Ana Karenjina

Nisam uopšte namjeravao da se postavljam kao bilo kakav autoritet ni prema kome ovdje. Jednostavno iznosim svoje mišljenje. Valjda zato i postoji ovaj forum. A pogotovo ne bih nametao svoj književni ukus tinejdžerima koji bi ga ionako svrstali u klasu "nebitnog". A ja ću se sa svojom intelektualnom redukovanošću nastaviti baviti svojim ofucanim koještarijama.

с обзиром да сте цитирали мене,ја питам Вас-кад сам и на ком мјесту спомињао Вас? Ви ме ни најмање не интересујете.
 
Knjiga mi se veoma dopala,pogotovo prica o Ljevinu i Kiti.Ali Anini postupci mi se nisu svideli.
Suština knjige je u Aninim postupcima.Psihički lomovi i krajnosti između kojih je morala da bira.
Suština je da ne možeš reći niti da je pogrešila, niti da je ispravno postupila što je ostavila Aleksija Aleksandroviča i otišla sa Vronskim.
Ne postoji tehničko uputstvo, matematički obrazac po kome trba postupiti kada se nađeš u takvoj situaciji. To su osećanja.
Neki ljudi se više vode razumom, a neki više osećanjima (a ispravno je i jedno i drugo).
 
Možda je tema već postojala ili postiji......interesuje me mišljenje o liku Ane Karenjine, Vronskog i naročiti Ljevina...
Iritira me filmski pristup ovom delu.....kao da se negira, Tolstojev osvrt na tadašnju Rusiju, psologiju likova i života uopšte...
 
Poslednja izmena:
Tema je super....

Moze da se pise i pise.....

U pitanju su detalji, i svako ima neki svoj uvid.

Pri utisak koji mi pada na pamet je :
Da je sudbina tako nepredvidiva, i da oni koji izgledaju kao neko ko ima sve predispozicije da bude jako srecan,
to ne bude..ili cak zavrsi tragicno.

A neko ko se ne cini tako uspesan/pozeljan itd...
u sledecem trenutku moze da dobije super zivot.

Konkretno, Ljevin - nije imao manira decka iz grada, bio je stidljiv itd...
posle svega je dobio dobru zenu i normalnu porodicu.

Ana je mogla da ima dobru buducnost pored svog muza, i bila je voljena i cenjena u drustvu.
Vronski je bio perspektivan i pozeljan nezenja.

Oboje su zavrsili tragicno...
 
Citam postove od pocetka....

Ipak mi je drago sto su se vremena promenila od "Aninog vremena".

Ipak mislim da je presudno bilo da ona ne bi mogla da se suoci sa ljudima... nakon kraha veze sa Vronskim.

Danas ako bi zena ostavila muza zbog ljubavnika, pa i ta veza propadne...
ipak bi mogla da digne glavu, i kaze - sutra je novi dan!

I naisla bi na ljude koji bi je u tome podrzali :ok:
 
Meni je Vronski jako pozitivan u ovoj priči....oni su jako slični...isti je odnos snaga.....jaki, lepi, harizmatični i dominantni.....Ana je po meni bila svojeglavija....i sebičnija.....on je želeo porodicu sa njom....još dece pored zajedničke ćerke...ona ne...strahovao je sasvim opravdano da, postoji mogućnost, da im Karenjin u sporu sa njim oduzme, njihovo zajedničko dete...što se i desilo na kraju....da ga je za stoti deo milimetra više volela i poslušala....bili bi srećniji...on je imao više razuma
 
Meni je Vronski jako pozitivan u ovoj priči....oni su jako slični...isti je odnos snaga.....jaki, lepi, harizmatični i dominantni.....Ana je po meni bila svojeglavija....i sebičnija.....on je želeo porodicu sa njom....još dece pored zajedničke ćerke...ona ne...strahovao je sasvim opravdano da, postoji mogućnost, da im Karenjin u sporu sa njim oduzme, njihovo zajedničko dete...što se i desilo na kraju....da ga je za stoti deo milimetra više volela i poslušala....bili bi srećniji...on je imao više razuma

Da, Ana i Vronski su bili slicni...bili su par. Cak je i po godinama Ana bila blize njemu, nego svom suprugu.

Mislis da ga Ana nije dovoljno volela?

Postala je ljubomorna na kraju, a ne znam bas da li je imala osnovu za to ....
 
Da, Ana i Vronski su bili slicni...bili su par. Cak je i po godinama Ana bila blize njemu, nego svom suprugu.

Mislis da ga Ana nije dovoljno volela?

Postala je ljubomorna na kraju, a ne znam bas da li je imala osnovu za to ....

Zbog nezavidne situacije, bivala je dosta sama, on je bio u to vreme uspešan poslovan čovek, koji se odrekao vojne karijere zbog nje.....u toj samoći i dosadi, čovekov i najnormalniji um zatomi...ne pravdam je, ne da ga nije dovoljno volela, već čitajući knjigu...... njegova vizija porodice i braka sa njom, se nije poklapala sa njenom.....on je pokušavao spasiti šta se da spasiti, a ona je samo želela da je on stalno pored nje i da je strasno voli kao ona njega.....njen argument je samo ljubav, ali ona ljubav kakvu ona oseća ili zamišlja ili voli....
Zar porodica i deca nisu plodovi velike ljubavi....a ona nije volela njihovu zajedničku ćerku, niti je na njegovo planiranje proširenja porodice gledala blagonaklono...odrično je odbacivala tu mogućnost.....a nije davala argument....možda je ipak tu Tolstoj napravio kiks....jer se ističe mogućnost da je u privatnom životu izgubio ili mu nije bila dostupna neka Ana Karenjina....jer zaista u knjizi...na pomen o proširenju porodice Vronskom, Ana odrično i odlučno odgovara NE..
 
Poslednja izmena:
Da je u pitanju američki pisac, ona bi skočila na stepenicu vagona, on bi je prigrlio na svoje grudi, njihove usne bi se spojile i voz bi krenuo prema Srbiji gde bi živeli sretno i zadovoljno do kraja života. Ana Karenjina je jedna od knjiga čiji me kraj oduvek nervirao.
 
Da je u pitanju američki pisac, ona bi skočila na stepenicu vagona, on bi je prigrlio na svoje grudi, njihove usne bi se spojile i voz bi krenuo prema Srbiji gde bi živeli sretno i zadovoljno do kraja života. Ana Karenjina je jedna od knjiga čiji me kraj oduvek nervirao.

Po meni ,hajde ako imam pravo da komentarišem na taj način....Ljevin je glavni lik....i knjiga se završva sa njim....bukvalno smrt Ane je pred kraj knjige....
 
Po meni ,hajde ako imam pravo da komentarišem na taj način....Ljevin je glavni lik....i knjiga se završva sa njim....bukvalno smrt Ane je pred kraj knjige....

Ne znam koliko bih izdvojio bilo koji lik. Svaki od njih je nosilac jednog načina razmišljanja i jednog sistema vrednosti. Meni lično je Vronski bio najzanimljiviji lik. On je bio nosilac onog herojskog, mada rastrzanog ljudskim slabostima, ideala u romanu. To je ono pitanje "Da li sam hrabar, da li sam častan?" Na kraju svaki lik završava na neki logičan, predodređen način, ispunjava neku sudbinu koja se nazire od samog početka.
 
Po meni ,hajde ako imam pravo da komentarišem na taj način....Ljevin je glavni lik....i knjiga se završva sa njim....bukvalno smrt Ane je pred kraj knjige....

Dve su ljubavi u knjizi opisane, jedna velika, snazna, sebicna i beskompromisna ( a te su uvek tragicne) i jedna obicna, smirena, realna, zdravorazumska ljubav.
 
Da je u pitanju američki pisac, ona bi skočila na stepenicu vagona, on bi je prigrlio na svoje grudi, njihove usne bi se spojile i voz bi krenuo prema Srbiji gde bi živeli sretno i zadovoljno do kraja života. Ana Karenjina je jedna od knjiga čiji me kraj oduvek nervirao.

Roberte, nisi se ti američkih pisaca baš načitao, izgleda.
 
Dve su ljubavi u knjizi opisane, jedna velika, snazna, sebicna i beskompromisna ( a te su uvek tragicne) i jedna obicna, smirena, realna, zdravorazumska ljubav.

Da....da li je pisac to želeo reći...ili je u njemu proradio neki lični jed i sve to lepo upakovao...i posle 100g...raspravlja se o Ani...ili je mrze ili je vole....dobru zbrku je napravio Tolstoj...
 
Ne znam koliko bih izdvojio bilo koji lik. Svaki od njih je nosilac jednog načina razmišljanja i jednog sistema vrednosti. Meni lično je Vronski bio najzanimljiviji lik. On je bio nosilac onog herojskog, mada rastrzanog ljudskim slabostima, ideala u romanu. To je ono pitanje "Da li sam hrabar, da li sam častan?" Na kraju svaki lik završava na neki logičan, predodređen način, ispunjava neku sudbinu koja se nazire od samog početka.

Da I Ljevin i Vronski su pozitivci, a Ana je negativac.....nije fer...ja je u njenom ponašanju opšte ne podržavam..ih da se meni desio Vronski...prosto imam utisak...kao što se godinama polemiše da li je Mona Liza, autoportret samog slikara, pa skenerima dokazivali, da se iza slojeva boje krije sam Da Vinči...u stvari iza slojeva lika Ane Karenjine, krije Tolstojeva jed za nekom Anom...pa je vešto, ali ne skroz, bacio prašinu u oči čitaocima, ne bi li naravno došao sam do nekih mu odgovora....svaka bol ili patnja stvara dobru umetnost, ukoliko je i talenat prisutan.
 
Poslednja izmena:
Da I Ljevin i Vronski su pozitivci, a Ana je negativac.....nije fer...ja je u njenom ponašanju opšte ne podržavam..ih da se meni desio Vronski...prosto imam utisak...kao što se godinama polemiše da li je Mona Liza, autoportret samog slikara, pa skenerima dokazivali, da se iza slojeva boje krije sam Da Vinči...u stvari iza slojeva lika Ane Karenjine, krije Tolstojeva jed za nekom Anom...pa je vešto, ali ne skroz, bacio prašinu u oči čitaocima, ne bi li naravno došao sam do nekih mu odgovora....svaka bol ili patnja stvara dobru umetnost, ukoliko je i talenat prisutan.

He, he može biti. Mada ne bih baš zauzimao strane, ni pozitivne ni negativne. Oni su jednostavno likovi s kojima se lakše ili slabije detificirati. Ana je žena rastrzna strastima i moralom, česta u ono kao i u ovo vreme, samo je njen izbor neuobičajan. Ona jeste jedna vrsta socijalnog antiheroja, koja izazva društvene norme i koja zbog toga završava tragično. Ana Karenjina ima tu pedagošku crtu upozorenja ženama da paze ako se ponašaju jer inače mogu loše proći (mada će pre toga imati provod života). U neku ruku je antifemenistička. S druge strane, vremena su se promenila. Nova ljubav, preljubnička, ne donosi društveni slom kao nekad, mada još postoji kritika okoline ukoliko se to desi (uostalom o čemu bi pričale drugarice nego o gresima svoje drugarice. muškarci uglavnom razmene adrese, brojeve telefona i plate piće). Karenjina je danas više simbol nesrećne, neostvarive ljubavi koje je oduvek bilo i biće (dok ne dođe sledeća generacija robota, tzv robotice)
Svako od nas ima svoj književni lik za kog bi voleo da postoji. Muvao bih se sa Ledi Četerli, i imao inteligetne razgovore sa Šerlokom Holmsom. Pio pivo sa dobrim vojakom Švejkom i ogovarao Jozefa K. kako nije ni čudo da su ga uhapsili jer mi je oduvek bio sumnjiv.

- - - - - - - - - -

Da I Ljevin i Vronski su pozitivci, a Ana je negativac.....nije fer...ja je u njenom ponašanju opšte ne podržavam..ih da se meni desio Vronski...prosto imam utisak...kao što se godinama polemiše da li je Mona Liza, autoportret samog slikara, pa skenerima dokazivali, da se iza slojeva boje krije sam Da Vinči...u stvari iza slojeva lika Ane Karenjine, krije Tolstojeva jed za nekom Anom...pa je vešto, ali ne skroz, bacio prašinu u oči čitaocima, ne bi li naravno došao sam do nekih mu odgovora....svaka bol ili patnja stvara dobru umetnost, ukoliko je i talenat prisutan.

He, he može biti. Mada ne bih baš zauzimao strane, ni pozitivne ni negativne. Oni su jednostavno likovi s kojima se lakše ili slabije detificirati. Ana je žena rastrzna strastima i moralom, česta u ono kao i u ovo vreme, samo je njen izbor neuobičajan. Ona jeste jedna vrsta socijalnog antiheroja, koja izazva društvene norme i koja zbog toga završava tragično. Ana Karenjina ima tu pedagošku crtu upozorenja ženama da paze ako se ponašaju jer inače mogu loše proći (mada će pre toga imati provod života). U neku ruku je antifemenistička. S druge strane, vremena su se promenila. Nova ljubav, preljubnička, ne donosi društveni slom kao nekad, mada još postoji kritika okoline ukoliko se to desi (uostalom o čemu bi pričale drugarice nego o gresima svoje drugarice. muškarci uglavnom razmene adrese, brojeve telefona i plate piće). Karenjina je danas više simbol nesrećne, neostvarive ljubavi koje je oduvek bilo i biće (dok ne dođe sledeća generacija robota, tzv robotice)
Svako od nas ima svoj književni lik za kog bi voleo da postoji. Muvao bih se sa Ledi Četerli, i imao inteligetne razgovore sa Šerlokom Holmsom. Pio pivo sa dobrim vojakom Švejkom i ogovarao Jozefa K. kako nije ni čudo da su ga uhapsili jer mi je oduvek bio sumnjiv.
 
Da je u pitanju američki pisac, ona bi skočila na stepenicu vagona, on bi je prigrlio na svoje grudi, njihove usne bi se spojile i voz bi krenuo prema Srbiji gde bi živeli sretno i zadovoljno do kraja života.
Ana Karenjina je jedna od knjiga čiji me kraj oduvek nervirao.

Onda hvala Bogu da postoje i ruski pisci :D

Sa takvim nerealisticnim krajem niko je danas ne bi citao....
bila bi potrosna roba... bez kvaliteta... ko MCDonald's :hahaha:
 
Onda hvala Bogu da postoje i ruski pisci :D

Sa takvim nerealisticnim krajem niko je danas ne bi citao....
bila bi potrosna roba... bez kvaliteta... ko MCDonald's :hahaha:
U njihovoj produkciji su i urađene dve verzije Ane Karenjine.....sa Gretom Garbo, stari film i rimejk sa Sofi Marso.....oba površna i glupa filma, mislim amerikanci...svega čega se dohvate upropaste.....ne znam da li postoji ruska verzija romana ili serija...to bih rado gledala....rusi su to...
 
Roberte, nisi se ti američkih pisaca baš načitao, izgleda.

Nekih jesam, nekih nisam. Ako misliš na one obuhvaćene akademskim programom, nešto malo i površno (osim Hemingveja. on je ok). Uglavnom sam izbegavao Forsajta, Vilijamsa i Drejzera. Njihovi ljubitelji bili su skloni zatvorenim društvima, tihim dogovorima, planovima da ovladaju svetom. I bili su gotičari. Kad god se spomene Forsajt pred očima mi sevnu crna šminka, tamno ljubičasti ruž, paž frizura, crna rolka i tamne farmerke. Zamisli koliko sam se iznenadio kad sam shvatio da je Frederik fin južnjački gospodin, nešto kao Ret Batler. Kasnije su obe upisale književnost i postale polupoznate pesnikinje u Hrvatskoj.
 
Onda hvala Bogu da postoje i ruski pisci :D

Sa takvim nerealisticnim krajem niko je danas ne bi citao....
bila bi potrosna roba... bez kvaliteta... ko MCDonald's :hahaha:

U tome i jeste stvar. Koliko je kraj (ne)realističan. Postavi sebi pitanje, koliko žena u Beogradu vara svoje muževe i koliko ih izvrši samoubojstvo. Pre bih očekivao da žena ubije muža ili muž ženu, ili muž ljubavnika. U stvarnosti, pre bih očekivao da niko ne napravi ništa, da svi ostanu na svojim mestima u svojim malim životima, eventualno da neko izađe iz priče i ode svojim putem, ali samoubojstvo žene je najmanje verovatna opcija. Veština Tolstoja kao pisca je da celu stvar čini mogućom i na kraju jedinom logičnom, ali kao priča, ovo je socijalna fantazija.
 
Nekih jesam, nekih nisam. Ako misliš na one obuhvaćene akademskim programom, nešto malo i površno (osim Hemingveja. on je ok). Uglavnom sam izbegavao Forsajta, Vilijamsa i Drejzera. Njihovi ljubitelji bili su skloni zatvorenim društvima, tihim dogovorima, planovima da ovladaju svetom. I bili su gotičari. Kad god se spomene Forsajt pred očima mi sevnu crna šminka, tamno ljubičasti ruž, paž frizura, crna rolka i tamne farmerke. Zamisli koliko sam se iznenadio kad sam shvatio da je Frederik fin južnjački gospodin, nešto kao Ret Batler. Kasnije su obe upisale književnost i postale polupoznate pesnikinje u Hrvatskoj.

Čitaj Foknera, Šervuda Andersona, Karson Mekalers, Stajnbeka, Sola Beloua, Ostera, Pinčona, Džonatana Frenzena...
 

Back
Top