Zorica Ožanić
Početnik
- Poruka
- 5
Gledam moju unukicu i razmišljam....sve bi nešto htela da mi kaže ali se snebiva.Po izrazu lica bi kazala da je ponovo "zaratila" sa roditeljima.Uvek sam ganuta kad je vidim tužnu ili ljutu,ali pokušavam kroz priču da saznam razlog.Uvek kaže istinu vidjenu očima 12-godinšnje polutinejdžerke (za baku je još mala-velika),i pokušavam da shvatim i objasnim moje vidjenje.Trudim se da obazrivo očuvam autoritet roditelja a istovremeno i njoj da olakšam.Osećam ona voli da priča samnom iako joj kada je to potrebno stavim do znanja da li je njeno razmišljanje ispravno ili ne iz perspektive opošteprihvaćenih standarda vaspitanja...ali bolećivost nekad prevlada(samo kad su sitnice u pitanju) i onda baka zažmuri na jedno oko,pa to rade bake zar ne?