Pogledaj samo koji odabir vokabulara imaš ovde, a kojim si pisao na forumu hr. Tamo "kod kuće" pisao si tako "da te ceo svet razume" tj. da ne ideš na živce onima koje si pokušavao da obradiš, ali bez uspeha, a ovde njedriš što knjiškije i što stilski obeleženije reči ne bi li srpsku publiku ubedio kako je tvoj jezik neki drugi jezik. Opet, tropa.
Netočno. Ne mogu postaviti poveznicu, no kad s eutipka forum hr hroboatos hrvatski jezik, na nekim se slijedovima dobije ovo (Hrvatski i srpski jezik (povijesne činjenice), str.20
...........
Nije to nikakve pogrješna predočba-o čem će biti stavljen dio iz knjige Vjekoslava Klaića-
nego posljedak toga da je do Vuka Karadžića 95% + svega što je bilo napisano na ijekavici- hrvatsko.
Srbi su to i onda znali, a znaju i sada. Stoga je itekako razumljivo da je proces posrbljavanja Ive Andrića išao i prijelazom na ekavicu; da je Aleksa Šantić prešao na ekavicu, kao i niz drugih srpskih pisaca, a isto tako i sada Srbi u Hrvatskoj, gdje mogu, i u ijekavskim govornim područjima, forsiraju ekavicu jer je ijekavica- hrvatska.
..................................................
Dio nerazumijevanja dolazi i od toga što sudionici-ili dio njih- nema povijesnu perspektivu.
Glede štokavske-ijekavice, navest ću osnovnu crtu i paralelu u povijesti i sadašnjosti.
Sve, uz manje izuzetke bosansko-muslimanske adžamijske književnosti i vjerojatno pokoji srpski tekst, napisano do Karadžića oko 1815-1820- hrvatsko je. I kod Dubrovčana, i onih iz drugih krajeva koji su im se priklonili, i velikog dijela bosanskih Hrvata (Divković, Matijević, Papić, Margitić,..).
Dakle, do 1820-ih, preko 95% tekstova na ijekavici katoličko je i hrvatsko.
To je oko 400 godina pismenosti i književnosti koje su udarili izuzetan pečat i obilježili taj jezični tip zauvijek.
Većina, znamo, izvornih govornika (novo)štokavsko-ijekavskoga dijalekta su pravoslavci, Srbi i Crnogorci . Ali- oni taj jezični tip nisu "markirali", i Karadžić je došao prekasno da ga upiše u srpsku baštinu, ili da stvori psihološku podlogu za bar jednakoprihvaćeni status ijekavice kod Srba.
Unjekoliko sličnu pojavu imamo na sjeverozapadu Indije i u Pakistanu. Pandžabski je jezik koji izvorno govore muslimani, sikhi i hindusi. U Pakistanu je oko 65% stanovnika izvornih govornika pandžabskoga, skoro isključivo muslimana.
Nu, budući da su taj jezični tip bitno obilježili svojim spisima i vjerskim tekstovima Sikhi, pandžabski je u svijesti ostalih "jezik Sikha".
Tako se u Indiji hindusi odriču pandžabskoga- kojeg izvorno govore- i radije uče u školama hindski, kao eminentno "hinduski" jezik. U Pakistanu je situacija još bizarnija- 65% govori pandžabski, a samo 8% urdski- to je kao hindski, samo ima muslimanski pečat. No, urdski se preferira kao službeni jezik, a pandžabski potiskuje. Jer je i za muslimane u Pakistanu, koji su izvorni govornici pandžabskoga, i brojniji nego Sikhi- pandžabski identificiran sa Sikhima i njihovim identitetom, pa radije uče realno strani, ali "muslimanski" urdski jezik.
I muslimani i hindusi, svaki zasebno, a kamoli zajedno, brojniji su kao govornici pandžabskog od Sikha.
Nu, Sikhi su stjecajem okolnosti stekli, htjeli ili ne, duhovno "pravo vlasništva" nad pandžabskim jezikom.
Rezultat je da izvorni pandžabski govornici, muslimani i hindusi, "bježe" u urdski i hindski, i kopni njihova produkcija i nekakav pandžabski jezični identitet.
.......................
Dapače, kad ovdje pišem- uostalom, rijetko- pišem više neutralno uz što manje kroatizama.
, yebu sve po spisku Braci Grim i njihovom nemacko-srpskohrvatskom recinku ( 18 vek), Vuku Karadzicu, Kopitaru
