" Прича о поморанџи "

bakonja

Buduća legenda
Poruka
43.538
" Признати стручњак на пољу људских потенцијала држао је предавање. Након уводног говора, он узе поморанџу у руке и упита публику:

„Ако стиснем из све снаге ову поморанџу, шта ће изаћи из ње?“

Нека млада девојка из првог реда добаци:

„Па какво је то питање? Ако стиснете поморанџу онда ће из ње изаћи сок од поморанџе. То је оно што је унутра, и не може ништа друго изаћи из ње.“

Човек рече:

„Тачно.

То и јесте одговор на моје питање.

Из поморанџе ће изаћи поморанџин сок јер је управо то унутра.

А сад, ако проширимо слику, и замислимо да вас неко тако стисне.

Да вас стисну ваши проблеми, бриге, страхови, да вас оговарају, да вас неко увреди, да вам нанесе бол и слично. И из вас изађу бес, мржња, презир, страх, љутња, злоба, итд.
Ви бисте рекли да је то изашло из вас због тога што вам је неко рекао ово или урадио оно, али права истина је да је оно што из вас излази – оно што носите у себи.
Запамтите, ако вас неко ‘стисне’, из вас ће увек и баш увек изаћи оно што је у вама. Из поморанџе никада неће изаћи сок од јабуке.

Исто тако из вас никад неће изаћи оно што већ није у вама.“

***

„Нема доброг дрвета које доноси рђав плод, ни рђавог дрвета које доноси добар плод. Јер, свако дрво се познаје по свом плоду. Са трња се не беру смокве, ни грожђе са купине. Добар човек из добре ризнице свога срца износи добро, а зао човек из зле ризнице износи зло, јер уста говоре оно чега је срце пуно.“ (Еванђеље по Луки 6:43-45)"

Sa :

https://www.crkvasvetogilije.com/прича-о-поморанџи/


:think:


" ...Исто тако из вас никад неће изаћи оно што већ није у вама..." ...


Naravno da ovaj citat na kraju vazi za svakog od nas , a vazi i da to u velikoj meri zavisi od nas samih sta ce izaci kroz nasa usta , iz nasih ruku , iz naseg doma , iz naseg srca ...
 
Moram da kontriram jednom zen pričicom

NARAV

Jedan učenik zena doðe Benkeiu žaleći se: "Učitelju, imam neobuzdanu narav. Kako da je izlečim?"

"To je nešto vrlo čudno", odgovori Benkei. "Pokaži mi da vidim šta to imaš."

"Ne mogu sada da ti pokažem", odgovori ovaj.

"Kada možeš da mi pokažem", upita Benkei.

"Pojavljuje se neočekivano", odgovori uèenik.

"Onda", zakljuèi Benkei, "mora biti da to nije tvoja prava priroda. Da jeste, mogao bi mi je pokazati bilo kada.
Kada si se rodio, nisi je imao, i tvoji roditelji ti je nisu dali. Razmisli o tome."
 
" Признати стручњак на пољу људских потенцијала држао је предавање. Након уводног говора, он узе поморанџу у руке и упита публику:

„Ако стиснем из све снаге ову поморанџу, шта ће изаћи из ње?“

Нека млада девојка из првог реда добаци:

„Па какво је то питање? Ако стиснете поморанџу онда ће из ње изаћи сок од поморанџе. То је оно што је унутра, и не може ништа друго изаћи из ње.“

Човек рече:

„Тачно.

То и јесте одговор на моје питање.

Из поморанџе ће изаћи поморанџин сок јер је управо то унутра.

А сад, ако проширимо слику, и замислимо да вас неко тако стисне.

Да вас стисну ваши проблеми, бриге, страхови, да вас оговарају, да вас неко увреди, да вам нанесе бол и слично. И из вас изађу бес, мржња, презир, страх, љутња, злоба, итд.
Ви бисте рекли да је то изашло из вас због тога што вам је неко рекао ово или урадио оно, али права истина је да је оно што из вас излази – оно што носите у себи.
Запамтите, ако вас неко ‘стисне’, из вас ће увек и баш увек изаћи оно што је у вама. Из поморанџе никада неће изаћи сок од јабуке.

Исто тако из вас никад неће изаћи оно што већ није у вама.“

***

„Нема доброг дрвета које доноси рђав плод, ни рђавог дрвета које доноси добар плод. Јер, свако дрво се познаје по свом плоду. Са трња се не беру смокве, ни грожђе са купине. Добар човек из добре ризнице свога срца износи добро, а зао човек из зле ризнице износи зло, јер уста говоре оно чега је срце пуно.“ (Еванђеље по Луки 6:43-45)"

Sa :

https://www.crkvasvetogilije.com/прича-о-поморанџи/


:think:


" ...Исто тако из вас никад неће изаћи оно што већ није у вама..." ...


Naravno da ovaj citat na kraju vazi za svakog od nas , a vazi i da to u velikoj meri zavisi od nas samih sta ce izaci kroz nasa usta , iz nasih ruku , iz naseg doma , iz naseg srca ...


Odlicna ^pouka .

Iz svakog od nas izlazi onakva reakcija kakva stoji u nama.

Za dobru reakciju treba imati dobrog materijala ,kao sto i za rdjavu treba imati rdjavog materijala.
 
Prica se zavrsava ovako :

" ...Исто тако из вас никад неће изаћи оно што већ није у вама..." ...

Sto bi , po meni , moglo da znaci da to sto izlazi iz nas ne mora da je trajno u nama i da svako od nas ima mogucnosti , ako ima i dovoljno jaku zelju , da se odupire ili cak i u sto duzem vremenskom i kvalitativnom trajanju , odupire ili odupre necem sto je manje pozeljno u svakodnevnom zivotu i sa samima sebi , ali i sa okruzenjem .

"Sa samim sobom" , jer nam negativni osecaji i cinjenja , nanose direktnu stetu , na ovaj ili onaj nacin i sta da ocekujemo od svog okruzenja ako to provali iz nas prema okruzenju , vec po najcesce reakciju koja se ni nama samima nece dopasti i gde smo bili - nigde ; sta smo radili , znate vec dalje ...

Kao i da ono sto ima , a sto je na pozitivnoj strani nasih zelja i mogucnosti , zadrzi sto je moguce duze i da sto kvalitetnije i po nas same , sa tim "izlazi pred Svet" .

Ali nikako da ne izadje iz nas u celini , vec , kao sto se govorilo prilikom vencavanja " ne zurite da potrosite zajednicku ljubav , vec uzivajte u njoj sto duze i ..." ... i jos po nesto sto ne bih ovom prilikom ... :)
 
Piše da iz pomorandže nikada neće izaći sok od jabuke.

Čime je kazivač sam sebe demantovao.

Biće da je Bog više vremena stvaranju pomorandže posvetio, nego stvaranju čoveka?

Ili se još uvek ne zna Čovek šta je.

Mogu nas uveravati da je u nama nešto loše ili nešto dobro, ali samo dok sami za sebe
ne vidimo šta smo. Zato mi se više sviđaju zen pričice, koje dozvoljavaju da se posmatra,
da se uvidi da nešto na silu držimo ili pokušavamo da zadržimo.
 
Piše da iz pomorandže nikada neće izaći sok od jabuke.

Čime je kazivač sam sebe demantovao.

Biće da je Bog više vremena stvaranju pomorandže posvetio, nego stvaranju čoveka?

Ili se još uvek ne zna Čovek šta je.

Mogu nas uveravati da je u nama nešto loše ili nešto dobro, ali samo dok sami za sebe
ne vidimo šta smo. Zato mi se više sviđaju zen pričice, koje dozvoljavaju da se posmatra,
da se uvidi da nešto na silu držimo ili pokušavamo da zadržimo.

Besmislena primedba.
 
Piše da iz pomorandže nikada neće izaći sok od jabuke.

Čime je kazivač sam sebe demantovao.

Biće da je Bog više vremena stvaranju pomorandže posvetio, nego stvaranju čoveka?

Ili se još uvek ne zna Čovek šta je.

Mogu nas uveravati da je u nama nešto loše ili nešto dobro, ali samo dok sami za sebe
ne vidimo šta smo. Zato mi se više sviđaju zen pričice, koje dozvoljavaju da se posmatra,
da se uvidi da nešto na silu držimo ili pokušavamo da zadržimo.

I kod pomoradze je slicno stanje "mirovanja ili kretanja" , sve dok "se ne pritisne ili stisne" i onda iz nje izlazi njen sastav...

Naravno , pomorandza je simbolicna stvar i nadam se da ne pricamo o biljkama sa "botanicke tacke gledista" , vec sa jednog koji je primeren ovom pdf - u ...
 
I kod pomoradze je slicno stanje "mirovanja ili kretanja" , sve dok "se ne pritisne ili stisne" i onda iz nje izlazi njen sastav...

Naravno , pomorandza je simbolicna stvar i nadam se da ne pricamo o biljkama sa "botanicke tacke gledista" , vec sa jednog koji je primeren ovom pdf - u ...

Pa dobro sad, dal je simbolika il je poređenje.. ne verujem da neko nije razumeo šta je pisac hteo da kaže..

A mene samo Vilaret razume. :lol:
 
Čovek je jedinstvo suprotnosti. Po slici Božijoj stvoren. Ničeg u njemu nema ni viška ni manjka,
ni nepotrebnog ni nedostajućeg. Sve je prisutno. Ali je usnuo i nema ko da održava to jedinstvo.
Nasumične su reakcije zato, pa se onda kaže ovakav je ili onakav je. Zato što neka od suprotnosti
prevlada.
Ali to o sadržaju čoveka ne govori ništa.
 
Ova je prica je netacna i u suprotnosti sa zakljuckom na kraju jer bas ako coveka "stisnes" (razgnevis, razdrazis nezasuzeno), ne mozes ocekivati dobro po pravilu. Jer covek nije samo dobar ni samo zao.
Medjutim tek u normalnim okolnostima, u svakodnevnici koja ne prelazi njegove pragove tolerancije, vidis kakav je covek ustvari, onda ce sigurno mnogo manje iz njega izlaziti "zuc" a mnogo vise "med" (naravno ako je taj covek pretezno dobar).
Jer u suprotnom, ovo bi moglo da bude opravdanje za sve tlacitelje da su ustvari ljudi (koji reaguju) losi a ne on sam.
 
Ova je prica je netacna i u suprotnosti sa zakljuckom na kraju jer bas ako coveka "stisnes" (razgnevis, razdrazis nezasuzeno), ne mozes ocekivati dobro po pravilu. Jer covek nije samo dobar ni samo zao.
Medjutim tek u normalnim okolnostima, u svakodnevnici koja ne prelazi njegove pragove tolerancije, vidis kakav je covek ustvari, onda ce sigurno mnogo manje iz njega izlaziti "zuc" a mnogo vise "med" (naravno ako je taj covek pretezno dobar).
Jer u suprotnom, ovo bi moglo da bude opravdanje za sve tlacitelje da su ustvari ljudi (koji reaguju) losi a ne on sam.

Neispravno.

U obicnim situacijama covek moze da se folira ali kada reaguje afektivno,onda iz njega izadje ono sto je u njemu.

Mada je i sam cin foliranja nesto sto je izaslo iz njega.Lazna predstava o necemu ,koja je sklepana iz osobina koje on nosi u sebi.
 
Poslednja izmena:
"

„Нема доброг дрвета које доноси рђав плод, ни рђавог дрвета које доноси добар плод. Јер, свако дрво се познаје по свом плоду. Са трња се не беру смокве, ни грожђе са купине. Добар човек из добре ризнице свога срца износи добро, а зао човек из зле ризнице износи зло, јер уста говоре оно чега је срце пуно.“ (Еванђеље по Луки 6:43-45)"
...

Dobro je ovo. Psovke na ustima su znakovi lošeg društva. Psovke i ružne rječi ne bi trebale postojati na usnama. Isto tako ustima možemo govoriti samo o stvarima koje ne donose ništa korisno, a možemo pričati o stvarima mudrim kao što su citati iz biblije koji navode na umni razvoj
 
Svi ljudi su isti kad reaguju nagonski i nisu "dobri" a niti losi, to tako ne moze da se gleda jer nije svestan momenat u pitanju. Osim ako je u pitanju pomoc drugom u trenutku.

Naravno da nisu isti.Inace bi svi zavrsili na giljotini.

Upamti:Uvek postoji opravdana ili neopravdana reakcija.Adekvatana ili neadekvatna.

Kao u sahu npr: Los potez,dobar potez, najbolji potez...
 
Naravno da nisu isti.Inace bi svi zavrsili na giljotini.

Upamti:Uvek postoji opravdana ili neopravdana reakcija.Adekvatana ili neadekvatna.

Kao u sahu npr: Los potez,dobar potez, najbolji potez...

Zasto bi svi zavrsili na giljotini, kojia uzgred i ne postoji vise? Dakle ti podrazumevas da ce svi reagovati do te mere ruzno?

Ja sam rekla da su svi isti kada reaguju nagonski, npr. u samoodbrani, u odbrani najblizeg, kad ih neko fizicki povredi iznenada, za vreme bombardovanja npr, kad se rukama pokriju isl.

Ali coveka cini svesni momenat ne nesvesni i zato je ova prica delom, dobrim delom netacna.
 

Back
Top