Dokazi utvrñuju da je rukovodstvo SAO Krajine i RSK, a osobito Milan Martić, tražilo i dobilo
značajnu financijsku, logističku i vojnu podršku iz Srbije. Ta je podrška dolazila iz MUP-a i Službe
državne bezbjednosti Srbije, JNA i Republike Srpske u Bosni i Hercegovini. Milan Martić je izjavio da
"on lično nikada nije prekinuo tu suradnju" i da je postojala "dobra suradnja s rukovodstvom Srbije,
naročito s [MUP-om]." Odnos sa Srbijom je ustvari bio toliko blizak da je policija SAO Krajine
uglavnom financirana sredstvima i opremom iz Srbije. Podrška iz Srbije stizala je tokom cijelog
perioda obuhvaćenog optužnicom. Jedan je svjedok čak opisao vojsku RSK i Vojsku Jugoslavije kao
jednu te istu organizaciju, samo smještenu na dvije odvojene lokacije.
Stoga Raspravno vijeće nalazi da su, meñu ostalima, Blagoje Adžić, Milan Babić, Radmilo
Bogdanović, Veljko Kadijević, Radovan Karadžić, Slobodan Milošević, Ratko Mladić, Vojislav Šešelj,
Franko "Frenki" Simatović, Jovica Stanišić i kapetan Dragan Vasiljković sudjelovali u promicanju
zajedničke svrhe udruženog zločinačkog poduhvata.
http://www.icty.org/x/cases/martic/tjug/bcs/070612bcs_summary.pdf
Хамонд се погубио од среће...
