36 kardinalnih grešaka u Bibliji

SDG (Soli Deo Gloria):

Zašto da kažnjavate sve ostale diskutante koji hoćemo da diskutujemo o temi?

Kliknite za proširenje...

SDG (Soli Deo Gloria):

ORIGINALNO PITANJE

35.Kako je umro Juda?

(Obesio se) I bacivši srebrnike u crkvi izide, i otide te se objesi. Jevandelje Po Mateju 27:5
(Ispala mu je utroba) On dakle stece njivu od plate nepravedne, i objesivši se puce po srijedi, i izasu se sva utroba njegova. Djela Apostola 1:18

Sta je Juda radio s parama sto je dobio za izdaju Isusa?
(Kupio sebi njivu) On dakle stece njivu od plate nepravedne, i objesivši se puce po srijedi, i izasu se sva utroba njegova. Dela apostolska 1:18
(Bacio u hram) I bacivši srebrnike u crkvi izide, Jevandelje Po Mateju 27:5


(35. Šta je Juda radio sa parama koje je dobio za izdaju Isusa? Prva verzija - Kupio sebi njivu... On dakle steče njivu od plate nepravedne, i objesivši se puče po srijedi, i izasu se sva utroba njegova. Djela apostolska 1:18. Druga verzija - Bacio u hram... I bacivši srebrnike u crkvi, izide. Jevanđelje po Mateju 27:5.)


ODGOVOR

Tačno je i jedno i drugo. Obesio se i ispala mu je utroba.

Nije tačno da je Juda kupio njivu. Sinedrion je kupio njivu od novca koji im je vraćen.

Petar napominje šta je tom izdajom dobio. Stekao je njivu!

Act 1:18 On dakle steče njivu od plate nepravedne, i obesivši se puče po sredi, i izasu se sva utroba njegova.


Evo stihova iz Biblije:

Mat 27:1 A kad bi ujutru, učiniše veće svi glavari sveštenički i starešine narodne za Isusa da Ga pogube.
Mat 27:2 I svezavši Ga odvedoše, i predaše Ga Pontiju Pilatu, sudiji.
Mat 27:3 Tada videvši Juda izdajnik Njegov da Ga osudiše raskaja se, i vrati trideset srebrnika glavarima svešteničkim i starešinama
Mat 27:4 Govoreći: Ja sagreših što izdadoh krv pravu. A oni rekoše: Šta mi marimo za to? Ti ćeš videti.
Mat 27:5 I bacivši srebrnike u crkvi iziđe, i otide te se obesi.
Mat 27:6 A glavari sveštenički uzevši srebrnike rekoše: Ne valja ih metnuti u crkvenu haznu, jer je uzeto za krv.
Mat 27:7 Nego se dogovoriše te kupiše za njih lončarevu njivu za groblje gostima.
Mat 27:8 Od toga se i prozva ona njiva krvna njiva i do danas.
Mat 27:9 Tada se izvrši šta je kazao prorok Jeremija govoreći: I uzeše trideset srebrnika, cenu cenjenoga koga su cenili sinovi Izrailjevi;
Mat 27:10 I dadoše ih za njivu lončarevu, kao što mi kaza Gospod.



Act 1:15 I u dane one ustavši Petar između učenika reče (a beše naroda zajedno oko sto dvadeset imena):
Act 1:16 Ljudi braćo! Trebalo je da se izvrši ono pismo što proreče Duh Sveti ustima Davidovim za Judu koji beše pred onima što uhvatiše Isusa;
Act 1:17 Jer se brojaše s nama, i beše primio deo ove službe.
Act 1:18 On dakle steče njivu od plate nepravedne, i obesivši se puče po sredi, i izasu se sva utroba njegova.
Act 1:19 I postade znano svima koji žive u Jerusalimu da će se ta njiva prozvati njihovim jezikom Akeldama, koje znači njiva krvna.
Act 1:20 Jer se piše u knjizi psaltiru: Da bude dvor njegov pust, i da ne bude nikoga ko bi živeo u njemu, i: Vladičanstvo njegovo da primi drugi.
Act 1:21 Treba dakle od ovih ljudi koji su bili s nama za sve vreme kako među nas uđe i iziđe Gospod Isus,
Act 1:22 Počevši od krštenja Jovanovog do dana kad se uze od nas, da bude s nama svedok Njegovog vaskrsenja jedan od ovih.
Act 1:23 I postaviše dvojicu, Josifa koji se zvaše Varsava prezimenom Just, i Matija.
Act 1:24 I pomolivši se Bogu rekoše: Ti, Gospode! Koji poznaješ srca svih, pokaži jednog od ove dvojice koga si izabrao,
Act 1:25 Da primi deo ove službe i apostolstva, iz koga ispade Juda da ide na mesto svoje.
Act 1:26 I baciše kocke za njih, i pade kocka na Matija i primiše ga među jedanaest apostola.

A evo šta nam je još Bog otkrio preko Duha proroštva...

...

Kliknite za proširenje...

SDG (Soli Deo Gloria):

76 Juda

Judina povijest prikazuje žalostan kraj jednog života, koji je mogao biti pun časti pred Bogom. Da je Juda umro prije svog posljednjeg puta u Jeruzalem, smatrali bi ga čovjekom dostojnim mjesta medu dvanaestoricom i onim koji bi im puno nedostajao. Odvratnost s kojom su ljudi vjekovima gledali na njega ne bi postojala da nije bilo osobina koje su se otkrile na kraju njegova života. Postoji razlog zašto je njegov karakter otkriven cijelom svijetu. To je trebala biti opomena svima koji bi kao i on iznevjerili sveto povjerenje.

Neposredno prije Pashe Juda je obnovio svoj ugovor sa svećenicima da im preda Isusa u ruke. Tada je bilo dogovoreno da Spasitelj bude uhvaćen na jednom od mjesta na koje se sklanjao razmišljati i moliti. Od gozbe u Šimunovoj kući Juda je mogao razmišljati o djelu za koje se obvezao da će ga izvršiti, ali nije promijenio svoju namjeru. Za trideset srebrnika — za cijenu jednog roba — prodao je Gospodina slave na sramotu i smrt.

Juda je po naravi volio novac; ali nije oduvijek bio tako poročan da učini takvo djelo kao što je ovo. Gajio je zli duh škrtosti, sve dok on nije postao vladajuća pobuda u njegovom životu. Ljubav prema bogatstvu kome je ropski služio nadvladala je njegovu ljubav prema Kristu. Postajući rob jednom poroku predao se Sotoni da ga potpuno uvuče u grijeh.

Juda se pridružio učenicima dok je mnoštvo pratilo Krista. Spasiteljevo učenje pokrenulo je njihova srca dok su zadivljeno slušali Njegove riječi što ih je izgovorio u sinagogi, kraj morske obale ili na gori. Juda je vidio bolesne, hrome, slijepe kako se iz svih gradova i sela stječu ka Kristu. Vidio je umiruće položene kraj Njegovih nogu. Bio je svjedokom Spasiteljevih veličanstvenih djela u iscjeljivanju bolesnih, istjerivanju đavola i podizanju mrtvih. Osobno je osjetio dokaz Kristove sile. Prepoznao je Kristovo učenje kao uzvišenije od svih što ga je ikada čuo. Volio je Velikog Učitelja i želio biti s Njim. Čeznuo je da promijeni karakter i život i nadao se da će to iskusiti svojim povezivanjem s Isusom. Spasitelj nije odbio Judu. Dao mu je mjesto medu dvanaestoricom. Povjerio mu je djelo evanđelista. Obdario ga je silom da liječi bolesne i istjeruje đavole. Ali Juda nije došao do točke potpunog podčinjavanja Kristu. Nije se odrekao svoga svjetovnog častoljublja ili svoje ljubavi prema novcu. Premda je prihvatio položaj Kristovog sluge, nije dopustio da ga preobrazi božanska sila. Smatrao je da može zadržati vlastite sudove i mišljenja, održavajući duh kritike i osude.

Uživao je veliki ugled medu učenicima i imao snažan utjecaj na njih. Imao je visoko mišljenje o svojim sposobnostima, a na svoju braću gledao je kao na niže od sebe u rasuđivanju i sposobnostima. Oni ne vide svoje prilike, mislio je, i ne koriste okolnosti. Crkva neće nikada napredovati ako ima za vode tako kratkovidne ljude. Petar je bio žustar i djelovao bi bez premišljanja. Ivana, koji je kao dragocjenost čuvao istine koje su silazile s Kristovih usana, Juda je smatrao slabim poslovnim čovjekom. Mateja, odgojena da bude točan u svemu i osobito brižljiva glede poštenja, koji je stalno razmišljao o Kristovim riječima i bio obuzet njima, Juda je smatrao nesposobnim za bilo kakav oštrouman i dalekosežan rad. Tako je Juda brzo procijenio sve učenike i laskao samom sebi da bi, lišena njegove sposobnosti vještog upravljanja, Crkva često dospjela u poteškoće i poniženja. Juda je smatrao sebe sposobnim čovjekom, kojeg nitko ne može nadmašiti. Po vlastitom mišljenju bio je čast za djelo i uvijek se kao takav prikazivao.

Juda je bio slijep prema svojim karakternim slabostima i Krist ga je postavio tamo gdje će imati prilike da ih uvidi i ispravi. Kao blagajnik učenicima bio je pozvan da se skrbi za potrebe ove male skupine i za potrebe siromašnih. Kad mu je na Pashu u gornjoj sobi Isus rekao: “Šta misliš činiti, čini brzo!” (Ivan 13,27), učenici su mislili da mu je naložio kupiti ono što je bilo potrebno za blagdan ili što za siromašne. Služeći drugima Juda je mogao razviti duh nesebičnosti. Međutim, dok je iz dana u dan slušao Kristove pouke i bio očevidac Njegova nesebična života, Juda je popuštao svojoj pohlepnoj naravi. Mali iznosi koji su dospjeli u Njegove ruke predstavljali su stalnu kušnju. Kad bi učinio neku malu uslugu Kristu, ili posvetio vrijeme vjerskim ciljevima, često je isplaćivao sebe iz te oskudne zalihe. Za njega su ovo bili izgovori kojima je pravdao takav postupak, ali u Božjim je očima bio lupež.

Kristova često ponavljana tvrdnja da Njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta sablažnjavala je Judu. Označio je smjernicu i očekivao da će Krist raditi po njoj. Načinio je plan da se Ivan Krstitelj mora osloboditi tamnice. Ali, iznenada, Ivan je posječen. Umjesto da potvrdi svoje kraljevsko pravo i osveti Ivanovu smrt, Isus se sa svojim učenicima povukao u jedno mjesto u unutrašnjosti. Juda je želio znatno oštrije okršaje. Smatrao je da bi djelo bilo mnogo uspješnije kad Isus ne bi sprečavao učenike u provođenju njihovih zamisli. Zamijetio je povećano neprijateljstvo hebrejskih voda i također da Krist nije odgovorio na njihov izazov kad su tražili znak s Neba. Njegovo je srce bilo otvoreno za nevjerstvo pa je neprijatelj ulijevao u njega misli sumnje i pobune. Zašto se Isus tako dugo zadržava na onome što obeshrabruje? Zašto sebi i svojim učenicima pretkazuje kušnju i progonstvo? Izgledi da dobije neko visoko mjesto u novom kraljevstvu naveli su Judu da pristane uz Kristovo djelo. Zar će njegove nade biti iznevjerene? Premda još nije porekao da je Isus Božji Sin, Juda je počeo sumnjati, želeći naći neko objašnjenje za Njegova silna djela.

Usprkos Spasiteljevu učenju, Juda je stalno isticao misao da će Krist vladati kao kralj u Jeruzalemu. Kad je Krist nahranio pet tisuća ljudi, pokušao je to ostvariti. Ovom prigodom Juda je pomagao u dijeljenju hrane gladnom mnoštvu. Mogao je vidjeti kakav se blagoslov krije u moći da daje drugima. Osjećao je zadovoljstvo koje se uvijek javlja u službi Bogu. Pomagao je bolesnima i napaćenima iz mnoštva da dođu Kristu. Vidio je kakvo olakšanje, kakva radost i kakva sreća nastaje u ljudskim srcima kroz životodavnu silu božanskog Iscjelitelja. Mogao je razumjeti Kristov način rada, ali bio je zaslijepljen svojim sebičnim željama. Juda je bio prvi koji je iskoristio oduševljenje izazvano čudom s kruhovima. On je potakao zamisao da se Krist silom proglasi za kralja. Nade su mu bile velike. Razočaranje je bilo gorko.

Kristov je javni govor u sinagogi o kruhu života predstavljao prekretnicu u povijesti Judina života. Čuo je riječi: “Ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nećete imati života u sebi.” (Ivan 6,53) Vidio je da Krist nudi duhovna, a ne svjetovna dobra. Smatrao se dalekovidnim i sposobnim proniknuti u to da Isus neće imati nikakve časti i da ne može pokloniti visoke položaje svojim sljedbenicima. Odlučio je ne združiti se tako blisko s Kristom da se ne bi mogao povući. Odlučio je promatrati izdaleka. I promatrao je.

Od tog vremena izražavao je sumnje koje su zbunjivale učenike. Pokretao je rasprave i neugodne osjećaje, ponavljajući dokaze koje su protiv Kristovih tvrdnji navodili književnici i farizeji. Sve male i velike poteškoće, i nevolje, nezgode i očite prepreke u napredovanju evanđelja, Juda je tumačio kao dokaze da ono nije istinito. Iznosio je takve tekstove iz Pisma koji nisu imali nikakve veze s istinama što ih je Krist objavljivao. Ovi tekstovi, izdvojeni iz cjeline, zbunjivali su učenike i povećavali obeshrabrenje koje ih je stalno tištalo. Ipak, Juda je sve ovo činio tako kao da je naoko vrlo savjestan. I dok su učenici tražili dokaze da potvrde riječi Velikog Učitelja, Juda bi ih gotovo neosjetno poveo na drugu stazu. Tako je na prividno pobožan i mudar način prikazivao istine u različitoj svjetlosti od one u kojoj ih je Krist iznosio i Njegovim riječima pripisivao značenje koje im On nije davao. Misli koje im je nametao poticale su slavoljubive želje za zemaljskim počastima, i tako je skretao učenike od onoga što je važno, a čime su se trebali baviti. Prepirke o tome koji je medu njima najveći obično je započinjao Juda.

...

Kliknite za proširenje...

=SDG (Soli Deo Gloria);32458954]...

1Jn 2:1 Dečice moja! Ovo vam pišem da ne grešite; i ako ko sagreši, imamo zastupnika kod Oca, Isusa Hrista pravednika,
1Jn 2:2 I On očišća grehe naše, i ne samo naše nego i svega sveta.

Spojler

1Jn 2:1 Dečice moja! Ovo vam pišem da ne grešite; i ako ko sagreši, imamo zastupnika kod Oca, Isusa Hrista pravednika,
1Jn 2:2 I On očišća grehe naše, i ne samo naše nego i svega sveta.
1Jn 2:3 I po tom razumemo da Ga poznasmo, ako zapovesti Njegove držimo.
1Jn 2:4 Koji govori: Poznajem Ga, a zapovesti Njegove ne drži, laža je, i u njemu istine nema;
1Jn 2:5 A koji drži reč Njegovu, u njemu je zaista ljubav Božija savršena; po tom poznajemo da smo u Njemu.
1Jn 2:6 Koji govori da u Njemu stoji, i taj treba tako da hodi kao što je On hodio.
1Jn 2:7 Ljubazni! Ne pišem vam nove zapovesti, nego zapovest staru koju imaste ispočetka. Zapovest stara jeste reč koju čuste ispočetka.
1Jn 2:8 Opet vam pišem novu zapovest, koja je zaista u Njemu i u vama; jer tama prolazi, i videlo pravo već svetli.
1Jn 2:9 Koji govori da je u videlu, a mrzi na svog brata, još je u tami.
1Jn 2:10 Koji ljubi brata svog, u videlu živi, i sablazni u njemu nema.
1Jn 2:11 A koji mrzi na svog brata, u tami je, i u tami hodi, i ne zna kud ide, jer mu tama zaslepi oči.

Da li lažne religije smatraju da je mržnja greh? Mnoge ne smatraju. Zato se tako i ponašaju. Njihova lažna religija ih na to navodi. To je Sotonin cilj i bio. Odvraćanje ljudi od Spasitelja da bi ostali neobraćeni i nepreporođeni. I zato oni vide problem u hrišćanstvu a ne u sebi. Ne vide problem u grehu koji se nalazi u njihovoj duši. To su sve plodovi lažne religije.

Ne može čovek koji voli greh da voli neprijatelje. To Isus može. I to je božanska priroda. Bog je ljubav!


1Jn 3:1 Vidite kakvu nam je ljubav dao Otac, da se deca Božija nazovemo i budemo; zato svet ne poznaje nas, jer Njega ne pozna.
1Jn 3:2 Ljubazni! Sad smo deca Božija, i još se ne pokaza šta ćemo biti; nego znamo da kad se pokaže, bićemo kao i On, jer ćemo Ga videti kao što jeste.
1Jn 3:3 I svaki koji ovu nadu ima na Njega, čisti se, kao i On što je čist.
1Jn 3:4 Svaki koji čini greh i bezakonje čini: i greh je bezakonje.
1Jn 3:5 I znate da se On javi da grehe naše uzme; i greha u Njemu nema.
1Jn 3:6 Koji god u Njemu stoji ne greši; koji god greši ne vide Ga niti Ga pozna.

Razlog ljudi koji greše jeste upravo zato što su prevareni lažnim religijama koje odvraćaju ljude od svoga Spasitelja koji ih jedini može spojiti sa Ocem.

Strašna je zabluda prihvatanje bilo koje lažne religije u kojoj se odbacuje Hristovo božanstvo!

Takva religija neće moći da pomogne grešniku da se spoji sa Bogom.

Sve to je prevara Sotone sračunata da nas ljude odvoji od mira sa Bogom i spasenja koje nam je omogućio Otac kroz Hrista.

Nemojte imati blagonaklonost prema zabludama koje odvaju ljude od Boga. Odvratno je to što je Sotona napravio na ovoj planeti. Odvratno je što huška ljude preko zabluda da ratuju jedni protiv drugih.

Ovo je zlo i to treba jasno i glasno reći.

Moja je želja da iskreni muslimani prepoznaju svoga Spasitelja i da mu se obrate u svojim molitvama Bogu. Otac će čuti molitvu koja je prinesena u ime Isusa Hrista.

Isus je naš jedini posrednik. I jedino preko Isusa možemo stupiti u kontakt sa Bogom.

To je plan spasenja, sve ostalo je prevara Sotone.



Da li sve ovo muslimani veruju? Ne!

Sotona zato napada Hristovo božanstvo! Da bi odvojio ljude od Boga! I ljudi koji misle da Bogu službu čine prenose ove njegove laži.

Kliknite za proširenje...

SDG (Soli Deo Gloria):

...

Kad je Isus bogatom mladiću prikazao uvjete uz koje može postati Njegovim učenikom, Juda je bio nezadovoljan. Smatrao je da je načinjena pogreška. Kad bi takvi ljudi kao ovaj poglavar mogli biti povezani s vjernicima, pomogli bi u podupiranju Kristova djela. Kad bi samo on, Juda, bio prihvaćen za savjetnika, mislio je, mogao bi predložiti mnoge planove za unapređenje ove male crkve. Njegova načela i metode razlikovali bi se nešto od Kristovih, ali u tome je sebe držao mudrijim od Krista.

U svemu što je Krist rekao svojim učenicima bilo je nečega s čime se Juda u svom srcu nije slagao. Pod njegovim utjecajem kvasac nezadovoljstva brzo je djelovao. Učenici u svemu tome nisu vidjeli pokretača, ali Isus je vidio da Sotona svoja svojstva prenosi Judi i tako otvara prolaz kroz koji može utjecati na druge učenike. Godinu dana prije izdaje Krist je objavio: “Ne izabrali li ja sebi vas Dvanaestoricu?… Pa ipak jedan je od vas davao.” (Ivan 6,70)

Ipak, Juda se nije otvoreno protivio, niti je izgledalo da sumnja u Spasiteljeve pouke. Nije otvoreno gunđao sve do trenutka gozbe u Šimunovoj kući. Kad je Marija pomazala Spasiteljeve noge, Juda je pokazao svoju pohlepnu narav. Isusov ukor duboko ga je ogorčio. Povrijeđeni ponos i želja za osvetom srušili su brane, i pohlepnost kojoj je tako dugo popuštao zavladala je njime. To će postati iskustvo svakoga koji ustraje u igri s grijehom. Osnovni oblici urođenih sklonosti prema grijehu kojima se ne opiremo i koje ne pobjeđujemo podliježu Sotoninoj kušnji i on po svojoj volji porobljuje dušu.

Ali Juda još nije imao sasvim okorjelo srce. Premda je čak dvaput obećao da će izdati Spasitelja, postojala je prilika za pokajanje. Na pashalnoj večeri Isus je pružio dokaz o svom božanstvu time što je otkrio izdajnikovu namjeru. Nježno je uvrstio i Judu u službu koju je izvršio za učenike. Ali posljednji poziv ljubavi ostao je bez odgovora. Tada je zapečaćen Judin slučaj i noge koje je Isus oprao otišle su izvršiti izdajničko djelo.

Ako Isus treba biti raspet, razmišljao je Juda, to se mora zbiti. Njegov čin izdaje Spasitelja neće promijeniti konačni rezultat. Ako Isus ne treba umrijeti, to bi Ga samo prisililo da se oslobodi. Iz svih događaja Juda bi izdajom stekao neku korist. Računao je da je izdajom svoga Gospodina zaključio odličan posao.

Ipak, Juda nije vjerovao kako će Krist dopustiti da bude uhvaćen. Namjeravao je svojom izdajom dati Isusu pouku. Smjerao je igrati ulogu koja će primorati Spasitelja da ubuduće postupa prema njemu s dužnim poštovanjem. Ali Juda nije znao da Krista predaje na smrt. Koliko puta su književnici i farizeji, dok je Isus iznosio svoje pouke u pričama, bili uzbuđeni Njegovim neočekivanim slikovitim prikazima! Koliko puta su izricali presudu sebi samima! Često, kad je istina osvjedočila njihova srca, oni su razbješnjeni uzimali kamenje da Ga bace na Njega; ali On im je svaki put izmaknuo. Kad je izbjegao toliko zamki, mislio je Juda, svakako neće dopustiti da Ga uhvate.

Juda je odlučio sve to provjeriti. Ako je Isus doista Mesija, narod kojemu je učinio toliko puno dobra okupit će se oko Njega i proglasiti Ga kraljem. To će zauvijek opredijeliti one koji su dosad bili neodlučni. Judi bi se pripisivale zasluge što je doveo kralja na Davidovo prijestolje. Ovo bi mu djelo osiguralo prvo mjesto u novom kraljevstvu, odmah do Krista.

Lažni učenik odigrao je svoju ulogu u izdaji Isusa. U vrtu, kad je vodama gomile rekao: “Koga ja poljubim… taj je, njega držite!” (Matej 26,48), bio je potpuno uvjeren da će se Krist izbaviti iz njihovih ruku. Tada, ako ga oni budu korili, mogao bi reći: “Zar vam nisam rekao da Ga čvrsto držite?”

Juda je promatrao one koji su uhvatili Krista kako Ga, postupajući prema njegovim riječima, čvrsto vezuju. Zapanjen, vidio je da Spasitelj dopušta da Ga odvedu. Zabrinuto Ga je slijedio od vrta sve do suđenja pred hebrejskim poglavarima. Prilikom svakog Njegovog pokreta očekivao je da će iznenaditi svoje neprijatelje time što će se pred njima pojaviti kao Božji Sin i uništiti sve njihove zavjere i silu. Ali kako je sat za satom prolazio a Isus podnosio sva zlostavljanja koja su činili nad Njim, izdajnika je obuzeo užasan strah da je svog Učitelja prodao na smrt.

Kako se suđenje bližilo svom kraju, Juda je sve manje mogao izdržati mučenje svoje nemirne savjesti. Iznenada je dvoranom odjeknuo jedan promukao glas ispunjavajući užasom sva srca: “On je nevin; poštedi Ga, o Kaifa!”

Ugledali su visoku Judinu priliku kako se probija kroz začuđeno mnoštvo. Njegovo je lice bilo blijedo i unezvjereno, a njegovo čelo orošeno krupnim kapljama znoja. Dotrčavši do sudskog prijestolja bacio je pred velikog svećenika srebrnike koji su bili cijena za izdaju njegovog Gospodina. Čvrsto uhvativši Kaifu za haljinu, preklinjao ga je da oslobodi Isusa, izjavljujući da nije učinio ništa što zaslužuje smrt. Kaifa ga je ljutito odgurnuo, ali je ostao zbunjen ne znajući što bi rekao. Otkrilo se lukavstvo svećenika. Bilo je očevidno da su potkupili učenika da izda svoga Učitelja.

“Sagriješili”, ponovno je povikao Juda, “jer izdadoh nevinu krv.” Pribravši se, veliki svećenik je prezrivo odgovorio: “Što se to nas tiče? To je tvoja stvar.” (Matej 27,4) Svećenici su bili voljni načiniti od Jude svoje oruđe, ali su prezirali njegovu niskost. Kad im se obratio s priznanjem, odbili su ga s ponižavanjem.

Juda se sada bacio pred Isusove noge, priznajući Ga za Božjeg Sina i preklinjući Ga da se oslobodi. Spasitelj nije korio svog izdajnika. Znao je da se Juda ne kaje; njegovo priznanje iz duše opterećene krivnjom, bilo je pokrenuto snagom strašnog osjećaja prokletstva i očekivanjem suda, nikako osjećajem duboke boli koja razdire srce zato što je izdao prečistog Božjeg Sina i odrekao se Sveca Izraelova. Ipak, Isus nije izgovorio nijednu riječ osude. Sa žalošću je pogledao Judu i rekao: “Ali sam radi ovoga i došao u ovaj čas!” Žamor iznenađenja prošao je kroz skup. S čuđenjem su promatrali Kristovu blagost prema svom izdajniku. Ponovno ih je proželo osvjedočenje da je ovaj Čovjek više od običnog smrtnika. Međutim, ako je Božji Sin, pitali su se, zašto se ne oslobodi svojih okova i pobijedi svoje tužitelje?

Juda je vidio da je njegovo preklinjanje uzaludno, pa je istrčao iz dvorane uzvikujući: “Prekasno je; prekasno!” Osjećao je kako ne može izdržati da vidi Isusa raspeta, pa je u očajanju otišao i objesio se.

Kasnije, tog istog dana, na putu od Pilatove sudnice do Golgote, utihnuli su povici i ruganja poročnog mnoštva koje je vodilo Isusa na mjesto raspeća. Dok su prolazili kraj jednog skrovitog mjesta, pod jednim su suhim drvetom vidjeli Judino tijelo. Bio je to užasan prizor. Težina tijela prekinula je uže kojim se objesio o drvo. Prilikom pada, njegovo tijelo bilo je strašno unakaženo i sad su ga rastrzavali psi. Njegovi ostaci smjesta su sahranjeni i sklonjeni od pogleda; ali mnoštvo se manje rugalo, a bljedilo na mnogim licima otkrivalo je unutarnje misli. Činilo se da one koji su bili krivi za Isusovu krv već stiže kazna.

Pasted from
http://elenvajt.info/knjige/serija_velika_borba/isusov_zivot/76-juda/

Kliknite za proširenje...

Glasnik.:

Sta je po Svetom pismu savest?

Kako ona deluje?

SAVEST NAM JE OD BOGA DATA KAO RODITELJ DECI!!!

POSTOJANJE SAVESTI POTVRDJUJE POSTOJANJE BOGA STVORITELJA...


Da vidimo da li je tako...

Joh 8:4 Rekoše Mu: Učitelju! Ova je žena uhvaćena sad u preljubi;
Joh 8:5 A Mojsije nam u zakonu zapovedi da takve kamenjem ubijamo; a ti šta veliš?
Joh 8:6 Ovo, pak, rekoše kušajući Ga da bi Ga imali za šta okriviti. A Isus saže se dole i pisaše prstom po zemlji (ne gledajući na njih).
Joh 8:7 A kad Ga jednako pitahu, ispravi se i reče im: Koji je medju vama bez greha neka najpre baci kamen na nju.
Joh 8:8 Pa se opet saže dole i pisaše po zemlji.
Joh 8:9 A kad oni to čuše, i pokarani budući od svoje savesti izlažahu jedan za drugim počevši od starešina do poslednjih; i osta Isus sam i žena stojeći na sredi.

Savest kara...Ona je tú da nas pokara...

Apg 23:1 A Pavle pogledavši na skupštinu reče: Ljudi braćo! Ja sa svom dobrom savesti živeh pred Bogom do samog ovog dana.

Savest upucuje da verujemo u Boga...

Apg 24:16 A za ovo se i ja trudim da imam čistu savest svagda i pred Bogom i pred ljudima.

Savest nam govori sta je dobro a sta lose!

Röm 2:13 (Jer pred Bogom nisu pravedni oni koji slušaju zakon, nego će se oni opravdati koji ga tvore;
Röm 2:14 Jer kad neznabošci ne imajući zakon sami od sebe čine šta je po zakonu, oni zakon ne imajući sami su sebi zakon:
Röm 2:15 Oni dokazuju da je ono napisano u srcima njihovim što se čini po zakonu, budući da im savest svedoči, i misli medju sobom tuže se ili pravdaju)

Savest nam hteli mi to ili ne, daje pravac da zivimo po Bozjem zakonu, 10 zapovesti, ako ju slusamo.

Röm 9:1 Istinu govorim tako mi Hrista, ne lažem, to mi svedoči savest moja Duhom Svetim:
Röm 9:2 Da mi je vrlo žao i srce me moje boli bez prestanka;

Savest nas osvedocava u istinu. Pomocu nje mozemo da prepoznamo istinu...

Röm 13:5 Tako se valja pokoravati ne samo od straha nego i po savesti.

Savest i strah su dve razlicite stvari.

Savest nas poziva na poslusnost Bogu i njegovom zakonu,

1.Kor 8:7 Ali nema svako razuma; jer neki koji još i sad misle da su idoli nešto, kao idolske žrtve jedu, i savest njihova, slaba budući, pogani se.

Savest moze da oslabi...

2.Kor 4:2 Nego se odrekosmo tajnog srama da ne živimo u lukavstvu, niti da izvrćemo reč Božiju, nego javljanjem istine da se pokažemo svakoj savesti čovečijoj pred Bogom.

Ako se nebismo protivili glasu savesti i kada bismo slusali savest, mogli bismo da zivimo po Bozjoj volji...
Ako neko nezna kako, neka slusa savest...
[
B]1.Tim 1:19 Imajući veru i dobru savest, koju neki odbacivši otpadoše od vere;
.

Znaci, dobra, funkcionlana svest je vazna. Glas savesti ocigledno mozemo da odbacimo.
Takodje ko ne veruje u Boga, odvano je odbacio glas savesti koja ga poziva da veruje,ili on stalno uvek iznova odbacuje ili na neki nacin utisava glas savesti...
Na primer, takav da bi ugusio glas savesti, mora stalno na razne nacine da ubedjuje sam sebe da Bog ne postoji, pa zato i imamo ovde na forumu mnoge vernike koji vise svedoce za svoju neveru od onih sto svedoce za svoju veru..

1.Tim 1:19 Imajući veru i dobru savest, koju neki odbacivši otpadoše od vere;
.

Znaci, dobra, funkcionlana svest je vazna. Glas savesti ocigledno mozemo da odbacimo.
Takodje ko ne veruje u Boga, odvano je odbacio glas savesti ili ga stalno uvek iznova odbacuje ili na neki nacin utisava...
Na primer, takav da bi uguisio glas savesti, mora stalno na razne nacine da ubedjuje sam sebe da Bog ne postoji, pa zato i imamo ovde na forumu mnoge vernike koji vise svedoce za svoju neveru od onih sto svedoce za svoju veru...


1.Tim 3:9 Koji imaju tajnu vere u čistoj savesti.

Vera u Boga je tajna koju mnogi ne razumeju.
Sto je savest cisca to je vera u Boga jaca...
A savest se cisti kada ju slusamo a ne radimo suprotno savesti...
Pogotovo rec Bozja je najbolji filter za prociscavanje i jacanje vec oslabljene savesti...

2.Tim 1:3 Zahvaljujem Bogu kome služim od praroditelja čistom savesti, što bez prestanka imam spomen za tebe u molitvama svojim dan i noć,

SAVEST JE OCIGLEDNO OD BOGA, JER SAMO AKO SLUSAMO SAVEST, SLUZÍMO BOGU...

Tit 1:15 Čistima je sve čisto; a poganima i nevernima ništa nije čisto, nego je opoganjen njihov i um i savest.

Savest moze da se opogani...


Heb 9:14 A kamoli neće krv Hrista, koji Duhom Svetim sebe prinese bez krivice Bogu, očistiti savest našu od mrtvih dela, da služimo Bogu Živom i Istinitom?
Heb 10:22 Da pristupamo s istinim srcem u punoj veri, očišćeni u srcima od zle savesti, i umiveni po telu vodom čistom;

Ali savest moze da se ocisti...

Heb 13:18 Molite se Bogu za nas. Jer se nadamo da imamo dobru savest, starajući se u svemu dobro da živimo.

Za dobru savest se mozemo molti Bogu...

1.Pet 3:16 S krotošću i strahom imajte dobru savest, da ako vas opadaju za šta kao zločince da se postide oni što kude vaše dobro življenje po Hristu.

Postovanje, slusanje savesti moze da utice na druge...

1.Pet 3:21 Za spomen toga i nas sad spasava krštenje, ali ne pranje telesne nečistote, nego obećanje dobre savesti Bogu vaskrsenjem Isusa Hrista.

Kada trazimo od Bpga dobru savest, sto moze da bude proces dok ju dobijemo, treba da obecamo da cemo odrzati dobru savest slusajuci je...


DAKLE SAVEST NAM JE OD BOGA DATA KAO RODITELJ SVOJOJ DECI!!!

Dok dete ne sazri i njegova licna savest, roditelji, to jest njihova dobra savest, treba da budu decja savest...

Kliknite za proširenje...

Glasnik.:

Sta mislis da li se Juda pokajao ili ne pa je to uradio?

Kliknite za proširenje...

Glasnik.:

Zasto je rekao bogatom mladicu da proda sve?

Kliknite za proširenje...

SDG (Soli Deo Gloria):

Piše da se pokajao.

Biblija govori o dva pokajanja.

Jedno pokajanje je krivica. I tako svet sagledava pokajanje. A to zapravo nije pokajanje u kojem se desila promena srca.

Krivica čoveka vodi ka Bogu a Sveti Duh vodi grešnika ka svome Spasitelju Isusu Hristu koji može čoveka osloboditi krivice i dati mu mir.

Kada se čovek obrati Bogu u molitvi kroz Isusa Hrista, kada bez uvijanja i opravdanja prizna svu krivicu i svaki greh i zatraži oproštenje, Bog nebeski prašta grešniku sav dug... to je legitimni sudski proces koji se odvija na nebu.

Bog ima legitimno pravo da oprosti grešniku zato što je Hrist već platio punu kaznu umesto grešnika. Isus je već preuzeo našu krivicu i podneo je punu zakonsku kaznu umesto nas.

Sotona zato izmišlja lažne religije da ljudi ne bi dobili oproštenje i da ne bi imali mir sa Bogom.

Lažna religija umiruje probuđenu savest i uklanja legitimnu krivicu kojom Sveti Duh tereti grešnika da bi ga uputio prema Spasitelju koji miri grešnika sa Bogom.

Pošto lažna religija umiruju ovu probuđenu savest, zato je lažna religija opisana u Bibliji kao otrovno vino kojom su napojeni svi narodi.

Ljudi su prevareni lažnim religijama od Sotone.

Kliknite za proširenje...