Da li biste napustili prijatelje i porodicu zbog solidnog posla u inostranstvu?

Tonto

Zainteresovan član
Poruka
124
Tesko pitanje.Znam.
Recimo, dobili ste posao u Parizu,koji moze da znaci dosta za karijeru.Sa druge strane ovde presipas iz supljeg u prazno, i stalno cupkas u mestu.Vrtis se u krug i tako stalno, ali ovde su svi oni koje volis.
Da li vredi otici?

PS.U ovom slucaju Pariz nije daleko toliko, ali zanimaju me misljenja i za "preko bare" i sl.
 
  • Podržavam
Reactions: Nao
Tesko pitanje.Znam.
Recimo, dobili ste posao u Parizu,koji moze da znaci dosta za karijeru.Sa druge strane ovde presipas iz supljeg u prazno, i stalno cupkas u mestu.Vrtis se u krug i tako stalno, ali ovde su svi oni koje volis.
Da li vredi otici?

PS.U ovom slucaju Pariz nije daleko toliko, ali zanimaju me misljenja i za "preko bare" i sl.

Dom je tamo, gde je srce. Znači, tamo bi bila neka zarada ako bi bila (znači sada govorimo zaista o nekim dobrim uslovima rada, finoj plati, mogućnost profesionalnog usavršavanja, itd. ), a ovde u Srbiji je sve ono šta volim. Kada bih zaradila, onda bih se vratila. Nemam taj problem. Videla sam u prošlom periodu, puno stvari , šta mogu a šta ne. Od gradova. Do ljudi.

Ja imam neki svoj cilj, svoj ritam i svoje snove. I čak i kada bih otišla, znam zbog čega bih to uradila. Kao što znam i zašto bih se vratila.

Ako je zaista šansa, koja se jednom pruža..Vredi otići.

Život nikoga ne čeka. A, ne da će (na) tebe.

Svako dobro.

:bye:
 
Sada bih definitivno mogla. Realno, ljubav prema prijateljima i porodici se ne može jesti, a i danas nije toliko teško ostati u kontaktu sa ljudima bez obzira na udaljenost. Naravno, bilo bi mi teško u početku, ali bih se vremenom privikla na novu sredinu i nove ljude, stekla bih nove prijatelje, kao i uslove da eventualno porodicu dovedem kod sebe. Međutim, verovatno bih drugačije razmišljala da imam muža i decu, pošto ne verujem da bih njih mogla da ostavim i odem.
 
Mislim da je pitanje pogrešno postavljeno.
Danas geografska rastojanja više ne znače mnogo pa selidba čak i na Havaje (na globusu približno suprotno od Srbije - znači najdalje moguće) nije i napuštanje prijatelja i rodbine.
Jedino nisam za razdvajanje uže porodice: ili idu i žena i muž sa decom - ili ne ide niko!
Prema tome odgovor je svakako DA!
Napomena: za mene je kasno ali bih jako voleo da moj sin (sa snajom i decom) ode bilo kuda - samo da ne ostane ovde!
Ćerke i zetovi, nažalost, ne ispunjavaju uslove za iseljenje (SSS).
 
Mislim da je pitanje pogrešno postavljeno.
Danas geografska rastojanja više ne znače mnogo pa selidba čak i na Havaje (na globusu približno suprotno od Srbije - znači najdalje moguće) nije i napuštanje prijatelja i rodbine.
Jedino nisam za razdvajanje uže porodice: ili idu i žena i muž sa decom - ili ne ide niko!
Prema tome odgovor je svakako DA!
Napomena: za mene je kasno ali bih jako voleo da moj sin (sa snajom i decom) ode bilo kuda - samo da ne ostane ovde!
Ćerke i zetovi, nažalost, ne ispunjavaju uslove za iseljenje (SSS).

Slazem se, posebno sa boldovanim. Mislim da se porodica nikada ne treba razdvajati, jer onda koja je svrha porodice ako zivite razdvojeno i vidjate se na primer jednom u par meseci. Nikakav novac nije vredan toga. Znam jednu porodicu gde zena i cerka zive u Srbiji a muz radi u Rusiji...dodje jednom u osam meseci i ostane mesec dana. Zena ne radi nigde, zivi od para koje im on salje. Meni je zao jer taj covek propusta odrastanje svoje cerke, a o braku i da ne govorim...kakav je to brak kad ste u godini zajedno mesec-dva? Mada, ne treba suditi, razne muke nateraju ljude na tako nesto.

Ja nemam muza ni decu, i otisla bih. Da imam muza, ili bi isli zajedno ili ne bi niko :)

- - - - - - - - - -

Dom je tamo, gde je srce. Znači, tamo bi bila neka zarada ako bi bila (znači sada govorimo zaista o nekim dobrim uslovima rada, finoj plati, mogućnost profesionalnog usavršavanja, itd. ), a ovde u Srbiji je sve ono šta volim. Kada bih zaradila, onda bih se vratila. Nemam taj problem. Videla sam u prošlom periodu, puno stvari , šta mogu a šta ne. Od gradova. Do ljudi.

Ja imam neki svoj cilj, svoj ritam i svoje snove. I čak i kada bih otišla, znam zbog čega bih to uradila. Kao što znam i zašto bih se vratila.

Ako je zaista šansa, koja se jednom pruža..Vredi otići.

Život nikoga ne čeka. A, ne da će (na) tebe.

Svako dobro.

:bye:

I sa ovim se slazem. Vreme tako brzo proleti, nismo ni svesni. Bolje da probas nego da provedes zivot zaleci za propustenim prilikama.
 
Poslednja izmena:
Bez razmisljanja bih otisla...tj vec dosta razmisljam o tome, samo cekam priliku :lol:
Jedino nisam za to da se ostavljaju deca ko ih ima To bi bilo lose da recimo majka ode a ostavi dete, to mi je lose Ne postoje pare zbog kojih majka treba ostaviti dete (bilo kome na cuvanje, pa i ocu)
Sto se mene licno tice...da imam priliku, otisla bih vec veceras glavom bez obzira :mrgreen:
 
Sada bih definitivno mogla. Realno, ljubav prema prijateljima i porodici se ne može jesti, a i danas nije toliko teško ostati u kontaktu sa ljudima bez obzira na udaljenost. Naravno, bilo bi mi teško u početku, ali bih se vremenom privikla na novu sredinu i nove ljude, stekla bih nove prijatelje, kao i uslove da eventualno porodicu dovedem kod sebe. Međutim, verovatno bih drugačije razmišljala da imam muža i decu, pošto ne verujem da bih njih mogla da ostavim i odem.

e tako
a da dodam ono što su i drugi dodali pošto imam i muža i dete
ili svi ili niko!
za prijatelje i rodbinu ćemo lako :lol:

- - - - - - - - - -

Jedino nisam za to da se ostavljaju deca ko ih ima To bi bilo lose da recimo majka ode a ostavi dete, to mi je lose Ne postoje pare zbog kojih majka treba ostaviti dete (bilo kome na cuvanje, pa i ocu)

nadam se da važi i obrnuto jer, koliko je majka važna, toliko je važan i otac
 
Da mogu da odem odmah bi zapalio...
Ali ipak ostao bih jedno 7 godina tamo negde i gledao bi za to vreme da sto vise zaradim...
Znaci samo bi rmbao ko lud i onda bih se vratio ovde da sa tom zaradom, pokrenuo bi nekii sopstveni biznis a ako bih dobro prosao tamo negde kupio bih par stana i jednu skromnu kucicu na tockovima i vozio bi se gde mi dusa oce...
 
Poslednja izmena:
Da mogu da odem odmah bi zapalio...
Ali ipak ostao bih jedno 7 godina tamo negde i gledao bi za to vreme da sto vise zaradim...
Znaci samo bi rmbao ko lud i onda bih se vratio ovde da sa tom zaradom, pokrenuo bi nekii sopstveni biznis a ako bih dobro prosao tamo negde kupio bih par stana i jednu skromnu kucicu na tockovima i vozio bi se gde mi dusa oce...

Pitanje je da li bi ti se uopšte vraćalo nakon 7 godina. Čovjek se lako navikne da dobro, a ohladi se od ove naše bijede.
 

Back
Top