PAC-PAC
Domaćin
- Poruka
- 3.894
SREBRENICA KAO METAFORA (2)
By Emil VLAJKI
1. Metafora za psiholoski rat i za "srpsku genocidnost"
Srbi nikako da se oslobode zlokobne srebrenicke metafore. Taman kada malo
odahnu, Zapad, po kalendaru kojeg odredjuju americke tajne sluzbe za
psiholosko ratovanje ('psi-ratnici'), ponovo pokrene halabuku. Ovog puta,
iznesen je na vidjelo video snimak na kojem grupa "zlih momaka", - Srba
naravno -, egzekutira grupu zarobljenih muslimana. Sve se to, navodno
dogadjalo u srebrenickom "genocidnom krugu uzasa", gdje se odigrao
"najstravicniji masakr u Europi nakon Drugog svjetskog rata". Metafora je
jasna, sugestivna, asocijativna: Srebrenica-Drugi svjetski
rat-nacisti-holokost-Srbi.
Namjera autora ovih redaka nije da negira ijedan zlocin, pa ni ovaj sa
video snimka. Nije mu cak ni namjera da osudi "medjunarodnu zajednicu" koja
je ciklus nasilja na Balkanu pokrenula i beskrupulozno potpirivala.
Naprotiv, autor, protiv svoje volje, odaje duboko priznanje efikasnosti SAD-
'psi-ratnika' koji u zadnjoj deceniji, stogod da su uradili na nasim
prostorima, rezultiralo je uspjehom! Paklena briljantnost Amerikanaca ide
toliko daleko, da im je potrebno da samo pokazu mali "srebrenicki" prst, pa
da nasi balkanski "intelektualci" budu isprovocirani do maksimuma, te da
se, uglavnom, podijele u dva tabora:
-Prvi je proamericki, sastavljen od prostituiranih politickih i medijskih
struktura na celu sa kandicevcima, biserkoima, vasicevcima i sl., koji kao
papige ponavljaju kako se stalno pronalaze novi primjeri "srpskog genocidnog
ponasanja", te da to treba otvoreno priznati kako bi se preko opce katarze
srpsko drustvo procistilo, uzimajuci pritom za primjer Njemacku koja se
preko PRIZNANJA navodno "procistila " od nacizma. Oni, koju ovu vrst
djelovanja srpskih "ljubitelja istine" vide kao splet
inkvizitorsko-nacisticko-staljinisticko-makkartijevskih metoda izazivanja
osjecaja kolektivne krivice u cilju potpunog ubijanja morala naroda, potpuno
su u pravu.
-Drugi tabor je intencionalno-patriotski i djeluje preemotivno i naivno. Cim
Ameri preko svojih medija otpocnu pjesmicu o Srebrenici i o srpskom
genocidnom ponasanju, "patrioti" se gnjevno uzbude. Jedni stavljaju u
pitanje "nove dokaze", u konkretnom slucaju prikazani video-snimak. Drugi
pak kazu da su "novi dokazi" istiniti ali da su i protivnicke strane u
balkanskim sukobima pocinile slicne zlocine. Treci se pitaju, kakve direktne
veze ima prikazani video-snimak sa navodnim "srebrenickim masakrom". Cetvrti
vide u prikazanom snimku simbol za sve zlocine na Balkanu inicirane od
strane "medjunarodne zajednice".
Ali, ma kakve god bile namjere i ponasanja u oba tabora, 'psi-ratnici' su
postigli zeljeni cilj: o Srebrenici se nanovo prica sa strascu koja je
svojstvena nama Balkancima. A cim se toliko prica, "mora da tu ima necega";
"gdje ima dima, ima i vatre", zar ne? Prica o Srebrenici koja se bez
prestanka obnavlja izaziva gnjev, agresivnost, osjecaj krivice i
depresivnost naroda, a time je lakse vladati i psiholoski tjerati ljude da
za svoje vodje biraju nove Tadice, Draskovice, Covice, Mihajlovice, Batice
i, kako bi rekao jedan srpski knjizevnik, ine magarce.
Srpski "intelektualci" i politicari, barem oni dobronamjerni, nikako da
nesto nauce od americkih eksperata za propagandno djelovanje. Kada, na
primjer, srpska strana iznese dokaze o zlocinima mudjahedina, tudzmanovaca i
ucekaovaca nad Srbima pocinjenih u toku posljednjih balkanskih ratova,
zapadni mediji i politicari sute kao zaliveni, nitko ni rijec da zucne o
tome. Ovi dokazi, a ima ih bezbroj, mogu biti cvrsti kao beton, a da ne
naidju ni na kakav odjek, jedino na njihovo ignoriranje. I tu se prica
zavrsava. S obzirom na receno, postavlja se onda pitanje: zbog cega
deklarirani srpski patrioti reagiraju, dizu toliku buku na svaku i najmanju
provokaciju oko Srebrenice za koju postoje indikacije, za razliku od
dokazivih zlocina pocinjenih od drugih zaracenih strana, da je daleko vise
mit nego realnost? Zasto se ne prave Englezi kao i ostali, zasto se daju
isprovocirati, zasto naglavacke ulaze u igru americkih sluzbi za psiholosko
ratovanje? Kako vise ne uvide da su, bez obzira na fundiranost, njihove
bucne reakcije koje neumitno namecu pitanje kolektivne "genocidne" krivice
srpskog naroda, jedan od prvenstvenih ciljeva SAD 'psi-ratnika? I dok se
ovaj dio srpskih intelektualaca i politicara zabavlja Srebrenicom trazeci
izlaz za sve probleme u sve izrazitijem religijskom fundamentalizmu i
cetnistvu, narod grca u nezaposlenosti, siromastvu i beznadju jer niti moze
zivjeti od pokajanja -tema u modi u srpskim bogoslovnim krugovima-, niti od
spornih, nacionalistickih mitova iz Drugog svjetskog rata.
2. Metafora za stradanja krajinskih Srba
Na jedan izokrenut, perverzan nacin, Srebrenica je, preko kalkulacija
"novih gospodara svijeta", postala i metafora za stradanje krajinskih Srba.
Da bi se ovo shvatilo, mora se uci u genezu srebrenickog mita.
Po svom geografskom polozaju, Srebrenica, grad sa muslimanskom vecinom,
nalazi se duboko u Republici srpskoj. U doba nacionalnih odvajanja,
tendencija za stvaranjem etnicki cistih teritorija i narasle medjunacionalne
i medjuvjerske agresivnosti i mrznje, pozicija Srebrenice je bila tesko
odrziva; u nekom eventualnom morovnom rijesenju, postojala je vjerovatnost
da se Srebrenica trampi za neko drugo podrucje sa suprotnim
karakteristikama. Ta izoliranost muslimanske Srebrenice, dala je pocetnu
ideju 'psi-ratnicima' kako da demoniziraju Srbe, odnosno da pokazu javnom
mnijenju zbog cega Srbi zasluzuju da budu kaznjeni, bombardirani.
-U tom smislu, muslimansko rukovodstvo je odlucilo 1993. godine da
Srebrenicu zrtvuje, predvidjajuci pritom veliki broj civilnih muslimanskih
zrtava. To je bilo komplementarno sa idejom Bil Klintona, koji je po svaku
cijenu trazio povod da bombardira srpske polozaje, za sto mu je trebalo, po
njegovoj perverznoj racunici, 5 000 muslimanskih zrtava!!!
Ali je 1993. bila "nezgodna" godina. Muslimani su ljuto zaratili sa
Hrvatima i trebalo
je vise od godinu dana da se taj sukob privede kraju; bilo je neuvjerljivo,
u tom periodu, prikazivati Srbe kao jedine "lose momke" dok su muslimani i
Hrvati medjusobno ratovali.
1994., je opet bila "losa godina". Taman se muslimansko-hrvatski sukob
poceo smirivati, kada je uslijedio genocid u Ruandi. Prikazivati Srbe kao
genocidan narod, pored milijun ljudi pobijenih u toj africkoj zemlji, nije
bilo uvjerljivo.
1995. godina je dakle bila ta kad je trebalo zavrsiti prvu rundu sukoba
na Balkanu. U tom je casu bila vec napustena ideja o srebrenickim zrtvama
kao pretekst za bombardiranje Srba. Americke tajne sluzbe su, u to vrijeme
favorizirale masakre na sarajevskim trznicama. Ali prije nego sto se Srbi
"privedu pameti", i prije nametnutog, konacnog mirovnog sporazuma, trebalo
je rijesiti jedan "sitan problem": staviti Krajinu pod kontrolu Hrvatske.
Americki planeri koji su rukovodili operacijom, prvo su preko hrvatske
ofanzive 'Bljesak' odvojili bosanske Srbe od hrvatskih. Zavrsni udarac,
ofanziva 'Oluja', postao je, u tehnickom smislu, "macji kasalj", tim vise
sto je krajinsko politicko i vojno rukovodstvo izdalo vlastiti narod.
Problem je, medjutim bio u tome, sto je Amerika znala da ce operacija 'Oluja
' rezultirati pravim geno-etnocidom nad Srbima, sto se je i desilo. Zbog
toga je izvjestan broj medija na Zapadu, ni na koji nacin prosrpski
raspolozenih, direktno optuzio Klintona kao generatora ratnih zlocina
pocinjenih za vrijeme 'Oluje'.
Znajuci, dakle, sto ce se desiti krajinskim Srbima, americke sluzbe za
psiholoski rat su se sjetili Srebrenice. Po njima, trebalo je ponuditi
'danajski dar' Srbima u vidu "osvajanja" tog grada. To je, dakako, moralo
rezultirati izvjesnim srpskim zlocinima, a zbog cetverogodisnjeg rata, i
vjerovatnog pokusaja proboja muslimanskih trupa (vise hiljada boraca iz te
"demilitarizirane" zone) kroz srpske polozaje (navjeci broj stradalih u
Srebrenici bili su pripadnici 28. muslimanske divizije u toku proboja),
ostatak mrtvih se mogao lako naci. Jednom Srebrenica u rukama Srba, na scenu
je trebala stupiti zapadna propagandna masinerija koja je u to vrijeme
djelovala pod americkom kontrolom. Tako je Klintonova ideja o '5 000
muslimanskih zrtava' konacno realizirana.
Zakljucak se namece:
*Paralelno sa operacijom 'Oluja' (pocetkom augusta), planiran je od strane
americkih "psi-ratnika" i pad Srebrenice (sredinom jula); drugim rijecima,
operacija 'Oluja' nije mogla otpoceti dok Srebrenica ne padne u srpske ruke!
*Sustina onoga sto su Srbi dozivjeli za vrijeme i poslije 'Oluje', (nekoliko
hiljada nestalih, 200 000 izgnanih, spaljeno 80% srpskih nastambi), bilo je,
naravno uz odredjene specificnosti, anticipirano, projecirano i difuzirano
propagandnom zapadnom masinerijom kao srpsko genocidno ponasanje u odnosu na
Muslimane; novonastali "srebrenicki masakr" je amortizirao 'Oluju'.
*U tom smislu se moze reci, da je Srebrenica, na jedan izokrenut, perverzan
nacin, metafora za stradanje krajinskih Srba.
3. Metafora za sluganstvo "oktobarskih revolucionara"
Da Srebrenica u ono doba za americke 'psi ratnike' nije imala isto
znacenje kao i danas, jedan od dokaza je taj sto je bombardiranje bosanskih
Srba dva mjeseca kasnije (septembar 95.), uslijedilo tek nakon masakra na
Markalama 2 u Sarajevu (konac augusta 95.), sto je uzeto kao pretekst za
NATO intervenciju!
Nakon Dejtona pa do pada Milosevica, Srebrenica je, kako realno tako i
medijski, napola prezivljavala. U Hagu se govorilo, doduse, o sest i pol
tisuca mrtvih, ali na terenu nije bilo potvrde za to. Pronadjeno je bilo oko
2000 ostataka tijela, od kojih je, nakon pet godina, svega nekoliko
desetina bilo identificirano. Dogadjaji na Kosmetu te NATO-agresija na
Jugoslaviju/Srbiju, zauzimala je najveci dio paznje domace i svjetske
javnosti.
Pad Milosevica prouzrokovan, prema Kostunici, "novom Oktobarskom
revolucijom", bio je i prekretnica u tretiranju Srebrenice. Sve je pocelo
novim valom demonizacije koji nije ovog puta dolazio od NATO-a ili anonomnih
"srpskih" pojedinaca koje je "mucila savjest" posto su navodno licno
ucestvovali u tim zlocinima, vec od novih vlasti u Jugoslaviji. One su svoju
prostituirano-mazohisticku kampanju vodjenu preko vlastitih "demokratskih"
medija zasnivali na nekakvim hladnjacama i novootkrivenim "masovnim
grobovima" za koje se volosebno "unaprijed znalo" da sadrze ljeseve
Albanaca, Muslimana i Hrvata.
Stvari su bile jasne. U Jugoslaviji/Srbiji, na vlasti je bila dosla ekipa
"oktobarskih revolucionara" bez Lenjina, ciji je dobar dio bio na platnom
spisku Zapada, posebno SAD-a. Zapad je htio da spere sa sebe krivnju zbog
zlocina pocinjenih prema Jugoslaviji: u prvom redu preko osude Milosevica i,
posto vise nije bilo neposredne mogucnosti novih balkanskih ratova koji bi
nanovo istakli "srpsku genocidnost", preko insistiranja na "srebrenickom
masakru".
Ali optuznica protiv Milosevica od strane tzv. 'Medjunarodnog suda za
zlocine pocinjene u bivsoj Jugoslaviji' bila je (i ostala) vrlo tanka,
klimava. Sto se Srebrenice tice, nedostajala su tijela, dokazi za zlocin.
Elem, SAD-gospodari su naredili svojim namjestenicima u Jugoslaviji/Srbiji,
da nedostajuca tijela uskrsnu intenzivnom domacom samodemonizacijom. Tako su
Srebrenica, Mladic i Karadjic postali su neizostavni dio svakodnevne
medijske kampanje. Snimljeni film na Zapadu o "srebrenickom masakru" -'Krik
iz groba'-, spoj retorike i nejasne fotomontaze, postao je "hit" srpske
TV-scene.
Naravno, postavlja se pitanje, kako govoriti o masakru i genocidu bez
tijela? Ali to je, sa stanovista manipulacije, tehnicko pitanje na koje
odgovor, najvjerovatnije, znaju americke tajne sluzbe za psiholoski rat i
njihove "oktobarske revolucionarne" marionete, direktni egzekutori u
Jugoslaviji/Srbiji. Sjetimo se isfabriciranog incidenta sa tijelima u
Racaku, isfabriciranog dogadjaja sa bebama iz inkubatora u Kuvajtu koje su
navodno usmrtili Iracani i koji je bio neposredan povod za prvi 'Golfski rat
', isfabriciranog incidenta u Tonkinskom zaljevu cime je zapocela agresija
SAD-a na Sjeverni Vijetnam, itd. Sve je bilo laz, izmisljotine, inscenacije
i prozvod americke propagandne masinerije. U tom smislu, u toku posljednjih
deset godina unistavanja Jugoslavije i demonizacije Srba, najveci dio onoga
sto se tvrdilo preko zapadnih medija, bilo je laz. Lagali su, inscenirali i
manipulirali do sada, a sada im je i te kako stalo da speru ljagu sa sebe,
pa nastavljaju sa uhodanom praksom, a uz pomoc domacih slugu. Naravno, pored
svega, a zbog totalitarizma "novog svjetskog poretka", nema nikakvih
mogucnosti objektivne, istinite provjere navoda sadasnjih srpskih vlasti o
novootkrivenim "srpskim zlocinima".
U zapadnom pravosudju, parnice se dobijaju i tako sto se utvrdi
nedostatak kredibiliteta svjedoka. Lazi SAD-NATO masinerije su obilno
utvrdjene, a prevare, nasilnistvo i sinkronizirano djelovanje jednog dijela
sadasnjih vlasti u Jugoslaviji/Srbiji u skladu sa zeljama njihovih gospodara
iz "medjunarodne zajednice", se svakodnevno i otvoreno iskazuju. Kako onda
vjerovati bilo kome iz tog zlocinacko-manipulativnog sastava, cak i kada bi
nesto od onoga sto sada pricaju i bilo tocno? Jednostavno, nemaju
kredibilitet.
Na podrucju Srebrenice (100 km uokolo), pronadeno je do 3000 (ostataka)
tijela. Tvrdi se, da je skoro 2000 ostataka identificirano kao 'muslimani'
zahvaljujuci DNK analizama. U tocnost analiza, vjerovatno, ne treba sumnjati
i izvjesno je da identificirana tijela jesu muslimanska. Medjutim,
poznavajuci efikasnost americkih manipulacija, postoji izvjestan stupanj
probabiliteta, a o cemu je vec pisano, da su identificirani ostaci
pokupljeni sa razlicitih bojista u BiH i prikazani kao srebrenicke zrtve.
Karakteristicno je to, da zapadna propaganda kada govori o « srebrenickom
masakru », uopce ne spominje poginule Srbe !!! A oni su i u Srebrenici i oko
Srebrenice zasigurno ginuli.
Prica o "srebrenickom masakru" bit ce i ostat ce prica 'bez kraja' sve
dok su u Srbiji na vlasti "oktobarski revolucionari" koji moraju odraditi
posao za koji su placeni. U svojstvu slugu "novih gospodara svijeta"
prisustvovat ce u julu ove godine i obiljezavanju desetgodisnjice
"srebrenickog masakra".
Iako autor ovih redova nema ikakvih iluzija o "oktobarskim
revolucionarima", ipak se nekako nada da ce delegacije iz Srbije, a i ona iz
Republike srpske, tom prilikom prevazici sebe, ispoljiti izgubljeni dignitet
i progovoriti koju rijec i o srpskim srebrenickim zrtvama! Time bi
Srebrenica izgubila svojstvo metafore za "srpsku genocidnost" i pretvorila
se u simbol besmislenog stradanja i patnje svih nacija, vjera i gradjana
koji su na tim prostorima zivjeli kao i u simbol otpora protiv svih onih
izvana koji su nas u balkanski uzas cinicno i bezdusno gurnuli.
Emil VLAJKI, s.r.
By Emil VLAJKI
1. Metafora za psiholoski rat i za "srpsku genocidnost"
Srbi nikako da se oslobode zlokobne srebrenicke metafore. Taman kada malo
odahnu, Zapad, po kalendaru kojeg odredjuju americke tajne sluzbe za
psiholosko ratovanje ('psi-ratnici'), ponovo pokrene halabuku. Ovog puta,
iznesen je na vidjelo video snimak na kojem grupa "zlih momaka", - Srba
naravno -, egzekutira grupu zarobljenih muslimana. Sve se to, navodno
dogadjalo u srebrenickom "genocidnom krugu uzasa", gdje se odigrao
"najstravicniji masakr u Europi nakon Drugog svjetskog rata". Metafora je
jasna, sugestivna, asocijativna: Srebrenica-Drugi svjetski
rat-nacisti-holokost-Srbi.
Namjera autora ovih redaka nije da negira ijedan zlocin, pa ni ovaj sa
video snimka. Nije mu cak ni namjera da osudi "medjunarodnu zajednicu" koja
je ciklus nasilja na Balkanu pokrenula i beskrupulozno potpirivala.
Naprotiv, autor, protiv svoje volje, odaje duboko priznanje efikasnosti SAD-
'psi-ratnika' koji u zadnjoj deceniji, stogod da su uradili na nasim
prostorima, rezultiralo je uspjehom! Paklena briljantnost Amerikanaca ide
toliko daleko, da im je potrebno da samo pokazu mali "srebrenicki" prst, pa
da nasi balkanski "intelektualci" budu isprovocirani do maksimuma, te da
se, uglavnom, podijele u dva tabora:
-Prvi je proamericki, sastavljen od prostituiranih politickih i medijskih
struktura na celu sa kandicevcima, biserkoima, vasicevcima i sl., koji kao
papige ponavljaju kako se stalno pronalaze novi primjeri "srpskog genocidnog
ponasanja", te da to treba otvoreno priznati kako bi se preko opce katarze
srpsko drustvo procistilo, uzimajuci pritom za primjer Njemacku koja se
preko PRIZNANJA navodno "procistila " od nacizma. Oni, koju ovu vrst
djelovanja srpskih "ljubitelja istine" vide kao splet
inkvizitorsko-nacisticko-staljinisticko-makkartijevskih metoda izazivanja
osjecaja kolektivne krivice u cilju potpunog ubijanja morala naroda, potpuno
su u pravu.
-Drugi tabor je intencionalno-patriotski i djeluje preemotivno i naivno. Cim
Ameri preko svojih medija otpocnu pjesmicu o Srebrenici i o srpskom
genocidnom ponasanju, "patrioti" se gnjevno uzbude. Jedni stavljaju u
pitanje "nove dokaze", u konkretnom slucaju prikazani video-snimak. Drugi
pak kazu da su "novi dokazi" istiniti ali da su i protivnicke strane u
balkanskim sukobima pocinile slicne zlocine. Treci se pitaju, kakve direktne
veze ima prikazani video-snimak sa navodnim "srebrenickim masakrom". Cetvrti
vide u prikazanom snimku simbol za sve zlocine na Balkanu inicirane od
strane "medjunarodne zajednice".
Ali, ma kakve god bile namjere i ponasanja u oba tabora, 'psi-ratnici' su
postigli zeljeni cilj: o Srebrenici se nanovo prica sa strascu koja je
svojstvena nama Balkancima. A cim se toliko prica, "mora da tu ima necega";
"gdje ima dima, ima i vatre", zar ne? Prica o Srebrenici koja se bez
prestanka obnavlja izaziva gnjev, agresivnost, osjecaj krivice i
depresivnost naroda, a time je lakse vladati i psiholoski tjerati ljude da
za svoje vodje biraju nove Tadice, Draskovice, Covice, Mihajlovice, Batice
i, kako bi rekao jedan srpski knjizevnik, ine magarce.
Srpski "intelektualci" i politicari, barem oni dobronamjerni, nikako da
nesto nauce od americkih eksperata za propagandno djelovanje. Kada, na
primjer, srpska strana iznese dokaze o zlocinima mudjahedina, tudzmanovaca i
ucekaovaca nad Srbima pocinjenih u toku posljednjih balkanskih ratova,
zapadni mediji i politicari sute kao zaliveni, nitko ni rijec da zucne o
tome. Ovi dokazi, a ima ih bezbroj, mogu biti cvrsti kao beton, a da ne
naidju ni na kakav odjek, jedino na njihovo ignoriranje. I tu se prica
zavrsava. S obzirom na receno, postavlja se onda pitanje: zbog cega
deklarirani srpski patrioti reagiraju, dizu toliku buku na svaku i najmanju
provokaciju oko Srebrenice za koju postoje indikacije, za razliku od
dokazivih zlocina pocinjenih od drugih zaracenih strana, da je daleko vise
mit nego realnost? Zasto se ne prave Englezi kao i ostali, zasto se daju
isprovocirati, zasto naglavacke ulaze u igru americkih sluzbi za psiholosko
ratovanje? Kako vise ne uvide da su, bez obzira na fundiranost, njihove
bucne reakcije koje neumitno namecu pitanje kolektivne "genocidne" krivice
srpskog naroda, jedan od prvenstvenih ciljeva SAD 'psi-ratnika? I dok se
ovaj dio srpskih intelektualaca i politicara zabavlja Srebrenicom trazeci
izlaz za sve probleme u sve izrazitijem religijskom fundamentalizmu i
cetnistvu, narod grca u nezaposlenosti, siromastvu i beznadju jer niti moze
zivjeti od pokajanja -tema u modi u srpskim bogoslovnim krugovima-, niti od
spornih, nacionalistickih mitova iz Drugog svjetskog rata.
2. Metafora za stradanja krajinskih Srba
Na jedan izokrenut, perverzan nacin, Srebrenica je, preko kalkulacija
"novih gospodara svijeta", postala i metafora za stradanje krajinskih Srba.
Da bi se ovo shvatilo, mora se uci u genezu srebrenickog mita.
Po svom geografskom polozaju, Srebrenica, grad sa muslimanskom vecinom,
nalazi se duboko u Republici srpskoj. U doba nacionalnih odvajanja,
tendencija za stvaranjem etnicki cistih teritorija i narasle medjunacionalne
i medjuvjerske agresivnosti i mrznje, pozicija Srebrenice je bila tesko
odrziva; u nekom eventualnom morovnom rijesenju, postojala je vjerovatnost
da se Srebrenica trampi za neko drugo podrucje sa suprotnim
karakteristikama. Ta izoliranost muslimanske Srebrenice, dala je pocetnu
ideju 'psi-ratnicima' kako da demoniziraju Srbe, odnosno da pokazu javnom
mnijenju zbog cega Srbi zasluzuju da budu kaznjeni, bombardirani.
-U tom smislu, muslimansko rukovodstvo je odlucilo 1993. godine da
Srebrenicu zrtvuje, predvidjajuci pritom veliki broj civilnih muslimanskih
zrtava. To je bilo komplementarno sa idejom Bil Klintona, koji je po svaku
cijenu trazio povod da bombardira srpske polozaje, za sto mu je trebalo, po
njegovoj perverznoj racunici, 5 000 muslimanskih zrtava!!!
Ali je 1993. bila "nezgodna" godina. Muslimani su ljuto zaratili sa
Hrvatima i trebalo
je vise od godinu dana da se taj sukob privede kraju; bilo je neuvjerljivo,
u tom periodu, prikazivati Srbe kao jedine "lose momke" dok su muslimani i
Hrvati medjusobno ratovali.
1994., je opet bila "losa godina". Taman se muslimansko-hrvatski sukob
poceo smirivati, kada je uslijedio genocid u Ruandi. Prikazivati Srbe kao
genocidan narod, pored milijun ljudi pobijenih u toj africkoj zemlji, nije
bilo uvjerljivo.
1995. godina je dakle bila ta kad je trebalo zavrsiti prvu rundu sukoba
na Balkanu. U tom je casu bila vec napustena ideja o srebrenickim zrtvama
kao pretekst za bombardiranje Srba. Americke tajne sluzbe su, u to vrijeme
favorizirale masakre na sarajevskim trznicama. Ali prije nego sto se Srbi
"privedu pameti", i prije nametnutog, konacnog mirovnog sporazuma, trebalo
je rijesiti jedan "sitan problem": staviti Krajinu pod kontrolu Hrvatske.
Americki planeri koji su rukovodili operacijom, prvo su preko hrvatske
ofanzive 'Bljesak' odvojili bosanske Srbe od hrvatskih. Zavrsni udarac,
ofanziva 'Oluja', postao je, u tehnickom smislu, "macji kasalj", tim vise
sto je krajinsko politicko i vojno rukovodstvo izdalo vlastiti narod.
Problem je, medjutim bio u tome, sto je Amerika znala da ce operacija 'Oluja
' rezultirati pravim geno-etnocidom nad Srbima, sto se je i desilo. Zbog
toga je izvjestan broj medija na Zapadu, ni na koji nacin prosrpski
raspolozenih, direktno optuzio Klintona kao generatora ratnih zlocina
pocinjenih za vrijeme 'Oluje'.
Znajuci, dakle, sto ce se desiti krajinskim Srbima, americke sluzbe za
psiholoski rat su se sjetili Srebrenice. Po njima, trebalo je ponuditi
'danajski dar' Srbima u vidu "osvajanja" tog grada. To je, dakako, moralo
rezultirati izvjesnim srpskim zlocinima, a zbog cetverogodisnjeg rata, i
vjerovatnog pokusaja proboja muslimanskih trupa (vise hiljada boraca iz te
"demilitarizirane" zone) kroz srpske polozaje (navjeci broj stradalih u
Srebrenici bili su pripadnici 28. muslimanske divizije u toku proboja),
ostatak mrtvih se mogao lako naci. Jednom Srebrenica u rukama Srba, na scenu
je trebala stupiti zapadna propagandna masinerija koja je u to vrijeme
djelovala pod americkom kontrolom. Tako je Klintonova ideja o '5 000
muslimanskih zrtava' konacno realizirana.
Zakljucak se namece:
*Paralelno sa operacijom 'Oluja' (pocetkom augusta), planiran je od strane
americkih "psi-ratnika" i pad Srebrenice (sredinom jula); drugim rijecima,
operacija 'Oluja' nije mogla otpoceti dok Srebrenica ne padne u srpske ruke!
*Sustina onoga sto su Srbi dozivjeli za vrijeme i poslije 'Oluje', (nekoliko
hiljada nestalih, 200 000 izgnanih, spaljeno 80% srpskih nastambi), bilo je,
naravno uz odredjene specificnosti, anticipirano, projecirano i difuzirano
propagandnom zapadnom masinerijom kao srpsko genocidno ponasanje u odnosu na
Muslimane; novonastali "srebrenicki masakr" je amortizirao 'Oluju'.
*U tom smislu se moze reci, da je Srebrenica, na jedan izokrenut, perverzan
nacin, metafora za stradanje krajinskih Srba.
3. Metafora za sluganstvo "oktobarskih revolucionara"
Da Srebrenica u ono doba za americke 'psi ratnike' nije imala isto
znacenje kao i danas, jedan od dokaza je taj sto je bombardiranje bosanskih
Srba dva mjeseca kasnije (septembar 95.), uslijedilo tek nakon masakra na
Markalama 2 u Sarajevu (konac augusta 95.), sto je uzeto kao pretekst za
NATO intervenciju!
Nakon Dejtona pa do pada Milosevica, Srebrenica je, kako realno tako i
medijski, napola prezivljavala. U Hagu se govorilo, doduse, o sest i pol
tisuca mrtvih, ali na terenu nije bilo potvrde za to. Pronadjeno je bilo oko
2000 ostataka tijela, od kojih je, nakon pet godina, svega nekoliko
desetina bilo identificirano. Dogadjaji na Kosmetu te NATO-agresija na
Jugoslaviju/Srbiju, zauzimala je najveci dio paznje domace i svjetske
javnosti.
Pad Milosevica prouzrokovan, prema Kostunici, "novom Oktobarskom
revolucijom", bio je i prekretnica u tretiranju Srebrenice. Sve je pocelo
novim valom demonizacije koji nije ovog puta dolazio od NATO-a ili anonomnih
"srpskih" pojedinaca koje je "mucila savjest" posto su navodno licno
ucestvovali u tim zlocinima, vec od novih vlasti u Jugoslaviji. One su svoju
prostituirano-mazohisticku kampanju vodjenu preko vlastitih "demokratskih"
medija zasnivali na nekakvim hladnjacama i novootkrivenim "masovnim
grobovima" za koje se volosebno "unaprijed znalo" da sadrze ljeseve
Albanaca, Muslimana i Hrvata.
Stvari su bile jasne. U Jugoslaviji/Srbiji, na vlasti je bila dosla ekipa
"oktobarskih revolucionara" bez Lenjina, ciji je dobar dio bio na platnom
spisku Zapada, posebno SAD-a. Zapad je htio da spere sa sebe krivnju zbog
zlocina pocinjenih prema Jugoslaviji: u prvom redu preko osude Milosevica i,
posto vise nije bilo neposredne mogucnosti novih balkanskih ratova koji bi
nanovo istakli "srpsku genocidnost", preko insistiranja na "srebrenickom
masakru".
Ali optuznica protiv Milosevica od strane tzv. 'Medjunarodnog suda za
zlocine pocinjene u bivsoj Jugoslaviji' bila je (i ostala) vrlo tanka,
klimava. Sto se Srebrenice tice, nedostajala su tijela, dokazi za zlocin.
Elem, SAD-gospodari su naredili svojim namjestenicima u Jugoslaviji/Srbiji,
da nedostajuca tijela uskrsnu intenzivnom domacom samodemonizacijom. Tako su
Srebrenica, Mladic i Karadjic postali su neizostavni dio svakodnevne
medijske kampanje. Snimljeni film na Zapadu o "srebrenickom masakru" -'Krik
iz groba'-, spoj retorike i nejasne fotomontaze, postao je "hit" srpske
TV-scene.
Naravno, postavlja se pitanje, kako govoriti o masakru i genocidu bez
tijela? Ali to je, sa stanovista manipulacije, tehnicko pitanje na koje
odgovor, najvjerovatnije, znaju americke tajne sluzbe za psiholoski rat i
njihove "oktobarske revolucionarne" marionete, direktni egzekutori u
Jugoslaviji/Srbiji. Sjetimo se isfabriciranog incidenta sa tijelima u
Racaku, isfabriciranog dogadjaja sa bebama iz inkubatora u Kuvajtu koje su
navodno usmrtili Iracani i koji je bio neposredan povod za prvi 'Golfski rat
', isfabriciranog incidenta u Tonkinskom zaljevu cime je zapocela agresija
SAD-a na Sjeverni Vijetnam, itd. Sve je bilo laz, izmisljotine, inscenacije
i prozvod americke propagandne masinerije. U tom smislu, u toku posljednjih
deset godina unistavanja Jugoslavije i demonizacije Srba, najveci dio onoga
sto se tvrdilo preko zapadnih medija, bilo je laz. Lagali su, inscenirali i
manipulirali do sada, a sada im je i te kako stalo da speru ljagu sa sebe,
pa nastavljaju sa uhodanom praksom, a uz pomoc domacih slugu. Naravno, pored
svega, a zbog totalitarizma "novog svjetskog poretka", nema nikakvih
mogucnosti objektivne, istinite provjere navoda sadasnjih srpskih vlasti o
novootkrivenim "srpskim zlocinima".
U zapadnom pravosudju, parnice se dobijaju i tako sto se utvrdi
nedostatak kredibiliteta svjedoka. Lazi SAD-NATO masinerije su obilno
utvrdjene, a prevare, nasilnistvo i sinkronizirano djelovanje jednog dijela
sadasnjih vlasti u Jugoslaviji/Srbiji u skladu sa zeljama njihovih gospodara
iz "medjunarodne zajednice", se svakodnevno i otvoreno iskazuju. Kako onda
vjerovati bilo kome iz tog zlocinacko-manipulativnog sastava, cak i kada bi
nesto od onoga sto sada pricaju i bilo tocno? Jednostavno, nemaju
kredibilitet.
Na podrucju Srebrenice (100 km uokolo), pronadeno je do 3000 (ostataka)
tijela. Tvrdi se, da je skoro 2000 ostataka identificirano kao 'muslimani'
zahvaljujuci DNK analizama. U tocnost analiza, vjerovatno, ne treba sumnjati
i izvjesno je da identificirana tijela jesu muslimanska. Medjutim,
poznavajuci efikasnost americkih manipulacija, postoji izvjestan stupanj
probabiliteta, a o cemu je vec pisano, da su identificirani ostaci
pokupljeni sa razlicitih bojista u BiH i prikazani kao srebrenicke zrtve.
Karakteristicno je to, da zapadna propaganda kada govori o « srebrenickom
masakru », uopce ne spominje poginule Srbe !!! A oni su i u Srebrenici i oko
Srebrenice zasigurno ginuli.
Prica o "srebrenickom masakru" bit ce i ostat ce prica 'bez kraja' sve
dok su u Srbiji na vlasti "oktobarski revolucionari" koji moraju odraditi
posao za koji su placeni. U svojstvu slugu "novih gospodara svijeta"
prisustvovat ce u julu ove godine i obiljezavanju desetgodisnjice
"srebrenickog masakra".
Iako autor ovih redova nema ikakvih iluzija o "oktobarskim
revolucionarima", ipak se nekako nada da ce delegacije iz Srbije, a i ona iz
Republike srpske, tom prilikom prevazici sebe, ispoljiti izgubljeni dignitet
i progovoriti koju rijec i o srpskim srebrenickim zrtvama! Time bi
Srebrenica izgubila svojstvo metafore za "srpsku genocidnost" i pretvorila
se u simbol besmislenog stradanja i patnje svih nacija, vjera i gradjana
koji su na tim prostorima zivjeli kao i u simbol otpora protiv svih onih
izvana koji su nas u balkanski uzas cinicno i bezdusno gurnuli.
Emil VLAJKI, s.r.
