KAKO SU HRVATI PROTJERANI IZ VOJVODINE BOLJI ZIVOT PRONASLI U HRVATSKOJ
Hrtkovci u Slavoniji
Godina 1992. bila je prijelomna za Kulu: za samo 19 dana, od 10. do 29. lipnja, u selo su, nakon sto su protjerani, dosli Hrvati iz Hrtkovaca. Sezdeset je obitelji (130 ljudi) svoja uredjena imanja zamijenilo za kuce i okucnice kulskih Srba
Selo Kula lezi u nepreglednoj slavonskoj ravnici, udaljeno pet kilometara od Kutine, a dvadeset od Pozege. Prije Drugog svjetskog rata to su mjesto naseljavali Nijemci, no kad su oni nakon rata protjerani, u njihove su kuce doseljeni Srbi. O negdasnjoj prisutnosti Nijemaca jos svjedoci kriz sto su ga na ulazu u selo postavili tadasnji stanovnici Jakobsdorfa (tadasnje ime sela). Kako je srpsko stanovnistvo bilo uglavnom ateisticko, u selu nema pravoslavne crkve, no u sredistu je tzv. zadruzno-seoski dom, ruzan spomenik socijalistickog nacina gradnje.
Godina dolaska: 1992.
Godina 1992. bila je prijelomna za Kulu: za samo 19 dana, od 10. do 29. lipnja, u selo su, nakon sto su protjerani, dosli Hrvati iz Hrtkovaca. Sezdeset obitelji, odnosno 130 ljudi, zamijenilo je svoja uredjena imanja za kuce i okucnice kulskih Srba.
-Ne treba ni govoriti kako smo dali vise, a dobili manje - kazu danasnji stanovnici sela Kula. - To ste vec mnogo puta culi. Dovoljno je pogledati fasade kuca, gospodarske objekte, ulicnu rasvjetu, groblje - i sve ce vam biti jasno.
Naime, nakon dolaska vrijedni su Hrtkovcani kuce obnovili, sagradili gospodarske objekte, uredili okucnice i na svoja dva-tri hektara posijali lubenice, inace, simbol Hrtkovaca. Osim lubenica, bave se i povrtlarstvom.
Kod uzgoja lubenica, medjutim, problem je to sto se to voce moze sijati samo jednu godinu na istoj zemlji. Nakon toga razdoblja zemlja se mora odmarati tri godine. Stoga zemljoradnici iz Kule vec nekoliko godina pisu zamolbe kombinatu “Kutjevo” da im se da zemljiste u zakup ili otkup. Medjutim, odgovora za sada jos nema.
Tako je bilo i s postavljanjem ulicne rasvjete pa su seljani sami platili osvjetljavanje sela. Sada zele sagraditi novi dom kulture i zupnu crkvu Petra i Pavla. Za sada imaju samo staro crkveno zvono, na drvenom zvoniku ispred zgrade doma koji je u gradnji. Crkvu planiraju sagraditi na tratini u sredistu sela, a zemljiste su otkupili bas u tu svrhu. Prije nekoliko dana odabrali su gradjevinsko poduzece koje ce crkvu graditi. Kamen temeljac buduce crkve Petra i Pavla posvetio je Sveti Otac prigodom svecanosti u Mariji Bistrici. Pitali smo tko ce financirati gradnju crkve, koja mora biti sagradjena prema strogim pravilima o gradnji takvih objekata i cija ce gradnja stajati oko 400.000 maraka.
-Financirat cemo je mi, ali i Hrtkovcani iz cijeloga svijeta. Vec smo otvorili racune na koje stizu uplate, a sve nadzire Crkveni odbor, u kome je i nas kapelan Mario Sanic. Ali, nismo zaboravili ni Nikolu Kraljevica, naseg velecasnog iz Hrtkovca, koji je i dan-danas u Hrtkovcima s nasim narodom. On je, naime, pocasni clan tog odbora.
Hrtkovci se ne mogu zaboraviti
Velecasni Sanic pojasnjava da ce crkva biti mjesto okupljanja vjernika iz sedam okolnih sela te da nekadasnji Hrtkovcani rado prihvacaju tu cinjenicu. Drago im je ako netko nesto da za gradnju crkve, no oni su odlucili sami podici crkvu. Tako ce pocetkom studenoga biti postavljen kamen temeljac crkve Petra i Pavla u Kuli.
Kucanice su pak ispricale kako su, kad su vidjele gdje su to stigle, danima plakale nad onim sto su zatekle: zapustene kuce, dotrajale instalacije, dvorista bez cvijeca, selo bez ljepote.
-Pitam svog muza: - prica gospodja Lucija Tkalac - Gdje si me to doveo, da moram sparhtlom skidati prljavstinu! Ali, malo-pomalo, sve smo ocistili. Ipak nikako ne mogu zaboraviti Hrtkovce! I moze se ovo selo zvati kako god hocete, mi pokusavamo od njega stvoriti svoje Hrtkovce!
Gospodja Seka Stefanac pokazala nam je novo katolicko groblje, gdje su joj pokopani suprug, sestra i brat, sve troje umrli u istoj godini. Ona sada zivi sama, bavi se povrtlarstvom i svojom najvecom ljubavi, uzgojem cvijeca. Kaze da joj je zao sto nismo dosli ljetos, kada je cvijece najljepse i u punom cvatu.
Mladi ljudi, pak, imaju druge probleme:
-Nas je problem sto je Kula mjesto izvan zbivanja, sto u njoj postoji tek cetverogodisnja osnovna skola, a znate da smo mi u Hrtkovcima neposredno pred rat poceli graditi srednjoskolski centar. Nadamo se da ce drustveni zivot u selu zazivjeti kada se sagrade crkva i dom, inace ce mladi ljudi poceti odlaziti u mjesta u kojima ima vise sadrzaja.
No, dobro je sto su stariji shvatili da sadrzaje moraju stvoriti sami.
