paganizam u srpskoj tradiciji i karakteru

Kazanova:

Najsazetije o Srpskom verovanju.

NISU SE SRBI NIODKUDA DOSELI TU GDE SADA JESU!
ONI TU ZIVE OD KADA JE BOG STVORIO COVEKA I ODATLE SU SE SAMO RASELJAVALI I POVREMENO VRACALI KAO I DAN DANAS.A mnogi su davno prestali da se zovu Srbi isto kao i danas sto pojedini vise ne zele da se zovu Srbi

Velikom seobom Starih Slovena, naših dalekih predaka, i njihovim doseljavanjem na naše prostore, donesena je jedna posebna kultura i religija. Vremenom se ona stapala sa starosedilačkim narodima, a nakon primanja hrišćanstva stara vjera je sve više protjerivana i polako tonula u zaborav. Veliki dio raskošne slovenske mitologije je zauvijek zaboravljen. Ipak u svijesti naroda kroz nazive određenih mjesta i gradova, kroz stare legende, priče i pjesme, kroz neke spomenike i rijetke hronike stranih putnika sačuvani su neki tragovi. Ono što danas znamo sakupljeno je pomnim proučavanjem stručnjaka i većim dijelom svodi se na maglovite pretpostavke.


Sva vjera Starih Slovena i njen kult proizašli su iz prirode, što znači da su kao i većina paganskih naroda obožavali Sunce, Mjesec, zvijezde, munje, oblake, vatru... Zna se da su veoma često prinosili žrtve svojim božanstvima, hroničar Prokop Cezarec o tome kaže: "Ne znaju za sudbinu i ne dopuštaju da ona igra ikakvu ulogu u ljudskim stvarima. Kada im usled bolesti ili rata pripreti opasnost od smrti, oni se zavetuju, ako se spasu da će odmah prineti bogu žrtvu. I čim se spasu, oni to doista i čine i veruju da su tom ponudom bogu sebi život otkupili. Sem toga oni obožavaju reke, nimfe i druga božanstva i za vreme žrtvovanja oni gataju." Božanstva se nekada javljaju u ljudskom obliku da bi zadovoljili svoje erotske potrebe sa ženama i djevojkama (kao demon Trojan) što je česta pojava u svim mnogobožačkim religijama. Žene im se rado predaju jer se zna da najbolji junaci potiču od bogova, demona, zmajeva i vila. Od životinja su poštovani vo, petao, zmija i vuk, jer se u njih vrlo često pretvaraju ova božanska bića. Geneologija slovenskih božanstava je vrlo neodređena i vrlo je teško obuhvatiti i dokazati. Nebo je bilo povrh svega i bogovi su obitavali na njemu, vjerovatno zato što se ono nije moglo uhvatiti ni dostići. Nebo je sve obuhvatalo i okruživalo, bilo je sveprisutno. Prema svim pronađenim izvorima nije sporno da su imali jedno panslovensko vrhovno božanstvo, međutim, različiti hroničari izdvajaju različite bogove tako da nije baš jasno da li je vladar slovenskog Olimpa bio Svarog, Perun ili Svetovid. U narednom dijelu ćemo navesti neka božanstva za koja je sigurno da su obožavana, kao i njihova osnovna svojstva i moći.


SVAROG - On je praotac svjetlosti i toplote, prastvoritelj neba pod čijim svodom se sve rađa i događa. Pored toga što je praotac zemlje i svjetlosti, on gospodari svim rodom i plodom na zemlji. On je vrhovni bestjelesni bog i prema tome nema dejstva na materijalni svijet, ali vrši ogroman uticaj na volju drugih bogova. Njegov sin je Dažbog, kralj Sunca, a pored
toga njegova djeca su još i vatra, odnosno, oganj koji predstavlja Svarožića, zatim Mjesec i zvijezda Danica. Ostaje mutno
da li je bog sunca bio Dažbog ili Svarožić.


PERUN - To je opštepoznati slovenski bog koji je poznat kao gospodar munje i groma, on je najviše spominjan bog i najviše se održao u folkloru. Predstavlja burno olujno nebo i grmljavinu (kao Zevs kod Grka ili Tor kod Germana). On je bog koji udara i krši, takođe označava i kišu. Ljetopisac Gvanjini opisuje kakva mu je pažnja bila pridavana: "U počast ovog idola goraše i noću i danju vatra naložena od hrastovih drva. Ako se nepažnjom slugu, koji je moraju čuvati, ova vatra ugasi, svi bi bez ikakve milosti bili osuđeni na smrt."


SVETOVID - Njegova proricanja su najizvjesnija, njegov hram je prvenstveno bio proročište kojem su svi godišnje prinosili otkupe u žrtvama. Ovaj bog je najsjajniji po pobjedama, sve slovenske pokrajine su ga poštovale i slale danak njegovom
proročištu. Čak ni u ratu ništa nije smjelo uprljati ulaz u hram. Svetovid je onaj koji zna i vidi sve na svijetu. Njegov kip je opisivan kao idol sa četiri glave, dvije sprijeda a dvije s leđa; u desnoj ruci je držao rog, a u lijevoj luk. On vidi na četiri strane svijeta i njegov um nadmašuje sva vremena jer poznaje prošlost, sadašnjost i budućnost. Njegov raskošni hram pravljen je od rezbarenog drveta. Protivno opštem običaju, sveštenik koji je jedini imao pravo ući u svetilište nosio je jako dugu bradu i kosu, i nije smio disati dok je unutra da ne bi čovječijim dahom okužio božanstvo.
Sveštenici Svetovida su tumačili proricanja i čitali sudbinu. Ovaj bog je svojim sljedbenicima davao svega u izobilju a za druge je bio bog rata i poraza (naročito prema hrišćanima). "Naročito poštovanje prema Svetovidu pokazivali su Sloveni na
taj način što su godišnje po jednog hrišćanina, koga su kockom određivali, njemu žrtvovali," zapaža Spasoje Vasiljev na osnovu Herodotovih zapisa koji se ne mogu uzeti za ozbiljno.
Vjerovalo se da Svetovid noću uzjaše bijelog konja i progoni dušmane Slovena.


TRIGLAV - On je oblačio polja travom i šume lišćem, takođe je vladao plodovima zemlje. Postoji očita sličnost između Triglava i Svetovida. On ima tri glave na kojima su povezane oči i usta povezom. Pretpostavlja se da bi to moglo da simbolizuje tri carstva (nebo, zamlju i pakao), a poveze je nosio da ne bi saznao ljudske grijehe. Triglav je takođe dobar prorok i prorokuje preko njemu posvećenog crnog konja. Tog konja niko nije smio da dotakne osim četiri žreca koja
su ga pazila i jedan je uvijek išao za njim. Smatralo se da je Triglav izuzetno sklon ljudima.


VOLOS (Veles) - To je bog plodnosti, podzemnog svijeta i zaštitnik životinja odnosno stada i stoke. I on je bog ratnik.


STRIBOG - To je bog riječnih tokova i potoka nabujalih od kiše, bog vodenih i vazdušnih strujanja. On donosi hladne vjetrove, bure i nevrijeme, on je bog leda i mraza.


MOKOŠA - Zlo žensko božanstvo koje se često spominje uz ostale bogove. Vjerovalo se da ona obilazi kuće i nadgleda prelje.
Njen kip je izgledao kao strašna nakaza sastavljena od različitih dijelova životinjskih. Ona označava muke i nevolje, ružna
je i gadna i simbolizuje sve čovjekove strasti.


TROJAN - Vjerovalo se da u svakom starom i napuštenom gradu živi slovenski bog ili demon Trojan. Po narodnim pričama to je demonsko biće koje živi u zamku u šumi, a noću obilazi i obljubljuje djevojke i žene. Bojao se Sunčevih zraka jer su ga mogli spržiti.


RUDJEVID, JAREVID, PEROVID - Ova božanstava se uzgredno spominju kao bogovi sekundarnog značaja, to su lokalni bogovi.
Ruđevid je imao sedam glava i osam mačeva (sedam je nosio oko pasa, a osmi u ruci) iz čega se jasno vidi da je u pitanju
bog rata.

Jarevid je bio bog srdžbe, jarosti i rata. Njegov štit koji je visio u hramu (prekriven zlatnim pločicama), niko nije smio dotaći, kad su išli u rat nosili su ga pred sobom uvjereni u pobjedu. Jedan zarobljeni njemački sveštenik im je pobjegao tako što je u hramu zgrabio štit i dok je bježao niko ga nije smio dotaći.

Perevid je imao pet glava i svoj hram. Moguće je da su ovi bogovi varijante Svetovida zbog nastavka -vid, koji sadrže u imenima.


PRIPEGOLA (Podaga) - To je bog zlih djela, onaj koji sasvim uništava i razara, dakle bog razaranja i smrti (vjerovatno samo za svoje neprijatelje). On je zaštitnik poljskih radova i usjeva, bog lovaca i vremena. U jednoj poslanici arhiepiskopa
Adelgota navodi se da Sloveni hrišćanima sijeku glave i prinose ih bogu Pripegali kao žrtvu iako se zna na osnovu Velesove knjige sa sloveni nisu prinosili krvne žrtve - sto samo kazuje o verodostojosti izjave jednog arhiepiskopa . Pred hramovima drže pune pehare krvi jer se bogovima dopada hrišćanska krv.


CRNOBOG - To je Djavo ili bog zla. Sloveni su imali običaj da se na gozbama obređuju jednim peharom u ime bogova dobra i zla. Smatrali su da sve dobro dolazi od dobrog boga a sve loše od zlog. Crnobog je jedini koji stoji nasuprot drugim moćnim bogovima koji su skloni ljudima, jedini on im čini zlo.


MORANA - Boginja zime i smrti. Ona predstavlja mrtvu prirodu, hladni vjetar i snijeg. Sjećanje na Moranu ili Moru se očuvalo do danas u narodnim vjerovanjima.


VUKODLAK, BESOMAR - Vjerovalo se da zla duša koja uđe u vuka postaje Vukodlak. Ovo je bilo povezano sa vjerovanjem da se duše zlih ljudi poslije smrti pretvaraju u pojedine životinje - povampire se. Interesantno je vjerovanje našeg naroda da Srbin potiče od vuka. Vjerovanje u Vukodlaka je rasprostranjeno kod svih Slovena. Prema nekim hronikama, slovenski susjedi su bili ubijeđeni da se svi Sloveni u ponekad pretvaraju u vukove. Vukodlak izlazi iz groba, davi ljude po kućama i pije im krv. Može se provući kroz najmanju rupicu. Otkriva se tako što se prevodi vrani konj bez biljega preko groba jer on ne smije preći preko Vukodlaka. Kada ga pronađu izbodu ga glogovim kolcem i bace u vatru da sagori.
Besomar je demon grozote i odvratnosti.


VESNA, DEVANA - Vesna je boginja koja se sa sigurnošću stavlja u slovenski Panteon. Ona predstavlja dolazak vedrog godišnjeg doba, proljeća. Ona svojom ljepotom označava svjetlost i jasnoću. I za Devanu se povezuju slična svojstva, i ona bi mogla biti boginja proljeća ili plodnosti.


VILE - Spomenici koji potiču još iz VI vijeka govore o tome da su Sloveni obožavali vile. One su niža mitska bića,
prelijepe žene prekrasnog lica i stasa sa divnom do zemlje dugom crnom ili zlatnom kosom u kojoj leži sva njihova moć.
One su vječito mlade i nose tanke prozračne haljine koje obično kriju kozje noge. Neke vile imaju i krila i sve veoma
lijepo pjevaju. Vjeruje se da duše nesretno umrlih djevojaka postaju vile. Znaju odlično da liječe i vidaju travama, ali
ako ih neko uvrijedi spremne su da čine zlo ljudima.


Interesantno je da su svi slovenski bogovi ujedno i bogovi rata. Oni su, u stvari, ratoborni zaštitnici kraja u kojem su
najviše poštovani. Dobri su prema svojim poklonicima, ali su razjareni ratnici prema svim protivnicima svog naroda. Još
jedna neobičnost vezana za slovenska božanstva je da su se po vjerovanju često pojavljivali među ljudima, uzimali su oblik
prosjaka, putnika ili, kao što smo već naglasili, životinja. Mnogo slovenskih predanja i rituala prisilno je pretopljeno
u hrišćanske obrede kojih se i danas pridržavamo. Zahvaljujući tome, ipak smo naslijedili nešto od onog iskonskog predanja
naših predaka.

Kliknite za proširenje...

tigrica13:

Ostatci paganizma se najbolje vide u obredu porodicne slave. Posto su Srbi bili pagani tj mnogobozci, Sveti Sava je uveo da svaka porodica prihvati po jednog boga kao zastitnika kuce i prinosi mi zrtve. Inace, niko od pravoslavaca sem nas nema slavu
Sto se tice lose strane ovako: Muslimanski Kuran kao jedan od 5 stubova vere propisuje i dzihad (sveti rat, protiv pagana). Posto smo mi bili pagani, vidis kakve su posledice...

Kliknite za proširenje...

Irmiel:

A sta je to paganizam....Latini su pod tim podrazumevali pucka verovanja,a i sama rec je nastala od lat. 'paganus'-seljak.Hriscanske apologete su sa tom recju povezali rec praznoverje a sa istom okarakterisali citave mitoloske i religiozne sisteme,cak i helenisticko i Grcko kulturno i duhovno nasledje.Postavljajuci to pitanje na taj nacin i izlazuci Staroslovensku ili neku drugu religiju kao 'pagansku' dolazimo u situaciju da se podrazumeva da Hriscanstvo nije tako,stavise da je daleko iznad,jedino ispravno.
Zasto bih ja npr bio paganin ako verujem recimo u starogrcki panteon ili staroslavenska bozanstva u odnosu na nekog Hriscanina.Mozda je on u odnosu na mene 'paganin'.

Kliknite za proširenje...