- Poruka
- 60.297
O pokojnome monsignoru Simeoneu Duci, vatikanskom arhivistu podrijetlom iz Zadra i ponajvećemu meceni hrvatske katoličke crkve, kroz godine se pričalo sve i svašta, ali teško da se išta može mjeriti s onim što je ovih dana o njemu izjavio glavni papinski egzorcist Gabriele Amorth.
Glavni katolički egzorcist tvrdi: Nestala 15-godišnjakinja pokopana u grobu talijanskog mafijaša oteta je zbog seksualnih zabava u Vatikanu!
Ni manje ni više, Amorth je Ducu iza groba povezao s misterioznim seksualnim partyjima unutar zidina papinske države, za kakve je, tvrdi, 1983. godine oteta tada 15-godišnja Emanuela Orlandi, djevojčica za koju se sumnja da su joj posmrtni ostaci skriveni u nedavno otvorenu grobnicu mafijaša Enrica De Pedisa. U kripti su, naime, pronađene kosti što ne pripadaju tom kriminalcu koji je zavrijedio da ga se pokopa u vatikanskoj bazilici Sv. Apolinarija, a vještačenje će pokazati jesu li uistinu Emanueline. U međuvremenu, pletu se teorije.
“Monsignor Simeone Duca davno je govorio da su od njega tražili da uz pomoć vatikanske žandarmerije regrutira djevojke za seksualne partyje. Ta mreža uključivala je diplomatsko osoblje iz jedne strane ambasade u Vatikanu. Vjerujem da je Emanuela skončala kao žrtva toga kruga”, rekao je 85-godišnji Amorth torisnkoj La Stampi.
Poslovni uspjesi
Bilo to na tragu istine ili je samo izmišljotina svećenika koji je vražjim djelom proglasio i yogu i Harryja Pottera možda će pokazati vrijeme, ali je svakako ponovno svratilo pozornost javnosti na lik i djelo Simeonea (Šime) Duce, koji je preminuo 2006. godine kao, prema nekim izvorima, najbogatiji hrvatski svećenik. Osim što je donirao milijune kuna za obnovu crkava i drugih građevina na području zadarske županije, Italije i Albanije, taj dugogodišnji tajnik vatikanskoga Tajnog arhiva, nositelj naslova prabilježnika (protonotara) Svete Stolice i osobni prelat Njegove Svetosti Pape za sobom je ostavio i nećaka Dina Ducu te njegova sina Antonija, čija je građevinska kompanija Duca d.o.o. obnovila ili sagradila neke od najvažnijih građevina u Zadru, što crkvenih, što državnih i gradskih, a gradi ih i dalje. Njihov poslovni uspjeh mnogi pripisuju početnom pogurancu rođaka iz Vatikana te neraskidivim vezama s važnim crkvenim i političkim akterima, no o tome nešto kasnije.
Povijest te zadarske dinastije počinje 27. rujna 1915., kada je u Zadru, u Arbanasima, rođen Šime Duca. Na zadarskoj bogosloviji završio je teologiju, a nakon školovanja preuzima župu u Dračevcu, u blizini Nina, te postaje tajnikom zadarskog nadbiskupa Pietra Doima Munzonija. Nakon kapitulacije Italije krajem 1943. godine Munzoni se vraća u Italiju, a sa sobom vodi i Ducu. Šime nastavlja školovanje, na Papinskom lateranskom sveučilištu postiže doktorat civilnog i kanonskog prava te se specijalizira za arhivistiku. Kako je od toga došao do pozicije s koje komotno daruje milijune za obnovu crkava krajnje je nejasno, a razjašnjavanju tog misterija nije pomogao ni sam Duca.
Gradnja crkvi
“Božja providnost me učinila instrumentom svojih planova”, tako je objašnjavao tajnu svog imetka.
Naravno, drugi su tražili nešto prozaičnija objašnjenja. Jedna teorija kaže da je bogatstvo stekao osamdesetih godina trgujući naftom. Druga, pak, da je pametno uložio u trgovinu kozmetikom, treća da je radio s vinima, četvrta da se ubacio u posao opskrbljivanja vojske. Čime god se bio bavio, Duca je svojedobno stao na žulj talijanskoj državi, koja ga je optužila za utaju poreza. Iz te se afere izvukao čist, navodno uz ček od dvije milijarde lira (u tadašnjoj “hrvatskoj” valuti - oko dva milijuna maraka). Za razliku od većine vatikanskih svećenika koji žive u više ili manje skromnim crkvenim stanovima, Duca je stanovao u vili s poslugom na Livijevu bulevaru, gdje je znao okupljati prilično ugledno društvo. Bio je u izvrsnim odnosima s vrhom talijanske vojske i istaknutim pojedincima iz civilne vlasti, često mu je dolazio kardinal Silvio Oddi, a njegovao je pozanstvo s diplomatima iz Hrvatske, kao što je, primjerice, Budimir Lončar. Unatoč takvom visokoprofilnom životu, oni koji ga poznavali tvrde da je Duca živio asketski, da je jeo kao siromah i nosio istu odjeću sve dok se na njemu nije raspala te da na sebe i svoje potrebe nije trošio ništa. Sve je bilo namijenjeno Crkvi.
A to “sve” bilo je uistinu mnogo.
Čak 9,5 milijuna kuna dao je za obnovu zadarske crkve Sv. Dimitrija, koja je propadala desetljećima, od razaranja u Drugom svjetskom ratu i koja je danas kapela Zadarskog sveučilišta. Na račun te donacije i zbog “velikog doprinosa sveučilišnoj zajednici”, godine 2004. Duca je primio počasni doktorat Zadarskog sveučilišta. Financirao je obnovu župne crkve Gospe Loretske u Arbanasima te crkve Gospe od Zdravlja (u kojoj je danas pokopan, uz kriptu Vicka Zmajevića, čovjeka zaslužnoga za dolazak Arbanasa na te prostore, i u kojoj se, navodno, molila Ducina majka svaki put kada bi sa svog Ugljana došla u Zadar). Donirao je novac za crkvu Sv. Ante Padovanskog u Smiljevcu, crkvu Sv. Marije na mjestu nekadašnje trošne kapele u Dračevcu, gdje je bio župnik 1942. godine, crkvu Kraljice Svete Krunice (Gospe od Ružarija) u Pridrazi, Sv. Jurja u Kruševu, Uznesenja Marijina u Dračevcu... Nije zapostavio ni Italiju, dao je sagraditi crkvu u Svetoj Rufini, u Civitavecchiji, i financirao je gradnju crkve Sv. Paole Frassinetti u Fiumicinu. Podrijetlom Arbanas, Šime Duca bio je povezan sa sunarodnjakinjom majkom Terezom te je na njezinu inicijativu platio ponovnu gradnju svetišta Gospe od Dobrog Savjeta u Skadru, razrušenog za vladavine Envera Hoxhe.
http://www.jutarnji.hr/optuzuju-ga-...a-firma-je-jedna-od-najvecih-u-zadru/1030709/
Hrvat šiptarskog porekla, najgora vrsta.
Glavni katolički egzorcist tvrdi: Nestala 15-godišnjakinja pokopana u grobu talijanskog mafijaša oteta je zbog seksualnih zabava u Vatikanu!
Ni manje ni više, Amorth je Ducu iza groba povezao s misterioznim seksualnim partyjima unutar zidina papinske države, za kakve je, tvrdi, 1983. godine oteta tada 15-godišnja Emanuela Orlandi, djevojčica za koju se sumnja da su joj posmrtni ostaci skriveni u nedavno otvorenu grobnicu mafijaša Enrica De Pedisa. U kripti su, naime, pronađene kosti što ne pripadaju tom kriminalcu koji je zavrijedio da ga se pokopa u vatikanskoj bazilici Sv. Apolinarija, a vještačenje će pokazati jesu li uistinu Emanueline. U međuvremenu, pletu se teorije.
“Monsignor Simeone Duca davno je govorio da su od njega tražili da uz pomoć vatikanske žandarmerije regrutira djevojke za seksualne partyje. Ta mreža uključivala je diplomatsko osoblje iz jedne strane ambasade u Vatikanu. Vjerujem da je Emanuela skončala kao žrtva toga kruga”, rekao je 85-godišnji Amorth torisnkoj La Stampi.
Poslovni uspjesi
Bilo to na tragu istine ili je samo izmišljotina svećenika koji je vražjim djelom proglasio i yogu i Harryja Pottera možda će pokazati vrijeme, ali je svakako ponovno svratilo pozornost javnosti na lik i djelo Simeonea (Šime) Duce, koji je preminuo 2006. godine kao, prema nekim izvorima, najbogatiji hrvatski svećenik. Osim što je donirao milijune kuna za obnovu crkava i drugih građevina na području zadarske županije, Italije i Albanije, taj dugogodišnji tajnik vatikanskoga Tajnog arhiva, nositelj naslova prabilježnika (protonotara) Svete Stolice i osobni prelat Njegove Svetosti Pape za sobom je ostavio i nećaka Dina Ducu te njegova sina Antonija, čija je građevinska kompanija Duca d.o.o. obnovila ili sagradila neke od najvažnijih građevina u Zadru, što crkvenih, što državnih i gradskih, a gradi ih i dalje. Njihov poslovni uspjeh mnogi pripisuju početnom pogurancu rođaka iz Vatikana te neraskidivim vezama s važnim crkvenim i političkim akterima, no o tome nešto kasnije.
Povijest te zadarske dinastije počinje 27. rujna 1915., kada je u Zadru, u Arbanasima, rođen Šime Duca. Na zadarskoj bogosloviji završio je teologiju, a nakon školovanja preuzima župu u Dračevcu, u blizini Nina, te postaje tajnikom zadarskog nadbiskupa Pietra Doima Munzonija. Nakon kapitulacije Italije krajem 1943. godine Munzoni se vraća u Italiju, a sa sobom vodi i Ducu. Šime nastavlja školovanje, na Papinskom lateranskom sveučilištu postiže doktorat civilnog i kanonskog prava te se specijalizira za arhivistiku. Kako je od toga došao do pozicije s koje komotno daruje milijune za obnovu crkava krajnje je nejasno, a razjašnjavanju tog misterija nije pomogao ni sam Duca.
Gradnja crkvi
“Božja providnost me učinila instrumentom svojih planova”, tako je objašnjavao tajnu svog imetka.
Naravno, drugi su tražili nešto prozaičnija objašnjenja. Jedna teorija kaže da je bogatstvo stekao osamdesetih godina trgujući naftom. Druga, pak, da je pametno uložio u trgovinu kozmetikom, treća da je radio s vinima, četvrta da se ubacio u posao opskrbljivanja vojske. Čime god se bio bavio, Duca je svojedobno stao na žulj talijanskoj državi, koja ga je optužila za utaju poreza. Iz te se afere izvukao čist, navodno uz ček od dvije milijarde lira (u tadašnjoj “hrvatskoj” valuti - oko dva milijuna maraka). Za razliku od većine vatikanskih svećenika koji žive u više ili manje skromnim crkvenim stanovima, Duca je stanovao u vili s poslugom na Livijevu bulevaru, gdje je znao okupljati prilično ugledno društvo. Bio je u izvrsnim odnosima s vrhom talijanske vojske i istaknutim pojedincima iz civilne vlasti, često mu je dolazio kardinal Silvio Oddi, a njegovao je pozanstvo s diplomatima iz Hrvatske, kao što je, primjerice, Budimir Lončar. Unatoč takvom visokoprofilnom životu, oni koji ga poznavali tvrde da je Duca živio asketski, da je jeo kao siromah i nosio istu odjeću sve dok se na njemu nije raspala te da na sebe i svoje potrebe nije trošio ništa. Sve je bilo namijenjeno Crkvi.
A to “sve” bilo je uistinu mnogo.
Čak 9,5 milijuna kuna dao je za obnovu zadarske crkve Sv. Dimitrija, koja je propadala desetljećima, od razaranja u Drugom svjetskom ratu i koja je danas kapela Zadarskog sveučilišta. Na račun te donacije i zbog “velikog doprinosa sveučilišnoj zajednici”, godine 2004. Duca je primio počasni doktorat Zadarskog sveučilišta. Financirao je obnovu župne crkve Gospe Loretske u Arbanasima te crkve Gospe od Zdravlja (u kojoj je danas pokopan, uz kriptu Vicka Zmajevića, čovjeka zaslužnoga za dolazak Arbanasa na te prostore, i u kojoj se, navodno, molila Ducina majka svaki put kada bi sa svog Ugljana došla u Zadar). Donirao je novac za crkvu Sv. Ante Padovanskog u Smiljevcu, crkvu Sv. Marije na mjestu nekadašnje trošne kapele u Dračevcu, gdje je bio župnik 1942. godine, crkvu Kraljice Svete Krunice (Gospe od Ružarija) u Pridrazi, Sv. Jurja u Kruševu, Uznesenja Marijina u Dračevcu... Nije zapostavio ni Italiju, dao je sagraditi crkvu u Svetoj Rufini, u Civitavecchiji, i financirao je gradnju crkve Sv. Paole Frassinetti u Fiumicinu. Podrijetlom Arbanas, Šime Duca bio je povezan sa sunarodnjakinjom majkom Terezom te je na njezinu inicijativu platio ponovnu gradnju svetišta Gospe od Dobrog Savjeta u Skadru, razrušenog za vladavine Envera Hoxhe.
http://www.jutarnji.hr/optuzuju-ga-...a-firma-je-jedna-od-najvecih-u-zadru/1030709/
Hrvat šiptarskog porekla, najgora vrsta.
