Jao kakva temica
Najdraža mi je trešnja, to kad procveta nema ništa lepše. Imale smo sestra i ja ljuljašku na jednoj staroj trešnji u dvorištu kuće u kojoj smo odrasle.
Sa jedne strane velike krošnje bila je ta ljuljaška, a sa druge sto i stolice gde su moji sedeli sa prijateljima u slobodno vreme.
A da, na dnu krošnje kavez sa dve zaljbuljene ptičice (stvarno su bile zaljubljene
), to su nam bili prvi ljubimci.
))
Onda posle te trešnje smokva ispred dedine kuće
i velika šljiva sa najlepšim i najkrupnijim šljivama koje smo kao deca brale sa terase, jer je ta krošnja bukvalno bila na terasi.
Sa druge strane kuće vinova loza, e to bi volela da imam u dvorištu... loza, a ispod klupice i drveni sto koji su deda i tata zajedno napravili.
A preko bakina bašta eeeh
Bilo je i jedno limunovo drvo u saksiji, tu negde kraj ulaznih vrata. Lepo drvce baš.
Najdraži grad na svetu, grad u kome sam rođena bio je prepun kestenja. Jesen u tom gradu, pa nema ništa lepše... sem možda one trešnje s početka, u proleće, naravno.
Evo vam i pesma: