Mudre misli ispisane u postovima korisnika foruma. Da se ne zaboravi !

No danas je carstvo svjetine - nicim se vise ne zavaravam. A svijetina, to znaci: mjesavina.
Svjetina - mjesavina:u njoj je izmijesano sve sa svim, svetac i hulja i plemic i Zidov i sve zivotinje iz Nojeve barke.
Dobri obicaji! Sve je kod nas lazno i trulo.
Niko ne zna vise postovati, upravo od toga mi bjezimo.
To su sladunjavi nametlivi psi koji pozlacuju palmino lisce.Gusi me gadjenje sto smo mi kraljevi sami postali lazljivi, zastrti i odjeveni starom pozutjelom pradjedovskom raskosi, poput kolajni za najgluplje i najlukavije i sve one koji danas mesetare s moci!
Mi nismo prvi-a moramo to ipak znaciti:siti smo na kraju toga varanja i gadimo ga se.
Sklonili smo se sa puta tom olosu, svim tim drekavcima i spisateljskim zunzurama, torbarskom smradu, castoljubivom koprcanju, gnjilom zadahu - fuj zivjeti medju tim olosem -, fuj medju tim olosem predstavljati prve! Ah kakvo gadjenje! Gadjenje! Gadjenje ! Sta jos znacimo mi kraljevi!

Tako je vidio Zaratustra
https://forum.krstarica.com/showthread.php/800673-Debilana?p=35318715&viewfull=1#post35318715
 
Steinadler

Praksa pokazuje rezultat, a kod nas je rezultat praktično loš.
Možda je u nekoj zemlji pozitivan, možda u Japanu, poznavao sam neke japance oni imaju totalno drugačije živote i tamo nacionalizam vjerovatno ima neku funkciju jer imaju dosta poštovanja među sobom i pošteni su ljudi uglavnom, imam utisak da se svi drže skupa i idu ka istom cilju, takođe im je korupcija na veoma niskom nivou, dakle tamo bi nacionalna stvar mogla da ima dobar smisao koja bi opravdala postupak jednog kamikaze.

Japanac među srbima bi izgledao kao naivni maloumnik koji se ne čuva da ga neko ne zaebe i koji ne gradi uspijeh na tome koga će zaebati. Zbog tih naših zaeb osobina nacionalizam nema šta da traži ovde! Kao što video igrice i operativni sistemi traže određene osobine i preformanse da bi se instalirali, tako ih i nacionalizam traži, a to je solidarnost, poštenje, poržtvovanost, jedinstvo, sloga itd. masa da bi bila u zdravoj funkciji mora da posjeduje ove osobine!

Zanimljivo je da su komunjarski lisci isticali ove osobine što sam ih nabrojao preko fudbalskih klubova, "jedinstvo", "sloga", cijenio se "rudar", "željezničar","radnik", cijenili su svoga "borca", "partizana" itd. pa se pitam možda je to jugoslovenstvo imalo neki smisao. Baklja je možda trebala biti jedan plamen, a ne šest plamenova koji su posle raspršili krvavi nacionalizam... sve je to bilo ustvari iznutra kvarno pa je posle izašlo na površinu upravo zbog nacionalističkog sjemena.

U srpskom narodu nacionalizam nema smisla, jer je ovo pokvaren, nezreo narod koji nije spreman na samokritiku i na uviđanje svojih mana.
Kao bijesni psi se ujedamo među sobom, iskorišćavamo jedni druge, zao i nečist narod to smo mi.
Arčibald Rajs je lijepu knjigu napisao o nama, pametan čoek nam pred nos dao da pomirišemo smrad naših mana.
Branislav Nušić je takođe jasno pisao o pokvarenosti, manama i boljkama našeg naroda, i drugi... džaba sve to, ostali smo retardi jer ništa nismo promijenili na bolje, uvijek nam je kriv neko, dakle kolektivno i većniski, narod srpski je još u pubertetu.

https://forum.krstarica.com/showthread.php/802453-Nacionalizam?p=35327759&viewfull=1#post35327759
 
Poslednja izmena:
Јевгениј Алексејевич Бучилов ( ), кибернетичар, дипломата, мислилац. Рођен 1956. у Јекатеринебургу, Русија. Тренутно живи у Београду и запослен је као аналитичар при невладиној организацији Центар за модерну деталибанизацију.

Биографија
Бучилов је говорио како је његова биографија одређена већ датумом рођења, јер тога дана су совјетски тенкови рулали улицама Будимпеште, починивши највећи злочин у Европи после Другог светског рата. Сам Бучилов је више пута истицао ту чињеницу наглашавајући како је највећи злочин у Европи после ДСР догодио тада, а не у Сребреници 1995, како неки сасвим погрешно, а вероватно и тенденциозно истичу.

Основну и средњу школу Бучилов је завршио у родном Јекатеринебургу, а на универзитету Ломоносов у Москви је дипломирао кибернетику. После тога служи војни рок на Камчатки који завршава са чином поручника војне полиције. Гласине да је већ тада заврбован за агента КГБ, Бучилов није никада ни потврдио ни демантовао.
Бучилов долази у Београд 1984. као други секретар совјетске амбасаде. Тиме се бави до 1986, када због неких неразјашњених спорова напушта амбасаду и тражи азил у Југославији. Узима држављанство СФРЈ и мења име у Јеврем Алексић.

Бучилов у Југославији
Даље активности Јеврема Алексића обавијене су велом мистификација. Кружиле су гласине да је учествовао у писању Меморандума САНУ, па и да његово отпуштање из совјетске амбасаде није било случајно и да је послужило као логистичка подршка Осмој седници. Званично Бучилов алијас Јеврем Алексић је радио у Нуклеарном институту у Винчи, што је бацило нови вео мистерије. У току ратних 90-их причало се као је био задужен за трансфер тајног Теслиног оружја (познатог као квантни модификатор) из Русије. Неки су причали да је викенде знао да проводи на ратиштима око Сарајева.

Потписивањем Дејтонског споразума Бучилов улази у фазу анонимности (за његове појмове). Његово учешће у одбрани земље од НАТО агресије, а вероватно га је било, није довољно истражено. Промена режима 2000. године није довела одмах до великих промена у његовом животу. Ипак, априла 2003. године добија отказ као технолошки вишак у Нуклеарном институту, што су неки сматрали за политички прогон везан за проглашено ванредно стање. На ту одлуку се није жалио.

Неколико претходних година
Нови вео мистификација долази суђењима и осталим покушајима расветљавања утицаја мафије и обавештајних служби на политику у Србији. Наводно Владимир Беба Поповић није смео да помене Бучилова у Инсајдеру, а за њега су мислили да је карика која недостаје у ланцу русофилства у српској политици. Такав ланац би по речима историчара Николе Самарџића требало да повезује Стаљиновог искреног следбеника Александра Ранковића са Војиславом Коштуницом, актуалним премијером Србије, као клонираним Ранковићем. Неке друге гласине везивале су Бучилова за сведочења сведока сарадника на суђењу Земунском клану.

Бучилов је отац двоје деце, Марије и Александра, и има унука Николу кога је родила старија кћерка Марија.

Научна дефиниција политичких појмова
Бучилов је сам говорио да је кључ његовог рада у расветљавању појмова на које су бачене идеолошке магле. Тако заведени слушаоци разних тирада почињу да такве појмове прихватају здраво за готово и у свом свакодневном животу. Расветљавање појмова требало би почети од појмова који се узимају за светиње у савременом свету, те би било какво њихово оспоравање, ма колико имало смисла и логике било табу тема. Такви појмови су “демократија”, “Европа”, “појединац”…
Бучилов уочава фашизацију савременог друштва и тамо где многи то не желе, просто не смеју да виде
to sto je pojam nacija stavljen vise pojma naroda - prvi je znak fasizma. to sto je pojam nacija danas 'prevazidjen' pojmom 'gradjanin sveta' ultimativni je izraz fasizma. kraj price.
Слична томе је и његова дефиниција Европе, која у ствари негира постојање такве дефиниције.
granice evrope pre svega geografski nisu UOPSTE definisane. niko i nikada nije prirodnim granicama omedjavao evropu, izuzev cesto izrabljivanog urala kao krajnje istocne linije. ali i ta je granica cisto ideoloska, ural ne predstavlja nikakvu liniju posle koje ide nesto sasvim drugacije. ural je taj status dobio upravo zbog mongolsko-tatarskog istorijskog faktora, kada su 'evropljani' demarkacionu liniju u svojoj defanzivi uspeli da zadrze na uralu. evropa je prvi put dobila neku svoju opstu 'evropsku' svest samo kroz svoj otpor mongolima, tj kasnije, velikoj tartariji. i to je bila cisto politicka vatikanska konstrukcija, slicno americkoj konstrukciji paradigme "zapadne demokratije" tokom epohe hladnog rata sa "komunistickim azijatima". znaci, pojam evrope je samo politicki pojam, i tokom istorije podleze isuvise velikim kolebanjima i manipulacijama da bi zadrzao svoje pravo na postojanje. tu bi rec definitivno trebalo izbaciti iz (makar politickog) recnika.

Објевљена дела
И овде се сусрећемо са велом мистификација. Једино познатије дело Апологија Апологетике могуће је пронаћи једино у неким књижарама у Русији и Кини. То дело је написао још као перспектиовни студент, 1980. Друго издање дела, ревидирано у складу са променама у свету, написано је 2004. године, али није могло бити објављено у политички коректној атмосфери издаваштва у постоктобарском Београду. Кружиле су гласине да је Бучилов писао колумну у таблоиду Национал под псеудонимом Руби. Наводно је требало да пише и редовну колумну за Идентитет, али је овај лист забрањен увођењем ванредног стања. Свој истраживачки рад везао је за мало познату невладину организацију Центар за модерну деталибанизацију чије активности делују скоро као герилске.

- - - - - - - - - -

jabuchilo, duh, m3...
 
na temi: Humanost i savest

Humanost može samo da Bude.
Ili je ima, ili je nema.

Humanost je princip.
Ona nema dugme za Uklj i Iskl.

Ko god misli da može da bude human "kolko može" taj nije human.

realnost je takva, da bi svako od nas trebalo da CEO svoj život posveti pomoći drugima.
Dakle nema posao, nema žena deca, nema kuća kola, nema NIŠTA, dok se ne pomogne svakom čoveku na planeti i svakoj životinji.

Tek posle toga možemo da se posvetimo nekim drugim stvarima.

Ima li IŠTA preče od čoveka?

Naravno, to je samo ideal.
Mi smo zombirana goveda naučena na strah.
Gde je strah tu je i agresija, sebičnost.

Svi oni koji zasade jedno drvo, spasu jedno mače i misle da su se "iskupili", bolje da su ostali prinicpijelni svojoj sebičnosti, jer bi tako makar bili dosledni prinicipu.

Nema veze što je princip pogrešan.
Kada bi jednom usvojili i humanost kao princip, onda bi i taj princio poštovali.

Ovako samo ispadaju licemeri i beskičmenjaci.

A logika "kad budu svi onda ću i ja" je takođe logika pitčkice.

07.07.2017.
Zoro, ofkors;)
 
Na temi LJUBAV kao odgovor na pitanje:
da li je moguce sacuvati ljubav kroz dugi niz godina? 20,30?
i kako?


"Ne isključuje strast, niti je takva ljubav pod obavezno navika, ili nešto što se zasniva samo na poštovanju i razumevanju. To je tzv. opstala ljubav, koja je doživljavala uspone i padove ... hladila se i bila podgrevana, i onda se ustoličila kao slabo oscilirajući dijagram, ili bolje rečeno, grafik. Ima strasti, a nema iznenađenja.

Zavisi od partnera. Makar jedno od dvoje mora imati dovoljno potencijala da radi kao pokretna traka i štancuje svakodnevne, male dokaze ljubavi do plus beskonačnog. "

09.03.2009.
Borac za prava životinja
 
Na temi: dokaz da je filozofija glupost i da radite nesto pametno

"Najveći dobitak na svemirskoj lutriji! ! !
Oni koji kukaju zaista nisu vredni pažnje!
Oni trenuci koje živimo su najvredniji brilijanti Univerzuma,tim pre što su neponovljivi!
Mi bar imamo priliku da živimo!
Oni koji se nisu rodili,čak ni to nemaju!
Bez tog najvrednijeg brilijanta ni jedan brilijant ni hiljade tona zlata ne vrede ništa!"

Dragoljub69, 13.05.2018.
 
Za Nobelovu nagradu!

Savjest je skup apsolutnih istina (znanja-o-sebi) kojima biće nadgleda svoje namjere. Dakle, Savjest je Matrica,
šablon ponašanja već određen u duši, koji biće postavlja preko namjerene, pomišljene akcije/reakcije u razumu.
Matrica služi da bez utrošenog vremena sagledamo da li je naša namjerena akcija u skladu sa dušom ili ne.
Ukoliko jeste znak nam je da će naša realnost biti harmonična, da će se odvijati u Miru, u Ljubavi i radosti življenja.
To saznanje nam se očitava kroz osjećanje; pozitivno osjećanje. Međutim, ukoliko se postavka u razumu ne poklopi
sa Matricom koja je namjerena da prepozna harmoničnu akcijuili devijacije od nje, tad se u nama javlja negativno
osjećanje i vrijeme je da se ta namjerena akcija zaustavi prije nego li je pustimo u manifestaciju. Da bi se to moglo
desiti biće svojom voljom i pažnjom mora da bude centrirano 'iznad' projektovane stvarnosti, tako da i subjekat i
objekat posmatra odjednom, kao jedno, što mu dozvoljava da između sebe-posmatrača i namjerene akcije
(subjektaprema objektu) postavi tu Matricu. Matrica je stoga filter kroz koji posmatramo namjereno usmjerenje
manifestacije i odobravamo ga ili pak ne. Dakle, služi biću da savjesno kreira realnost koja slijedi, da svoje namjere
usklađuje sa namjerama i principima duše.

Ti Savjest ne vidiš u toj funkciji, u funkciji samokontrolora, već vidiš posledice njenog zakašnjelog korišćenja. Šta to
znači? To znači da u tvom duhu priznaješ da Savjest postoji ali je ne koristiš kako je namjerena. Zato se u čovjeku
javlja Griža Savjesti. Griža Savjesti se može pojaviti samo u onom koji je ima u sebi, u kojemu je iole u funkciji.
Postoje i ljudi bez Savjesti te oni ni ne mogu doživjeti Grižu Savjesti. Oni se čak i ne preispituju šta su učinili kad
su pobili milione ljudi, porušili u jednom trenu ono što su generacije gradile hiljadama godina. Takvi ljudi su vođeni
razumom, a dušu su okovali u njegovoj tamnici, te za svoje postupke uvijek imaju i adekvatna, razložna obješnjenja.

Griža Savjesti je dakle posledica zakašnjelog korišćenja Savjesti. Počinio si nedjelo, učinio si nekome na žao, zlo,
možda nehotično, u neznanju, a to si učinio jer prije manifestacije svoje namjerene akcije nisi postavio Savjest u
službu, nisi postavio Matricu preko namjerene posmisli, i pustio si je da se manifestuje onako kako ti zakon
samoodržanja (a bez Savjesti) nalaže. A pošto si ipak neko ko je donekle osvijestio Matricu u sebi, poslije načinjenog
nedjela, zla drugome ili pak sebi, ona se u tebi javlja sa zakašnjenjem i grize te iznutra. Zašto se Savjest pojavljuje
kasnije a ne prije počinjene akcije? Zato što nisi dovoljno osviješćen. U nedovoljnoj osviješćenosti ona ipak postoji u
tebi ali nije ti dovoljno jasno kada treba da se aktivira. Zašto se uključuje kad je već kasno? Zato što ne umiješ da
nadgledaš metafizičku postavku svog razuma, ne nadgledaš subjekat i objekat odjednom, ne umiješ da nadgledaš
svoje misli u njihovom porodu. Ali zato jasno vidiš kada se manifestovane. Tada te iste misli postanu materijalna
stvarnost. Tada je kasno. Ne možeš se vratiti iznad i povratiti akciju unazad. A pošto ipak imaš Savjest, ona te sad
(kad ti je postalo jasno šta si učinio) grize, jede te iznutra, te te tjera da se ipak upitaš: "Zašto sam to učinio?"

Griža Savjesti je ipak dobar znak, znak da imaš Savjest i da si na putu njenog potpunog osvješćenja. Osvješćenje
se neće desiti odjednom ali poslije određenog vremena griže ona će te natjerati da je koristiš u pravo vrijeme. Griža
će tad biti stvar prošlosti.

https://forum.krstarica.com/showthr...-I-PRIRODE?p=36705425&viewfull=1#post36705425
 
Evo zašto:

Do ovih 'privilegija' koje ja uživam došao sam
kroz iskustva. Osjećao sam svoj put ali ga nisam uvijek znao ostvariti. Okolina i sistemi su uvijek bili tu
da ukažu na potrebu za opstankom. U neznanju istine o sebi (koju sam samo naslućivao) pokušavao
sam zadovoljiti te priučene norme, ali ih nikada do kraja nisam prihvatao. Opstanak se čovjeku, pa i meni
uvijek nameće uvjerljivim i racionalnim, ali u meni se više i više stvarala svjesnost o mogućem životu bez
opstajanja. Kao kruna mog osvješćenja doživio sam prosvjetljenje kroz koje su sva moja pitanja pronašla
odgovore. Vraćajući svoju volju i pažnju u čovjeka vidio sam stvarnim ono što sqm do tad slutio: Život na
Zemlji, u tijelu nije namjeren da bude borba za ostanak već je to svjesna projekcija postajućih iskustava.
Par godina prije prosvjetljenja sam sebe sam proglasio nezapošljivim. Nije to bio samo proglas već
potvrda mog novog načina življenja. Ljudi koji su mi bili bliski, prijatelji, govorili su da ću ja brzo da se
predomislim kada mi stignu računi, kad mi želudac zakrči i drugo. Međutim, na njihovo iznnenađenje,
pokazalo se i pokazuje se da od tog momenta ja bolje živim nego ikad. Mnogi od njih su javno rekli da bi
i oni poželjeli tako. Ja im kažem da mogu ako zaista hoće. 'ALI'... to je uvijek izgovor ega. Prate moj razvoj
i shvataju da moje riječi koje sam i njima dijelio bez 'naknade' dobiju svoju fizičku formu, manifestuje se u
realnost. Neki su se trznuli iz sna i sami pokušavaju da ostvare taj' po tebi 'privilegovani' način življenja,
ali još nisu uspjeli da se otrgnu od straha od opstanka. Moje privilegije, dragi Ljubomire, sam stvaram. To
i tebi i svim želim. To je ono što stalno naglašavam: JA JESAM, TI JESI, SVI I SVE JESMO... kreatori svoje
realnosti. Ja ne pitam kraljicu kako ću da živim pa ni Ljubomira Jergovića. Takođe, drugima ne namećem
svoja znanja, ali ih dakako nudim... i ne očekujem da će iko da ih prihvati. Ja sam svjestan TVda moja znanja
mogu inspirisati samo one koji i sami u njima vide ... sebe.
https://forum.krstarica.com/showthr...-I-PRIRODE?p=36732872&viewfull=1#post36732872
 
Poslednja izmena:
za moju nirvanu i ekstazu ne treba matematika i empirijsko sagledavanje dileme... pozitivizam koliko god bio zanimljiv nikada ne doprinosi pravom pokusaju razumevanja necega van naseg vidnog polja znanja... dzaba objektivnost kada svojim nestankom iza sebe ostavlja lavirinte...ali ko sto rekoh ne razumes ti to, jer si omedjen pa duh ne moze da ti se svesno samoodredi vec je zavistan od unetih poznatih... da bi makar naceo razumevanje nepoznatog zaboravi poznato

- - - - - - - - - -

a boga zavolis tek onda kad zagospodari u tebi... kao sto devica celog zivota pamti defloratora

marlon

https://forum.krstarica.com/showthread.php/773819-Smrt?p=36147516&viewfull=1#post36147516
 
"Sudbina je boginja koja svoje prelepo lice crnim velom prekriva" - prelepa kraljica Olimpijada, majka najslavnijeg vojskovođe, pustolova, avanturiste i st. grčkog kralja Aleksandra Makedonskog.

"Zato, bato" - velim ja, vragolasti poeta, dobrica do kraja i, naravski, najveći srpski filozof kojem je Aristotelova filozofija, jest` - tako mi Krsta, deo malog prsta - "zgrabi sudbinu, onako umilno, fino i silno, kao prelepu snašu na salašu, u svoje ruke, skini joj taj crni veo, poljubi joj taj obraz beo i stavi je na slatke muke kada je pipucnu tvoje ruke ... Budi, bre, mudar, hrabar i smeo, jer u suprotnom život će ti prekrivati taj sudbinin crni veo !"
 

Back
Top