Agrarni je savjet na sjednicama 3, 4. i 8. rujna 1945. godine utvrdio planove
federalnih jedinica u naseljavanju Vojvodine, tj. svaka je federalna jedinica
dobila pravo naseljavanja određenog broja obitelji. Hrvatska je stekla pravo naseljavanja 
9000 obitelji, Bosna i Hercegovina 12 000, Crna Gora 7 000,
Srbija bez Vojvodine 6000, Vojvodina 6000, Slovenija 3000 i Makedonija
2 000 obitelji. Utvrđeni planovi naseljavanja federalnih jedinica raspoređeni su
tako da je Banat naseljavalo 16 500 obitelji, i to 3 000 iz Slovenije, 2 000 iz
Makedonije, 3 000 iz Srbije i 8 500 iz Bosne i Hercegovine. U Bačku je trebalo
doći 20 000 obitelji, i to 7 000 iz Crne Gore, 7 500 iz Hrvatske, 3 000 iz Bosne
i Hercegovine i 2 500 iz Srbije. Baranja je određena za naseljavanje 1000 obitelji
iz Hrvatske. U Srijem je u prvom redu trebalo naseliti obitelji iz Srijema,
a zatim iz susjednih kotara Bosne i Hercegovine (500 obitelji) i Srbije (500
obitelji) te u dio Srijema koji je pripadao Hrvatskoj 500 obitelji iz Hrvatske.
Staropazovački i zemunski kotar naseljavali su borci invalidi i obitelji boraca
gardijskih jedinica Jugoslavenske armije. Borci iz Vojvodine dobili su pravo
naseljavanja u mjestima rođenja, odnosno, po traženju, u ostalim mjestima
Banata, Bačke ili Srijema.36 Prema tome, kolonističke obitelji iz Hrvatske naseljavale
su Bačku, a zatim Baranju i Srijem.
Utvrđenih 9 000 kolorističkih obitelji iz Hrvatske trebalo je razdijeliti
po pojedinim okruzima, odnosno regijama u Hrvatskoj. Smatralo se, u skladu
s uvjetima koje je propisao Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji te Uredba
0 redu prvenstva i Uredba o naseljavanju boraca u Vojvodini, da u kolonizaciji
ponajprije sudjeluju seljaci iz Like, Dalmacije, Korduna, Gorskog kotara,
Hrvatskog primorja i Hrvatskog zagorja. To su bili u ratu većinom opustošeni
krajevi u kojima je bio veliki broj prvoboraca, a koje je inače obilježavala
agrarna prenapučenost. Prvobitno je bilo predviđeno da se od 9000 obitelji
kolonizira 5500 hrvatskih i 3500 srpskih obitelji iz Hrvatske.57 Cjelokupno
predviđena kolonizacija od 9000 obitelji najprije je bila raspoređena tako
da je Lika dobila pravo preseljenja 3 000 obitelji, Dalmacija 2 500, Kordun
1 600, Gorski kotar l 000, Hrvatsko primorje 600 i Banija 300 obitelji." Dakako
razdioba planirane kolonizacije po okruzima izvršena je prema utvrđenim
kriterijima. Osim broja prvoboraca i opustošenosti pojedinih krajeva u ratu,
ocjenjivala se i agrarna napučenost, perspektive industrijskog razvoja i mogućnosti
nactiobe zemljom agrarnih interesenata u njihovim područjima."