Nikad u svom životu za ovih 57 godina nisam kresnuo udatu ženu, mada, kad se setim, preko 70% otprilike, udatim ženama bio sam meta. Pa i sad je slična situacija, samo što sam zadnjih godina svestan svega, dok do pre nekih 10 godina to nisam primečivao, obračao pažnju.
Kontakti sa udatim ženama nikad se nisu mogli ostvariti, jednostavno "nije se dalo", osim jakih emotivnih pražnjenja u pogledu, nekad u dodiru ruke, ili nežnom dodiru lica, kose...
Smatram da je to zato što sam vernik, i što u tom slučaju ljubav, tj emocije u tom slučaju su previše jake, nadčovečanske, u pojedinim slučajevima, i pored snažnog nagona za sexom i sa obe strane nisu u mogučnosti da se ostvare.
Bilo je ranijih pokušaja udatih žena koje su lagale da su slobodne, i koje su dolazile da me upoznaju iz drugih krajeva, ali opet nije moglo ništa da se ostvari. Jednostavno, "to u nama/meni" ne dozvoljava i sprečava bilo kakav greh sa udatim ženama.
Ali jedna interesantna stvar u svim tim dešavanjima je pozitivna. Svaka od tih žena je nakon susreta samnom, smirila se i prestala da žudi za sexom i kontaktima van svog braka, i bila srečna sa svojom porodicom.
I drago mi je zbog tog.
Slobodne, neudate, koje su imale kontakt samnom, bilo sexa ili ne, svaka je našla ubzo sebi životnog saputnika, sreću, i nastavila život onako kako to treba.