Šta trenutno čitate - utisci i preporuke II

momcilo95:

Koga zabole patka da razlaze tezu o korenima srpskog i hrvatskog jezika kad ćemo svakako svi umreti jednog dana, valja nam se baviti nekim lepsim stvarima.

Kliknite za proširenje...

Urvan Hroboatos:

Da ne ostane samo pilanje Lompara...

Pogledajte prilog 526501

Mary-Jane Rubenstein: Worlds without end

Mary Jane Rubenstein "Worlds without end", tiskano pred 2-3 god. To je najbolja knjiga opće prakse o toj problematici.

Ta je ženska prof. filozofije i religije na Wesleyan university (a i, čudno, ženskih i rodnih studija). Zna znanje, artikulirana je i razumije popularni prikaz moderne fundamentalne fizike. Prvi, nešto veći dio knjige je o tradicionalnim zapadnim kozmologijama (atomisti, stoici, Platon, Aristotel, kršćanstvo.. pa nešto o početku moderne znanosti Galileja i Newtona, uz ekskursus o Brunu). Onda ide odlični prikaz modenih multiverzumskih teorija, njih od 7-10, kao i rezona za njihovo postuliranje (npr., vrlo je dobro prikazala na svega tri stranice neke modele). Razumljivo, razlozi su fizikalne naravi- kako objasniti da svemir ekspanidira, i to sve većom brzinom što je udaljeniji; kako to da sva vidljiva tvar čini svega 4% od tvari koju možemo izračunati da postoji, sukladno posljedicama promatranja (ostalo je tamna energija i tamna tvar koju ne da nismo do sada opazili, nego ni u principu ne možemo opaziti) ...

Šteta što knjiga nije prevedena jer je bolja za laike koje interesira ta problematika od niza popularnih knjiga samih fizičara (Greene, Hawking, Penrose,..). Isto, autorica je superiorna u prezentaciji samih jezgrenih ideja raznih multiverzumskih modela, njihovih jakih i slabih strana. I zaključak joj je ispravan, da su u konačnici ti modeli, iako su im proponenti zagriženi ateisti i antimetafizičari, htjeli ne htjeli, zakoračili u područje koje ako i nije potvrda starih spekulacija, zbog svoje naravi ipak je svojevrsna metafizika koja počiva na nešto matematike i fizike (naravno, ograničena u dosezima).

Jedino idejno novo u tim modelima je Everettova interpretacija kvantne mehanike, mnoštvo svjetova, a koje s cijepanjem univerzuma u svakom činu percepcije nema analogije kod starih. No, ta je ideja suluda, pa makar i u prihvatljivom popularnom prikazu da trajektorije postojanja idu raznim smjerovima ovisno o tom kako, npr, ispadne kocka kad ju baciš- od 1 do 6, razne trajektorije postojanja ovise o tom što si dobio, neka vrsta aktualizacije potencijalnosti.

Jasno je da fizičari bježe kao vrag od tamjana od kršćanskoga mita o stvaranju, a da mogu biti popustljivi prema hindu-budističkom vjerovanju u cikluse (iako bez Boga ili bogova), uz to da ništa od od prijašnjih kozmosa nije preživjelo.

Opet vidim da je slaba strana zanemarivanje ili nepoznavanje religijske metafizike, ili ambicioznije metafizike koja nije nužno u okviru religije, te religijske dimenzije koja se jasno može artikulirati, a koja vjerujem ni samim autorima (možda ni njoj?) nije najjasnija. Te se stare kozmologije izvode iz klasičnih filozofskih autora, napose Grka (ne i Plotina) - a kod njih i nisu baš jako diferencirane.

Npr. dogmatski teisti inzistiraju na stvaranju, no u svađama s fizičarima-multiverzumovcima troše nepotrebnu energiju budući da je teistički "Bog" iz njihovih polemika posve transcendentan, ne znamo o njemu ništa, nema veze s ljudima, ne govore o vidovima života koji bi mogli biti- kao anđeli-a da nije ovoga materijalnoga oblika temeljenoga na C/ugljiku, ne govore o Bogu koji je i imanentan,... ništa.

Ukratko, moja je kritika ta da su multiverzumski modeli iz zadnjih 25-30 godina zgodni; da oni nužno vode u klimavo područje koje iako nije religijsko, nije ni znanstveno budući da ne donosi provjerljivih rezultata, ne predviđa ništa niti objašnjava nešto bitno (samo neke elemente opservabilnoga univerzuma); donosi neke dobre stvari u metaforama postojanja kojih nije bilo prije (npr. hologram, no to nije ovdje razmatrano budući da David Bohm nije raspravljan, a ograničeni hologram u fizikalnom smislu, za crne rupe, nije bitno novo, bar spoznajno)- no, to nije opet nešto bitno budući da je tehnički vezano za matematički instrumentarij kvantne mehanike (valna funkcija i njezin kolaps)...

Svjetonazor temeljen na običnim vjerskim ortodoksijama jest slabiji, budući da je ovisan o zastarjeloj fizici, no religijaši su izgleda skloni blaženom neznanju i slaboj logici.

Posve je druga priča s pravim metafizičarima (neoplatonizam, sufizam, zreli taoizam, neokonfucijanizam, razne visoke hinduističke i budističke doktrine, transcendencije kršćanskih i njemačkih visokih panenteizama,..) koji mogu dosta lako odbaciti olinjale dijelove kozmoloških doktrina (geocentrizam, zastarjela fizika), alegorizirati metaforiku i afirmirati visoke slojeve svojih doktrina (suprasenzibilni svjetovi, transcendentni i imanentni Bog, angelologija, transfiguracije ljudi i bića post mortem, transhumane entitete,..).

- - - - - - - - - -

Pogledajte prilog 526502

Ioan Couliano: The Tree of Gnosis: Gnostic Mythology from Early Christianity to Modern Nihilism

Ioan Coulianu, Eliadeov nasljednik: "The Tree of Gnosis". To je, naravno, o gnosticizmu.

Jako puno faktografije.

Gnosticizam je eminentno zapadna pojava i tu je bilo, kod školnika, svega. Nakon dugih rasprava, izgleda da nije bilo židovskoga gnosticizma, i da su njegovi iranski korijeni bili napuhivani od strane njemačke, najutjecajnije, škole religijske filozofije, vjerojatno i zbog tog što su Iranci "Arijevci" (za razliku od Židova).

Nema gnosticizma prije kršćanstva, a ideološki je najbliži Orfizam, koji bi bio (početci Orfizma su oko 5-6. st. pr.n.e.) najsličniji u opreci tijelo-duh/duša. Nakon kršćanskoga, slijedi najvažniji Maniheizam (to jest iz Irana i 3. st.n.e.), te razne kršćanske i bliske sekte, od kojih su najjači Paulicini i Bogumili i Katari.
Dvije su oznake gnosticizma: jaka opreka tijelo-duh i fantastična detaljna kozmologija tipa Tolkiena.

Stručnjaci dijele gnosticizam u:

* prokozmički i antikozmički (svijet nije loš- svijet je totalna tamnica)
* radikalni u ublaženi (kao gore, stvar je u naglasku)

Glede psihologije, tu je i isto podjela na one pod Platonovim utjecajem i druge:

1. duša je stvorena i preegzistentna (mogućnost reinkarnacije ili metemsomatoze, seljenja u tijela)

2. duša nije stvorena nego nastaje. To znači da kao što tijelo nastaje kod začeća odnosom roditelja, duša nastaje spajanjem psihičkih svojstava roditelja koji se stapaju u novu dušu kod začeća.

Nema ni govora o Atman= Brahman i slično, to na Zapadu nikom nije palo na pamet i to nitko ne misli.

Pitanje je: je li gnosticizam išta više od arheologije ideja i senzibiliteta?

Po mom sudu, kao praksa askeze i sl., on je nespojiv s modernim duhom jer nitko metafizički/spiritualno orijentiran ne bi u to vjerovao (osim scijentologa, koji su modernija verzija tih bajki). Dobar dio je antijudaistički orijentiran budući da je Demijurg ključan, a on je generalno zao ili zabludjeli bog stvaratelj materijalnoga svijeta.

Svjetonazorski, gnoza mi izgleda slabije prihvatljiva od doktrina tipa modernizirane ezoterije budizma, taoizma...pa i kršćanstva, te manjega dijela hermetizma, jer je u toj mjeri upletena u fantastične mitove o svijetu te tako primitivni dualizam da je bilo što detaljnije nevjerojatno.

Gnozi je najbliži Orfizam, koji je isto, kad je razrađen, nevjerojatan u svojim kozmološkim konstrukcijama (Uran, Kronos, Zeus, ..).

Kliknite za proširenje...

ghost in the shell:

Moze li se ova knjiga ikako naci na srpskom..?Malo bi mi bilo tesko na engleskom da citam ovakvu tenmatiku...a deluje intersantno..

Kliknite za proširenje...

momcilo95:

Pekic ti napravi kašu od mozga, a onda je Kiš još promućka.

Kliknite za proširenje...

Vasilij Zajcev:

У смислу?

Kliknite za proširenje...