vučko
Ističe se
- Poruka
- 2.199
"Iz kasnosrednjovjekovnih izvora poznato je da se područje Kraljevine Slavonije u hrvatskim narječjima zvalo Slovenje i Slovinje, na mađarskom Tótország, a na njemačkom Windischland. Tako dubrovački izvori Slavoniju zovu Slovinje (Slovigne, Slovinia), jer imenom Sclavonia u pravilu označavaju Srbiju. Oba su hrvatska oblika, ekavski i ikavski, kolektivni plural etnonima Slověn ‘Slaven’ i smatra se da su u hrvatskom jeziku “jedini primjer za kolektiv od imena naroda” (P. Skok). Pritom je ekavski lik bio svojstveniji govoru same pokrajine, kao što pokazuju slavonski pisci iz 16. st. (usp. izraze “slovenski orsag” kod I. Pergošića 1574, “na Slovenjeh” i “slovenski jezik” kod A. Vramca 1578). Unatoč tome, u široj se upotrebi do 18. st. nametnuo ikavski lik (Slovinje, Slovinac, slovinski). To se može objasniti migracijom ikavskih Hrvata s juga na sjever, u Slavoniju, kao i time uvjetovanim sjevernim proširenjem imena Hrvatska te pomakom imena Slavonija na istočni dio međurječja Drave i Save. Učeni, iz latinskoga preuzeti oblik Slavonija u hrvatskim se tekstovima susreće od 17. stoljeća".
http://hipsb.hr/slavonija/
http://hipsb.hr/slavonija/



Ево како то емотивно Смичиклас преживљава: Od kosovskoga strašnoga poraza nije srpski narod stigna veća nesreća, nego li ovaj prelaz na zemljište ugarsko i hrvatsko. Stara Srbija opustila je, da bude novom otačbinom Arnauta, ona postade spriječkom srpskomu plemenu, da ne uzmogne u buduće tako lasno segnuti prema egejskomu i jadranskomu moru. Ondje nestaje otačbine Srba, ovdje opet budu tako rasuti, da si ne mogu stvoriti "svoje" otačbine. Srbi se nadaju jošte povratku u staru otačbinu, a nada se evo i bečki dvor. Koliko su te nade varave bile, to mi danas znamo. Onda nije mogao nitko toga znati, pa niti Arsenije Černojević pravi zlokobnik srpskoga naroda.