Ivana S. Bašić: „Zašto se prvi mačići u vodu bacaju?: ikoničnost leksema mačka i kot I.” Glasnik Etnografskog instituta SANU br. LVIII, sv. 1 (2010): str. 392–408, sv. 2 (2010): str. 131–147.
Semantički razvitak lekseme
kotъ, kotiti sę I i II mogao se odvijati na sledeći način: od značenja materinstva i rađanja, u vezi sa predstavom „materice“, odnosno ženskih genitalija, prenosi se na označavanje malih životinja mekanog krzna
(kotъ I) – što bi bila dodatna motivacija za vezu sa ženskim genitalijama – koje donose brojnu mladunčad, povezanu pupčanom vrpcom (što podseća na odmotavanje niti, odnosno klupčeta), a potom se oznaka prenosi i na okot ovih životinja (kotъ II). Što se pak tiče veze rađanja i „pređe“, odnosno „odmotavanja“ i „kotrljanja“, kao sasvim slikovito objašnjenje može poslužiti komentar koji Vojislav Đurić daje uz već pominjanu Pepeljugu za kokošku („veliko, duguljasto klube sa šupljinom u sredini“ 8 ): Kokoška nije okrugla kao drugo klupko, nego je duguljasta kao lubenica, a u srijedi malo šuplja; pa kad se stane motati na motovilo, onda se počne iznutra (ĐURIĆ 1990: 543). Izgled kokoške i način odmotavanja „iznutra“ može se veoma lako dovesti u vezu sa ženskim genitalijama, te utoliko postaje jasnija veza predenja i rađanja. To dalje uspostavlja vezu sa nazivima za razne predmete u vezi sa predenjem, tkanjem9 i pletenjem.
Razne materinske figure inače se predstavljaju kao žene sa preslicom i košarom u ruci10. I savremene asocijacije ukazuju na to da se materinstvo vezuje za uloge hraniteljice, pokroviteljice, odnosno zaštitnice deteta, a kao atributi majke najčešće se navode predmeti u vezi sa hranom i kuhinjom (lonac, posuda, čajnik) i predmeti u vezi sa šivenjem (BARTMINЬSKIЙ 2005), što se sve uklapa u atribute mitske Velike Majke. Stoga možemo pretpostaviti da je prvobitna ikoničnost lekseme kot („mačka“) bila u vezi sa rađanjem, odnosno sa predstavom „materice“ – okrugle, zaštitničke „posude“ 11 koja „izbacuje“ (up. već pomenuto značenje indoevropskog *kat- „bacati, hitati, prošivati“ i epizodno „plesti“) porod u svet, tako što se iz nje jedno biće „odmotava“ za drugim (up. značenje kotiti sę II „kotrljati se“, odnosno *kotiti “valjati, kotrljati, koturati, motati, savijati“)12.
Poreklo naziva mačka u srpsko-hrvatskom jeziku predstavlja zagonetku. Srpsko-hrvatsko mačka i češko opskurno macka Bak izvodi od čestog imena za mačku – Marija (BUCK 1965: 181–182), dok Skok smatra da je u pitanju onomatopeja13. Sa slavističkog gledišta, mačka je inovacija za starije kot. Iz iste osnove izvode se i imena životinja poput maculja (Piva-Drobnjak) „krava macaste boje“, „zmija macaste boje“ 14. Međutim, sve i ako bi se neki nazivi domaćih životinja mogli objasniti sličnošću sa bojom mačjeg krzna, ovo ne objašnjava sve nazive15, jer kao motivacija ne može uvek poslužiti boja krzna, a ona svakako ne objašnjava uzvike poput mač, micki (micki, micki, kamač, mač), kojim se vabe krmače, niti uzvik maco, kojim se uteruju pčele u košnicu. Rešenje bi se stoga – pre nego u onomatopeji – moglo naći u poređenju semantike leksema mačka i kot, imajući u vidu i izvedenice iz istog korena. Ukoliko je stariji naziv za mačku – kot, kotka – u vezi sa materinstvom i rađanjem (ikoničnost „materica“, „ženske genitalije“), postoji mogućnost da i leksema mačka ima sličnu ikoničnost. U tom svetlu, pored već navedenog podatka da se nazivi za male životinje – „kotilice“ mekog krzna koriste i za označavanje ženskih genitalija, posebno je zanimljiv podatak da je mačka u Borovici (Bosna) nepristojna reč, koju nije slobodno izgovarati (SKOK II).
Možda nam upravo uzvik mac, maco kojim se – osim mačke – doziva i pčela matica, može pružiti objašnjenje za poreklo lekseme mačka. Naime, kada se roj sateruje u košnicu, onda se viče Sjed’ maco! sjed’ maco, sjed’ maco, sjedo i ja (VUK 1985: 389). Smisao ovog maco razjašnjen je rečima koje se u Grblju izgovaraju kada se pčele zovu u košnicu, gde se oblik mac, maco odnosi na pčelu-maticu, i očigledno je hipokoristik od mati, matica, odnosno majka. Tekst u verziji iz Grblja glasi: U svoj domak, majko! (kao sjedavši) Sjedi mati, sjedoh ja, Đelorina majko! Sjedi, mati medena! Smiri domak, majko! Smiri, mati medena (kucajući kakim štapom po ulištu) Evo domak, majko! (VUK1 1985). Ne treba posebno objašnjavati da je pčela-matica takođe ženski simbol, koji se dovodi u vezu sa Bogorodicom, te se ona u bajanjima naziva Marijom, dok se u ukrajinskoj molitvi naziva carica matka. Njena veza sa gromom (postoji verovanje da u košnicu nikada ne bije grom) i vodom (v. SM 2001: 460) svakako ukazuje na to da je pre hristijanizacije pčela takođe mogla biti atribut paganske boginje plodnosti. 16 Budući da se mac, maco, odnosno mač, micki, javljaju kao oblici za dozivanje pčele-matice, odnosno krmače, i da je u oba slučaja reč o životinjama sa izrazito ženskom materinskom simbolikom, a s obzirom na ulogu mačke u slovenskom folkloru i pretpostavljenu ikoničnost lekse-me kot, može se pomišljati da je leksema mačka zapravo nastala iz osnove *mat- (> mati, mater), odnosno od deminutiva *matьca > maca i prideva izvedenog odatle – *matьčьjь > mačji. Potvrdu za vezu sa uterusnom simbolikom pruža i rusko matka u značenju „materica“ i „ženka životinje“, kao i podaci iz slovenskog folkora, ali i savremena značenja i upotrebe lekseme mačka. Mačka, kao i nazivi njoj sličnih životinja (kuna, kunica, soboletka [„samurka“], gornostaй [„hermelinka“] koriste se kao oznaka za ženske genitalije, a mačka je i simbol ženske erotske aktivnosti17. Već pomenuti nazivi demonskih figura – poput mamične ili mamjak, („kućni duh“, macić), ali matić i mataruga za demonska bića sličnih odlika („duh nekrštenog deteta“, „čudovište kojim se plaše deca“) – takođe mogu biti potvrda pretpostavke da se leksema mačka razvila iz osnove *mat-. Treba napomenuti i to da se oblik mata javlja u značenju „lopov“ (RSANU), što je takođe atribut mačke18. Pored pomenute veze mačke sa predenjem i tkanjem, potvrđene u folkloru, potom lekseme mačka u značenju „svežanj vune, kudelje ili lana“ (up. gorenavedeno Đurićevo objašnjenje kokoške), ili igre za koju je karakteristično da su igrači povezani konopcem, postoji još i lekseme matasica „klubo, klupče“.