SINHRONICITET
Princip, na kome se temelji naše poimanje prirodnog zakona, jeste uzročnost. Događaje kod kojih možemo razabrati uzročno-posledične veze smatramo povezanim, one između kojih to nismo u stanju, izolovanim parčićima stvarnosti.
„Koincidencije“ remete ovu sliku o svetu. Sinhroniciteti predstavljaju podudarnosti, koje su toliko smislene, da ih je teško pripisati pukoj slučajnosti.
Istovremeno, sinhroniciteti po pravilu nose dubok subjektivni pečat i zato ih je ponekad podjednako teško opisati kao i deja vu. Deja vu nije samo sećanje na neki događaj, već osećaj da se taj događaj zaista odigrao. Na isti način i koincidencije ne znače samo opažanje ne-uzročnih veza, već su one praćene intenzivnim subjektivnim osećajem da su „dva slučajna događaja“ temeljno povezana, a da nam pri tome svaka direktna kauzalna veza izmiče.
Kao i deja vu, koincidencije je teško prepričati: ima upečatljivih primera, ali su mnogo češći oni jednostavni koji bi prošli neprimećeni da nema tog duboko subjektivnog osećaja veze. Da naiđe prijatelj o kome upravo razgovaramo, da neko u sasvim drugom kontekstu pomene ono što se i vama događa i zadrzi vam pažnju na tome, da na radiju počne pesma koja tematizira ono čime se trenutno bavimo, da pukne guma kada razmišljamo o nečemu što je na jedan posredan ali jasan način upravo povezano sa pucanjem gume itd.
Sinhronicitete treba odvojiti od običnih slučajnosti, događaja, između kojih se javlja poklapanje. U psihologiji sinhronicitet se definiše kao podudaranje između psihičkog stanja posmatrača i spoljnjeg događaja, pri čemu se ne može uspostaviti nikakva kauzalna veza u materijalnom smislu. Postoji druga vrsta veze: smisao. Upravo na ovom podudaranju između unutrašnjeg i spoljašnjeg i počiva subjektivni osećaj, koji prati sinhronicitete. K.G. Jung je uočio da se sinhroniciteti najčešće javljaju u situacijama, prožetim jakim emotivnim nabojem, kao što su smrti, rođenja, iznenadni i novi uvidi ili duboki psihički preobražaji.
Opisi sinhronicističkih događaja u literaturi su brojni, a u nastavku sledi jedan Jungov opis:
„Problem sinhroniciteta zbunjivao me dugo, sve od sredine dvadesetih godina kada sam istraživao pojavu kolektivno nesvjesnog i neprestano nailazio na veze koje jednostavno nisam mogao objasniti kao slučajne skupine ili „tokove“. To što sam našao bile su „podudarnosti“ koje su bile tako smisleno povezane, da bi njihovo „slučajno“ podudaranje bilo nevjerovatno. Kao primjer navodim jednu pojavu koju
sam osobno promatrao.
Jedna mlada žena koju sam liječio u odlučujućem trenutku je usnila san u kojem je dobila zlatnog skarabeja. Dok mi je pričala san, sjedio sam okrenut leđima zatvorenom prozoru. Iznenada sam začuo iza sebe šum poput laganog kuckanja. Okrenuo sam se i ugledao letećeg kukca koji kuca o vanjsko staklo prozora. Otvorio sam prozor i uhvatio ga u letu dok je ulijetao u sobu. To je bio najbliži srodnik zlatnom skarabeju što se može naći u našem podneblju, skarabejski kukac, kotrljan, običan ružin-kukac (cetonia aurata), koji je suprotno svojim uobičajenim navikama očito osjetio pobudu da u tom trenutku uleti u tamnu sobu. Moram priznati da mi se nešto slično nije dogodilo ni prije ni kasnije i da je san pacijentkinje ostao jedinstven
u mojem iskustvu.
(...)
Čini se da u ovom slučaju postoji arhetipska osnova. Bio je to jedan izvanredno težak slučaj za liječenje i sve do tog sna napredak je bio vrlo spor ili gotovo nikakav. Valja objasniti da je glavni razlog teškoće bio animus moje pacijentkinje koji je bio ogrezao u kartezijansku filozofiju i tako se nepopustljivo držao svog vlastitog shvaćanja stvarnosti da napori triju liječnika (ja sam bio treći) nisu mogli razmekšati taj stav. Očito je bilo potrebno nešto sasvim iracionalno, što joj ja dakako nisam mogao pružiti. Sam san je bio dovoljan da donekle uznemiri racionalistički stav moje pacijentkinje. Ali kada je „skarabej“ uistinu uletio kroz prozor, njezino prirodno biće moglo je probiti oklop i proces preobrazbe je mogao otpočeti. Skarabej je klasični primjer simbola ponovnog rođenja. (ili preobražaja - sledi objasnjenje simbola).
(Iz: „Tumačenje prirode i psihe“, Jung, Pauli)
http://izagranice.blogspot.com/2010/01/sinhronicitet.html