Da I Ljevin i Vronski su pozitivci, a Ana je negativac.....nije fer...ja je u njenom ponašanju opšte ne podržavam..ih da se meni desio Vronski...prosto imam utisak...kao što se godinama polemiše da li je Mona Liza, autoportret samog slikara, pa skenerima dokazivali, da se iza slojeva boje krije sam Da Vinči...u stvari iza slojeva lika Ane Karenjine, krije Tolstojeva jed za nekom Anom...pa je vešto, ali ne skroz, bacio prašinu u oči čitaocima, ne bi li naravno došao sam do nekih mu odgovora....svaka bol ili patnja stvara dobru umetnost, ukoliko je i talenat prisutan.
He, he može biti. Mada ne bih baš zauzimao strane, ni pozitivne ni negativne. Oni su jednostavno likovi s kojima se lakše ili slabije detificirati. Ana je žena rastrzna strastima i moralom, česta u ono kao i u ovo vreme, samo je njen izbor neuobičajan. Ona jeste jedna vrsta socijalnog antiheroja, koja izazva društvene norme i koja zbog toga završava tragično. Ana Karenjina ima tu pedagošku crtu upozorenja ženama da paze ako se ponašaju jer inače mogu loše proći (mada će pre toga imati provod života). U neku ruku je antifemenistička. S druge strane, vremena su se promenila. Nova ljubav, preljubnička, ne donosi društveni slom kao nekad, mada još postoji kritika okoline ukoliko se to desi (uostalom o čemu bi pričale drugarice nego o gresima svoje drugarice. muškarci uglavnom razmene adrese, brojeve telefona i plate piće). Karenjina je danas više simbol nesrećne, neostvarive ljubavi koje je oduvek bilo i biće (dok ne dođe sledeća generacija robota, tzv robotice)
Svako od nas ima svoj književni lik za kog bi voleo da postoji. Muvao bih se sa Ledi Četerli, i imao inteligetne razgovore sa Šerlokom Holmsom. Pio pivo sa dobrim vojakom Švejkom i ogovarao Jozefa K. kako nije ni čudo da su ga uhapsili jer mi je oduvek bio sumnjiv.
- - - - - - - - - -
Da I Ljevin i Vronski su pozitivci, a Ana je negativac.....nije fer...ja je u njenom ponašanju opšte ne podržavam..ih da se meni desio Vronski...prosto imam utisak...kao što se godinama polemiše da li je Mona Liza, autoportret samog slikara, pa skenerima dokazivali, da se iza slojeva boje krije sam Da Vinči...u stvari iza slojeva lika Ane Karenjine, krije Tolstojeva jed za nekom Anom...pa je vešto, ali ne skroz, bacio prašinu u oči čitaocima, ne bi li naravno došao sam do nekih mu odgovora....svaka bol ili patnja stvara dobru umetnost, ukoliko je i talenat prisutan.
He, he može biti. Mada ne bih baš zauzimao strane, ni pozitivne ni negativne. Oni su jednostavno likovi s kojima se lakše ili slabije detificirati. Ana je žena rastrzna strastima i moralom, česta u ono kao i u ovo vreme, samo je njen izbor neuobičajan. Ona jeste jedna vrsta socijalnog antiheroja, koja izazva društvene norme i koja zbog toga završava tragično. Ana Karenjina ima tu pedagošku crtu upozorenja ženama da paze ako se ponašaju jer inače mogu loše proći (mada će pre toga imati provod života). U neku ruku je antifemenistička. S druge strane, vremena su se promenila. Nova ljubav, preljubnička, ne donosi društveni slom kao nekad, mada još postoji kritika okoline ukoliko se to desi (uostalom o čemu bi pričale drugarice nego o gresima svoje drugarice. muškarci uglavnom razmene adrese, brojeve telefona i plate piće). Karenjina je danas više simbol nesrećne, neostvarive ljubavi koje je oduvek bilo i biće (dok ne dođe sledeća generacija robota, tzv robotice)
Svako od nas ima svoj književni lik za kog bi voleo da postoji. Muvao bih se sa Ledi Četerli, i imao inteligetne razgovore sa Šerlokom Holmsom. Pio pivo sa dobrim vojakom Švejkom i ogovarao Jozefa K. kako nije ni čudo da su ga uhapsili jer mi je oduvek bio sumnjiv.