Savjest je skup apsolutnih istina (znanja-o-sebi) kojima biće nadgleda svoje namjere. Dakle, Savjest je Matrica,
šablon ponašanja već određen u duši, koji biće postavlja preko namjerene, pomišljene akcije/reakcije u razumu.
Matrica služi da bez utrošenog vremena sagledamo da li je naša namjerena akcija u skladu sa dušom ili ne.
Ukoliko jeste znak nam je da će naša realnost biti harmonična, da će se odvijati u Miru, u Ljubavi i radosti življenja.
To saznanje nam se očitava kroz osjećanje; pozitivno osjećanje. Međutim, ukoliko se postavka u razumu ne poklopi
sa Matricom koja je namjerena da prepozna harmoničnu akcijuili devijacije od nje, tad se u nama javlja negativno
osjećanje i vrijeme je da se ta namjerena akcija zaustavi prije nego li je pustimo u manifestaciju. Da bi se to moglo
desiti biće svojom voljom i pažnjom mora da bude centrirano 'iznad' projektovane stvarnosti, tako da i subjekat i
objekat posmatra odjednom, kao jedno, što mu dozvoljava da između sebe-posmatrača i namjerene akcije
(subjektaprema objektu) postavi tu Matricu. Matrica je stoga filter kroz koji posmatramo namjereno usmjerenje
manifestacije i odobravamo ga ili pak ne. Dakle, služi biću da savjesno kreira realnost koja slijedi, da svoje namjere
usklađuje sa namjerama i principima duše.
Ti Savjest ne vidiš u toj funkciji, u funkciji samokontrolora, već vidiš posledice njenog zakašnjelog korišćenja. Šta to
znači? To znači da u tvom duhu priznaješ da Savjest postoji ali je ne koristiš kako je namjerena. Zato se u čovjeku
javlja Griža Savjesti. Griža Savjesti se može pojaviti samo u onom koji je ima u sebi, u kojemu je iole u funkciji.
Postoje i ljudi bez Savjesti te oni ni ne mogu doživjeti Grižu Savjesti. Oni se čak i ne preispituju šta su učinili kad
su pobili milione ljudi, porušili u jednom trenu ono što su generacije gradile hiljadama godina. Takvi ljudi su vođeni
razumom, a dušu su okovali u njegovoj tamnici, te za svoje postupke uvijek imaju i adekvatna, razložna obješnjenja.
Griža Savjesti je dakle posledica zakašnjelog korišćenja Savjesti. Počinio si nedjelo, učinio si nekome na žao, zlo,
možda nehotično, u neznanju, a to si učinio jer prije manifestacije svoje namjerene akcije nisi postavio Savjest u
službu, nisi postavio Matricu preko namjerene posmisli, i pustio si je da se manifestuje onako kako ti zakon
samoodržanja (a bez Savjesti) nalaže. A pošto si ipak neko ko je donekle osvijestio Matricu u sebi, poslije načinjenog
nedjela, zla drugome ili pak sebi, ona se u tebi javlja sa zakašnjenjem i grize te iznutra. Zašto se Savjest pojavljuje
kasnije a ne prije počinjene akcije? Zato što nisi dovoljno osviješćen. U nedovoljnoj osviješćenosti ona ipak postoji u
tebi ali nije ti dovoljno jasno kada treba da se aktivira. Zašto se uključuje kad je već kasno? Zato što ne umiješ da
nadgledaš metafizičku postavku svog razuma, ne nadgledaš subjekat i objekat odjednom, ne umiješ da nadgledaš
svoje misli u njihovom porodu. Ali zato jasno vidiš kada se manifestovane. Tada te iste misli postanu materijalna
stvarnost. Tada je kasno. Ne možeš se vratiti iznad i povratiti akciju unazad. A pošto ipak imaš Savjest, ona te sad
(kad ti je postalo jasno šta si učinio) grize, jede te iznutra, te te tjera da se ipak upitaš: "Zašto sam to učinio?"
Griža Savjesti je ipak dobar znak, znak da imaš Savjest i da si na putu njenog potpunog osvješćenja. Osvješćenje
se neće desiti odjednom ali poslije određenog vremena griže ona će te natjerati da je koristiš u pravo vrijeme. Griža
će tad biti stvar prošlosti.