Něke odsrbljene ili još neposrbljene rěči...

комшия - сусед
комшилук - суседство
капия - двери
ћебе - покривач
паре - новац

едукация - образовање
пи ар - представник за явност
гей, педер - мужеложник
култура - стваралаштво
ћале - отац
кева - мати
ћуприя - мост

Авала
Дорћол
 
комшия - сусед
комшилук - суседство
капия - двери
ћебе - покривач
паре - новац

едукация - образовање
пи ар - представник за явност
гей, педер - мужеложник
култура - стваралаштво
ћале - отац
кева - мати
ћуприя - мост

Авала
Дорћол

Dobro, ali ovo nije tema o neslovenskim tuđicama, nego o sovenskim rečima koje nisu (u potpunosti) prilagođene srpskom jeziku-sistemu tj. njegovoj gramatičkoj (tvorbenoj) strukturi. U zagrebačkoj varijanti srpskog jezika to bi bile reči verojatno, kraljevna, točno i točka, dok su druge rusizme nostrifikovali - zadaća, ugroza, skaska, nevježa, pritoman, nebosklon, načelo, usredotočiti, ponukati, izvešće, jantar kist, kitaj, konačnica, nabožan, mašta, spodobiti, tobolčar, tobolac, pokrovitelj, nebosklon.

Za razliku od nas, na žalost, Turci su bili velika kultura u svetskim razmerama i njihove su reči prihvaćene u najvećim svetskim jezicima (pidžama, kiosk, jogurt). Kod nas se priča se da je vampir naša reč, ali naši etimolozi ćute (češka npr. robot od rabota). Jedino sa čim je ja dovodim u vezu je netopir (slepi miš).
 
Dobro, ali ovo nije tema o neslověnskim tuđicama, nego o sověnskim rečima koje nisu (u potpunosti) prilagođene srpskom jeziku-sistemu tj. njegovoj gramatičkoj (tvorbenoj) strukturi.

Овакав одговор и очекивах од тебе, Мркаљу. Иако у имену теме не пише да се ради о позаймљеницах из рускога йезика, то се изгледа подразумѣва. Као да оне чине већину страних рѣчи у нашем йезику, а не њихов врло мали дѣл, по заступљености готово безначаян. Трѣбаше написати стварну сврху теме: стављање наводних руских рѣчи на стуб срама, зарад убѣђивања људи да се истима не користе. А присуство далеко многобройних турских, других азиятских и западњачких рѣчи прљайућих наш йезик се по теби не смѣ спомињати.
Твоя недослѣдност и двострука мѣрила одайу твойе стварне поводе: одбойност према православноме словѣнству и служење неприятељем православља, прѣ свега западњаком. Што се види и на основу покушая намѣтања Србом туђинскога писма.

Особа видѣћа трн у туђем оку (у овом случайи то мало рѣчи наводно руско-старословѣнскога порѣкла, а не тршићкога) а не видѣћа дебло у сопственом (море турских, азиятских и западњачких (несловѣнских) рѣчи) се од искона назива лицемѣром, и у "поштење" њених намѣра се не може сумњати.
 
Реч: снисходљив, снисходити.

Данас се готово стално користи у значењу сличном: понизан, улагивачки.

Међутим, према моме осећању понетом из читања руских писаца, значење ове речи је много нијансираније.

Снисходљиво држање је држање човека на вишем положају који се намерно обраћа ономе на нижем положају као себи равном, на начин који није спонтан него упадљив.

Знам да је компликовано, али то уједно објашњава зашто је у употреби та ако се не варам руска реч, јер је друштвени контекст у класичним руским романима такав да постоји потреба да се опише такво понашање. Да је у питању једноставно понизно понашање, не знам зашто би преводиоци који су без сумње изванредно знали руски, користили руску реч уместо да просто кажу - понизно.
 
Poslednja izmena:
комшия - сусед
комшилук - суседство
капия - двери
ћебе - покривач
паре - новац

едукация - образовање
пи ар - представник за явност
гей, педер - мужеложник
култура - стваралаштво
ћале - отац
кева - мати
ћуприя - мост

Авала
Дорћол

Комшилук: не мора свако суседство да буде комшилук. Сусед је неко просто ко близу станује, а комшија може бити, а обично и јесте, неко ко је посебно блзак.

Двери: реч која се готово искључиво користи у песничком језику.

Ћебе: није сваки покривач ћебе. Ћебе је обично од вуне, покривач може да буде од било чега.

Геј, педер: мислим да се може сматрати да ове речи нису у стандардној употреби, него су сленг. Сем тога, реч "педер" има увредљиви призвук.

Култура: није свако стваралаштво култура нити култура обавезно подразумева стварање. Културно понашање знамо шта је, а то није стваралачко понашање.

Ћале је сленг, ако се не варам латинског корена.

Кева је сленг, мисли се да води порекло од говора београдских Јевреја, означава реч којом се муж обраћао жени.

Ћуприја: у говору се обично користи за мост мањих или сасвим малих димензија.

Иначе, сваки пи ар ће се увредити ако му кажете да је представник за јавност, али се слажем да је реч о англизму који би свакако било добро искоренити.
 
Poslednja izmena:
Imamo li mi neku staru slovensku reč za turcizam- Šeret?

Može li nova, dok se stare ne opsetim - podsnošajnik. :)

1) Vragolan, spadalo, šaljivko, šaljivac, šaljivčina (šaljivdžija otpada zvog turskog sufiksa, a lakrdijaš je takođe turska reč - tur. lakırdı; komedijaš i komedijant tekođe otpadaju - grč. kōmōidía kao i reči sa osnovom šega - tur. saka: šala, pošalica ← arap. ), veseljak, sprdač, vrtiguz, vetrogonja, vetropir, čigra, nestaško, nestašnik, nemirko, nesmirnik, (mangup - tur. menkup ← arap. mänkūb: unesrećen);

2) obešenjak, obešenjaković, okačenjak, prepredenjak, prepredenko, prevejanac, (prefriganac), prevejanko, stođavo, poganac, podvaljivač, (podvaladžija), mudrijaš, lukavac (tur. şerret ← arap. šarr: zlo ).


Vragolan, vragolanka, vragoljan je obično mlado čeljade koje u svakoj prilici nastoji da kao lak i vedar duh ne míruje, nego pokretima, glasom, predmetom o kome govori duhovito deluje na slušaoce i gledaoce, te se rado prima: O čoveče, slutiš li ti koliko je lepo biti nekome majstor i vragolan, šaljivdžija [D. Ćosić], Unide u sobu mladi liječnik, dr Pavčević, vragoljan bolnice i maza časnih sestara [V.Desnica], Ipak nisam nikad bio vragoljan [C. Prica].

Vrag, đavo se u ovom smislu uzima za nestašno čeljade, obično mlado, dete, što se svuda promeće i zameće šalu i nezlobnu podvalu: Kakav ste vi Francuz, za nji' kažu da su veliki đavoli i šaljivdžije [V. Petrović].

Obešenjak, obešenjaković je onaj što u svakoj prilici postupa davolasto, nestašno, pravi šale i duhovita zajedanja kojima se svako smeje, a ume i da zadirkuje i izaziva, ali mu se ne uzima za zlo, jer sve izvodi kao obešen za nogeda izaziva lakrdijama na smeh: Obešenjaci su mu dostavljali izmišIjene poruke od Paše [I. Andrić].

Okačenjak je što obešenjak (koji kao da se okači nogama o drvo te izaziva smeh): U toj jednoj Indiji ima i takvih okačenjaka koji ne samo da ne spavaju nego spavaju na ekserćićima [A.Popović], í poče od ćírice, od okačenjaka, od smetenjaka [D. Blagojević].

Nestaško, nesmirnik, nemirko, nesmirnjak, nestašnik — istog su smisla i uzimaju se s nešto šaljivog i tepanja za onoga, obično decu, što je nestašan, što ne miruje, uvek iznalazi čime će zasmejati, izazvati živost, vedrinu.

Spadalo je što obešenjak i u vezi je s kakvom zgodom kad spada kao okačen ili kad mu u šalama spadaju gaće, što zasmejava društvo: Izgledalo mi je sasvim neobično, ..., kako jedan bezazlen učenjak govori o postanku svijeta jednom duhovítom spadalu [M. Selimović], Mislim da je Vijon poslednji srednjovekovni spadalo-žongler [S. Vinaver],

Prepredenko, prepredenjak je vešt, okretan šaljivac što sve okreće na svoju korist, ali umiljato, uvijeno, da se ne oseti pravi njegov cilj.

Capkun je prihvaćena tuđica za prepredenjaka, obično za dete puno vragolija.

Podvaladžija je onaj što nastoji da na svakom koraku nekome podvali i sam iskoristi,te ume da sve obuče u šalu i zabavnost, a ne zaboravi svoju potrebu.

Prevejanac, prefriganac je prevejan, prefrigan, okretan čovek što za svaku priliku ima odreden stav kao masku, koju lako menja i deluje prepredeno, kao da je vejanjem ostalo od njegia samo ono što je za snalaženje ili kao da je frigan, te je prošao sito i rešeto, a ostao prečišćen za podvalu.

Saljivčina, šaldžija, šaljivdžija je veseljak, vedra duha, rečit i okretan, bez dubine ali duhovit: Za nji' kažu da su veliki đavoli i šaljivdžije [V. Petrović].

Šeret je prikriveno spadalo koje se čini da je nevešto, neuko, čak pomalo zamlatasto, ali ispod mire devet (đavola) vire, i on je naoko hladan podvaladžija koji se svemu i svakome smeje, a to obično škrto rečju ispoljava nego više gestom, mimikom, ponekom aluziijom: Bio je to razgovoran i pomalo šeret čovjek [R. Čolaković], Veličina muzike smeje se sićušnosti šeretluka: bogu nije potrebno da bude šeret [S. Vinaver].

Lakrdijaš je onaj što svuda zameće lake i smele šale, smejuriju i veselje, pesmu i zadevice bez žaoke.

Vragobaša je kao neki starešina, majstor vragolana, njihov četobaša, barjaktar, prvi među njima.

Lola, mangup, mangov, stođavo srodnog su smisla — znače lakrdijaša s nešto naklonosti i milošte, tepanja, bez mana ì nedostataka.

Poganac, poganov su bez pogrdnog prizvuka samo lakrdijaši, vedri, duhoviti šaljivci i podvaladžije. Nesreća, zlojutro su s ublaženim smislom, nestašni lakrdijaši, obično za
prepredenjaka, čeljađe koje se pomalo bezobrazno ponaša svojom drskošću, otvorenošću, ali s malo zajedljivosti u zgodnoj prilici, uvek s nešto naklonosti u govoru.

Sprdač, sprdačica je onaj što se na svačiji račun ume našaliti i svakome se nasmejati, pa i sebi samome.

Šer, u ovom smislu prihvaćena tuđica, znači prepredenjak i nesmirnik koji se ne ume skrasiti, a ima duha i vedrine.

Lukavac, lukavko, lukavština su u ovom smislu manje lukavi a više duhoviti ljudi što znaju peckati ali ne vređati i svuda važiti kao duhoviti podvaljivači.

Vrtiguz, vetrogonja, vetropir su nazivi za nestašne nesmirnike koji ne zagrevaju mesto, ne miruju, vrte zadnjim delom, kao da ih vetar goni ili im piri, što zhaju svuda nići i gde se ne seju i zametati šahi, vedrinu.

Veseljak je osobito po prirodi čovek sklon šali, veselju, društvu, što unosi rečju, pokretom vedro naspoloženje: Htio je da se pokaže sa svim svojim nekadašnjim svojstvima veseljaka i starog
vjetrogonje [R. Marinković].

Galiot je prihvaćena tuđica u nar. govoru u ovom smislu s nešto naklonosti za nestašna mlađeg čoveka ili za dete što su skloni šeretluku.

Šilo je provrtno i vedro čeljade što se svuda ume snaći kao što se šilo svuda lako probije.

Čigra je u ovom smislu čeljade, obično žensko, mlado, što se kao igrom svuda obrete i svuda ume da nađe svoje mesto.

Šejtan je u pokrajinskom govoru prihvaćena tudica za vraga ili đavola u ovom smislu.

Ugursuz u ovom smislu znači, ob. u tepanju, što nevaljalko, veliki nestaško.
 
Poslednja izmena:
Može li nova, dok se stare ne opsětim - podsnošajnik. :)

1) Vragolan, spadalo, šaljivko, šaljivac, šaljivčina (šaljivdžija otpada zvog turskog sufiksa, a lakrdijaš je takođe turska rěč - tur. lakırdı; komedijaš i komedijant tekođe otpadaju - grč. kōmōidía kao i reči sa osnovom šega - tur. saka: šala, pošalica ← arap. ), veseljak, sprdač, vrtiguz, větrogonja, větropir, čigra;

2) oběšenjak, oběšenjaković, okačenjak, prěpredenjak, prěpredenko, prěvějanac, (prěfriganac), prěvějanko, stođavo, poganac, mudrijaš, lukavac (tur. şerret ← arap. šarr: zlo ).

Hvala ti Mrkalj,ali ako moze još starija.

Bila je ovde tema o starim srpskim rečima zapisanim u turskom dokumentu,koji je napisan na više jezika uključujući i naš tadašnji.
Pa se sećam reči "zlogovornik".E, meni treba takva stara reč,ako ima.
 
Poslednja izmena:
Potražiću.

http://forum.krstarica.com/showthre...uh.-pisaca?p=13887329&viewfull=1#post13887329

bogobojnik, bogostrašnik, dalekost, daždan, dažditi, govorac, jestija, juha, klanjati se, kto, lagahno, lažac, lepost, ličnik, ljubenica, ljubnik, mnogosmejac, naučitelj, neznanik, nitko, odelati, ogojiti, ojutriti se, omestiti, osnežiti, ozoriti, polesan, postnik, prazdan, premamitelj, prevarnik, primitelj, prostitelj, rabota, sedalište, slugati, slušanik, strašnik, suh, udobriti se, ukriviti, ulomiti se, umoliti se, uravniti, urabotati, utamniti se, uvisočiti se, velikost, zaboravnjac, zlogovornik, znanik.

Npr.
zloslovitelj - klevetnik
zlorečivac, zloglagoljivac - rugalica, nipodaštavalac
 
Poslednja izmena:
Hvala još jednom.
:hvala:

Nestaško, nesmirnik, nemirko, nesmirnjak, nestašnik
-Mislim da je ovo pravo značenje, a ova podebljana reč mi se i najviše svidja.
Mada i moja baba ima dva dobra naziva,ali to nisu reči: Djavo na dve noge i
Djavo iz krša.

Šeret je prikriveno spadalo koje se čini da je nevešto, neuko, čak pomalo zamlatasto, ali ispod mire devet (đavola) vire, i on je naoko hladan podvaladžija koji se svemu i svakome smeje, a to obično škrto rečju ispoljava nego više gestom, mimikom, ponekom aluziijom: Bio je to razgovoran i pomalo šeret čovjek [R. Čolaković], Veličina muzike smeje se sićušnosti šeretluka: bogu nije potrebno da bude šeret [S. Vinaver].
Pazi,slušam dosta svoju babu i dedu kada pričaju,i mislim da kada oni upotrebljavaju ovu reč ne misle na to značenje.Pre više misle na otvoreno činjenje zla nekome ili nečemu.
 
Potražiću.

http://forum.krstarica.com/showthre...uh.-pisaca?p=13887329&viewfull=1#post13887329

bogobojnik, bogostrašnik, dalekost, daždan, dažditi, govorac, jestija, juha, klanjati se, kto, lagahno, lažac, lepost, ličnik, ljubenica, ljubnik, mnogosmejac, naučitelj, neznanik, nitko, odelati, ogojiti, ojutriti se, omestiti, osnežiti, ozoriti, polesan, postnik, prazdan, premamitelj, prevarnik, primitelj, prostitelj, rabota, sedalište, slugati, slušanik, strašnik, suh, udobriti se, ukriviti, ulomiti se, umoliti se, uravniti, urabotati, utamniti se, uvisočiti se, velikost, zaboravnjac, zlogovornik, znanik.

Npr.
zloslovitelj - klevetnik
zlorěčivac, zloglagoljivac - rugalica, nipodaštavalac

Jel postoji : zlodelatelj?
Pretpostavljam da je:
Zločinilac = zločinac a Zlotvoritelj = zlotvor;dakle to otpada.
 
Poslednja izmena:
Postoji i zlodělatelj i zlodějatelj (dějati = dělati) kao i zlodělnik i zlodějnik.

И благодејатељ и благодејаније. Добротвор и доброчинство, али више у смислу блиском данашњој речи спонзор. :)

Благодејаније заправо значи стипендија, благодејанац је стипендиста.
 
И благодејатељ и благодејаније. Добротвор и доброчинство, али више у смислу блиском данашњој речи спонзор. :)

Благодејаније заправо значи стипендија, благодејанац је стипендиста.

Pа i ime Dejan od prideva (participa perfekta) dobrodejan.
 
Pа i ime Dějan od priděva (participa perfekta) dobrodějan.

Ви'ш, то нисам знао. А мислио сам да је то неко модерно име типа Горан, Јасна, Весна, па сам се увек чудио оном Константину Дејановићу како је нашао још у Средњем веку да се тако презива. :)
 
Ви'ш, то нисам знао. А мислио сам да је то неко модерно име типа Горан, Јасна, Весна, па сам се увек чудио оном Константину Дејановићу како је нашао још у Средњем веку да се тако презива. :)

Aaa, Vesna je naša drevna boginja proleća. Proleće je na ruskom vesna, kod nas i pesnički - Vesna.
 
бенефит : корист
бакар : мед (жен. рода)
викенд (енгл. week end) : край недеље
дућан : продавница

Добро, ради ти по своме, иако је тема дефинисана овако:

"Radi se o rečima koje su izvan strukture srpskog jezika a dolaze nam uvežene preko ruskoslovenskog kao slavjanoserbizmi:"

Твоји примĕри не да су изван граматичке (творбене) структуре српског језика, већ су и етимолошки изван свих словĕнских језика - за такве рĕчи постоји тема коју је отворио Во Славко "Српски и позајмљенице": http://forum.krstarica.com/showthread.php/414163-Srpski-i-pozajmljenice

Ето, тек толико да читаоци размисле о твојем психолошком склопу. ;)
 

Back
Top