Kako krscanska teologija predstavlja Boga?

Couleman

Primećen član
Banovan
Poruka
853
Pozdrav,

Kako krscanska teologija predstavlja Boga? Da li ga predstvalja po principu panteizma da je poistovjecen sa prirodom ili da je na Nebesima? Pobornici panteizma kazu da je Bog svuda oko nas i da je utjelotvoren u prirodu i ziva bica. Druga grupa smtra da je Bog bice koje je na Nebesima.

Kakvu vi tezu zastupate?
 
Pa, Hriscanstvo ne prihvata panteizam, vec smatra da je Bog entitet izolovan od prirode, koji ima svoj Um i definitvne planove, za razliku od Panteista koji smatraju da je Bog u stvari isto sto i Majka Priroda.

Ali, ne smatra ni da je Bog na Nebesima u bukvalnom smislu. Ako bismo to morali da definisemo, onda bismo rekli da je Bog, kao savrsen, istovremeno prisutan i u ovom svetu i u jednom drugom, "paralelnom", duhovnom. On je Tvorac svega vidljivog i nevidljivog, dakle oba "sveta" i bica iz oba sveta- kako biljaka, zivotinja i ljudi, tako i Andjela i svih drugih nevidljivih duhovnih bica.

Bog je jedan i nedeljiv, ali je svoj kontakt sa ljudima On ostvario na tri nacina- kroz Oca, to je onaj aspekt Bozije prirode koji covek nikada nije upoznao, ali koji slusa nase molitve i ucestvuje u nasim zivotima, zatim Bogocoveka, Hristosa, koji je istovremeno imao i ljudski i Bozanski aspekt, i kao takav je bio i Sin Boziji i Sin Coveciji, i preko Svetog Duha, to je onaj aspekt Bozije licnosti koji je komunicirao sa svima nama, a sa posebnima i direktno.
 
Hvala na odgovoru.

A kako komentarises Oce nas molitvu??

Oče naš,
koji jesi na nebesima,

Oče naš,
Koji si na nebesima


Mi muslimani vjerujemo da je Allah na Nebesima i da je iznad prijestolja. Tako da se mi mucimo da dokazemo nekim strujama u Islamu kao sto su Sufije koji imaju panteisticko misljenje da je Allah na Nebesima. Naime oni su to misljenje preuzeli iz Grcke filozofije. Mi muslimani vjerujemo da je Allah znanjem prisutan svuda. Kao sto mjesec prati putnika svuda gdje ide.
 
Poslednja izmena:
Hvala na odgovoru.

A kako komentarises Oce nas molitvu??

Oče naš,
koji jesi na nebesima,

Oče naš,
Koji si na nebesima


Mi muslimani vjerujemo da je Allah na Nebesima i da je iznad prijestolja. Tako da se mi mucimo da dokazemo nekim strujama u Islamu kao sto su Sufije koji imaju panteisticko misljenje da je Allah na Nebesima. Naime oni su to misljenje preuzeli iz Grcke filozofije. Mi muslimani vjerujemo da je Allah znanjem prisutan svuda. Kao sto mjesec prati putnika svuda gdje ide.

Nema na cemu.

U Oce Nas, "Nebesa" su vise metaforican nego bukvalan pojam. Misli se na Raj, ili Carstvo Bozije.

Inace, Hriscanstvo se slaze sa Islamom po pitanju sveprisustva Boga- on jeste znanjem uvek prisutan, zna sve sto se dogadja na svetu i uvek je uz nas, ali ne po principu da je u Prirodi kao sto Panteisti veruju.
 
Pozdrav,

Kako krscanska teologija predstavlja Boga? Da li ga predstvalja po principu panteizma da je poistovjecen sa prirodom ili da je na Nebesima? Pobornici panteizma kazu da je Bog svuda oko nas i da je utjelotvoren u prirodu i ziva bica. Druga grupa smtra da je Bog bice koje je na Nebesima.

Kakvu vi tezu zastupate?

сви који раде на себи имају искуство које покушавају да пренесу.
хришћанство је засновано на обожењу, човек досегне божанско (небеса) и ствара.
...тиховање и молитва су пут и начин...
 
Pozdrav,

Kako krscanska teologija predstavlja Boga? Da li ga predstvalja po principu panteizma da je poistovjecen sa prirodom ili da je na Nebesima? Pobornici panteizma kazu da je Bog svuda oko nas i da je utjelotvoren u prirodu i ziva bica. Druga grupa smtra da je Bog bice koje je na Nebesima.

Kakvu vi tezu zastupate?
Biblija zastupa tezu Trojstva, gde su obe mogućnosti obuhvaćene.
 
Pa, Hriscanstvo ne prihvata panteizam, vec smatra da je Bog entitet izolovan od prirode, koji ima svoj Um i definitvne planove, za razliku od Panteista koji smatraju da je Bog u stvari isto sto i Majka Priroda.

Ali, ne smatra ni da je Bog na Nebesima u bukvalnom smislu. Ako bismo to morali da definisemo, onda bismo rekli da je Bog, kao savrsen, istovremeno prisutan i u ovom svetu i u jednom drugom, "paralelnom", duhovnom. On je Tvorac svega vidljivog i nevidljivog, dakle oba "sveta" i bica iz oba sveta- kako biljaka, zivotinja i ljudi, tako i Andjela i svih drugih nevidljivih duhovnih bica.

Bog je jedan i nedeljiv, ali je svoj kontakt sa ljudima On ostvario na tri nacina- kroz Oca, to je onaj aspekt Bozije prirode koji covek nikada nije upoznao, ali koji slusa nase molitve i ucestvuje u nasim zivotima, zatim Bogocoveka, Hristosa, koji je istovremeno imao i ljudski i Bozanski aspekt, i kao takav je bio i Sin Boziji i Sin Coveciji, i preko Svetog Duha, to je onaj aspekt Bozije licnosti koji je komunicirao sa svima nama, a sa posebnima i direktno.
ako kažemo da je bog otac, a osnovna funkcija oca je da stvara život, novi život, onda bi mogli reći da je bog otac ustvari sam život. dakle, bog se ispoljava u obliku života. bog je život.
isus je drugi aspekt boga, dakle, čovek koji je podložan umiranju. sam čin njegovog umiranja je bio tako fascinantan da je postao predmet obožavanja. i dan danas se krst, dakle predmet njegove smrti, nosi kao dokaz vere u boga. dakle, isus kao čovek - bog se ispoljava u obliku smrti. bog je smrt.
treći aspekt boga je duh. to je ona nevidljiva sila koja učestvuje u svemu i sve to povezuje u jednu celinu. duh učestvuje u kreiranju života, ali nije i sam kreator. on je prisutan i u samom činu umiranja, ali nije i sama smrt. on povezuje boga oca, koji je život, sa bogom sinom, koji je smrt. duh je ustvari ljubav. dakle, bog kao duh sveti se ispoljava kao ljubav. bog je ljubav.
dakle, ako kažemo bog je jedno koje se ispoljava u tri aspekta: otac, sin i duh sveti, onda možemo reći da je život, smrt i ljubav, ustvari, jedno.
edit: i kad isus na samrti kaže "oče što me napusti", on ustvari kaže "živote što me napusti", ali tu se našla ljubav koja je spojila oca i sina i isus je ponovo rođen u činu uskrsnuća.
 
Poslednja izmena:
ako kažemo da je bog otac, a osnovna funkcija oca je da stvara život, novi život, onda bi mogli reći da je bog otac ustvari sam život. dakle, bog se ispoljava u obliku života. bog je život.
isus je drugi aspekt boga, dakle, čovek koji je podložan umiranju. sam čin njegovog umiranja je bio tako fascinantan da je postao predmet obožavanja. i dan danas se krst, dakle predmet njegove smrti, nosi kao dokaz vere u boga. dakle, isus kao čovek - bog se ispoljava u obliku smrti. bog je smrt.
treći aspekt boga je duh. to je ona nevidljiva sila koja učestvuje u svemu i sve to povezuje u jednu celinu. duh učestvuje u kreiranju života, ali nije i sam kreator. on je prisutan i u samom činu umiranja, ali nije i sama smrt. on povezuje boga oca, koji je život, sa bogom sinom, koji je smrt. duh je ustvari ljubav. dakle, bog kao duh sveti se ispoljava kao ljubav. bog je ljubav.
dakle, ako kažemo bog je jedno koje se ispoljava u tri aspekta: otac, sin i duh sveti, onda možemo reći da je život, smrt i ljubav, ustvari, jedno.
edit: i kad isus na samrti kaže "oče što me napusti", on ustvari kaže "živote što me napusti", ali tu se našla ljubav koja je spojila oca i sina i isus je ponovo rođen u činu uskrsnuća.

настави, не прекидај, настави да тражиш...
 
настави, не прекидај, настави да тражиш...

golden iris će svakako razumeti da sveto trojstvo, ustvari, predstavlja manifestaciju tri sile (o tome smo jednom razgovarali):
aktivne (život ili bog otac)
pasivne (smrt ili bog sin)
neutralne (ljubav ili sveti duh)
u aktivnoj sili, odnosno životu, dominantan je strah. strah od smrti je od svih ostalih strahova najdominantniji. međutim, ljudi se nikad ne upitaju: šta je to čega se plaše, šta je sadržaj života koji će izgubiti smrću? da li je gubitak tog sadržaja vredan straha?
znači, čovek se ne plaši smrti nego gubitka sadržaja koji nam daje život bez obzira kakav taj sadržaj bio. a sadržaj je uvek povezan sa egom, sa našim lažnim "Ja" koji smo kreirali gradeći našu ličnost. dakle, šta mi to zaista gubimo; znanje koje se ispoljava kao lično iskustvo, materijalne stvari za koje smo se vezali (kuća, auto, račun u banci, TV, kompjuter...), porodicu, prijatelje, ali isto tako i negativne strane života kao: patnja, bol, ljubomora, sujeta, gordost itd. kao što vidimo za sve ove stvari u životu mi smo se čvrsto vezali i pored fizičkog tela, jedino što gubim smrću je ta vezanost, gubimo naš ego za koje su se ove stvari vezale.
dakle, smrt nam donosi kompletno pražnjenje sadržaja naše svesti. sa smrću nestaje i strah, koji je deo našeg "Ja", i svi problemi koje nam strah donosi.
e sad, da li mi možemo svesno umreti kako bi upotpunosti shvatili šta je to smrt?
o tome ću kasnije nastaviti, kad dođem kući...
 
Tako da se mi mucimo da dokazemo nekim strujama u Islamu kao sto su Sufije koji imaju panteisticko misljenje da je Allah na Nebesima. Naime oni su to misljenje preuzeli iz Grcke filozofije. Mi muslimani vjerujemo da je Allah znanjem prisutan svuda. Kao sto mjesec prati putnika svuda gdje ide.
Osim kad putnik napušta sunčev sistem, što nije nemoguće. Nebesa kao pojam ilustruju viziju istorijskog čoveka ograničenu nebom, on dalje nije mogao, niti je dalje video - stoga su nebesa toliko čest religijski simbol.

...тиховање и молитва су пут и начин...
Naročito tihovanje u krošnji bambusa. Provereno daje najbolje rezultate.
edit: i kad isus na samrti kaže "oče što me napusti", on ustvari kaže "živote što me napusti", ali tu se našla ljubav koja je spojila oca i sina i isus je ponovo rođen u činu uskrsnuća.
Ne kaže "živote što me napusti" nego kaže "Bože, Bože, što me napusti!" To je krik očaja, a ne ljubavi... da je mislio "život", rekao bi "život", a ne bi rekao "Bog". Mrzim to šizofrenično ispravljanje očiglednih Biblijskih nelogičnosti da bi Biblija zvučala iole logično, kada ona to nije.

Uostalom, zašto bi Matej i Luka ispravljali Markovu "grešku" navodeći druge "poslednje reči".... :kafa:
 
golden iris će svakako razumeti da sveto trojstvo, ustvari, predstavlja manifestaciju tri sile (o tome smo jednom razgovarali):
aktivne (život ili bog otac)
pasivne (smrt ili bog sin)
neutralne (ljubav ili sveti duh)
u aktivnoj sili, odnosno životu, dominantan je strah. strah od smrti je od svih ostalih strahova najdominantniji. međutim, ljudi se nikad ne upitaju: šta je to čega se plaše, šta je sadržaj života koji će izgubiti smrću? da li je gubitak tog sadržaja vredan straha?
znači, čovek se ne plaši smrti nego gubitka sadržaja koji nam daje život bez obzira kakav taj sadržaj bio. a sadržaj je uvek povezan sa egom, sa našim lažnim "Ja" koji smo kreirali gradeći našu ličnost. dakle, šta mi to zaista gubimo; znanje koje se ispoljava kao lično iskustvo, materijalne stvari za koje smo se vezali (kuća, auto, račun u banci, TV, kompjuter...), porodicu, prijatelje, ali isto tako i negativne strane života kao: patnja, bol, ljubomora, sujeta, gordost itd. kao što vidimo za sve ove stvari u životu mi smo se čvrsto vezali i pored fizičkog tela, jedino što gubim smrću je ta vezanost, gubimo naš ego za koje su se ove stvari vezale.
dakle, smrt nam donosi kompletno pražnjenje sadržaja naše svesti. sa smrću nestaje i strah, koji je deo našeg "Ja", i svi problemi koje nam strah donosi.
e sad, da li mi možemo svesno umreti kako bi upotpunosti shvatili šta je to smrt?
o tome ću kasnije nastaviti, kad dođem kući...

тиховање (ни)је (н)и сан (н)и смрт.
 
Ne kaže "živote što me napusti" nego kaže "Bože, Bože, što me napusti!" To je krik očaja, a ne ljubavi... da je mislio "život", rekao bi "život", a ne bi rekao "Bog". Mrzim to šizofrenično ispravljanje očiglednih Biblijskih nelogičnosti da bi Biblija zvučala iole logično, kada ona to nije.

Uostalom, zašto bi Matej i Luka ispravljali Markovu "grešku" navodeći druge "poslednje reči".... :kafa:
da je pisalo "živote što me napusti", pisac bi jasno naglasio o čemu je reč i to bi bilo jasno i najtupavijem čoveku.
kad ti neko nešto jasno napiše ili objasni, nemaš nikakvu potrebu da o tome razmišljaš. sve je jasno, čak i ponekom šizofreničaru.
međutim, kada ti priču uvije u metaforu on te tera da o toj priči razmišljaš i sam dođeš do zaključka.
pokušaj i ti sizife, nije teško, samo promeni pristup samoj priči. :kafa:
 
međutim, kada ti priču uvije u metaforu on te tera da o toj priči razmišljaš i sam dođeš do zaključka.
Metafore su problem... da nije metafora, smejali bi smo se toj knjizi danas, ali barem ne bi bilo hiljadu frakcija hrišćanstva. Ko je pozvan da odluči šta je metafora a šta nije?

Naravno, Crkva je, iako brzinom puža, morala da prihvata naučne istine i da uvodi metafore. Svakim danom je sve više metafora, a sve manje istine, a nekad nije bilo tako. Danas se metaforama objašnjavaju i faktualne greške, očigledna nepravednost, čudne i u najmanju ruku upitne odluke tog bilbijskog boga, i starog i novog. Zašto se jevanđelisti razilaze po pitanju čuvenih poslednjih "reči na krstu"? Da li je i to neka metafora da svako vidi ono što hoće da vidi?
 
Metafore su problem... da nije metafora, smejali bi smo se toj knjizi danas, ali barem ne bi bilo hiljadu frakcija hrišćanstva. Ko je pozvan da odluči šta je metafora a šta nije?

Naravno, Crkva je, iako brzinom puža, morala da prihvata naučne istine i da uvodi metafore. Svakim danom je sve više metafora, a sve manje istine, a nekad nije bilo tako. Danas se metaforama objašnjavaju i faktualne greške, očigledna nepravednost, čudne i u najmanju ruku upitne odluke tog bilbijskog boga, i starog i novog. Zašto se jevanđelisti razilaze po pitanju čuvenih poslednjih "reči na krstu"? Da li je i to neka metafora da svako vidi ono što hoće da vidi?
nisu metafore problem, problem leži u ljudima koji nisu svesni da je u pitanju metafora.
to se posebno odnosi na ljude koji kažu: "Svakim danom je sve više metafora, a sve manje istine..."
kako možeš znati da ta metafora nije istina?
da bi to tvrdio, morao bi znati šta je istina. dakle, sizife, šta je to istina?
 
Pozdrav,

Kako krscanska teologija predstavlja Boga? Da li ga predstvalja po principu panteizma da je poistovjecen sa prirodom ili da je na Nebesima? Pobornici panteizma kazu da je Bog svuda oko nas i da je utjelotvoren u prirodu i ziva bica. Druga grupa smtra da je Bog bice koje je na Nebesima.

Kakvu vi tezu zastupate?

Pa pre svega,hriscanstvo je zajedno sa judaizmom i islamom avramska religija,pa verovatno su prema tome slicna razmisljanja.Razlika je oko shvatanja ko je Isus Hrist,a to mnogo menja,odnosno ispunjuje,kako je rekao Isus.Niko ko je pravi hriscanin ti nece reci da je Bog bice.Treba imati u vidu to da Bog nije materijalan,iako ovo kod coveka izaziva sliku da je Bog u vidu neceg materijalnog ali nevidljivog.Bog nikako ne moze biti izolovan od prirode,ali i uprkos tome sto je nematerijalan,Bog se nalazi u prirodi ali i u coveku,koji je stvoren prema Bozijem liku.Bog se moze upoznati kroz coveka,i nemoguce je da neko voli vise Boga od coveka,odnosno da sluzi Bogu,a da ne voli nikog.Zato je Isus rekao:"Pre nego sto odete na zrvenik da prinesete zrtvu Bogu,idite pa se prvo sa bratom vasim pomirite,e onda se vratite i prinesite zrtvu sa mirom".Isus je takodje rekao nesto sto se moze odnositi i na Boga:"Jer zaista vam kazem,doci ce vreme kada ce vam mnogi govoriti:Gle eno ga Carstvo nebesko gore na nebu,ili u moru ili na zemlji,ali neojte ih slusati,jer Carstvo Nebesko je u vama!"
Pojam nebesa se mogu shvatati na razlicite nacine,ali neki primeri iz Biblije nam govore nesto vise o tome,kao npr:Ilija je vaznet kolicima na nebo,Isus je vaznet na nebo....itd itd Ali to da je Bog izolovan od sveta se ne moze uzimati za ozbiljno,jer Isus je rekao:"Ko je video mene,video je i Oca".Za Svetog Duha se kaze da je sveprisutan,npr.
 
Vidim vodi se polemika i oko Isusovih zadnjih reci:"Boze moj,Boze moj,zasto si me napustio".
Ove reci je napisao Car David,jos 1000 godina pre Isusa.
Sto se ove teme tice,veoma je teska,bar za mene,nju sam namanje razumeo.Ali razumeo sam nesto.Profesor mi je objasnjavao ovo i rekao je da je Isus to rekao zato sto Bog smrt ne okusa,jer je iznad nje,i sam Isus je rekao:"Ja sam Put,Istina i Zivot.A znamo da je Isus bogocovek,da je imao ljudsku prirodu.Covek je mogao da umre Bog nije.To je neko moje shvatanje,a mozda sam i pogresio.
 
Vidim vodi se polemika i oko Isusovih zadnjih reci:"Boze moj,Boze moj,zasto si me napustio".
Ove reci je napisao Car David,jos 1000 godina pre Isusa.
Sto se ove teme tice,veoma je teska,bar za mene,nju sam namanje razumeo.Ali razumeo sam nesto.Profesor mi je objasnjavao ovo i rekao je da je Isus to rekao zato sto Bog smrt ne okusa,jer je iznad nje,i sam Isus je rekao:"Ja sam Put,Istina i Zivot.A znamo da je Isus bogocovek,da je imao ljudsku prirodu.Covek je mogao da umre Bog nije.To je neko moje shvatanje,a mozda sam i pogresio.
kada je isus rekao da je on put, istina i život, da li to znači da niko drugi nije to isto?
razmisli, da li si i ti, recimo, put, istina i život...nemoj da to pitaš veroučitelja ili sveštenika jer oni mogu da govore za sebe, u svoje ime, a ne i za tebe.
ustvari, ako prihvatiš odgovore autoriteta, onda ti nikako ne možeš biti put i istina, a život ti već jesi jer ne možeš deliti sebe i život.
 
kada je isus rekao da je on put, istina i život, da li to znači da niko drugi nije to isto?
razmisli, da li si i ti, recimo, put, istina i život...nemoj da to pitaš veroučitelja ili sveštenika jer oni mogu da govore za sebe, u svoje ime, a ne i za tebe.
ustvari, ako prihvatiš odgovore autoriteta, onda ti nikako ne možeš biti put i istina, a život ti već jesi jer ne možeš deliti sebe i život.

а шта раде они који се позивају на вики, на дипломе, на изрекламирана имена?
беже од сидарте, исуса, себе...
одбијају буду, христоса, савршеног...
 
а шта раде они који се позивају на вики, на дипломе, на изрекламирана имена?
беже од сидарте, исуса, себе...
одбијају буду, христоса, савршеног...
kada sam rekao autoritete, mislio sam na autoritete koji se bave tvojim psihološkim bićem, a ne autoritete na tehničkom polju.
ako ne znam kojim putem treba da idem da bi stigao do nekog grada ili sela, prihvatit ću savet nekoga ko to zna, ali ako mi neko kaže šta i kako treba da mislim to nikako ne mogu da prihvatim.
put o kome isus govori je individualan i svako ima svoj put jer istražuje svoja unutrašnja psihološka stanja.
to je i buda govorio. on ti samo može ukazati na osnovne tačke koje trebaš da istražiš, a sve ostalo dolazi uvidom koje si stekao svojim istraživanjem.
taj uvid vodi u otkrivanje istine, a ne autoritet koji ti kaže: ovo je istina!
 
kada sam rekao autoritete, mislio sam na autoritete koji se bave tvojim psihološkim bićem, a ne autoritete na tehničkom polju.
ako ne znam kojim putem treba da idem da bi stigao do nekog grada ili sela, prihvatit ću savet nekoga ko to zna, ali ako mi neko kaže šta i kako treba da mislim to nikako ne mogu da prihvatim.
put o kome isus govori je individualan i svako ima svoj put jer istražuje svoja unutrašnja psihološka stanja.
to je i buda govorio. on ti samo može ukazati na osnovne tačke koje trebaš da istražiš, a sve ostalo dolazi uvidom koje si stekao svojim istraživanjem.
taj uvid vodi u otkrivanje istine, a ne autoritet koji ti kaže: ovo je istina!

како знаш да баш тај зна пут?
ако знаш није ти потребно да питаш, пошто не знаш верујеш на основу искуства.
оно те довело да не знаш и мораш да питаш...
 
како знаш да баш тај зна пут?
ако знаш није ти потребно да питаш, пошто не знаш верујеш на основу искуства.
оно те довело да не знаш и мораш да питаш...
ne znaš, ali ako mu ne poveruješ tada ćeš ostati zakopan u mestu ili ćeš odlutati ko zna gde.
uostalom, saznaćeš čim vidiš prvu smernicu na putu. :lol:
 

Back
Top