Dovoljni sami sebi

Kakvi su ljudi koji su dovoljni sami sebi, jesu li oni nezavisni i jaki, ili su jednostavno samozivi, sebicini, bolestni, ne znam ni pravi izraz, kako bi to nazvao.
Rekose mi da sam dovoljan samom sebi, samo zato sto se ne stresiram oko nekih problema, i sto gledam neke probleme iz svoje perspektive (sto se moze reci da je malo sebicno).

Ko su ti ljudi koji su dovoljini samom sebi, jeste li dovoljni samom sebi, kako neko postaje dovoljan samom sebi?
Sta je u pitanju, prenaglasena introvertnost, asocijalnost, poremecaji?
U pitanju je pogrešna procena nekoga ko je to rekao.
Dobro je biti svestan sebe, jer tada možemo biti svesni i drugih.
Samodovoljni? Izlizana fora...Lepe je oni koji nemaju pametniju i konstruktivniju kritiku. Jer to je nedokazana tvrdnja.;)
 
...nesposobni da sebe podele sa drugom osobom...svoje snove,zelje, mogucnosti...a sve zato jer su narcisoidni i egomanijaci...povazdan se brinu samo o sebi i zarad sebe...jer niko ne brine toliko o sebi kao oni koji nemaju o kome drugom da brinu...D.Radovic
 
Ako tamo nadje neizmernu lepotu...npr. Ili neko spozna Boga, ili ....neću da kažem ipak ;)

pre bih rekao da će tamo naći opšti nered i haos, a to je i najveći razlog zašto ljudi izbegavaju da pogledaju u sebe.
treba se suočiti sa tim neredom, a ljudi bi radije da to izbegnu...pa zbrišu ko koto, na primer. :lol:
problem je što nered ne može pobeći, on ostaje.
 
pre bih rekao da će tamo naći opšti nered i haos, a to je i najveći razlog zašto ljudi izbegavaju da pogledaju u sebe.
treba se suočiti sa tim neredom, a ljudi bi radije da to izbegnu...pa zbrišu ko koto, na primer. :lol:
problem je što nered ne može pobeći, on ostaje.

Nered se mora dovesti u nekakav red, pre ili kasnije...Od sakrivanja stvari pod tepih nema koristi, a i nemoguće je pobeći od sebe. Savršen čovek ne postoji ali čist čovek koji ne igra psiho igrice - svakako postoji ( ili barem može da se potrudi da takav postane). Tu nema mesta strahu i bežanju... i ostalom spletkarenju.
 
Nered se mora dovesti u nekakav red, pre ili kasnije...Od sakrivanja stvari pod tepih nema koristi, a i nemoguće je pobeći od sebe. Savršen čovek ne postoji ali čist čovek koji ne igra psiho igrice - svakako postoji ( ili barem može da se potrudi da takav postane). Tu nema mesta strahu i bežanju... i ostalom spletkarenju.

a kako ti konkretno dovodiš nered u red...recimo, dobiješ nepovoljan izveštaj iz banke koji ti napravi popriličan nered u umu.
misli nekontrolisano divljaju, a emocije buktaju sa svakim daljnim razmišljanjem o tome.
kako ti u toj situaciji stvaraš red u svom umu?
možeš uzeti i bilo koji drugi primer iz svakodnevnog života koji ti stvara nered.
 
Naši koraci iz prošlosti odjekuju u sadašnjosti i budućnosti, ako znam da sam negde napravila pogrešan korak pokušam da se vratim na to mesto i ispravim stvar, naravno, ako je moguće. Oprostim sebi ako je nemoguće. Enocije su tu, ne ignorišem ih, "sortiram ih" svaku u svoju ladicu. Ako je nemoguće uticati na splet okolnosti ili razmrziti klupko, ignorišem sve - čemu da doživim i nervni slom ako sam već doživela (nedajbože) finansijski krah ili kraj veze) to bi bilo isto kao kada bih besnela zbog toga što nisam loto dobitnik, recimo.
 
Naši koraci iz prošlosti odjekuju u sadašnjosti i budućnosti, ako znam da sam negde napravila pogrešan korak pokušam da se vratim na to mesto i ispravim stvar, naravno, ako je moguće. Oprostim sebi ako je nemoguće. Enocije su tu, ne ignorišem ih, "sortiram ih" svaku u svoju ladicu. Ako je nemoguće uticati na splet okolnosti ili razmrziti klupko, ignorišem sve - čemu da doživim i nervni slom ako sam već doživela (nedajbože) finansijski krah ili kraj veze) to bi bilo isto kao kada bih besnela zbog toga što nisam loto dobitnik, recimo.
donekle se slažem sa ovakvim rešenjem, mada mislim da su ovakva rešenja privremena jer čovek mora duboko zaroniti u sebe da bi našao sam koren nereda.
a kada shvati šta je sam izvor nereda, tek onda može krenuti i sa posmatranjem nereda. a izvor nereda je uvek ono čovekovo "Ja" ili "moje". nered nastaje jer se to "Ja" indentifikuje sa problemom i oseća se ugroženo. kada shvatiš da je to naše "Ja" uvek uzrok nereda nastojat ćeš da to "Ja" na neki način izoluješ od problema. dakle, da problem posmatraš bez identifikovanja sa njim. međutim tu nastaje veliki problem, jer kako odvojiti posmatrača od posmatranog u trenutku kada on posmatra sebe. da li je moguće posmatrati bez tog "Ja" kao posmatrača, posmatrati kao svedok, potpuno neutralan u trenutku posmatranja.
ako to uspemo, problem odjednom postaje nebitan, sva važnost, koju smo mu dodelili identifikujuči se sa njim, nestane. problem odjednom više i nije problem jer mu više ne dajemo tu vrednost, nego postaje normalna stvar kao i svaka druga u životu i tako se prema njoj i postavljamo.
znači, "Ja" stvara nered, a odsusvo "Ja", odnosno svedok u posmatranju unosi red.
 
Naši koraci iz prošlosti odjekuju u sadašnjosti i budućnosti, ako znam da sam negde napravila pogrešan korak pokušam da se vratim na to mesto i ispravim stvar, naravno, ako je moguće. Oprostim sebi ako je nemoguće. Enocije su tu, ne ignorišem ih, "sortiram ih" svaku u svoju ladicu. Ako je nemoguće uticati na splet okolnosti ili razmrziti klupko, ignorišem sve - čemu da doživim i nervni slom ako sam već doživela (nedajbože) finansijski krah ili kraj veze) to bi bilo isto kao kada bih besnela zbog toga što nisam loto dobitnik, recimo.
Zmaš ti kući doći! :cmok:
 
Sve u svemu, introvertni ljudi su vrlo retki danas.
Мада би требало узети у обзир да их због такве природе није лако ни срести. У историји је било интересантних ликова као што је рецимо Исак Њутн, али интровертност му није сметала да има динамичан живот.
 
Poslednja izmena:
Tina, odlican je test, resila sam ga i ispalo mi je ambiciozni mislilac

ekstravertna, teoretska, racionalna, isplanirana - sve tacno. Doduse nisu bas svi odgovori za koju sam se grupu opredelila sasvim tacni, ali vise od 85% jesu, tako da sam tom logikom resavala test.
Испаде ми да сам неки идеалиста, добро није надреалиста. :D
 
donekle se slažem sa ovakvim rešenjem, mada mislim da su ovakva rešenja privremena jer čovek mora duboko zaroniti u sebe da bi našao sam koren nereda.
a kada shvati šta je sam izvor nereda, tek onda može krenuti i sa posmatranjem nereda. a izvor nereda je uvek ono čovekovo "Ja" ili "moje". nered nastaje jer se to "Ja" indentifikuje sa problemom i oseća se ugroženo. kada shvatiš da je to naše "Ja" uvek uzrok nereda nastojat ćeš da to "Ja" na neki način izoluješ od problema. dakle, da problem posmatraš bez identifikovanja sa njim. međutim tu nastaje veliki problem, jer kako odvojiti posmatrača od posmatranog u trenutku kada on posmatra sebe. da li je moguće posmatrati bez tog "Ja" kao posmatrača, posmatrati kao svedok, potpuno neutralan u trenutku posmatranja.
ako to uspemo, problem odjednom postaje nebitan, sva važnost, koju smo mu dodelili identifikujuči se sa njim, nestane. problem odjednom više i nije problem jer mu više ne dajemo tu vrednost, nego postaje normalna stvar kao i svaka druga u životu i tako se prema njoj i postavljamo.
znači, "Ja" stvara nered, a odsusvo "Ja", odnosno svedok u posmatranju unosi red.

Moguće je, delo i autor nisu isto tako da o svojim delima i dešavanjima u sebi mogu prilično realno da sudim. Kada odlučim da učinim ono što je ispravno, a ne ono što okolina očekuje ne zavisim od "tudje hrane" ega. Ljubav prema sebi i ego obrnuto su proporcijalni - kad jedno raste, drugo se smanjuje.
 
Niko nije dovoljan sam sebi. Može se reći da su ljudi za koje mislimo da su dovoljni sami sebi,
ustvari samo naša proekcija o njima, ako se ne uklapaju u naš vrednosni sud.
Prvo, šta to znači: dovoljni sami sebi? Da li su to oni koji su usamljeni, otuđeni,
socijajno nedefinisani, ili su pak oni koji su nezajžljivi, pohlepni, večito gladni
za moći, novcem, slavom?
Zato, ja na ljude gledan drugačije. Tražim njihovo razumevanje, želim da im verujem,
Pokušavam da budem duhovno bogati od susreta, ali im nedam tako lako
mogućnost da ušetaju tako lako u moj svet.
Ako me neko posmatra sa strane, možda sam ja onda dovoljan sam sebi?
 
''Ljudi koji su dovoljni sami sebi'' su:

- Starije osobe iz susedstva (svi imamo jednu ili dve) koje uglavnom zive same posto nemaju potomstvo ili je isto otislo iz roditeljskog doma, a bracni drug/arica je upokojen/a. Doticna osoba vodi disciplinovan, takoreci vojnicki zivot. Ustaje rano, izvodi svoje rituale (kafa, rakijica, odlazak na pijacu, kucni poslovi), drzi kucu i dvoriste u besprekornom stanju. Iz nekog razloga kod suseda koji zive u zajednicama izazivaju podozrenje, smatraju se ekscentricima, osobenjacima i ugursuzima jer su u nekom trenutku opomenuli komsijsko dete da im se ne zalece u biciklom u kapiju ili mu oterali pseto.

- Osobe koje ne misle da je BLAM ako sami popiju kafu i prelistaju novine u basti nekog kafea, odu u bioskop ili, ne daj Boze, u klozet a da ispred vrata ne dezuraju makar tri drugarice.
Osim sto se priroda grubo poigrala sa njima i oduzela im nagon za stalnim kretanjem i bivstvovanjem u grupi, oni nisu radi da vode konverzaciju sa svakom osobom koja im se obrati i ljubomorno cuvaju svoju intimu. Socijalizuju se sa jednom do dve osobe, koje su kao po pravilu takodje nakrivo nasadjene.

- Osobe koje nisu nikada stupile u brak, imale potomstvo... Ljudi koji su vise-manje ziveli zivot na svoju ruku i odstupili od ustaljenih normi. To su onaj sto nema kuceta ni maceta, ili onaj sto se smucao po belom svetu, ili ona koja godinama ide sa ozenjenim covekom, ili ona sto se nije udala a silni prosci dolazili...
 

Back
Top