- Poruka
- 1.704
Ne tako davno, poželela sam da svoj prvi roman ili svoju knjigu proze ( zbirku priča ) objavim u štampanom izdanju.
Umesto podrške blogera-neafirmisanih autora, dobila sam uvredljive kritike, neargumentovane i nedobronamerne.
Njih nekoliko uspeli su da poljuljaju moje samopouzdanje. Ono je već i bilo poljuljano jer nisam imala ni novca ni sponzora kako bih objavila svoje "prvo čedo".
Istovremeno, ti autori su u nekim diskusijama na Fejsbuku počeli da oslovljavaju jedni druge sa "kolega, koleginica" i bili su pisci. I književni kritičari. Nevažno je za ovu temu šta se dalje dešavalo između njih i mene.
Važno je što sam tada počela da razmišljam o razlikama između autora i pisca i između autora, pisca i književnika.
Po mom skromnom mišljenju, autori su oni koji su objavili, jednu, dve, tri knjige i nisu afirmisani. Ne uspevaju da dođu do šire čitalačke publike.
Naš višestruko nagrađivani pisac Igor Marojević ( dobitnik i ovogodišnje Vitalove nagrade ) u jednom intervjuu je izneo svoje mišljenje o piscima i književnicima. Tačnije o razlikama između njih.
" Da, i ona je školska: pisac je onaj koji je posvećen sopstvenoj kreaciji u najvećoj mogućoj meri, dok u književnike spadaju i oni koji osim vlastitih autorskih dela kao, na primer, prevodioci ili urednici objavljuju i tuđa.
Ja bih se do 2018. zvanično vodio kao književnik a u poslednje četiri godine kao pisac, iako i prevodim, ali moji prevodi su više autorski prozni prepevi nego klasični prevodi. "
Intervju u celini može da se pročita OVDE
Kakvo je vaše mišljenje?
-Imala bih još pitanja, ali ona zaslužuju posebnu temu -