One od preko puta.
Da li su radoznale?
Prate svaki vaš korak, pitaju se koga to imaju u komšiluku?
Ili ste vi taj koji baca pogled ka njima. Ima li nečeg interesantnog?
Ovde gde sada živim nema ničeg zanimljivog, osim jedne matore babe koja svaki dan pita "Jel' na posao komšinice?".
Dobro lažem...ima tu još nekih koji pitaju svakodnevno za moje zdravlje i što se ne javljam? i što neću da svratim na kafu?...ali o tome neki drugi put
Ništa nije toliko urbanistički intimno kao život u zbijenim radničkim zgradama.
Tamo gde se unutrašnji zidovi spavaćih soba naslanjaju jedan na drugi, gde možeš da čuješ puštanje tople vode u kupatilu, muzičko divljanje uspaljenog pubertetlije, kad mu roditelji odu na posao ili korake sveže razvedene komšinica, koja natakarena na svoje nove klompice, žuri da otvori vrata poštaru pružajući mu šansu da nasluti kakvo se telo krije ispod pripijenog bade-mantila.
Fenomen urbanog zbližavanja može da bude veoma intrigantan, a posebno jedna česta aktivnost koja se zove "izlazak na terasu". Terasa u zgradi je inače jedno jako interesantno mesto. Daje neki privid slobode, osveženja, potencijalnog egzibicionizma i mogućeg voajerizma. U svakom slučaju fenomenološki interesantna aktivnost za posmatranje i proučavanje.
Pre nekog vremena, imala sam priliku da se opet podsetim kako to beše živeti u zgradi, i da sa iskrenim zanimanjem i osmehom na licu, slušam o sinhronizovanom i skoro ritualnom zbližavanju moje prijateljice i njenog mladog komšije studenta.
Kroz osmeh mi je rekla, da je zapazila da taj njen mladi komšija ima običaj da u isto vreme izađe na terasu ili da lagano pomeri zavesu iza zatvorenih vrata (i samo je posmatra), kada primeti da je ona izašla na terasu da širi veš. Poza u kojoj se ona propinje na prste, u tankoj majičici na bretele, podignutih ruku, zabačene glave i uzdignutih grudi koje se ritmično pomeraju levo-desno, dovoljno je valjda inspirativna da joj mladić svakodnevno posveti pažnju.
Po njenom osmehu, mogla sam da zaključim da joj cela ta situacija prija, i da ona na neki način uživa u tom svom malom egzibicionizmu i svakodnevnoj jutarnjoj predstavi. Taj neki ritual kao da je uneo posebnu dinamiku u njihov komšijski odnos, uspostavio neku posebnu neverbalnu komunikaciju, i oplemenio njihovu urbanu egzistenciju pretvarajući jednu dosadnu svakodnevnu aktivnost u uzbuđujući događaj
Kad sam bila kod nje, krajičkom oka sam videla tu njegovu terasu i zavesu pomerenu u jedan kraj, ali njega nisam videla.
Pogled na tu studentsku terasu i pomisao da neko posmatra moju drugaricu iza te zavese, probudili su mi neku setu što moj prozor gleda samo na neku ogromnu livadu, na kojoj su davno neki gradski pastiri čuvali koze, a moje letnje sunčanje u bašti je prolazilo totalno nezapaženo, jer se prve komšije još nisu ni doselile.
..
Maštala sam nekad, dok sam držala ruku preko lica i zaklanjala se od sunca...da bi pogled iz aviona bio sigurno dobar, i da možda neko mogao da uživa u tome...ali avaj, to sve je to ostalo samo deo mojih maštanja.
..
Urbano zbližavanja u načičkanim zgradama, osećaj hladnih zidova na leđima, plakanje tek rođene bebe, kuvanje nedeljnog ručka koji se oseti do petog sprata, izalazak u gaćama na terasu samo da trkneš da pogledaš nešto i gledanje kroz špijunku kad neko pozvoni na komšijska vrata...može se reći da je obeležilo jedan period mog života...i eto moguće da mi je samo na momenat zafalio