i još, pardoniram zbog toga što sam smotana... za razliku od nekih, pa ne umem ni da postavim post kako valja...
Inspektor Milan Dodig u podnetoj tužbi protiv MUP-a Srbije navodi svoje nevolje.
"Tužitelja (Dodiga) pomenuti rukovodioci pokušali su da proglase nacionalistom, koji navodno ne voli 'Bosance'... Objašnjavao sam im da sam i ja po nacionalnosti Srbin.
Zbog toga sam se najavio, posle završenog pritvorskog predmeta - policajca Jovanović Blagoja i drugih mafijaša u avgustu 2006. godine, ali me u tom periodu ne prima Nikola Brkić na razgovor."
Svoje nevolje sa ''bosanskog grupom'' u Policijskoj upravi Novog Sada inspektor Dodig obrazlaže u tužbi podnetoj Opštinskom sudu u Novom Sadu.
"Međutim, na sve načine on su pokušavali da me isprovociraju, tako da su me u maju 2004. godine vodili na ciljani lekarski pregled u Beograd, sa obrazloženjem da je to naredba iz MUP-a Srbije, iako ja te 2004. godine nisam bio ni dana na bolovanju, već sam bio na bolovanju od 01.09.2003. do 01.11.2003. god. zbog preloma malog prsta na levoj ruci.
Kada je šef Doma zdravlja u Beogradu, doktor Rogulja, video lekarske nalaze - prelom malog prsta, čovek se čudio i pitao me: 'Zbog čega su tebe poslali na ciljani pregled, zar zbog preloma prsta? E, to još nisam doživeo u svojoj karijeri...'
Rogulja mi je rekao: 'Idi kod fizijatra da ti napiše neku terapiju i vežbe za mišić malog prsta, i onda idi kući...'
Bio sam pun gneva i odbio sam Bošnjak Neđu, takođe rođenog u Glamoču, i Popović Miloša da me voze kući i otišao sam autobusom za Novi Sad.
Ovo navodim iz razloga da Sudu bude jasna slika jer njihov 'zemljak', a moj kolega Vlajić Miroslav koji je rođen u Donjem Ratkovu, opština Sanski Most, nije išao na ciljani pregled, koji je bio na bolovanju duže vreme, a bolovanje je produžio i posle maja 2004. godine.
Kako ništa nisu uspeli sa planiranim ciljanim pregledom, onda su rukovodioci Bošnjak Neđo, takođe rođen u Bosanskoj Krajini, Petković Aleksandar i sada bivši načelnik Boško Arsenijević predložili da mi oduzmu od plate 5 odsto za maj 2004. godine, bez ikakvog pravnog osnova. I dan-danas vodim radni spor zbog umanjenja tih 5 odsto od plate za maj 2004. godine, a postupajući sudija Nonin Milenko još nije doneo odluku..."
Zbog svog odnosa prema poslu i nepotkupljivosti, inspektor Milan Dodig je 1996. godine bio ''privremeno'' upućen na rad u SUP Čačak. On u tužbi piše i o tim događajima.
"Tužitelja su rukovodioci nastavili da šikaniraju, nervozni što nisu uspeli nikako da ga slome, i čudili su se kako je tužitelj uspeo da izdrži tri godine raspoređen u SUP-u Čačak gde je bio od februara 1994. do 24.09.1996. godine.
To rešenje o raspoređivanju u SUP Čačak sudski je poništeno, ali i danas vodim spor za naknadu nematerijalne štete, materijalne štete u tom delu uspeo sam da naplatim, iako sam imao opstrukciju i iskazano otvoreno neprijateljstvo sudija Vesne Šoti, Vujić Vladimira i Lidije Đukić.
Tužitelj je uspeo u naplati materijalne štete, jer je bio uporan, a što je potvrđivao Vrhovni sud Srbije, koji je uvažavao reviziju, te su novosadski sudovi presuđivali u moju korist samo zato što su na to bili naterani od Vrhovnog suda Srbije.''
Nevolje inspektora Dodiga postaju veće, kako navodi u tužbi, kada se ''bosanska grupa" kompletirala.
"Dolaskom Nikole Brkića za zamenika načelnika SUP-a Novi Sad januara 2006 godine, koji je takođe rođen u Bosanskoj Krajini, selo Vranovina, opština Bosanski Petrovac, načelnik Kostrešević Miladin, koji je takođe rođen u Bosanskoj Krajini, selo Šnjegotina Gornja, opština Čelinac, smatra da je dobio jakog savetnika i saradnika, koji će, kako se oni izražavaju, 'doakati' meni."
Tužitelj tada shvata da ima mnogo neprijatelja, čitav bosanski klan, i upravo dolaskom Brkić Nikole za zamenika načelnika, a potom i Korica Mladena za nečelnika OKP-a SUP-a Novi Sad, počinje njihova, kako oni kažu, 'plodna saradnja' sa predsednicima Opštinskog i Okružnog suda Novi Sad, kada direktno utiču na donošenje odluke o odbijanju moje tužbe za naknadu nematerijalne štete u predmetu broj P. 5677/01."
Inspektor Milan Dodig u svojoj tužbi opisuje "plodnu saradnju" predsednika Opštinskog suda Petra Mohana i mnogih sudija iz "kuće pravde'' sa trojkom iz Policijske uprave Novi Sad. (Kostrešević, Korica, Brkić). On u tužbi navodi...
''Tužitelj je dana 01.12.2005. god. došao u Trgovinski sud Novi Sad kod sudije Kiselički Živka da službeno razgovora sa njim o predmetu AD 'Zmajevo' iz Zmajeva, u kom je sudija Kisilički dozvolio zaključenje sudskog poravnanja između DOO 'Galemiks' Novi Sad i AD 'Zmajevo' dana 05.07.2002. godine, a protivno odredbama zakona, jer nije pribavljena saglasnost Agencije za privatizaciju u Beogradu, koja je bila neophodna da bi sudija uopšte dozvolio zaključenje sudskog poravnanja.
Samim zaključenjem sudskog poravnanja bez saglasnosti Agencije, izvršeno je krivično delo od strane sudije, jer je pribavljena korist Joldić Dragoljubu, odnosno njegovom preduzeću. Međutim, ja nisam zvanično podneo prijavu ni protiv sudije Kiselički Živka, a ni bilo kojeg sudije ni iz Trgovinskog suda, niti bilo kojeg redovnog sudije, jer sam postao svestan da nemam podršku svojih rukovodilaca, a jednom sam samo u izveštaju spomenuo radnje sudije Gudurić Aleksandra, gde su iako je moj izveštaj odobren od strane mojih starešina, sudije i tužioci iz OJT Novi Sad, u dogovoru sa tadašnjim v.d. Okružnog javnog tužioca Novi Sad Vujić Stankom, inicirali krivični postupak protiv mene zbog navodne uvrede nosilaca pravosudne funkcije, pa su delegirali, protiv moje volje, Opštinski sud u Bečeju i Opštinsko tužilaštvo u Bečeju da mi sudi, uz obrazloženje da mi tobože čine uslugu, da ja ne bih sumnjao u pristrasnost novosadskih sudova.
U stvari, plašili su se da se moj slučaj ne prepričava po hodnicima novosadskih sudova, jer su znali da u njihovim redovima ima onih koji vole da spletkare, a plašili su se da neće moći da ubede baš svakog sudiju da radi po njihovom diktatu i da bi eventualno mogli da odbace neosnovanu optužnicu.
Kada sam silazio i krenuo prema izlazu iz sudnice Kiselički Živka toga dana 01.12.2005. godine, u hodniku u prizemlju sačekao me je šef sudskog obezbeđenja Slobodan Knežević i zamolio me da uđem u njegovu kancelariju da mi nešto drugarski kaže. Ja sam ušao u kancelariju gde mi je on rekao: 'Žale se sudije na tebe da im pretiš'. Pominjao mi je neka imena, među njima je bio i sudija Vladimir Vujić.
Otišao sam odmah kod predsednika Opštinskog suda Novi Sad Mohan Petra i pitao ga: 'Da li ste Vi dali nalog da me zaustavljaju po hodnicima Suda?'
Iznenadio me je njegov pomirljiv i učtiv odgovor: 'Nemojte svakog slušati, manite to...'
Shvatio sam da je zaustavljanje od strane šefa portira rađeno uz saglasnost i podstrekivanje Kostrešević Miladina i njegovih tadašnjih saradnika, u cilju zastrašivanja, da svoj posao ne radim temeljno i da ne diram mafiju, a što ću dalje u tekstu ove tužbe i dokumentovati dokazima..."
Inspektor Milan Dodig opisuje ponašanje svojih pretpostavljenih iz Bosanske Krupe...
"Preko meni pretpostavljenih rukovodilaca sve vreme zaduživan sam predmetima koje niko nije hteo niti smeo da radi, i samo zato što su stranke bile uporne, a prijavljivali su teška krivična dela iznuda, teških prevara, a neko je morao da ih sasluša i da uzme prijavu na zapisnik. Šefovi su mi laskali da to ja jedino mogu i da jedino ja to znam, kao da sam ja jedini u državi plaćen da se borim sa mafijom, a ishod mojih krivičnih prijava bi završio u fiokama istražnih sudija i tužioca.