Svaki pocetak je tezak..ili ne..??

E bas to..ja konfuzna a oni me nagrdise posteno...

Nemam pojma koliko godna imate ti i muž-puž ali varijanta "skačem ti po ganglijama ko po trambolini" nije ok ni nakon što "izedete" tonu hleba i soli zajedno a kamoli nakon 18 meseci braka.
Koji si se moj udavala kada ti sve na njemu smeta?
Koji moj li te on trpi?
Mislim, možeš ti nastaviti sa tim "zvoc, zvoc, džvanjk, džvanjk" tretmanom ali pripremi se na dve varijante:
1.) da se jednog dana okrene i zadlani te (dok mu komšiluk aplaudira),
2.) upozna neku kojoj će njegove mane biti vrline i otperjati sa njom u zalazak sunca a statistički je malo verovatno da dva puta nađeš budalu da te trpi i glumi ti otirač.


I tako...
 
Nemam pojma koliko godna imate ti i muž-puž ali varijanta "skačem ti po ganglijama ko po trambolini" nije ok ni nakon što "izedete" tonu hleba i soli zajedno a kamoli nakon 18 meseci braka.
Koji si se moj udavala kada ti sve na njemu smeta?
Koji moj li te on trpi?
Mislim, možeš ti nastaviti sa tim "zvoc, zvoc, džvanjk, džvanjk" tretmanom ali pripremi se na dve varijante:
1.) da se jednog dana okrene i zadlani te (dok mu komšiluk aplaudira),
2.) upozna neku kojoj će njegove mane biti vrline i otperjati sa njom u zalazak sunca a statistički je malo verovatno da dva puta nađeš budalu da te trpi i glumi ti otirač.


I tako...


:hahaha:
I tako...:D
 
Zabavljali smo se godinu dana..i pre pet meseci uplovili smo u bracne vode!E sad sve je to lepo i krasno ali meni mnogo toga kod njega smeta!Jako je posvecen meni,trudi se da mi udovolji..ali meni i dalje nesto smeta..i sama sebi ponekad idem na zivce..ponekad se pitam sto mi je brak trebao kad sam se uvek toga bojala..pomislim da on nije covek za mene a onda shvatim da me niko ne bi bolje od njega trpeo i voleo..!Volim ga..i on mene mnogo..ali zasto onda imam stalnu potrebu da mu nesto zvocam!Da li je to panika na pocetku,strah da je to nesto konacno,strah od obaveze zvane brak..jel nekome od vas bilo tako na pocetku,kako se izboriti sa tim...!!

Za tebe nije tezak vec za njega.Ocigledno da je pogresio u izboru i sada je vreme da to polako sazna.
 
Nemam pojma koliko godna imate ti i muž-puž ali varijanta "skačem ti po ganglijama ko po trambolini" nije ok ni nakon što "izedete" tonu hleba i soli zajedno a kamoli nakon 18 meseci braka.
Koji si se moj udavala kada ti sve na njemu smeta?
Koji moj li te on trpi?
Mislim, možeš ti nastaviti sa tim "zvoc, zvoc, džvanjk, džvanjk" tretmanom ali pripremi se na dve varijante:
1.) da se jednog dana okrene i zadlani te (dok mu komšiluk aplaudira),
2.) upozna neku kojoj će njegove mane biti vrline i otperjati sa njom u zalazak sunca a statistički je malo verovatno da dva puta nađeš budalu da te trpi i glumi ti otirač.


I tako...
:heart::heart::heart:
Obozavam ovo pile.
 
Zabavljali smo se godinu dana..i pre pet meseci uplovili smo u bracne vode!E sad sve je to lepo i krasno ali meni mnogo toga kod njega smeta!Jako je posvecen meni,trudi se da mi udovolji..ali meni i dalje nesto smeta..i sama sebi ponekad idem na zivce..ponekad se pitam sto mi je brak trebao kad sam se uvek toga bojala..pomislim da on nije covek za mene a onda shvatim da me niko ne bi bolje od njega trpeo i voleo..!Volim ga..i on mene mnogo..ali zasto onda imam stalnu potrebu da mu nesto zvocam!Da li je to panika na pocetku,strah da je to nesto konacno,strah od obaveze zvane brak..jel nekome od vas bilo tako na pocetku,kako se izboriti sa tim...!!

Ne znam za brak, ali znam kad sam prestao izlaziti u grad...ma, svakog petka i subote me hvatao neki nemir i teskoba, kao zver u kavezu kad počne da se vrti.
Posle me prošlo, sad me mrzi da se nakanim i izađem.
Hoću reći da tebe muče stare navike koje menjaš.
Prolazi, sve prolazi.
 
Zabavljali smo se godinu dana..i pre pet meseci uplovili smo u bracne vode!E sad sve je to lepo i krasno ali meni mnogo toga kod njega smeta!Jako je posvecen meni,trudi se da mi udovolji..ali meni i dalje nesto smeta..i sama sebi ponekad idem na zivce..ponekad se pitam sto mi je brak trebao kad sam se uvek toga bojala..pomislim da on nije covek za mene a onda shvatim da me niko ne bi bolje od njega trpeo i voleo..!Volim ga..i on mene mnogo..ali zasto onda imam stalnu potrebu da mu nesto zvocam!Da li je to panika na pocetku,strah da je to nesto konacno,strah od obaveze zvane brak..jel nekome od vas bilo tako na pocetku,kako se izboriti sa tim...!!
a da se ti nisi udala za pogresnog coveka kad ti vec toliko stvari smeta kod njega? :confused:
 
"Jako je posvecen meni,trudi se da mi udovolji..ali meni i dalje nesto smeta."

Taj je nesrećnik završio karijeru.
Što ženi više ideš niz dlaku više te z..ava,
i prevari te sa prvom barabom
A kad oseti tvrdo smiri se.
Uostalom žene se smire kada duboko u sebi
osete debeo razlog za to
.


Ne pričaj svašta. Ljudski se plašiti. Imati strah. Ne treba preterivati samo, i "ubijati" nekoga u pojam. A, kada je neko ok prema tebi, poštuje te, ceni i voli neizmerno, ti u sebi osećaš spokoj. Onaj duševni mir. ♥

Skoro mi je isto kazala drugarica. Ja to ne razumem, ako znas da se ponasas lose prema njemu zasto nastavljas sa takvim tretiranjem? Zato sto on trpi?
Ja ti to ne savetujem, svakome moze da pukne film, ne bih iskusavala ljudske granice trpeljivosti jer znam da ih svaki covek ima.
Mozda nije ok da ovo kazem ali je moguce i da ti smeta njegova popustljivost...ima nesto cudno u ljudima, ponekim ljudima, postuju najvise one kojih se malko pribojavaju...

Slažem se. Svako ima prag, praga svog. Nekome je taj fitilj kraćeg vremenskog perioda, nekome duže treba da "izgori" ali svako ima prag tolerancije, koji ne treba pomerati i tretirati bezobrazlukom, vec postovati. ♥

Zvučiš kao klasičan kreten od žene. Za deset godina on će biti ubijen u pojam, a ti ćeš biti brkata kokoška kojoj se svi smeju iza leđa, i žale mučenika koji te je oženio. Onda će neka klinka da mu da onu stvar (ovo samo u slučaju da je zgodan), on će da pošizi od sreće što neko u njemu vidi muškarca, ostaviće te, a ti ćeš biti sredovečan davež koji smara poznanike pričom o tome kako si 'bila previše dobra'. Hbt, to što ste 'uplovili u bračne vode' ne znači da treba da izigravaš kapetana.

Sjajno napisano. Alal ti vera. ♥
 
...sve je to normalno... čak i kad nije...
...neko ne zaslužuje ni čašu vode a dobije full tretman... a neko ko zaslužuje umire od žedji...

...i tako... važno je da energija kruži...:)

e sad minon..
neko ima siroka krila kao orao, a stave ga u zlatnu krletku..
dzaba hrana i tretman kad ej duh zarobljen..
neke osobe mogu da budu divne za okolinu, a nas da guse svojom tolerantnoscu i dobrotom..
zeznuto je to mnogo..
niko ne moze da zna kako je onom drugom u njegovoj kozi..
 
Zabavljali smo se godinu dana..i pre pet meseci uplovili smo u bracne vode!E sad sve je to lepo i krasno ali meni mnogo toga kod njega smeta!Jako je posvecen meni,trudi se da mi udovolji..ali meni i dalje nesto smeta..i sama sebi ponekad idem na zivce..ponekad se pitam sto mi je brak trebao kad sam se uvek toga bojala..pomislim da on nije covek za mene a onda shvatim da me niko ne bi bolje od njega trpeo i voleo..!Volim ga..i on mene mnogo..ali zasto onda imam stalnu potrebu da mu nesto zvocam!Da li je to panika na pocetku,strah da je to nesto konacno,strah od obaveze zvane brak..jel nekome od vas bilo tako na pocetku,kako se izboriti sa tim...!!

Svaki početak jeste težak...u smislu uskladjivanja navika, želja, htenja, ali ako idete istom cilju, onda je to prava stvar. Ipak je to drugačiji način života, ja verujem. Mislim, ne mogu ad govorim iz aspekta tog, jer nisam udata, niti ssam se udavala, ali verujem da svakome je potrebno da se prilagodi promenama. Polako. Sve ce doci an svoje mesto. Drugo, svaki put kada ti lepo dodje da sizis, onda lepo prstic na celo, i kazi sebi, koliko si sretna zena, jer te neko voli. razume, postuje. Ceni. Sto imas lep brak. I koliko je nas, koji to nemamo. Tu srec u zivotu. Znas, delujes da ne umes ceniti to. Sta covek cini za tebe. Ok, ako ej strah kako ti kazes, razgovarajte, kazi mu sta te muci, razumece ako te voli. Ja verujem, da i ja jednog dana bojacu se malkice, znam sebe, ali cu se truditi iz petnih zila da to prevazidjem tada. Cim se tobom ozenio, znaci da te beskrajno voli, da mu beskrajno znacis. Čuvaj to, zaista. I nemoj zvocati, zvocanje nije komunikaacja, vec kljucanje u mozak, i non - stop, dzantranje, koje nikome nista nije dobroga donelo. Znas, ljudi se ponekad osile, i obezobraze, ako si previse dobar/a, i nemoj igrati na tu kartu, voli me, pa ce da trpi...Jer on te voli, ali nije tvoj otirac. Nesto po cemu ces da dazis. Znaci, uzmi se u pamet, pre nego sto bude kasno. Ponekad moras da se "pustiš", da bi se "držala". Opusti mozak. Prestani da se opterecujes sa onim sta ce biti, ili nece. Trudi se da ga zaista postujes, kao osobu, kao indivduu, da ga anprosto volis. Covek je zivo bice, ako je nezeljeno, i nevoljeno, pati. I sto neko rece, covek se naprosto "potrosi", sagori, čak i kada voli. Ako ne vidi povratnu informaciju. Odustane. Prestane. Nemoj dozvoliti da se to Vama dogodi. Čuvajte svoju ljubav, negujte je. Tako je tesko danas naci nekoga kome ces istinski biti sve, ko ce te voleti bas tebe, kao tebe. Zato daj sve od sebe, da postanes sigurnija u sebe, jer ti vise sumnjas u sebe , nego u njega. ♥
 
Не знамо колико година имате, да ли си ти запослена или седиш код куће и измишљаш топлу воду и сл.

Одговор на тему: не, сваки почетак није тежак ако га таквим не учините.

По овоме што си написала или се не познајете довољно (што није добро пре започињања заједничког живота) или нисте једно за друго.

У сваком случају смири мало страсти или неће бити добро. Немој се чудити ако почне све чешће да остаје дуже на послу, да излази са другарима до зоре, да пијуцка итд.

Проблем је што теби не сметају ситуације и тренуци, него "неке ствари код њега" и то после годину и по дана?!

Запитај се да ли заиста волиш особу код које ти толико тога смета, или ти је импоновала понуда за брак, или си сматрала да већ треба да се удаш после годину дана забављања или...

Добро се запитај.
 
Zabavljali smo se godinu dana..i pre pet meseci uplovili smo u bracne vode!E sad sve je to lepo i krasno ali meni mnogo toga kod njega smeta!Jako je posvecen meni,trudi se da mi udovolji..ali meni i dalje nesto smeta..i sama sebi ponekad idem na zivce..ponekad se pitam sto mi je brak trebao kad sam se uvek toga bojala..pomislim da on nije covek za mene a onda shvatim da me niko ne bi bolje od njega trpeo i voleo..!Volim ga..i on mene mnogo..ali zasto onda imam stalnu potrebu da mu nesto zvocam!Da li je to panika na pocetku,strah da je to nesto konacno,strah od obaveze zvane brak..jel nekome od vas bilo tako na pocetku,kako se izboriti sa tim...!!

I onda se jos razmnozite...
 

Back
Top