Dodirni ljubav,kroz osecanja ispunjena romantikom

- Ljubav tako razdire od ceznje za tobom,

da, nadajuci se kako cu te ponovo videti,

ugledati najlepse oci...

Oh...tako zelim te...osecas?

Oh...tako zovem te…cujes?

Ne, ja ipak ne mogu bez tebe.

Mada znam, nikada se nećemo sresti, mi koji smo se jednom rastali,

I zato, tvoj sam i ostaću tvoj zauvek, bez obzira da li ćeš me i tada želeti.....

Ljubavi moja.....

 
Gledam te. Naga si, ispred mene. Gledam u telo koje podrhtava, ispunjeno strascu, spremno da se prepusti nespokoju bluda. Ljubavi. Pogled ti je zverski. Osećam se zarobljenim, kroz tvoje misli, pogledom i telom ispunjenim strascu....Raznela si sva moja nacela, glupo smisljena u ime ljubavi...a...ljubav, to si ti. Zavodnica, bestidnica, djavolica u liku andjela... Kojoj sam ja vec odavno prodao dusu, za saku ljubavi...i ne kajem se. Uzivam u tebi svakog trena, znaš li to?!

Znam sve tvoje male prepredene, prvljave igrice, proistekle iz tvoje neobuzdane mašte, i sve se svodi na igru macke i misa, odlazes trenutak kada ces me progutati, vec me surovo, a ipak nezno, oblizuješ, grickaš, gnječiš, dodiruješ, mirišeš....Uh...Prava si mala zver...i ne kajem se.
Uzivam u tebi svakog trena, znaš li to?!


 
Svaki susret sa tobom, je ispunjen trenucima treme...ipak si ti profesorka...

Mada,moja upornost, seretski osmeh, beskrajna sarmantnost i naravno zaljubljenost, ucinili su da....

Da sam nekako uspeo da istopim tu ledenu masku, kojom plasis djake, a mene tako jako uzbudjujes....

Da, ipak ti si profesorka, a ja samo zaljubljeni ulicni zavodnik, koji je osim knjiga imao i iskustva jednonocnih bestidnosti...

Tako da sam ti dosao do srca, i jos ga topim, iskusnim proverenim na mnogim zenama,trenutke slamanja srca...

Pucanja emocija, uzavrelih osecanja, dubokih eroticnih uzdaha, koje sam ti samo ja izmamio...

Izgleda dosta uspesno, tako da si postala druga osoba, nezna kao zver, pitoma kao maca, ali samo sa mnom.....

Djaci su se spasili..Ali ne i ja....Jer zelim te takvu...opasnu profesorku.


 
gledam tvoju sliku, to je sve sto mogu.
ruke mi se tresu. toliko da se bojim da bih mogla slucajno stisnuti like :)
ti bi onda znao da sam lagala kad sam ti rekla da ne osjecam isto.
ne ide mi pisanje lijepih rijeci ni stihova.
zao mi je ako unistavam temu ovakvim nacinom pisanja.
a jos vise mi je zao sto sam otisla a da se nisam pozdravila sa tobom.
uvijek pricam kako ljubav treba pokazati bez obzira na rezultate jer time jacamo i doprinosimo moci ljubavi.
a ja to, vidis, nisam uradila.
i to bas tebi, kojem je toliko potrebno da je osjetis.
evo sada ti saljem energiju ljubavi, direkt iz svog u tvoje srce.
i saljem ti hrabrost da je osjetis.
vise od toga ne smijem napraviti.
 
Trenutak mog ponovnog rodjenja, desio se onog trena kada sam shvatio da jos ima ljubavi u tebi za mene. Svoju ljubav sa ti podario, mnogo pre nego sto si je osetila. Od tada pa doveka moja dusa, osecanja, nestvarne neznosti, sve to ce pripadati samo tebi i zao mi je sto je od svega toga malo dospelo do tebe. Moje srce ce pripadati tebi, srce koje na sebi nosi hiljade oziljaka i dusu koja ume da voli, iskreno do kraja. Mnogo je nespokoja guralo nasu ljubav, kroz mnogo vise prepreka, ali ona je opstala i tvoj sam i ostacu tvoj zauvek, bez obzira da li ces me i tada zeleti i voleti. Ja tebe hocu sigurno...
 
Poslednja izmena:
Sasvim normalno i sretno mogu zivjeti bez tebe. I zivim.
Ujutro rano setam po svjezem zraku, sjednem u park, osluskujem lisce na vjetru.
Setam nepoznatim ulicama, pokusavam upamtiti njihova imena.
Setam ulicama, setam i setam, upoznajem ovaj nepoznati grad.
Komentiram sa tobom lijepe kuce, pokoju kapiju koja nam zapne za oko, cvijece.
Kazes ti meni da bi volio imati drvo jabuke u dvoristu.
Ja sam za visnju. Pa da pravimo liker.
Ti se tada nasmijes i zagrlis me.
Ljudi gledaju u moj smjesak, znam sta misle.
Sta cu im ja, neka i oni sebi zamisle voljenu osobu kraj sebe i nek se isto ovako smjeskaju kao ja.
Zivim ja lijepo i sretno bez tebe.
 
M. C.


Ostarićemo, što od burna života,
I smirićemo se i proti volje;
To ne znači da ćemo biti „razočarani“
-Bože, sačuvaj! – i nositi
demonstrativno „časne sedine“.

Ne, tek, tako, biće nam draže mesto kraj prozora
i stišan razgovor;
doživljaj će zameniti sećanja,
i volićemo malo odviše knjige i slike
na kojima drugi neće moći bogzna šta da vide.

Ostarićemo, dabome, al to je daleko.
Sada i još za dugo, volja da se
srdimo, volimo, grdimo, burno lomimo,
svuda kod ljudi otpor i raspre izazivamo,
tugu kod svojih.

I u svemu tome često pomislim,
ne bez neke nežnosti sa samim sobom:
ostarićemo.
T.J. ako nas opet neka ognjena himera
pre vremena ne odnese do đavola.

Ivo Andrić
 
Sva moja lutanja, po bespucima romanticnih staza,

Iznenada su prestala da budu moj krst,

Krst koji si mi ti nametnula, svojom u brzini istopljenom ljubavlju,

Ljubavlju, koja raznosi, melje, ostavlja mrvice do tada nedirnute duse,

Istrgnutu iz mojih nedara, ma imala si sve privilegije ovoga sveta, jer si bila moja maza.

Trazio sam te danima, lovio poglede, nekih mozda i boljih zena od tebe, a sve su bile lepe,

Sve su me razumele, u retkim trenucima u kojim sam im se predavao,

A ti, ti si bila uvek tu i sada si, moja kraljica, moja svetinja, moja boginja nesrece....

Moja boginja, ljubavi najlepse.
 
KO TE ŠALJE?

Ko te šalje
da me probudiš,
snove mi pomrsiš,
jutrom me okupaš?

Ko te šalje
da blagosloviš,
grešnog klovna,
planinskom pesmom?

Ko te šalje
grehe da mi okaješ,
oprost da mi daš,
onu koju ne tražim?

Ko te šalje
da me čuvaš,
pijanog od bola,
mamurnog od noći?

Ko te šalje
suzama da me umiješ,
da me miluješ,
daškom vetra?

Ko te šalje,
anđele lepi,
da voliš
gavrana crnog?

Miloš Balmazović
 
Veoma cesto uhvatim sebe u nekim cudnim mislima,

One me obuzimaju, bacajuci me ka tebi,

I onda shvatim, opsednut sam ljubavlju koja me razjeda,

Tako snazno, da te osecam svakog trena, u svakoj pori ispunjenoj ceznjom.



Gde si nocas? Negde u predivnim snovima koji se gube u tamnim obrisima prozora.

Pusti me samo malo. Malo da se nezno svijem pored tebe, nezno te dodirnem...

Ti dodiri ucinice da zaboravim, da svaki drhtaj moga zaljubljenog srca treperi za tebe...

Zato, dozvoli mi da te volim, onako kako si najvise volela, kako volis i kako ces od mene uvek voljena biti.
 
Poslednja izmena:
A jednog dana, videt ću te s druge strane ulice, mahnuti, nasmešiti se, viknuti da žurim, pogledati u pod i nastaviti

živeti.Taj zivot, bice zivot uspomena, tvojih i mojih. Trenutaka bestidnosti, neznosti,jedva osetnih dodira i strastvenih

poljubaca. Proletece nam u mislima, kao neki stari film, svaki nas zajednicki trenutak...uh, pa one kiflice..bas su bile

dobre...da li ih jos spremas?


Ipak sam siguran, da i ako nam se ne sretnu ti nesretni pogledi, iskra nikada ugasene nase ljubavi, zasvetlece u

njima...i gorece u nama do kraja..do onog dana dok nam se ne ugasi iskra zivota...Da ljubavi, ja cu tebe do tada

voleti..A ti? Nadam se...
 
Poslednja izmena:
U dosadasnjem zivotu, veoma cesto, hvatao sam sebe u mislima, sta cu ja sa nasom ljubavlju. Ziveti je, prekinuti i pobeci od nje, a zatim se prepustiti
grobaru ljubavi, patnji. Nisam nasao odgovor, vec sam znao samo jedno.....volim te i u trenucima ljutnje, kada sam zbog gluposti, besan na tebe , ili kada
sakupljeno nezadovoljstvo neostvarenim zivotnim zeljama, pretocim u grdnje prema tebi.... i onda dodje sunce...volim te i kada se s tobom smejem...volim te i
kada posumnjas da su nestali svi razlozi za to više...ma...uvek te volim...ali i kada postavim glupe principe i nebrojeno puta pozelim da odem , i tada te
volim,sigurno najviše...zato..ne daj me ...zadrži me ...spreci me nekim zenskim lukavstvom...vredece...jer ja ću te voleti sve više i više...dok ne poludim od
ljubavi...pa i tada cu te voleti...jedina.


 
Poslednja izmena:
****

Već naglas su te brezama recitovala moja predvečerja.
Već ništa u mom životu nije bilo važno tako kao ti.
Već sve oko mene je bilo samo dio opšteg mita o tebi.
Već nijedan drvored kojim si prošla nije se zvao prosto drvored.
Već sve je znalo da ćeš doći.
S nebom pločnici već su se u život kladili da si tu negdje.
Budućnost je imala hiljadu imena i tek posljednje bilo je usamljenost.
Budućnost je već oponašala tvoje pokrete i tvoj hod.

Izet Sarajlić
 
Veceras noc je bila uz nas, dodirnula, prekrila, sakrila,

od svih onih koji bi zeleli da ti i ja nismo srecni....

Medjutim, na zalost svih tih necastivih, zavidnih kreatura,

mi jesmo srecni, i opet je veceras bilo , kao da je prvi put,

bilo je predivno u toj tvojoj sobici, koja je opet lebdela izmedju jave i sna,

jer smo ti i ja, svojom strascu podigli svet oko nas, zaboravili gde smo, sta smo,

jedino cega smo bili svesni, dok nas je ova noc dodirivala, bila je ljubav, koja nas ispunjava,

stalno, svakim danom sve vise....ma, do kada ovakva ljubav moze da traje...DOVEKA?
 
Imali smo strahovitu zabludu, da je ova nasa ljubav nebeska. Tako smo i ziveli nju, lebdeli smo izmedju stvarnosti i sna, nadajuci se da ce trajati vecno, bas kao i

mi....Medjutim, pogresili smo ljubavi moja, nasa nebeska ljubav nas je demantovala.. ..Strasno....Ona nas je svakim trenom oplemenjivala, davala nam dusu, da se jos

jace i strasnije volimo, vracala nas u realnost i pokazivala, kako smo stvoreni jedno za drugo....Nasi pogledi, dodiri, poljupci, slatke male prljave igrice, kojima sam te

naucio...Ma sve je to ukazivalo, da nismo dovoljno verovali unasu nebesku ljubav...Kako je ona krenula, pobedjuje sigurno, a nama samo ostaje da je zivimo i uzivamo

u njoj, jer...ona je nasa nebeska ljubav.
 
29uy5oz.jpg
 
tumblr_n76sgoFJ8D1sbg0tro1_400.jpg


СЛАП

Тече и тече, тече један слап;
Што у њем значи моја мала кап?

tumblr_n76sgoFJ8D1sbg0tro2_500.jpg


Гле, једна дуга у води се ствара,
О сја и дршће у хиљаду шара.

tumblr_n76sgoFJ8D1sbg0tro3_500.jpg


Тај сан у слапу да би мого сјати,
И моја капља помаже га ткати.

Добриша Цесарић

tumblr_n76sgoFJ8D1sbg0tro4_1280.jpg
 
Poljubac

Od svega što se u glavi krije,
od svih čuda što se tu množe,

poljubac je najdivnije
čudo što ti se desiti može.

Kad se, kružeći ovim svemirom
bezbrojnih srca, putanjom dugom

dva srca ozare istim nemirom
i oglednu se jedno u drugom,

tada i glave malo zastanu
s krunicama od rosnog klasja,

a usnice se sretnu i planu
plamičkom poljpca što svet obasja.

I tako kroz dva tela poteče
svetlost što stvara novu planetu,

jer, poljubac je, kao što reče
pesnik, najlepši susret na svetu!


Dobrica Erić

6g9zyp.jpg
 
Pozdrav NIKOS ! Evo i od mene :ortaci:

Samo za tebe

I kada sunce ispred zvijezda pobjegne,
i kada mjesec svoj zenit na nebu dosegne,
znaj da cu tada mislit samo na tebe,
znaj da te tada zelim samo kraj sebe.

Prije tebe, ja za ljubav nisam znao,
prije tebe, samo sam Bogu dane, krao,
a sada mi srce samo za tebe bije.

Jeli moguce da se tako mnogo zaljubim,
da se u dubinu tvojih ociju izgubim.
 
Poslednja izmena:
I pusto, i tužno, i nikog da ruku ti dade
kada je duša raspeta...
Želje!..Ta našto zaludne želje i nade?
A leta beže - najbolja leta!

Ljubit...al koga?...Privremeno - ne vredi truda,
a večne ljubavi nema.
Pogledaš u se - prošlosti tamo ni traga:
tu bol i radost je nema.

Strasti? - Uvek je naslada bolesna i luda
pred umom u ništa pala.
A život, kad hladno pogledaš oko sebe svuda,
pusta je i glupa šala.

M. J. Ljermontov
crushed_butterfly_.jpg
 
http://www.*************/convkey/072d/pmoknwicnlf4vigfg.jpg?size_id=5

Ležali smo na jastucima, ona i ja, i istraživali jedno drugome lice pri zamaskiranom svetlu.
Kada mi je dodirnula obraz, uzeo sam je za ručni zglob i čvrsto stegao.

Plašiš se“, upita ona, ili reče, iako joj tamne oči nisu bile upitne.
Nisam odgovorio.
Trenutak kasnije, ona reče: „Ali, poznaješ me...“Ćutao sam još jedan tren.
Da“, rekoh konačno. „Poznajem te“.
Ona se osmejnu još jednom i ovog puta činilo se da tamo ima manje podrugljivosti a više zadovoljstva.
Pustio sam joj ručni zglob, ali umesto da mi pomiluje obraz, zavukla je svoju hladnu ruku ispod posteljine.
Trgao sam se jedva primetno kada su mi njeni prsti dotakli bok i kada ih je ostavila tamo nepomične, neposredno iznad izbočine moga kuka.

Kao kada neko želi da prepadne životinju koja možda žudi, a možda i ne, da dopusti da bude mažena.
Den Simons
 
Poslednja izmena:

Back
Top