fabian
Ističe se
- Poruka
- 2.252
Da. Da niko nikad nije raspravljao o tome, ti ne bi imao nikakvu ideju o tome da li je to moralno ili nemoralno. Imao bi svoja osecanja i svidjanja o tome, ali posto je to cisto subjetkivno, nego drugi bi imao drugacija osecanja i svidjanja o istim tim cinovima, tako da ostaje da ako niko nije o tome argumentovano pricao nije ni moglo da se dodje do zakljucka o tome da li je to moralno ili nemoralno. A ako je neko razmisljao o tome i dosao do istina sta je tu moralno i nemoralno, neko drugi nije, i dok mu ovaj prvi to ne isprica i ne argumentuje, ovaj drugi ce da misli sta vec misli.Pa tako kad neko spasi neko nepoznato dete (na primer od davljenja u reci) , sam taj čin spasavanja nije moralano opravdan ako se o njemu ne razgovara i raspravlja (i to argumentovano) . To bi značilo i obrnuto ako bi neko nekoga ubio iz koristoljublja onda takvo ubistvo nije nemoralno dok se ne razgovara i raspravlja (opet sve argumentovno ) , no pošto ubica i ne mora biti raspoložen za raspravu uz primenu argumentacione etike onda to delo i nije nemoralno.
A cak iako oboje imaju pogresna misljenja, misljenja koja nisu u skladu sa istinom, kada krenu da razgovaraju, ako malo razmisle, shvatice da su da bi uopste razgovorali (i razgovorom dosli do zakljucka sta je istina i sta je moralno) morali da prihvate mnoge apriorne norme na koje na kojima se razgovor zasniva (i samim tim su potvrdili postojanje tih temeljnih odrednica istine i moralnosti).