Sam ili u drustvu?

Savršeni odnos prema društvu ...:think:
Mislim da je najvažnije bili u društvu ili ne - Imati svoje mišljenje i ne biti povodljiv - ... i prema tome odrediti i svoj odnos prema društvu ..Ukoliko nekome ne smeta konstantno mnoštvo ljudi oko njega to je ok ili ukoliko osoba tako funkcioniše uz uski krug ljudi ili čak sama (mada je to samo teoretski moguće..) onda je to najbolji način za nju ..
A najbliže idealnom je po meni kad osoba količinu društva oko sebe kontroliše prema svojim unutrašnjim potrebama..odn. može bez društva isto kao i sa njim ...

Slazem se ali sta bi tu bio veci problem od ne moci biti sam i bega u drustvo ili bega od ovakvog drustva u samocu?da se razumemo ne kao ne pricati ni sa kim nego mi padaju na pamet ljudi koje svakodnevno vidjam na adi kojima je dovoljna priroda i neobavezno caskanje sa poznanicima..ali sustina da su sami normalno
 
Slazem se ali sta bi tu bio veci problem od ne moci biti sam i bega u drustvo ili bega od ovakvog drustva u samocu?da se razumemo ne kao ne pricati ni sa kim nego mi padaju na pamet ljudi koje svakodnevno vidjam na adi kojima je dovoljna priroda i neobavezno caskanje sa poznanicima..ali sustina da su sami normalno

Ovaj drugi (nepodvučeni) dio posta mi nije baš najjasniji...
Znam mnogo ljudi, ja bi ih nazvala porodični ljudi, kojima je najvažnija njihova porodica i koji uglavnom 'ćaskaju' sa poznanicima i komšijama ..meni tu neizgleda da ima išta loše ... Čak kad vidim njihova velika imanja i razgranatu porodicu naspram ljudi koji po čitave dane provede po kafanama uvijek na usluzi svima..ovi prvi mi izgledaju daleko 'na mjestu' ...
Strah od ne biti sam i strah od biti u društvu bi oba potpadali pod anksiozna stanja, odn.poremećaje ili po onoj izreci - Suprotnosti se dodiruju ..
 
Ovaj drugi (nepodvučeni) dio posta mi nije baš najjasniji...
Znam mnogo ljudi, ja bi ih nazvala porodični ljudi, kojima je najvažnija njihova porodica i koji uglavnom 'ćaskaju' sa poznanicima i komšijama ..meni tu neizgleda da ima išta loše ... Čak kad vidim njihova velika imanja i razgranatu porodicu naspram ljudi koji po čitave dane provede po kafanama uvijek na usluzi svima..ovi prvi mi izgledaju daleko 'na mjestu' ...
Strah od ne biti sam i strah od biti u društvu bi oba potpadali pod anksiozna stanja, odn.poremećaje ili po onoj izreci - Suprotnosti se dodiruju ..


Sto je covjek gluplji i nizi i slabiji, ili u cjelini manje mocan, to on lakse i cesce stvara kompromise. Sto je jaci i sposobniji, to on lakse propada. Jer slabiji zeli njega da bi se nasladio njegovom snagom, dok jaci ga odguruje da ne bi od njega propao.
Slabiji ce to nazvati "poremecaj licnosti", a jaci "zdrav razum". U sustini je borba za moc. Ta volja za moc je toliko precizna da se redovno i neznatna odstupanja u moci kaznjavaju masovnim iskljucivanjem pojedinca iz drustva, da li zbog viska imanja ili casti ili vrline, nebitno. Ostrakizam je izmisljen radi izbacivanja iz drustva ljudi koji prosto strce u bilo cemu.

Znaci, ako si prosto savrsen covjek, nemas nista drugo sem znanja i velike mudrosti (samostalno razmisljas) tek onda za tebe pocinje opsadno stanje do smrti. Niko ti nece oprostiti sto strcis po bilo kom osnovu. Ako ti oko barem malo jace sjaji, ako se u tom oku nazire barem malo vise srece od prosjecnog, odmah ces osjetiti u svojoj blizini sunjanje, uvijanje, laskanje i sl.

Volja za moc je nepogresiva i uvijek mjeri sve u nanometrima i miligramima.
Pustice oni tebe i da umres sam ako neces s njima da podijelis svu svoju srecu.
Tek kad se ugasis kao svijeca ce s tebe da skinu svoje reflektore.
A oni se sve nesto zale samo kako bi umakli zavidnom oku, jer znaju vrlo dobro da se kao zivotinje i sami bace na ono sto pozele.

I onda se postavlja pitanje da li bas svako treba da se preda ovakvom zivotu?
Ovakav odliv energije je primjetan i medju rasama.
Bijelci konstantno gube moc u poslednjih nekoliko vijekova.

Zar ne treba posumnjati da je moguce izboriti se protiv ovakvog trenda, jer ako to nije samo trend, onda, kako je uopste moglo doci do akumulacije moci i srece proje ovog odliva?

Dakle, kako to da je ovaj agresivni presing nad nadprosjecnima postao moguc?
 
Covek je uvek sam, cak i kada se grcevito drzi za druge. Postoje samo oni koji to znaju i oni koji imaju iluziju da su samocu obuzdali. A ona ne pusta, ni sa hiljadama okolo, ni sa dodirom tela ili reci. Samo je misao ka drugome spona koja brise iluziju...na tren ili na duze, dok se most ne slomi.
 
Ovaj drugi (nepodvučeni) dio posta mi nije baš najjasniji...
Znam mnogo ljudi, ja bi ih nazvala porodični ljudi, kojima je najvažnija njihova porodica i koji uglavnom 'ćaskaju' sa poznanicima i komšijama ..meni tu neizgleda da ima išta loše ... Čak kad vidim njihova velika imanja i razgranatu porodicu naspram ljudi koji po čitave dane provede po kafanama uvijek na usluzi svima..ovi prvi mi izgledaju daleko 'na mjestu' ...
Strah od ne biti sam i strah od biti u društvu bi oba potpadali pod anksiozna stanja, odn.poremećaje ili po onoj izreci - Suprotnosti se dodiruju ..

Pa kazem bez obzira sto pominjes porodicu..odu sami u prirodu i osame se uzivaju..ne treba im mobilni ni u ludilu..nego o drugom fenomenu nestabilnih kojima je smor mir i tisina pa traze nonstop neku akciju..ono padnu u bedak ako nemaju s kim na kafu:lol:
 
Covek je uvek sam, cak i kada se grcevito drzi za druge. Postoje samo oni koji to znaju i oni koji imaju iluziju da su samocu obuzdali. A ona ne pusta, ni sa hiljadama okolo, ni sa dodirom tela ili reci. Samo je misao ka drugome spona koja brise iluziju...na tren ili na duze, dok se most ne slomi.

E bravo..imam jednu sestru ono krajnje istripovanu da moze sama i sve tako nesto kad se pojavi neka akcija ko s lanca da je pustena..nepouzdana totalno
 
Jedini nacin da vidis koliko je kome stalo do tvoje duse je da se osamis. Tek tad ces shvatiti koliko si ustvari ziv, koliko te cijene i koliko vrijedis. I onda mozda saznas da te cijene samo na osnovu materijalne procjene. Ako se ne zna koliko imas otprilike u dzepu, tvoja dusa bice ignorisana. A oni koji se jos i sastaju mogu samo da razgovaraju o poslu i da se "caste" jer je novac mjerilo casti. Mozda je stari Slovenac jos i imao casti, jer nije htio da placa pice nikome, ali je mozda odavao pocasti na jedan casniji nacin?

A u stara vremena su i carevi isli kod cuvenih mudraca i nudili im svoje usluge, jer se vise cijenila dusa od novaca.

Demokratski covjek ako se osami umire. On nije nista drugo do vreca novaca.
 
Jedini nacin da vidis koliko je kome stalo do tvoje duse je da se osamis. Tek tad ces shvatiti koliko si ustvari ziv, koliko te cijene i koliko vrijedis. I onda mozda saznas da te cijene samo na osnovu materijalne procjene. Ako se ne zna koliko imas otprilike u dzepu, tvoja dusa bice ignorisana. A oni koji se jos i sastaju mogu samo da razgovaraju o poslu i da se "caste" jer je novac mjerilo casti. Mozda je stari Slovenac jos i imao casti, jer nije htio da placa pice nikome, ali je mozda odavao pocasti na jedan casniji nacin?

A u stara vremena su i carevi isli kod cuvenih mudraca i nudili im svoje usluge, jer se vise cijenila dusa od novaca.


Demokratski covjek ako se osami umire. On nije nista drugo do vreca novaca.


POTPISUJEM !!!
 
Sad me izjava jedne kvazi pevacice potsetila na neke nestabilne osobe..radi se o izjavi da nije samotnjak..da uziva u drustvu ljudi i da ne moze sama..da voli neku dinamiku..sad kad bi odmah dali odgovor mislim da ce vecina reci da je covek drustveno bice i da je krajnost ako je neko osobenjak i ne voli da se druzi..1 od takvih je zdravko colic..pretpostavljam i vecina poznatih licnosti..imaju 1 mali krug ljudi u cijem drustvu se osecaju opusteno..ali prvenstveno sami sa sobom mogu i nemaju taj trip da zivkaju nekog i da vode prazne price u krug..sad kako vi gledate na to i da li smatrate da je veci problem ako neko voli biti sam ili ako mu treba uvek neka podrska ne bi li se zabavio?
Mislim vise vucem na to da se sagledaju osobe koje nisu same sa sobom sredjene jer mi se cini da imaju problem..ustaju i setaju..ne drzi ih mesto..sve nesto tumaraju izgubljeno..kako sad te osobe nikad drugi ne sagledaju a one samotnjake otpisuju kao nepodobne za drustvo?

Ја припадам типу људи који могу сами добро да функционишу.
Наравно, дође дана кад ми треба друштво, човек је друштвено биће, јел` да?
Можда ми је такав период, али , у глобалу гледано, кроз живот, унатраг враћајући се, волим бити сама...
 
Ја припадам типу људи који могу сами добро да функционишу.
Наравно, дође дана кад ми треба друштво, човек је друштвено биће, јел` да?
Можда ми је такав период, али , у глобалу гледано, кроз живот, унатраг враћајући се, волим бити сама...
Jel primecuju ljudi koliko ovo zvuci normalnije i stabilnije od nekog ko kaze da ne moze sam:ok:
Najvise volim biti u drustvu koje mi odgovara...naravno ponekad mi zatreba samoca..ali tesko je uvijek biti sam,covjek poludi kada nema s kim da podijeli misli..

Nije rec da odes i zivis na planini..nego da uzivas sam sa sobom..samo da ne tripujes da zivkas druge ne bi li ti organizovali zabavu
 
Ipak, ima izgleda mnogih usamljenika iz nuzde. Mozda bi ih trebalo nazvati emo ili gubitnici... Izgelda mi da su to svi oni koji rado setaju sami sa kucnim ljubimcima, ili oni koji su sami, a opet pobozni. Dakle, treba im ne bas dostojno drustvo. A sve sto treba, sluzi da zakrpi neki nedostatak.
 
Ipak, ima izgleda mnogih usamljenika iz nuzde. Mozda bi ih trebalo nazvati emo ili gubitnici... Izgelda mi da su to svi oni koji rado setaju sami sa kucnim ljubimcima, ili oni koji su sami, a opet pobozni. Dakle, treba im ne bas dostojno drustvo. A sve sto treba, sluzi da zakrpi neki nedostatak.

Ljudi imaju manjak samopouzdanja. Pogotovo stariji ljudi. Oni samo da "ne smetaju" drugima,i zato se povlace u samocu,koliko god ih to boljelo.
 

Back
Top