Da li je Knez Lazar znao latinski?

Da objasnim zasto pitam...

Mislim, mozda je pitanje pogresno postavljeno posto je interpretacija Knezeve vecere narodna umotvorina...

Ali u svakom slucaju razmisljao sam o onome, ,,Nek, nemamo nista do jedno zrno soli..."

Ranije sam to ,,zrno soli" shvatao kao neki simbol hriscanske skromnosti ili tako nesto i tek mi je nedavno palo na pamet ono na engleskom "with a grain of salt", pa sam potrazio i video da je to ustvari od latinskog "cum grano salis" ili samo "grano salis"...

Uzeti sa zrnom soli. Prihvatiti nesto sa rezervom, biti skeptican, ne biti lakoveran.

I sad, onako u toj postavci Knezeve vecere i nepoverenja, spletki, glasina, medjusobnog optuzivanje, nije da ne bi imalo smisla... :think:

Kao, ne budite naivni, ne verujete svakom...

Mislim, ako je narodna umotvorina... Nesto sumnjam da se nas narod razumeo u latinski... :confused:

Osim, ako se ta izreka nije nesto odomacila u to vreme i kod nas na srpskom jeziku.

Cisto, imam problem sa tim zrnom soli... Sta god da predstavlja, predstavlja samo tu i u tom trenutku i nikad se vise kod nas ne pojavljuje kao neka metafora ili sta god... Ni u izrekama, ni u pesmama, niti igde drugde...
 
Da objasnim zasto pitam...

Mislim, mozda je pitanje pogresno postavljeno posto je interpretacija Knezeve vecere narodna umotvorina...

Ali u svakom slucaju razmisljao sam o onome, ,,Nek, nemamo nista do jedno zrno soli..."

Ranije sam to ,,zrno soli" shvatao kao neki simbol hriscanske skromnosti ili tako nesto i tek mi je nedavno palo na pamet ono na engleskom "with a grain of salt", pa sam potrazio i video da je to ustvari od latinskog "cum grano salis" ili samo "grano salis"...

Uzeti sa zrnom soli. Prihvatiti nesto sa rezervom, biti skeptican, ne biti lakoveran.

I sad, onako u toj postavci Knezeve vecere i nepoverenja, spletki, glasina, medjusobnog optuzivanje, nije da ne bi imalo smisla... :think:

Kao, ne budite naivni, ne verujete svakom...

Mislim, ako je narodna umotvorina... Nesto sumnjam da se nas narod razumeo u latinski... :confused:

Osim, ako se ta izreka nije nesto odomacila u to vreme i kod nas na srpskom jeziku.

Cisto, imam problem sa tim zrnom soli... Sta god da predstavlja, predstavlja samo tu i u tom trenutku i nikad se vise kod nas ne pojavljuje kao neka metafora ili sta god... Ni u izrekama, ni u pesmama, niti igde drugde...

Au, sto si ga iskomplikovo....:eek:

"Zrno soli" je fraza koje ima u mnogim jezicima.
 
Bio je Dusanov sekretar, spoljni momak koga je Dusan cenio zbog nekih njegovih osobina.

Мислим да је овде реч о томе да имаш погрешну представу о концепцији племства у византијској традицији, дакле и у српској.

Лазарев отац Прибац је био логотет, што се преводи као писар, и високи дворски чиновник. Не значи да је буквално био писар, као што пехарник није конобар или на пример као што чувар држаног печата није ноћни чувар него обично одговара функцији председника владе. Мада је тачно да породица није била богата.

За разлику од концепта племства на Западу, где су се титуле наслеђивале, а па ко је био гроф, и његови (мушки) потомци задржавају (теоријски) заувек ту титулу, а исто је и са баронима, виконтима итд., на византијском ( и српском, касније и на двору краља Твртка) се престиж племства се обезбеђивао дворским титулама које су одређивале колико је ко близак владару и оне се нису наслеђивале. Лазар је имао титулу ставиоца што је висока титула која је церемонијално везана за обед. Што не би требало да те наведе на закључак да је био келнер.

Био је ожењен Милицом, принцезом краљевске крви и кћерком великог кнеза Вратка, наследницом крвне лоза кнеза Вукана, најстаријег сина Немањиног. На основу тог брака је и наследио трон Немањића.
 
Мислим да је овде реч о томе да имаш погрешну представу о концепцији племства у византијској традицији, дакле и у српској.

Лазарев отац Прибац је био логотет, што се преводи као писар, и високи дворски чиновник. Не значи да је буквално био писар, као што пехарник није конобар или на пример као што чувар држаног печата није ноћни чувар него обично одговара функцији председника владе. Мада је тачно да породица није била богата.

За разлику од концепта племства на Западу, где су се титуле наслеђивале, а па ко је био гроф, и његови (мушки) потомци задржавају (теоријски) заувек ту титулу, а исто је и са баронима, виконтима итд., на византијском ( и српском, касније и на двору краља Твртка) се престиж племства се обезбеђивао дворским титулама које су одређивале колико је ко близак владару и оне се нису наслеђивале. Лазар је имао титулу ставиоца што је висока титула која је церемонијално везана за обед. Што не би требало да те наведе на закључак да је био келнер.

Био је ожењен Милицом, принцезом краљевске крви и кћерком великог кнеза Вратка, наследницом крвне лоза кнеза Вукана, најстаријег сина Немањиног. На основу тог брака је и наследио трон Немањића.

Reputacija za dobar odgovor.

Hvala!
 
Tema je zaista cum grano salis - pohvale!

Pitanje koje si obično ne postavljamo: od kada datiraju latinske poslovice, odnosno, od kada je sentenca "cum grano salis"? Jer, mudre izreke su prevođene na latinski i nakon 478. godine - verovatno se neke prevode na latinski i današnjih dana. Nije ih sve pribeležio čika Ciceron, neke su iz srednjeg veka a neke iz novog. Znamo da je latinski bio službeni jezik Austro-Ugarske monarhije npr.

PS. Pohvale i za duhovit avatar. :)
 
Tema je zaista cum grano salis - pohvale!

Pitanje koje si obično ne postavljamo: od kada datiraju latinske poslovice, odnosno, od kada je sentenca "cum grano salis"? Jer, mudre izreke su prěvođene na latinski i nakon 478. godine - věrovatno se něke prěvode na latinski i današnjih dana. Nije ih sve priběležio čika Ciceron, něke su iz srědnjeg věka a něke iz novog. Znamo da je latinski bio službeni jezik Austro-Ugarske monarhije npr.

PS. Pohvale i za duhovit avatar. :)

Hvala. ;)

Sto se tice porekla...

Znam da sam ranije negde nesto opsirnije citao o tome i da postoji vise verzija.

Po jednoj, koju je neko citirao na Wikipediji, sentenca potice iz Plinijeve Naturalis Historia, negde iz 77-79 godine.

Po drugoj, rimski general Pompej je verovao da protivotrov bolje deluje, ako mu se doda so.

U svakom slucaju je stara izreka, bar navodno.

Ali sta mislis, da li se ovde upotrebljava u tom kontekstu i da li je to moglo stvarno da potekne od lazara, od ljudi sa dvora ili, sto mi deluje manje verovatno (osim ako je izreka postojala, pa se vremenom izgubila), od samog naroda?
 
Ovaj... mozda ja jedini ne razumem o cemu se ovde radi, ali zar predmetni stih nije iz drame Ljubomira Simovica 'Boj na Kosovu', 1989.? Ne iz 'Knezeve vecere'... :eek:

Morao sam da proverim... da ne poverujes...

Cuti kad se nismo ozbiljno zapricali na tu temu... :rumenko:

Dakle, nastavljamo diskusiju...

Mislite li da je Ljubomir Simovic znao latinski u vreme kad je snimao film ,,Boj na Kosovu"? :mrgreen:
 
Иначе ово за со је увелико распрострањено код нас доста дуго. Вуче корене из мистицизма и пошто је со елемент земље он уземљује и отклања све лоше, негативно што би човеку наудило. И дан данас се по селима а и градовима носи со против урока итд... Засолити нешто значи осигурати се за сваки случај.:D
 
Da li je moguce da je Lazar znao/govorio latinski?

Nije nemoguće, iako latinski nije bio "in" u ono vreme.

Ipak, pitanje ti je zanimljivo s obzirom da su (Lazar ponajmanje,ali prethodni )vladari iz dinastija i nasem sreddnjem veku su znali sve i svašta- "renesansni" ideal produhovljenog čoveka (koji zna astronomiju, muziku i sl. kao u vreme antike) je prototip srpskog vladara srednjeg veka.

Meni je bilo njinteresantnije da su (posebno pred boj) gatali odnosno gledali astronomske efemeride..Pesme ih opisuju u "kolastim azdijama", dakle kabanicama ili ogrtačima na kojima su iscrtane zvezde i nebeska tela- kao neku vrstu sveštenika ;)

Azdija je vrsta skupocenog izvezenog ogrta�a...Ovaj ogrta� se pominje i u na�im narodnim pesmama gde su junaci nosili kolastu azdiju koja "...pokriva konja i junaka, sve okolo srebrom izvezena..." - otuda kolasta). U na�im narodnim pesmama se �esto pominje skupocena ode�a junaka, naj�e��e se radi upravo o azdiji, koja je izvezena srmom (srebrnim koncem), prvobitno u vidu ukrasa u obliku zvezda, meseca i sunca, a kasnije klasi�nom ornamentikom.

... zlatom izvezeni dvoglavi orlovi u krugovima su krasili despotske, sevastokratorske i kesarske ogrtače, koji se u našim narodnim pesmama zovu kolaste azdije. Ime su dobili od starosrpskih reči; kolo - krug i hazdei, hazdeja - svečano odelo,36 koja je nastala od grčke reči sa istim značenjem.
Despotske kolaste azdije su bile od crvenog, sevastokratorske od plavog a kesarske od zelenog brokata.


Узе Марко књиге староставне,...


Kad se šeta vojvoda Milošu,
Krasan junak na ovom svetu,
Sablja mu se po kaldrmi vuče,
Svilen kalpak, okovano perje;
Na junaku kolasta azdija,
oko vrata svilena marama;...
 

Back
Top