Ajde da dokažemo da Porfirogenitov izvor ne valja.
Kod Prorfirogenita imamo:
a) Srbi po latinskom sluga - servus
b) Srbi po "kolokvijalnom" nazivu za ropsku obuću "serbula"
Međutim, originalna
srpska reč za sandalu je crevlja jer se sandala pravila tako što su se plela ovčija creva, a onda sušila. Srpsko "crevlja" moglo je kvarenjem dati "serbula", pri čemu čak ni tada Srbi nisu nikako mogli po sandalama dobiti ime; pre će biti da je u pitanju nečiji pokučaj pučke etimologije koja od crevlje izvodi Srbe.
Još uvek nije utvrđeno poreklo i značenje reči Srbi, ali ima mnogo pretpostavki, od kojih je Porfirogenitova najdojmljivija Anti Starčeviću, Srbinu, srbofobu i ocu hrvatske nacije. Primera radi, evo jedne koja nema veze sa Porfirogenitom: The name "Serb" is ibero-caucasian in origin. In comes from the word "Ser" meaning "man", with the "bi" added to make the plural form. Serbs were part of the Caucasian Race much like the Georgians, Mingrelians, Lezghians, Ingush, and spoke a language simmilar to these peoples.
Dalje,
reč "servus" (sluga, rob) Rimljani su uzeli od narodnog imena Srba, a ne obrnuto - nisu nazvali narod po tome što su bili robovi. Da je zaista tako, dokazuje nam još jedna srpska reč sličnog značenja i sudbine - to je reč Sloven koja u originalnom srpskom značenju označava onog koji slovi, govori, koji zna jezik, a kod rimljana slugu i roba. I zaista, kod Rimljana su reči Srbi (servi = sluge, robovi) i Sloveni (slavi, sclavi = sluge, robovi) izjednačene.
To ne može dati drugog zaključka sem onog da su Latini od narodnog imena Srba i Slovena usvojili nazive za sluge i robove.
Dalje,
srpska reč "vlak" koja označava slugu i roba, (od korena *vlk - onaj koji vuče, tegli; rumunski izvor: Vlah vine din indoeruopeanul *vlk) istovremeno je od Rimljana korišćena da označi sve njihove kolonije na Balkanu.
Tako imamo kod Paula Rittera:
Dalje, o etimologiji imena Vlah reći će istoričar Lučić:
Ioannes Lucius (Ivan Lučić), Knj. VI. Gl. 5. str. 459
Transkripcija:
Vnegda ubo Slavjani ves Ilirik pokorili, i tamo suštih Rimljana va poddanstvo i službu vosprijali, onoe slavnoe Rimskoe imja va nekotoroe poruganije u Slavjana obratilosja. Jegda bo kogo Vlahom naricahu, togo raba biti, i poslednjago slugu razumevali.
Translacija:
Kada su Sloveni ceo Ilirik pokorili i tamo zatekli Rimljane u podaništvo i službu primili, ono slavno rimsko ime u nekakvu podrugu u Slovena se obratilo. Ako je neko ikog Vlahom zvao to je morao rab biti i poslednjim se slugom podrazumevati.
Vlah je, dakle, prema Ivanu Lučiću Trogiraninu, podrugljivo ime sa značenjem sluge koje su Sloveni nadenuli.
Dakle,
Srbin, Sloven i
vlak-vlah srpske su reči od kojih su prve dve,
servus i s(c)lavus, usvojene od Latina u značenju kojem je srpski ekvivalent
vlak, a označavaju slugu, tj. roba.
