NIN-ova nagrada

Ja sam od dobitnika čitao:

1954. Dobrica Ćosić - "Koreni"
1966. Meša Selimović - "Derviš i smrt"
1972. Danilo Kiš - "Peščanik"
1976. Aleksandar Tišma - "Upotreba čoveka"
1984. Milorad Pavić - "Hazarski rečnik"

Iz ovog se vidi da nisam upućen u novija djela. Šta znam, moguće da je opao kvalitet, baš kao i u mnogim drugim društvenim sferama. Mada, s druge strane, djeluje mi nevjerovatno da od 100-ak prijavljenih djela ne valja ni jedno. Mora tu biti nekog kvaliteta, a da li ima politike, ne bih ulazio.
 
Ova nagrada je bitna, ne kao realan indikator kvaliteta, nego kao medijski instrument koji široj javnosti skreće pažnju na književnost.

Hoću da kažem, svaka reklama za čitanje je dobra.
 
Ne bih rekla da se održava u životu reda radi (upravo suprotno - stoji čvršće nego ikad, vrlo perfidno, ali ne previše kreativno zamaskirana u nekakav misk politikanstva i biznisa).
Htedoh reći, malo je zanemaren smisao prideva "književna" u njenom kontekstu. Da ne zalazimo previše u zakulisne radnje, evo prostog pokazatelja o njenom značaju: nagrađena knjiga je izdata u tiražu od 500 primeraka. U momentu kad je ušla u uži izbor (tj. od kad sam prvi put za nju čula), koštala je između 400 i 550 dinara, zavisno od mesta kupovine. Danas košta između 1000 i 1500 dinara, najavljeno je drugo izdanje, prevod na makedonski...(a prošlo je manje od nedelju dana od dodele).

Opcija da žiri donese odluku da niko ne zaslužuje nagradu takođe postoji (što to u praksi nije retkost).

Šta se i da li se nešto postiglo ovogodišnjim izborom - živi bili, pa videli.
 
Šta se i da li se nešto postiglo ovogodišnjim izborom - živi bili, pa videli.[/QUOTE]


Videće se da i u književnosti, kao i u svemu danas, partijska reč je odlučujuća. Valjda je na Vojvodinu iz nekih razloga došao red. Ko je čitao ovog dobitnika? U prvom kazivanju za novine više je pričao o supruzi i materijalnom stanju porodice nego o svom pisanju. I slao verbalne poruke tipa " velike misli mudrih "
Tolike ( da ne kažm baš sve ) nagrade su obezvređene, pa što ne bi bila i ova. Uostalom, nagrada prati rejting samog lista.
 
Ne treba zanemariti činjenicu da je u oblasti umjetnosti nemoguće uspostaviti bilo kakva egzaktna mjerila i da su ti ljudi koji sjede u žiriju vođeni (u najboljem slučaju) vlastitim ukusom, s kojim svaki čitalac ima puno pravo da se ne složi. Jedinu potvrdu da je neka knjiga zaslužila nagradu može dati vrijeme. Za, možda, trideset godina biće jasnije da li je ova Tišmina knjiga zaslužila nagradu.
Ja i dalje smatram da je književna nagrada, i to svaka, od NIN-ove do Nobelove, prije svega doprinos popularizaciji književnosti - jer se neko vrijeme po medijima dosta govori o knjigama i piscima, potom je nagrada uvijek dobrodošla finansijska podrška književniku, a tek na kraju, najmanje i najsumnjivije, zaslužena potvrda umjetničkog kvaliteta.

O Bernardijevoj sobi ne znam ništa. Samo me taj naslov podsjeća na roman Džejmsa Boldvina Đovanijeva soba. Ako neko zna nešto više o Tišminoj knjizi, cijenio bih ako bi se javio da kaže ima li to s tim neke veze.
 
Ne znam ništa o toj drugoj knjizi koju si spomenuo, na žalost.

Kod Tišme, Bernardijeva soba je, doslovno, soba u njegovom stanu opremljena nameštajem izvesnog dalmatinskog dizajnera Bernardija (kasnije se situacija ispostavlja nešto drugačijom). Gotovo da sam sigurna da je reč o aluziji (ne znam tačno gde je spojler granica, pa ću se ovde zaustaviti).

Svoje utiske o knjizi sam iznela (kako - tako) na drugoj temi ovog pf: http://forum.krstarica.com/showthre...i-šta-trenutno-čitate?p=20385774#post20385774
(izvinjavam se što ne znam da postavim link ka baš tom svom postu, evo ka strani)

Rado ću ih dopuniti u još nekom kontekstu koji te (ili bilo koga drugog) interesuje.
 
Ne znam ništa o toj drugoj knjizi koju si spomenuo, na žalost.

Kod Tišme, Bernardijeva soba je, doslovno, soba u njegovom stanu opremljena nameštajem izvesnog dalmatinskog dizajnera Bernardija (kasnije se situacija ispostavlja nešto drugačijom). Gotovo da sam sigurna da je reč o aluziji (ne znam tačno gde je spojler granica, pa ću se ovde zaustaviti).

Svoje utiske o knjizi sam iznela (kako - tako) na drugoj temi ovog pf: http://forum.krstarica.com/showthre...i-šta-trenutno-čitate?p=20385774#post20385774
(izvinjavam se što ne znam da postavim link ka baš tom svom postu, evo ka strani)

Rado ću ih dopuniti u još nekom kontekstu koji te (ili bilo koga drugog) interesuje.


Đovanijeva soba je gej ljubavna priča sa Amerikancima u Parizu. Znači, nema nikakve veze. Ipak, sličnost naslova je frapantna Đovanijeva soba - Bernardijeva soba. A ko zna da li je Tišma uopšte čitao Boldvina?
U svakom slučaju, Noro, hvala na pojašnjenju. Slabije pratim forum posljednjih dana, pa sam propustio šta si pisala na drugoj temi.
 
Sasvim nespretno i preslobodno nagađajući, mogla bih da kažem da je moguće da ima neke sličnosti: i Tišma se laća homoseksualnosti u više navrata, polu eksplicitno i mutno preko granice (moga) shvatanja.
Što se tiče stila i, uopšte, atmosfere u Bernardijevoj sobi sasvim solidan utisak može da se stekne na osnovu onog jednog odlomka ka kome link postavi neko na temi "Tipovanje na milionče..."

Rekoh već, ovakva, Tišmina književnost nije za moj senzibilitet, inteligenciju ili šta već. U toj meri da (na moju veliku žalost) moram da se uzdržim i od negativnih komentara. z:lol:

Svakako, volela bih da se javi još neko ko je čitao Bernardijevu sobu, ne bi li mi svojim utiscima pomogao da se, možda, primaknem poenti.
 
meni je pisac delovao vrlo simpatično ustvari.
Onako kao neki skroman i neprimetan, a opet mudar čovek.
Gledala sam ga na Dnevniku kad je dobio nagradu. Voditelj ga pitao zašto se on jedini nije odazvao da prokomentariše nominacije kad je otkriveno da je njegova knjiga u užem izboru i on je odgovorio mrtav ladan: nisa močekivao da ću uopšte biti u tom društvu a kamoli dobiti nagradu pa sam rešio da neprimetno šmugnem iz cele priče.
Da neprimetno šmugne iz Drugog dnevnika!!!! Miiica.

Samo prave veličine na taj način prihvataju slavu. Da je pobedio Bećković npr ili Basara, ko zna koliki bi politički govor održao u takvoj prilici da se pojavi na TV-u. Volim ja Famu o biciklistima, da se ne lažemo, ali mi je preterano eksponiranje pomalo degutantno. Mislim da nešto može da se nauči iz Tišminog ophođenja sa medijima i iz njegovog odnosa prema instant popularnosti koju je sada dobio. Ni mrvica sujete, prosto zapanjujuće!

Nisam čitala knjigu, prvi put čujem za Tišmu i navijala sam za Albaharija inače.
 
Hteo sam da kupim i pročitam al sam onda pročitao tekst koji bi kao trebalo da navede čitače da kupe tu knjigu i jedva sam se suzdržao da ne otrčim do wc-a i gurnem sebi dva prsta u grlo da se olakšam od proserravanja koje su tu izložili svakome da ga pročita :aha:

ček sad ću da nađem taj tekst pa ću ga prekopirati ovde...
 
"Roman koji je kantata raspričava se kao muzika - i na planu doživljaja! Reč je o prozno-poetskom melanžu, pripovesti i refleksijama, muzici i slikama, alhemijskim pretapanjima događaja, razmišljanja, boja i oblika, nameštaja, sobe, grada i okeana.

Naracija nije linearna, nego isprekidana, muzikalna, ponavljajuća, dijalektička; ne putanja, nego mnoštvo skretanja i susretanja. Novi roman Slobodana Tišme pojavljuje se kao netipična proza, kao pasivni otpor i rezignacija, kao remećenje klasične naracije (sistema u kojem živimo) i prepuštanje alhemiji zgušnjavanja doživljaja i događaja.

Slojevi radnje su slojevi zanosa koji želi da bude neprekidna afirmacija, dijalektička afirmacija, "Da ali Ne! Ne, ali Da! Uvek Da, ali sa zadrškom". Stoga je priča = doživljaj ovog romana ona kućica koju nosi svaki/a umetnik/ca. Bernardijeva soba je svačija vlastita soba, mesto subjekta koje je titranje praznine između talasa Okeana, soba koja nas prazni od nas samih"
 
Tišma djeluje kao neki ludi naučnik.[/B]


Ne, on je jedan pametan narcis i lenčuga. Ima 66 godina i ni dana radnog staža. Živi od mamine penzije i ženinog minimalca u propaloj firmi.
A šta je za svo to vreme napisao? Brdo kjiga, a?
E da mi je jedan koji će da radi i ispunjava sve moje prohteve, a ja da piskaram, i to bolje od njega- potpisujem.
 
Ne, on je jedan pametan narcis i lenčuga. Ima 66 godina i ni dana radnog staža. Živi od mamine penzije i ženinog minimalca u propaloj firmi.
A šta je za svo to vreme napisao? Brdo kjiga, a?
E da mi je jedan koji će da radi i ispunjava sve moje prohteve, a ja da piskaram, i to bolje od njega- potpisujem.

Vidiš, možda bi stvarno sjajno pisala. Ovde si uspela u samo tri linije teksta da preneseš kompletan duh i način razmišljanja palanke.
 
Vidiš, možda bi stvarno sjajno pisala. Ovde si uspela u samo tri linije teksta da preneseš kompletan duh i način razmišljanja palanke.

Ovo ću shvatiti kao kompliment s obzirom da ne živim u palanci, a svojim komentarom u četiri linije sam uspela da prenesem duh i način razmišljanja palanke.
By the way, lično poznajem čoveka i ceo komentar zasnovan na tom iskustvu.
 
Ne, on je jedan pametan narcis i lenčuga. Ima 66 godina i ni dana radnog staža. Živi od mamine penzije i ženinog minimalca u propaloj firmi.
A šta je za svo to vreme napisao? Brdo kjiga, a?
E da mi je jedan koji će da radi i ispunjava sve moje prohteve, a ja da piskaram, i to bolje od njega- potpisujem.

Ne znam ko je odgovoran što su takve informacije o Tišminom životu izbile u prvi plan (kao što ne znam ni da li su istinite, i ne mislim da su bitne). Pročitala sam negde da je bilo, čak, nekakve inicijative da vrati nagradu, pa se posle od toga odustalo jer je siromašan! Slična priča se provlačila oko Ćirjanićkinog imena prošle godine (za nju se, doduše, govorilo da nema para za autobusku kartu i zato ne mrda sa Dorćola, nego piše po čitav dan).
Zaista sumnjam da se iko od njih lično angažovao oko takve propagande na svoj račun, pa će pre biti da je to još jedan u nizu pokazatelja naše kulturološke sramote.

Što se plodnosti tiče - ima primera gotovo patološke skribomanije (Pekić, na primer) ili "lenjosti" (eto, Džojs koji je na Uliksu radio 15 godina). Ni tu ne vidim problem.

O Tišmi kao čoveku (od izgleda, preko materijalnog statusa, do biciklističkih navika i starog kaputa koji nosi - a sve to čitamo ovih dana) ne mislim: ni u kontekstu te jedine knjige koju sam pročitala, ni van nje, kao što ne bih ni da se hrani retkim skandinavskim algama u sosu od kavijara i živi u njujorškom penthausu. Isto kao što ne mislim o mnogim drugim umetnicima čiji mi je rad bliskiji. Kažu da je, primarno, pesnik i to plodan i da se bavi i muzikom. Ništa od navedenog nije za moj senzibilitet, ali na to nema uticaja učestalost mastrubacija njegovog sina.

11_1975-10-00-Sa-snimanja-Kino-beleski-MarinaA-UmetnostMoraBiti21.jpg



Marina Abramovič, "Umetnost mora biti lepa, umetnik mora biti lep..."
 

Back
Top