POČETAK ŽIVOTA JE VELIKA TAJNA, TAJNA JE I SMRT, MOZDA ČAK I VEĆA...!?

Govori prof, dr, Vladeta Jerotić u kultnoj emisiji "Agape" koju upravo pratim na "Studiju B".
Kako gledate na takvu tvrdnju !?

Tajni apsolutno nema. Uistinu nema.
Stvar je pojedinca da li je želi znati i da li želi dovoljno uložiti sa svoje strane da spozna ne samo početak već i put i način dosezanja cilja života.
 
Ja mislim da su i zivot i smrt odredjeni ODOZGO..........tj Bozijom voljom........
A ostalo zavisi i od nase zelje za boljim tj promjenom.......
A prof Jerotic je svakako kompetentan i treba ga saslusati......

Prof.Jerotić za lovu radi kao Šafhauzen-ne brini ti za njega...z;)
Determinirajući procesi zaista govore o usmerenoj skupnoj sili koju možemo,a i nema veze,zvati Bog...Jer-zvali ga ,ne zvali,
taj više ne dolazi ybg,kao što iz života znamo...Njegove ostatke rastura haos i entropija.Sintropija i ostaci determinirajućih sila
su u opadanju i sledi kolaps Univerzuma,a mnogo pre toga nestanak svih života u Univerzumu.Malo logike i astrofizike ybg...
Za te determinacije se hvatamo kao davljenik za slamku,a davljenici smo već od rođenja...:grudvanje3::zimag:
 
Ми живимо жвит још док смо у утроби мајке, Мајка доживљавајући свет има осећаља и осећаје и то утиче на лучење хемије коју кроз крвоток прима и беба. Ми постајемо свесни тих осећања незнајући одакле она долазе, тако да се сусрећемо са страхом, љубављу, радошћу још док смо у утроби, чини нам се да су она део нас. Зато мајка и треба да се чува стресних ситуација. дете се комеша у мајчиној утроби, има неки свој доживљај свега па то утиче на лучење хормона у беби самој које после кроз крвоток осећа и мајка, Не зове се то узалуд друго стањ јер се манифестује к оао другачије стање свести саме мајке. Могли би смо рећи да је мајка саставни део детеа док је оно у њој. А онда порођај: део нас нестаје и ми треба да га пронађемо у бићу које сада више није део нас. Беба у мајчином наручју препознаје да је она некад била део њега, Са раођењем ми се одједном нађемо у једном сасвим другачијем свету. Свету за који до тада нисмо знали ни да постоји. Треба схватити шта се ту дешава и улога мајке је ту од непроцењивог значаја.
Тако је и смрт, ми треба да се родимо у једном сасвим другачијем свету, о том свету ми само маслућејемо кроз осећања која имамо још у овом животу. Хоћемо ли у рај или пакао и то све зависи од наших осећања која су условљена нашим доживљајем стварности.
Већ сада можемо да осетимо укус будућег живота и тога како ћемо се прилагодити њему. Ако сада нашом душом колају лоша осећања јао нама ка се родимо у том новом свету.
 
Ми живимо у Божијем уму одувек још пре стварања света.

Ja mjok! Čak ni On ne živi u mom umu,tek kao sporedna misao-važan koliko je prisutan...Kad sredi haos i zlo priznaću ga
preko Večernjih novosti Zidojče cajtunga i Harald Tribjuna isti dan! Naravno i u klipu na jućubetu...:zelenko3:
 
Ми живимо у Божијем уму одувек још пре стварања света.

A sta mislis, umesto tog dogmatskog, iskljucivog, misljenja, da pitanje postavis drugacije ?

Recimo, da li bi Bogu bilo ugodno da on postoji u nasem umu ?

Rec je, naravno, o slobodnom izboru.

A nesto sto je izbor ( dakle, mogucnost izbora ) , nema potrebe na silu nametati. z:)
 
A sta mislis, umesto tog dogmatskog, iskljucivog, misljenja, da pitanje postavis drugacije ?

Recimo, da li bi Bogu bilo ugodno da on postoji u nasem umu ?

Rec je, naravno, o slobodnom izboru.

A nesto sto je izbor ( dakle, mogucnost izbora ) , nema potrebe na silu nametati. z:)

Očekuješ da on to ukapira?:zelenko3:
Najjači argument o upitnosti boga je izneo (ako se dobro sećam) i od tebe omalovažen L.Kolakovski,a
taj je da sveznajući Bog bi ipak znao za sve namere i snevanja Jevreja te da ,svakako ne bi mogli konkurisati za omiljen narod...
Kako je ta veza obostrana,a svedoci smo da Jevreji ipak postoje proizilazi da je tu laž božije postojanje...z;)
M.Marković je samo bio ljubomoran na izuzetnog logićara Kolakovskog...
 

Back
Top