Problemi sa decom razdvojenih roditelja

Dvoje dece koja rastu kod oca. Decak i devojcica sad vec u pubertetu. Kontakt sa majkom i sinom je savrsen, ali majka icerka imaju izuzetno los odnos. Kako se postaviti prema toj devojcici i uspostaviti vezu ?:snesko:

Kontam da si mislila da su oboje u pubertetu...Pitanje ti je malo glupo sa jedne strane...Kako mi mozemo predpostaviti zbog cega njih dve ne pricaju......Da li mozes da kazes neki konkretan razlog zbog cega njih dve imaju los odnos pa cu pokusati da pomognem... :)
 
Iz iskustva ti mogu reci da tinejdzerke u pubertetu koje ne rastu s majkom s njom teze uspostavljaju kontakt. Dok moj mali pati za majkom i koristi svaki trenutak da je vidi, njegova sestra koja ima 17 godina i koja i dalje zivi u domu za decu bez roditeljskog staranja ne zli da ima bilo kakav odnos s majkom. Inace deca su zavrsila u domu jer je majka obolela i nje mogla da se stara o njima s obzirom da je i njoj potrebna pomoc a pre toga je bila definitivno izuzetno pozrtvovana majka. Medjutim devojcica ne zeli da ima bilo kakav odnos s majkom.
 
Iz iskustva ti mogu reci da tinejdzerke u pubertetu koje ne rastu s majkom s njom teze uspostavljaju kontakt. Dok moj mali pati za majkom i koristi svaki trenutak da je vidi, njegova sestra koja ima 17 godina i koja i dalje zivi u domu za decu bez roditeljskog staranja ne zli da ima bilo kakav odnos s majkom. Inace deca su zavrsila u domu jer je majka obolela i nje mogla da se stara o njima s obzirom da je i njoj potrebna pomoc a pre toga je bila definitivno izuzetno pozrtvovana majka. Medjutim devojcica ne zeli da ima bilo kakav odnos s majkom.

Pa ko bi zeleo da ima bilo kakav kontakt sa majkom koja ga ostavi, cak i da je bolesna ne bi trebala da ostavlja decu. Jedino ako nije u pitanju psihicko oboljenje.

Po meni nema opravdanja da majka ostavi dete, sem eto u slucaju psihicke bolesti, kada bi ugrozila dete.
 
Pa ko bi zeleo da ima bilo kakav kontakt sa majkom koja ga ostavi, cak i da je bolesna ne bi trebala da ostavlja decu. Jedino ako nije u pitanju psihicko oboljenje.

Po meni nema opravdanja da majka ostavi dete, sem eto u slucaju psihicke bolesti, kada bi ugrozila dete.

Nažalost, ima mnogo bolesti koje onemoguće normalan život, rad, pa i brigu o deci, ne samo psihičke. Možda žena ima rak ili neku drugu tešku bolest. Možda je na lečenju, dugo vremena u bolnici, ne može da radi i izdržava decu, nema pomoć sa strane...

Ne treba osuđivati, naročito kad se radi o bolesti.:(
 
Nažalost, ima mnogo bolesti koje onemoguće normalan život, rad, pa i brigu o deci, ne samo psihičke. Možda žena ima rak ili neku drugu tešku bolest. Možda je na lečenju, dugo vremena u bolnici, ne može da radi i izdržava decu, nema pomoć sa strane...

Ne treba osuđivati, naročito kad se radi o bolesti.:(

Ma znam, mozda je na dijalizi, mozda je ono ili ovo, ali ja potpuno razumem tu devojku. Najverovatnije misli nesto tipa da su i druge majke bolesne, ali nisu sutnule decu u dom. Pri tome njen brat je imao srecu da ga neko usvoji, a nju niko nece......z:cry:.
 
Ma znam, mozda je na dijalizi, mozda je ono ili ovo, ali ja potpuno razumem tu devojku. Najverovatnije misli nesto tipa da su i druge majke bolesne, ali nisu sutnule decu u dom. Pri tome njen brat je imao srecu da ga neko usvoji, a nju niko nece......z:cry:.

Njen bra je na hraniteljstvu - nije usvojen. To je velika razlika.
Sto se tice bolesti. Ja znam jednu zenu cije je dete u jednom od BG domova... Iskreno kada sam je video uopste mi nije bilo jasno kako hoda. Sto bi nas narod rekao - zivi les. Dakle nisu samo psihicka oboljenja u pitanju. Sta da rade samohrani roditelji koji postanu nepokretni ili budu smesteni na dugotrajna lecenja po bolnicama, otkriju im neku dugorocnu bolest a deca su u uzrastu kada nisu u stanju da se staraju ni o sebi a kamo li o bolesnom roditelju?
Da li je za jednog klinca koga poznajem koji je ziveo sa slepim ocem, psihicki bolesnom majkom i koji je npr. pronasao u krevetu mrtvu sestru (umrla od gladi i zapustenosti) i sl. bilo bolje sto je ziveo u takvoj prodici ili da je blagovremeno bio smesten u neku hraniteljsku porodicu???
Dakle verujte mi... Koliko dece toliko prica. A znam dosta zivotnih prica te dece.
 
Njen bra je na hraniteljstvu - nije usvojen. To je velika razlika.
Sto se tice bolesti. Ja znam jednu zenu cije je dete u jednom od BG domova... Iskreno kada sam je video uopste mi nije bilo jasno kako hoda. Sto bi nas narod rekao - zivi les. Dakle nisu samo psihicka oboljenja u pitanju. Sta da rade samohrani roditelji koji postanu nepokretni ili budu smesteni na dugotrajna lecenja po bolnicama, otkriju im neku dugorocnu bolest a deca su u uzrastu kada nisu u stanju da se staraju ni o sebi a kamo li o bolesnom roditelju?
Da li je za jednog klinca koga poznajem koji je ziveo sa slepim ocem, psihicki bolesnom majkom i koji je npr. pronasao u krevetu mrtvu sestru (umrla od gladi i zapustenosti) i sl. bilo bolje sto je ziveo u takvoj prodici ili da je blagovremeno bio smesten u neku hraniteljsku porodicu???
Dakle verujte mi... Koliko dece toliko prica. A znam dosta zivotnih prica te dece.

Sestra tog decka koga si smestio kod sebe (meni je nebitno da li si ga usvojio ili ne i pored razlika) je i dalje u domu.....i sta mislis kakav odnos treba da ima sa majkom?
Da joj se zahvaljuje ceo zivot sto je rasla u nekoj uzasnoj sredini?
 
Dvoje dece koja rastu kod oca. Decak i devojcica sad vec u pubertetu. Kontakt sa majkom i sinom je savrsen, ali majka icerka imaju izuzetno los odnos. Kako se postaviti prema toj devojcici i uspostaviti vezu ?:snesko:

Kakav je bio odnos majke i ćerke pre razdvajanja roditelja? Koliko deca već žive odvojeno od majke? Ko je deci objašnjavao razloge razdvajanja roditelja i razloge zašto deca žive sa ocem? Koliko često majka komunicira sa decom? Možda se u odgovorima na ova pitanja i krije putokaz majci.
 
Iz iskustva ti mogu reci da tinejdzerke u pubertetu koje ne rastu s majkom s njom teze uspostavljaju kontakt. Dok moj mali pati za majkom i koristi svaki trenutak da je vidi, njegova sestra koja ima 17 godina i koja i dalje zivi u domu za decu bez roditeljskog staranja ne zli da ima bilo kakav odnos s majkom. Inace deca su zavrsila u domu jer je majka obolela i nje mogla da se stara o njima s obzirom da je i njoj potrebna pomoc a pre toga je bila definitivno izuzetno pozrtvovana majka. Medjutim devojcica ne zeli da ima bilo kakav odnos s majkom.

ne daj bože ovo doživjeti, pa ovo je strašno!

Mislim da neko na pomenutu djevojčicu treba uticati da se pokuša zbližiti sa majkom, neko koga ona poštuje i do čijeg mišljenja drži.
 
Sestra tog decka koga si smestio kod sebe (meni je nebitno da li si ga usvojio ili ne i pored razlika) je i dalje u domu.....i sta mislis kakav odnos treba da ima sa majkom?
Da joj se zahvaljuje ceo zivot sto je rasla u nekoj uzasnoj sredini?

Da se razumemo, postoje mnoga deca u domovima koja povremeno - za vikend, tokom raspusta i sl. idu i borave neko vreme u svojim bioloskim porodicama, koji se redovno cuju s njima i sl. Njen brat je svestan da je mama bolesna, kada se vide to su uvek divni i dirljivi susreti. Ja sam svestan da bi ona, kada bi joj to zdravlje dopustalo, uzela decu k sebi. Ovako kada je i njoj potrebna pomoc...
Da se razumemo nije isto kada se npr. majka preuda i onda zato sto njen novi muz ne zeli tu decu klince smesti u dom i recimo ko to uradi teskog srca ali nema drugi izlaz iz ovog ili onog razloga. Pa dobar deo dece koja u kasnijem uzrastu dodju u dom imaju odnos sa bioloskom porodicom. Da li su u pitanju roditelji, babe i dede, neki drugi rojaci i sl. zavisi ko postoji.
 
Da se uključim u diskusiju,ako nije problem.Slažem se sa Padrovim gledištem.Moja mama se preudala.Zbog neslaganja sa očuhom živela sam sa babom i dedom.Iako nikad nisam prebolela odvajanje i neprihvatanje,nisam zaboravila-ali ko sam ja i da osuđujem mamu zbog toga.Ali to kažem sada sa 30,kad sam i sama samohrani roditelj,kao što je i ona bila do moje 10.A li,isto tako kažem,i njoj u lice,nikada ne bi dozvolila da neko stane između njih i mene.Nedaj Bože samo bolest.ali kao dete nisam tako razmišljala.Tada sam je osuđivala pa verujem čak i mrzela.
 
Da se razumemo, postoje mnoga deca u domovima koja povremeno - za vikend, tokom raspusta i sl. idu i borave neko vreme u svojim bioloskim porodicama, koji se redovno cuju s njima i sl. Njen brat je svestan da je mama bolesna, kada se vide to su uvek divni i dirljivi susreti. Ja sam svestan da bi ona, kada bi joj to zdravlje dopustalo, uzela decu k sebi. Ovako kada je i njoj potrebna pomoc...
Da se razumemo nije isto kada se npr. majka preuda i onda zato sto njen novi muz ne zeli tu decu klince smesti u dom i recimo ko to uradi teskog srca ali nema drugi izlaz iz ovog ili onog razloga. Pa dobar deo dece koja u kasnijem uzrastu dodju u dom imaju odnos sa bioloskom porodicom. Da li su u pitanju roditelji, babe i dede, neki drugi rojaci i sl. zavisi ko postoji.

Znas kako, moja mama se razvela zvanicno kada sam imala tri godine. Otisla je ranije, moja mama je dijabeticar od moje trece godine, secer joj je prouzrokovao komplikacije zbog kojih je, kada sam imala 11 godina, otisla na duze vreme u bolnicu. Tada me je cuvala komsinica iz starog, starog kraja koja nije imala svoju decu, ali se udala za coveka sa dvoje dece. Ona me je cuvala, da ne bih putovala do skole iz drugih delova grada. Par godina kasnije ponovo je bila duze u bolnici, zbog operacije (ybg ne kazu za dzabe da je secer tihi ubica)
I moja mama mene nije napustila, niti joj je tako nesto palo na pamet, niti je smatrala da bi meni bilo bolje sa nekim drugim ljudima ili cak u domu.
Da me je ostavila nikada joj ne bih oprostila, niti pogledala u zivotu, jer iako je bilo tako zeznutih perioda meni je uvek bilo lepse pored nje nego pored bilo koga drugog i sa bilo kim drugim. (ovu komsinicu pokojnu danas z:( z:( z:( sam doduse mnogo volela)

edit ne znam, ja sam jako vezana za nju, mama mi je istovremeno i prijateljica i neko kome mogu 100% da verujem.

edit2 zato i razumem tu devojku, mnogo bolje nego njenu majku. Samo kada pomislim koliko je strasno to napustanje od strane majke.
 
Poslednja izmena:
Dvoje dece koja rastu kod oca. Decak i devojcica sad vec u pubertetu. Kontakt sa majkom i sinom je savrsen, ali majka icerka imaju izuzetno los odnos. Kako se postaviti prema toj devojcici i uspostaviti vezu ?:snesko:
Na osnovu ovoga teško se šta može reći.
Kada je došlo do razvoda?
Kolika su deca tada bila?
Šta je uzrokovalo razvod i da li je dete bilo svedok nekoj svađi?
Kakav je odnos oca i majke? Da li otac često spominje majku u negativnom kontekstu?
 
Iz iskustva ti mogu reci da tinejdzerke u pubertetu koje ne rastu s majkom s njom teze uspostavljaju kontakt. Dok moj mali pati za majkom i koristi svaki trenutak da je vidi, njegova sestra koja ima 17 godina i koja i dalje zivi u domu za decu bez roditeljskog staranja ne zli da ima bilo kakav odnos s majkom. Inace deca su zavrsila u domu jer je majka obolela i nje mogla da se stara o njima s obzirom da je i njoj potrebna pomoc a pre toga je bila definitivno izuzetno pozrtvovana majka. Medjutim devojcica ne zeli da ima bilo kakav odnos s majkom.

Njen bra je na hraniteljstvu - nije usvojen. To je velika razlika.
Sto se tice bolesti. Ja znam jednu zenu cije je dete u jednom od BG domova... Iskreno kada sam je video uopste mi nije bilo jasno kako hoda. Sto bi nas narod rekao - zivi les. Dakle nisu samo psihicka oboljenja u pitanju. Sta da rade samohrani roditelji koji postanu nepokretni ili budu smesteni na dugotrajna lecenja po bolnicama, otkriju im neku dugorocnu bolest a deca su u uzrastu kada nisu u stanju da se staraju ni o sebi a kamo li o bolesnom roditelju?
Da li je za jednog klinca koga poznajem koji je ziveo sa slepim ocem, psihicki bolesnom majkom i koji je npr. pronasao u krevetu mrtvu sestru (umrla od gladi i zapustenosti) i sl. bilo bolje sto je ziveo u takvoj prodici ili da je blagovremeno bio smesten u neku hraniteljsku porodicu???
Dakle verujte mi... Koliko dece toliko prica. A znam dosta zivotnih prica te dece.

Da se razumemo, postoje mnoga deca u domovima koja povremeno - za vikend, tokom raspusta i sl. idu i borave neko vreme u svojim bioloskim porodicama, koji se redovno cuju s njima i sl. Njen brat je svestan da je mama bolesna, kada se vide to su uvek divni i dirljivi susreti. Ja sam svestan da bi ona, kada bi joj to zdravlje dopustalo, uzela decu k sebi. Ovako kada je i njoj potrebna pomoc...
Da se razumemo nije isto kada se npr. majka preuda i onda zato sto njen novi muz ne zeli tu decu klince smesti u dom i recimo ko to uradi teskog srca ali nema drugi izlaz iz ovog ili onog razloga. Pa dobar deo dece koja u kasnijem uzrastu dodju u dom imaju odnos sa bioloskom porodicom. Da li su u pitanju roditelji, babe i dede, neki drugi rojaci i sl. zavisi ko postoji.

Skidam kapu ..........ja..............ne bih izdržala ni deo priča samo da čujem ili pročitam a kamoli da u njima učestvujem.......mnogo tužno.....uzrujala sam se samo dok sam pročitala ova tri tvoja posta.....divim se ljudima koji rade sa tom decom, ljudima koji pomažu i prihvataju na hraniteljstvo decu bez roditelja.
Moja osnovna škola je bila pored doma za nezbrinutu decu. Delili smo školsko dvorište i naravno da su ta deca išla u tu školu. Bilo je par problematične dece, ali problematična su bila i ona sa roditeljima......ogromna većina su tihi, mirni, povučeni........ma koliko se mi trudili da ih animirami i privučemo u naše veselo bezbrižno društvo, oni su se držali po strani. Prosto su se sami izdvajali i družili medjusobno......bilo mi je to tada čudno.....kasnije shvatih da su se tako samozaštićivali od povredjivanja drugih ljudi. Jedan dečak je bio u mom odeljenju. Umro je .....bio je teško bolestan......mnogo tuge je oko te dece......ogromna doza hrabrosti treba da bi se ušlo u njihov problematični svet........ja tu hrabrost nemam, zato se i divim ljudima koji je imaju.
 

Back
Top