drugog Bića do tebe nema.
Većeg Bića od tebe nema.
Ti si BOG.
Ja sam BOG.
I u tebi i u meni isto Biće jest.

...
Pričali smo dalje... on nije bio u najboljem fizičkom stanju. Rekoh mu: da li želiš da promijeniš svoju stvarnost?
Da, reče.

Sjeti se onda Boga s kojim si bio jedan na jedan pa mu se predaj, isto onako kako se sjećaš, dopusti mu da ispuni svaku tvoju ćeliju, i slušaj unutrašnji glas njegovog duha.

...
Pričali smo o mojoj knjizi, on je htio da je ima.
Rekoh nije još u štampi. Na to mi reče; Danas se nismo slučajno sreli, znaš, možda si mi spasio život.
Ti si me potražio, rekoh, i našao si odgovore koje si u sebi htio da osvijetliš, da ih se sjetiš.
Moja majka, reče, je završila specijalizaciju na fakultetu za publishing books... ona ti može pomoći s tvojom knjigom.
Dade mi njeno ime i broj telefona i reče da joj kažem da me je on preporučio.

...
A dok sam pisao ovaj komentar, ujedno sam odgovarao na pitanja na telefonu, messengeru;
sa sasvim druge 'strane' dobio sam zahtjev za prijateljstvo na Facebook-u i zamalo da izbrišem prije nego li vidim o kome se radi,
ali umjesto da izbrišem ja sam 'greškom' prihvatio i minut kasnije dobih poruku o te osobe.
Evo joše se dopisujemo.
Ona piše knjigu i zamolila me je za intervju... moje ime je dobila preko prijatelja i prihvatio sam.
U nedelju će ona voditi intervju a ja ću joj biti gost.

Interesantan dan. :)
 
Poslednja izmena:
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

B
Pomirenje sa Bogom
Odgovora
17
Pregleda
410
bas kao
B
Jasna
U potrazi za Bogom..
2 3 4
Odgovora
94
Pregleda
886
Umri_muski
Umri_muski
Jasna
Boreći se sa ljudima ugađamo demonima
2
Odgovora
33
Pregleda
595
DedaStojan
D

Back
Top