Urvan Hroboatos
Veoma poznat
- Poruka
- 13.176
How yes no
Evo tih nekih "srpskih" knjiga koje, začudo, ne spadaju u srpsku pismenost i književnost..
-
- Popularno:
- Ћирило и Методије - мисија и Eвропа :...
- To, to, to je to - hajde da se množimo...
- Vizuelno lepa kita
- EU planira velik udar na Kinu. "Kreće...
- Muškarci plaču?
- Da li je Srbija 1918. osvojila ili...
- Hoće Šabanu da oduzmu ulicu!
- Muško telo
- Žene u Srbiji imaju najmanje grudi u...
- Naučnici su otkrili maksimalnu starost...
''Deklaracija - Srpski, hrvatski i bosanski su jedan jezik''
- Začetnik teme Боб
- Datum pokretanja
How yes no
Evo tih nekih "srpskih" knjiga koje, začudo, ne spadaju u srpsku pismenost i književnost..
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 32.484
Neznanje.
Svi današnji Hrvati štokavkog porekla su i srpskog porekla što potvrđuje Porfirogenit koji je sve srednjovekovne protoštokavske zemlje označio kao srpske. Jedino Duklju nije obeležio kao srpsku što je očigledan propust.
- - - - - - - - - -
How yes no
Evo tih nekih "srpskih" knjiga koje, začudo, ne spadaju u srpsku pismenost i književnost..
Šta ti je? Osman je u srpskoj književnosti. I, čemu ovaj švrakopisni prepis?
Пилипенда
Poznat
- Poruka
- 9.162
Па лијепо ти је написао да приложено не спада у српску писменост, спада у хрватску швракопреписност са српског.
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 32.484
Па лијепо ти је написао да приложено не спада у српску писменост, спада у хрватску швракопреписност са српског.
I to što kažeš. Naši su uvek lepo štampali:
- - - - - - - - - -
Kakvi su srpski tragovi u kulturi i književnosti starog Dubrovnika? Srpski tragovi u kulturi i književnosti Dubrovnika su veoma stari i kontinuirano ih je bilo u svim vekovima njenoga postojanja, do prvih godina XIX veka. O starini prisustva srpskih tragova govori već činjenica da je jedan deo teritorije Dubrovačke republike sve do četrdesetih godina 14. veka pripadao srpskoj državi. Kralj, potonji car Dušan je, kao što je dobro poznato u istoriji, Dubrovniku ustupio deo svoje zemlje – poluostrvo Pelješac sa gradom Stonom (u kome je tokom jednog veka bila ustoličena srpska episkopija), a potom i njegov sin Uroš deo obale koja se zove Primorje. Dubrovnik je za sve potonje vekove pamtio ovaj deo istorije, pa se već u srednjovekovnim dubrovačkim ćirilskim spisima on pominje: "Neka se zna kako darova Car Stiepan Dubrovniku grad Ston na… 1333 lieta Hristova".
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 32.484
Urvan Hroboatos
Veoma poznat
- Poruka
- 13.176
Urvan Hroboatos
Veoma poznat
- Poruka
- 13.176
Urvan Hroboatos
Veoma poznat
- Poruka
- 13.176
I to što kažeš. Naši su uvek lepo štampali:
- - - - - - - - - -
Kakvi su srpski tragovi u kulturi i književnosti starog Dubrovnika? Srpski tragovi u kulturi i književnosti Dubrovnika su veoma stari i kontinuirano ih je bilo u svim vekovima njenoga postojanja, do prvih godina XIX veka. O starini prisustva srpskih tragova govori već činjenica da je jedan deo teritorije Dubrovačke republike sve do četrdesetih godina 14. veka pripadao srpskoj državi. Kralj, potonji car Dušan je, kao što je dobro poznato u istoriji, Dubrovniku ustupio deo svoje zemlje – poluostrvo Pelješac sa gradom Stonom (u kome je tokom jednog veka bila ustoličena srpska episkopija), a potom i njegov sin Uroš deo obale koja se zove Primorje. Dubrovnik je za sve potonje vekove pamtio ovaj deo istorije, pa se već u srednjovekovnim dubrovačkim ćirilskim spisima on pominje: "Neka se zna kako darova Car Stiepan Dubrovniku grad Ston na… 1333 lieta Hristova".
Jedno je jedan od izvornih prijepisa, drugo su izdanja koja su srpski filolozi prekopirali od hrvatskih obrađivača. Taj Jovan Splavić je ušao u srpsku književnost tek preko Dubrovčanina
Hallera, koji ga je u Beogradu objavio s debelim zakašnjenjem.
Sve je to mutljaga, kao ono što se tvrdilo da Stullijev rječnik, po natuknicama nije hrvatski, nego slovinski/ilirski, a ispalo obratno.
Smiješno, što da se kaže ...
Pogledajte prilog 434791Pogledajte prilog 434790
Pogledajte prilog 434792Pogledajte prilog 434793
Poslednja izmena:
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 32.484
Znaš šta - ustvari ne znaš - koliko je Jovan toliko je i Ivan, s tim što što vas Zagrebaše ludilo i dalje trijese. Čovek se zvao Đivo, nadimak od Giovanni. A ko muti, vidi se iz aviona. Ćao.
Urvan Hroboatos
Veoma poznat
- Poruka
- 13.176
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 32.484
Sedamdesetih i osamdesetih godina 18. stoljeća austrijske su vlasti pokušavale iz srpskih pravoslavnih škola na teritoriju pod svojom upravom izbaciti ćirilicu i slavenosrpski jezik. S tim ciljem izdale su 1779. godine za tamiški Banat naredbu o ukidanju ćirilice izvan crkve i o uvođenju latinice i »općega čistoga ilirskoga jezika« u škole.
Kao bitan ukazatelj srpskog karaktera jezuitske prozelitizmene leksiko- i gramatikografije sigurno je Srpska gramatika Jurja Križanića, (imenom: Grammatichno izkazanye ob russkom yaziku) jezuitskog misionara iz Obrha kod Ozlja i sibirskog zatočnika, u kojoj se, pored tumačenja na ruskom, beloruskom i poljskom, nalazi i tumačenje na hrvatskom jeziku, čime je ovaj jezuitski misonar jasno ukazao na to šta je kongregacija smatrala hrvatskim jezikom, a sa čim je izjednačavala ilirski jezik.
Urvan Hroboatos
Veoma poznat
- Poruka
- 13.176
http://www.matica.hr/media/pdf_knjige/847/Tomasovic2012 009.pdf
JOVAN SPLAVIĆ »PONOVLJEN«
Pedesetih godina prošlog stoljeća, ako se dobro sjećam, u nekomu se od beogradskih glasila pojavio članak o »srpskom Dubrovniku«. Na tu su provokaciju učenici starijih razreda Državne klasične gimnazije u Splitu odgovorili u mjesnom dnevniku »Slobodna Dalmacija«.1
Vjerojatno je tada među nama splitskim srednjoškolcima kolala pitalica: »Znaš li tko je Jovan Splavić?« – »Nemam pojma!« Dosjetka se, naime, odnosila na Ivana Gundulića, »posrbljenog« u Jovan (Ivo) i Splavić (prema imenici »splav«). Na toj su spoznajnoj razini opravdanja g. akademika Mira Vuksanovića, glavnog urednika knjižnice Matice srpske u Novom Sadu (Deset vekova srpske književnosti), i urednika g. Milosavljevića (Hiljada srpskih knjiga), za uvrštavanje Marina Držića i Ivana Gundulića u tu ediciju. Ne začuđuje samo tendencioznost takvih »znanstvenih« tumačenja, nego i krajnja neukost perjanika srpske filologije. Tendencijom posvajanja, prisvajanja, prisajedinjavanja »dubrovačko-dalmatinske«, »dalmatinsko-dubrovačke«, »primorske« književnosti pozabavio sam se u radu »Provincijalizacija i dekroatizacija naše nacionalne baštine« iz
dopreporodnog razdoblja u časopisu »Forum« (br. 4-9, 2004), jer sam slutio da će ona opet eskalirati, ali ne toliko koliko pokazuje rečeni potez Matice srpske pod patronatom Srpske akademije nauke i umetnosti. Topnička priprava i kruženje zrakoplova srpske filologije počeli su opet, a baza im je u tezi austrijskog zeta Vuka Stefanovića Karadžića: »Srbi svi i svuda« (gdje se govori štokavski), samo što je njegov jezični pansrbizam s vremenom progredirao u trajan nacionalni, da ne velim, imperijalni pansrbizam prema Hrvatima i njihovim zemljama. Gospodin Vuksanović otpovrće na prosvjed Ministarstva kulture Republike
Hrvatske tvrdeći da je dubrovačka književnost »zajedničko naslijeđe starijih narodnih govora, odnosno štokavskog narječja kao osnove suvremenog srpskog jezika«.
Ta je tvrdnja lako oboriva faktografska besmislica. ....
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 32.484
Ajde obori tu moju tvrdnju da se nije zvao Ivan. Čik.
Urvan Hroboatos
Veoma poznat
- Poruka
- 13.176
No-što sami Hrvati, autori, kažu o svom jeziku ? A neki balkanski putnici ...
A i što je Supilo odavno rekao, Supilo Dubrovčanin ...
Fran Supilo, list "Crvena Hrvatska"
VUKOVA SLAVA U BEOGRADU
Vuk Stefanović Karadžić ima tu zaslugu, da je u Srba hrvatski jezik podigao na stupanj književnog jezika. Prije njega Srbi su svakako pisali: staroslavenskim crkvenim jezikom, pomiješanim sa narodnim, turskim, arnautskim i inim riječima, prama tome kako je ko bio izobražen... Vuk je vidio da to ne valja. Upoznao se s Hrvatima, nadasve sa djelima književnika Dalmacije i Dubrovnika, te krune hrvatskih gradova, i stanuo uvađat medu Srbe hrvatski književni jezik. Onda se na nj dignula strašna galama u srpskom svijetu... Ali što je bolje, bolje je. Hrvatska štokavština ijekavskog izgovora stanula otimat mah medu Srbima, te oni poćeše pisati od prilike onako kako mi govorimo. Nu to je ipak za malo trajalo i mali broj srpskih književnika služio se ovim narječjem. Doskora svi okrenu pisati doduše narodnim jezikom, štokavštinom, ali ne književnim dijalektom kako je htio Vuk, nego ekavštinom i taj se običaj kod Srba danas drži...
Danas Srbi, pohlepni i nezasitljivi (...), htjeli bi da izvrnu stvar, te prikažu da je Vuk nas, nas Hrvate, naučio »srpski«! Nas, čiji su stari u Dubrovniku, Dalmaciji i Hrvatskoj pisali onim narječjem i izgovorom još onda kad se nije znalo ni za Vuka ni za kakvu Srbiju; nas, kod kojih je isti Vuk dolazio da uči... To ga međutim nije smetalo da izda poslije onu svoju lozinku “Srbi svi i svuda”, kojom je htio progutati Hrvate. Dokaz da Vuk u poslu bratske ljubavi bio je isto što i drugi Srbi. On je putovao hrvatskim zemljama. gdje je proučavao jezik koji on sam nazivlje hrvatskim i kupio narodne pjesme, ali to je prozvao srpskim...
Vuk Stefanović Karadžić bio je veliki talenat, upravo genij, a kao samouk mnogo je uradio na književnom polju. Ali Srbi ga zato toliko ne slave, oni ga slave radi političke ideje “Srbi svi i svuda”, koja cilja za tim da se Hrvatska omete u svome radu za slobodu i cjelokupnost na račun Velike Srbije, koja je nemoguća. Vuk književnik bio je samo neka forma, pod kojom se je skrivao Vuk političar... Ovo je pravo shvaćanje Vukove slave u Beogradu...
Crvena Hrvatska, Dubrovnik, br. 4l / l6. X. 1897, str. 2.
A i što je Supilo odavno rekao, Supilo Dubrovčanin ...
Fran Supilo, list "Crvena Hrvatska"
VUKOVA SLAVA U BEOGRADU
Vuk Stefanović Karadžić ima tu zaslugu, da je u Srba hrvatski jezik podigao na stupanj književnog jezika. Prije njega Srbi su svakako pisali: staroslavenskim crkvenim jezikom, pomiješanim sa narodnim, turskim, arnautskim i inim riječima, prama tome kako je ko bio izobražen... Vuk je vidio da to ne valja. Upoznao se s Hrvatima, nadasve sa djelima književnika Dalmacije i Dubrovnika, te krune hrvatskih gradova, i stanuo uvađat medu Srbe hrvatski književni jezik. Onda se na nj dignula strašna galama u srpskom svijetu... Ali što je bolje, bolje je. Hrvatska štokavština ijekavskog izgovora stanula otimat mah medu Srbima, te oni poćeše pisati od prilike onako kako mi govorimo. Nu to je ipak za malo trajalo i mali broj srpskih književnika služio se ovim narječjem. Doskora svi okrenu pisati doduše narodnim jezikom, štokavštinom, ali ne književnim dijalektom kako je htio Vuk, nego ekavštinom i taj se običaj kod Srba danas drži...
Danas Srbi, pohlepni i nezasitljivi (...), htjeli bi da izvrnu stvar, te prikažu da je Vuk nas, nas Hrvate, naučio »srpski«! Nas, čiji su stari u Dubrovniku, Dalmaciji i Hrvatskoj pisali onim narječjem i izgovorom još onda kad se nije znalo ni za Vuka ni za kakvu Srbiju; nas, kod kojih je isti Vuk dolazio da uči... To ga međutim nije smetalo da izda poslije onu svoju lozinku “Srbi svi i svuda”, kojom je htio progutati Hrvate. Dokaz da Vuk u poslu bratske ljubavi bio je isto što i drugi Srbi. On je putovao hrvatskim zemljama. gdje je proučavao jezik koji on sam nazivlje hrvatskim i kupio narodne pjesme, ali to je prozvao srpskim...
Vuk Stefanović Karadžić bio je veliki talenat, upravo genij, a kao samouk mnogo je uradio na književnom polju. Ali Srbi ga zato toliko ne slave, oni ga slave radi političke ideje “Srbi svi i svuda”, koja cilja za tim da se Hrvatska omete u svome radu za slobodu i cjelokupnost na račun Velike Srbije, koja je nemoguća. Vuk književnik bio je samo neka forma, pod kojom se je skrivao Vuk političar... Ovo je pravo shvaćanje Vukove slave u Beogradu...
Crvena Hrvatska, Dubrovnik, br. 4l / l6. X. 1897, str. 2.
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 32.484
No, koga boli patka.
Ajd ne spamuj više jeftinom kroatističkom propagandom kad je i bez tebe dovoljno jadna. Sve ovo si već dva puta do sada lepio po Krstarici i sve je sistematski raskomadano.
- - - - - - - - - -
Dakle, Jovan, kao papa Vojtila, Jovan Pavle drugi.
Urvan Hroboatos
Veoma poznat
- Poruka
- 13.176
I to što kažeš. Naši su uvek lepo štampali:
Ako se ne radi o lošem tisku, ova je slika falsifikat. Naimer, Dubrovčanin Albert Haler, http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=7136 , bio je izdao "Osmana" u Beogradu, no- 1928. Prije nije mogao ni htio jer se bavio drugim stvarima i ne postoji neko izdanje "Osmana" u Srbiji prije 1. svj. rata.
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 32.484
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 32.484
Urvan Hroboatos
Veoma poznat
- Poruka
- 13.176
Što je ono Vuk govorio da je štokavski-jekavski horvatskij jezik ?
Pogledajte prilog 434720
Pogledajte prilog 434748
Ili ono Ivan Franjo Jukić, koji nalazi Hrvate na Kosovu, u Janjevi, upravo pod tim imenom 1852. ?
Da ne govorimo o Hrvat-baši, Jaki Baltiću, toponimima Rvatska u Raškoj, poteklima od hrvatskih rudara koji su došli u 14. st....... fiju ...
I tko uopće zove neki vernakular srpskim imenom (ne pismo, niti paket jezika i pismo, što se nalazi i u dopisivanju Sokolovića i ostalih, kad su Sokoloviću "Hrvati" i pravoslavci u istočnoj Bosni).
Koji je ijedan pisac koji zove svoj jezik srpskim, koje je ijedno važnije djelo i kako uopće izgleda ? Od 1300. do 1750. ili 1800.- na primjer ? Gdje je to, koji su to ljudi ?
Pogledajte prilog 434720
Pogledajte prilog 434748
Ili ono Ivan Franjo Jukić, koji nalazi Hrvate na Kosovu, u Janjevi, upravo pod tim imenom 1852. ?
Da ne govorimo o Hrvat-baši, Jaki Baltiću, toponimima Rvatska u Raškoj, poteklima od hrvatskih rudara koji su došli u 14. st....... fiju ...
I tko uopće zove neki vernakular srpskim imenom (ne pismo, niti paket jezika i pismo, što se nalazi i u dopisivanju Sokolovića i ostalih, kad su Sokoloviću "Hrvati" i pravoslavci u istočnoj Bosni).
Koji je ijedan pisac koji zove svoj jezik srpskim, koje je ijedno važnije djelo i kako uopće izgleda ? Od 1300. do 1750. ili 1800.- na primjer ? Gdje je to, koji su to ljudi ?
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 32.484
- - - - - - - - - -
Hrobi, što ne sjašeš? To smo prožvakali i to su splačine. Svaki put postaju sve veće splačine. Ostavi nešto i za sutra.
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 32.484
Hrvatska je poslednjih 400 godina nešto potpuno geografsko, ne etničko. Niz je primera gde Srbe zovu Hrvatima i Hrvaćanima. Vi biste i Dositejevog Hrvaćanina pohrvatili da nije u pitanju pravoslavni pop Haralampije.
Što se toponima je Rvati (ne "Rvatska") tiče, nije jasno na šta se odnosi. Možda su došli neki ljudi iz istoimene pokrajine (Hrvatske), ali sami meštani kažu da ime mesta nema sa Hrvatskom veze.
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 32.484
Elem, to je sahranjena tema. Hrobi je pokušao to da brani, ali se završilo kao sa Ćipurovim Elis Ajlendom tj. bugarskom skupštinom:
Original postavio Mrkalj
Vuk kaže, u kondicionalu, da bi mu to rekli Sremci da nije u pesmaricu ubacio i ekvaske pesme. A zašto je ubeđenje Vuka da je tadašnje ubeđenje Sremaca bilo da Hrvaćani govore ijekavski i to sam odgovorio ranije, pre četiri godine: Hrvaćani (Ličani, Kordunaši, Banijci) su jedini Austrijanci, jedini zemljaci Sremaca, koji govore ijekavicu - "hrvatski" (jezik Srba Hrvaćana).
Original postavio Hrobi
Ne znam po čemu je nešto bitno to što se radi o kondicionalu.Karadžić veli da bi Srbi Srijemci tako rekli, prama tomu on -Karadžić- tako misli. A ne bi to napisao tek tako ili izvukao iz džepa, da nije imao i njekih iskustava. Radi se ipak o predgovoru važnoj knjizi,a ne o nečem vida rekla-kazala.
Argument tipa da bi to bio jezik banijskih itd. Srba-pravoslavaca nije loš, nu ima bar dvije slabosti:
1. zašto onda Vuk, koji je kasnije izrijekom upotrijebio pojam Hrvaćani za stanovnike Hrvatske, nije napisao da bi Srijemci rekli da si te pjesme na "h(o)rvaćanskom" jeziku ? Zašto baš horvatski ?
2. no važnije je sljedeće: budući da su Srbi-Srijemci bili u kontaktu s pravoslavcima u susjednoj Slavoniji, koja je bila zasebna upravna jedinica u vezi s civilnom Hrvatskom (otud i prijedlozi da se hrvatski službeno zove hrvatsko-slavonski), a štokavsko-ijekavski pravoslavci su živjeli blizu Srijemaca i bili u kontaktu s njima: zašto nije rekao da bi Srijemci percipirali da im se "uvaljuje" slavonski jezik ? Pogotovo jer su u to doba sami Hrvati bili dosta regionalno razdijeljeni, pa je "horvatski" često-ne uvijek- značio jezik iz županija oko Zagreba, dok su ostali, u to doba, nerijetko koristili pojmove za jezik "slavonski", "slovinski", "dalmatinski", a najviše "ilirski". Jer, ta predpostavka znači da su Srbi u Srijemu, najobrazovaniji (fruškogorski manastiri i dr.) bili nacionalno-povijesni dunsteri jer im je "hercegovački"-po Vuku- bio isto što i "horvatski".
Zgodna ideja, no to onda govori o svijesti Srba onoga vremena, o tom da su pravoslavci u sadašnjoj Hrvatskoj mogli postati "Hrvati" i bez nekog "pokatoličavanja", ili da je onda vladao takav kaos oko imena i naroda da su i "hrvatski" i "srpski" bila neka indijanska imena, ne samo za strance, nešto kao Apači ili Komanči, pa može 'vako, može 'nako.
Original postavio Mrkalj
Prvo, segment percepcije Sremaca.
a) Ne "slavonski jezik" zato što su Hrvaćani (Srbi iz Hrvatske) bili isključivo ijekavci, a Slavonci ne.
b) Ne "slavonski jezik" jer ga ni Slavonci nisu tako zvali, već naški i racki.
c) Da "hrvatski" jer se jezik austrijskih Srba ijekavaca iz Banije, Korduna i Like tj. ijekavica Srba Hrvaćana percipira kao "hrvatski" ("horvacki")
d) Pridev "hrvaćanski" ("horvaćanski") bio bi precizniji, ali se, naprosto, nikad nije koristio.
Drugo, segment Vukove percepcije.
a) Radi se o Vukovoj doskočici iz koje normalan proučavalac ne može izvući relevantne činjenice o svesti onih na koje se doskočica odnosi.
b) Radi se o argumentacijskoj prečici tj. Vukovom emocionalnom argumentu u kojem se pravda dajući primer kojim potencijalnu kritiku, u nameri njene diskvalifikacije, predstavlja apsurdom.
c) Apsurd je u tome što Vuk zna da Hrvati ijekavci ne postoje.
Može to i dalje da bude efektno za široke narodne mase po forumima, materijal za šegačenje, ali - neozbiljno je i ne prolazi u naučnim okvirima.
- - - - - - - - - -
Ili, akademski rečeno, јеbem ti ja taj "hrvatski jezik" kad ga ti moraš na ovaj način pravdati.
Bastiani
Poznat
- Poruka
- 7.446
Ja ne znam ko je žena, ali ovde je reč o njenoj kvalifikaciji. Ona ima ćagu da predaje te jezike ili jezik strancima, kome ih predaje, ne vidim da je od značaja, pogotovu što ona sama ne verujem da bira đake.
Koji si ti nesrećnik.
Prvo, nije Rvatska, nego Rvati. Drugo, sela tog imena ima nekoliko po Srbiji. Za jedno od njih postoji predanje da je nastalo na mestu gde su se ratnici ogledali rvanjem polazeći u boj na Kosovo. Predanje razume se nije tačno, ali govori o etimologiji naziva. Iste etimologije je i selo Obrva kod Kraljeva, što se danas više ne prepoznaje jer se povezuje sa obrvom koja je deo lica.
To jeste razlika. Postoje narodi koji stalno traže dokaze da su narod i postoje narodi koji to podrazumevaju.
Bastiani
Poznat
- Poruka
- 7.446
Evo dajdžestiranog pregleda reakcija u Hrvatskoj povodom Deklaracije, u interpretaciji jednog od očiglednih pristalica. U prilogu su se neki vredni ljude iz Hrvatske postarali da navedu i ko je ko u ovom članku . http://www.novilist.hr/Komentari/Ko...ca/Deklaracija-o-SAO-Rijeci?meta_refresh=true
predsjednica Republike (u podnaslovnom sažetku: predsjednica) je Kolinda GRABAR-KITAROVIĆ,
premijer je Andrej PLENKOVIĆ,
ministrica kulture je Nina OBULJEN KORŽINEK,
ugledni hrvatski jezikoslovac je Radoslav KATIČIĆ,
drugi jezikoslovac je Marko ALERIĆ,
treći jezikoslovac je August KOVAČEC,
četvrti jezikoslovac je Željko JOZIĆ,
jedan bivši ministar kulture je Zlatko HASANBEGOVIĆ,
predsjednik jedne hrvatske stranke (u podnaslovnom sažetku: predsjednik političke stranke) je Karlo STARČEVIĆ,
vrlo cijenjeni novinski kolumnist je Nino RASPUDIĆ,
drugi ugledni medijski komentator je Tihomir DUJMOVIĆ,
treći iz iste branše je Ivica ŠOLA,
četvrti mudrac / maštoviti gospodin / sveznadar je Davor VELNIĆ.
predsjednica Republike (u podnaslovnom sažetku: predsjednica) je Kolinda GRABAR-KITAROVIĆ,
premijer je Andrej PLENKOVIĆ,
ministrica kulture je Nina OBULJEN KORŽINEK,
ugledni hrvatski jezikoslovac je Radoslav KATIČIĆ,
drugi jezikoslovac je Marko ALERIĆ,
treći jezikoslovac je August KOVAČEC,
četvrti jezikoslovac je Željko JOZIĆ,
jedan bivši ministar kulture je Zlatko HASANBEGOVIĆ,
predsjednik jedne hrvatske stranke (u podnaslovnom sažetku: predsjednik političke stranke) je Karlo STARČEVIĆ,
vrlo cijenjeni novinski kolumnist je Nino RASPUDIĆ,
drugi ugledni medijski komentator je Tihomir DUJMOVIĆ,
treći iz iste branše je Ivica ŠOLA,
četvrti mudrac / maštoviti gospodin / sveznadar je Davor VELNIĆ.
Bastiani
Poznat
- Poruka
- 7.446
