Braća i sestre

gost 10000

Veoma poznat
Poruka
10.858
Braćo i sestre!

nije to, opet individualna psihologija. nedavno sam čitao o razlikama u IQ prvorođene dece u odnosu na mlađu braću i sestre, ali ta teorija je "obačena". mada su rezultati istraživanja bili veoma interesantni, nećemo o njima, nego bih voleo da čujem i vaša mišljenja i iskustva o braćama i (ili) sestrama... mogu i mišljenja koja nisu vaša, obradili su ih neki psiholozi..

za ocenjivanje jednog čoveka veoma je važno poznavanje situacije u kojoj je odrastao. situacije i naročie vrste leže u položaju koje dete ima u porodici i psihoanalitičari su tvrdili da mogu, u zavisnosti od iskustva, da tačno znaju da li je neko prvenac, jedinac, mezimac itd. o jedincima postoji jedna lepa priča kod murakamija, zaboravio sam naslov romana, ali uglavnom, on piše da su u japanu jedinci tradicionalno nešto poput "odabranih". u svm kulturama, kako svi za njega navijaju, jer nemaju altrernativu, on može da postane nesamostalan.

"mezimci" su u svim kulturama najmlađa deca, ona koja imaju privilegiju da rastu, kako kažu psiholozi "toplijoj atmosferi" nego ostala deca. sa druge strane, pošto su najmlađi, onda mu se ništa važnije ni ne poverava, a ni ne veruje mu se posebno, i takva deca teže da se dokažu kao ravnopravna i uspešnija od starije dece. da li će u tome uspeti, zavisi od samopouzdanja, što ga može odvesti u drugu krajnost da bude plašljiv i povučen i to je jedno od polja gde se može razviti i sujetna crta ličnosti, ali i osećanje manje vrednosti. u tome, ključnu ulogu igraju roditelji koji će dete hrabriti da ne mora da bude prvi, najbolji, najuspešniji itd. pitanje mezica nalazimo još u bibliji (josif), koji je pretekao u sposobnostima i vrlinama svu braću i sestre i postao spasitelj cele porodice.

prvorođeni su kroz istoriju privilegilegovani primogeniturom i ostalim pogodnostima. on nose teret poverenja (ti si veći, jači, stariji, zato moraš biti odgovoran i pametan).

drugorođeni teže sa prvenstvom, a u njihovom ponašanju primetna je težnja za nadmetanjem.

moguće su razne kombinacije. psihoanalitičari su posmatrali situacije u kojima se više dece različitog pola nadmeću jedna sa drugom, i uočili teškoće pred kojima se nalazi jedan dečak koji ima više sestara i smatraju da takav nikad neće uočiti privilegija koje naša zaostala kultura daje muškarcima. postaće nesuguran, kažu neki psiholozi...
 
Moja psihologika kazuje da je deo neminovan zbog odsutnosti roditelja, deo zbog rasta sa rodom(M ili Z, brat ili sestra), a deo i zbog totalnog neobrazovanja roditelja, pa pokupe znanje usput....ili ne pokupe....

Za prvorodjene jeste tacno da su u toj poziciji....
Za drugo rodjene ne mora da znaci , moze roditelji , a i sam prvorodjeni da preokrenu stvar...ali oba cinioca zajedno inace nastupa neka cudna nirvana....tj oblikovanost od strane roditelja sugerise podsvesno drugorodjenom da nije ispostovan kao prvorodjeni , a ako mu prvorodjeni ustupa poziciju bez borbe, onda nema motiva....pa se javljaju razne degeneracije, od samovolje , do apatije...koja jeste razumski zrela, tj drugorodjeni jeste zreliji i nije zloupotrebljavao (naravno da jeste, mora da se proba i oseti) predati polozaj....ali nije zaradjen.....i to smeta...

Mislim da drugorodjeni moraju totalno drugacije da se vaspitavaju i usmeravaju od prvorodjenih...
Jer svakome treba pozicija da bi nesto naucio i postao zdrav....Sto vise iskusi u detinjstvu i mladosti , oseti nadmoc u situacijama i drustvu, to je aktivniji , ne neophodno i agresivniji, i sigurniji u sebe...ne suprotnost koju vidite,a to je arogantan prema drugima .

Medjutim realnost je drugacija....osim ako su familije velike....pa onda drugorodjeni koji ima trecerodjenog blizu, i cetvrtorodjenog kao najmladjeg, ima priliku da postane kvazi prvorodjeni ili i kvalitetniji....Prednost velikih inkubatora su mnoge, mane po drustveni razvoj nisu velike, osim sto vuku ka individualnom....ali ni malo nisu ego patoloski (veci problem jer tiho razara)...

A ovaj poslednji slucaj mora da uklopi drustvenu polnu ulogu sa razvojem muskarca....ne vaspitava se dete tako sto mu se pokazuje ono sto ce biti kad poraste, vec i nesto sto nece biti , nesto sto ne treba da bude i nesto sto ne treba da mu padne na pamet da bude....
Mozda je bas ovde sustina arhitipa iliti tacnije stereotipa gluposti koje se prenose sa koleno na koleno...
Misle ljudi da muskarci u konzervativnim porodicama ne znaju da kuvaju....znaju, misle da zene ne znaju da vode domacinstvo .....znaju.....(to samo danas kad otkrivamo toplu vodu dosta se zena lozi da pokaze i dokaze nesto sto misle da je nevidjeno, toplu vodu).

Lepo je receno rasti kroz rad i neces postati gad....
Naucices i da se ljutis i da prastas i da razumes i da zahtevas i da se boris i nadmeces i da prepustis.....i da budes mezimac a da ne budes razmazen vec elitan....
 
Primećujem da su danas deca prezaštićena... naročito prvorođena...
Istovremeno su i ''starmali'' jer nismo imali strpljenja da dočekamo prvu reć, korak, rečenicu...
I onda dobijemo osobu koja se pretvara da je odrasla/ozbiljna/odgovorna a u sebi je jako nesigurna...:(
Ako ovo primetimo na vreme, možda još nešto i popravimo.. a možda ga i dotučemo načisto...:lol:
Kako god... šta god radili prvom detetu, drugo će se izvući...
Roditelje treba zakonom zabraniti. :mrgreen:

Da.. drugorođeni moraju da se nekako izbore za svoj položaj...
Takmičiti se sa starijim od sebe nije lako. Naročito ako je stariji brat/sestra baš izrazito talentovan/sposoban u nekoj oblasti.
Onda lukavo snimaju u čemu je stariji neuspešan pa ga tu pobede.
I naravno.. opet je cilj biti dobar roditeljima.. zadovoljiti njihova očekivanja...
ma stvarno ih treba ukinuti...:lol:
 
Braćo i sestre!

nije to, opet individualna psihologija. nedavno sam čitao o razlikama u IQ prvorođene dece u odnosu na mlađu braću i sestre, ali ta teorija je "obačena". mada su rezultati istraživanja bili veoma interesantni, nećemo o njima, nego bih voleo da čujem i vaša mišljenja i iskustva o braćama i (ili) sestrama... mogu i mišljenja koja nisu vaša, obradili su ih neki psiholozi..

za ocenjivanje jednog čoveka veoma je važno poznavanje situacije u kojoj je odrastao. situacije i naročie vrste leže u položaju koje dete ima u porodici i psihoanalitičari su tvrdili da mogu, u zavisnosti od iskustva, da tačno znaju da li je neko prvenac, jedinac, mezimac itd. o jedincima postoji jedna lepa priča kod murakamija, zaboravio sam naslov romana, ali uglavnom, on piše da su u japanu jedinci tradicionalno nešto poput "odabranih". u svm kulturama, kako svi za njega navijaju, jer nemaju altrernativu, on može da postane nesamostalan.

"mezimci" su u svim kulturama najmlađa deca, ona koja imaju privilegiju da rastu, kako kažu psiholozi "toplijoj atmosferi" nego ostala deca. sa druge strane, pošto su najmlađi, onda mu se ništa važnije ni ne poverava, a ni ne veruje mu se posebno, i takva deca teže da se dokažu kao ravnopravna i uspešnija od starije dece. da li će u tome uspeti, zavisi od samopouzdanja, što ga može odvesti u drugu krajnost da bude plašljiv i povučen i to je jedno od polja gde se može razviti i sujetna crta ličnosti, ali i osećanje manje vrednosti. u tome, ključnu ulogu igraju roditelji koji će dete hrabriti da ne mora da bude prvi, najbolji, najuspešniji itd. pitanje mezica nalazimo još u bibliji (josif), koji je pretekao u sposobnostima i vrlinama svu braću i sestre i postao spasitelj cele porodice.

prvorođeni su kroz istoriju privilegilegovani primogeniturom i ostalim pogodnostima. on nose teret poverenja (ti si veći, jači, stariji, zato moraš biti odgovoran i pametan).

drugorođeni teže sa prvenstvom, a u njihovom ponašanju primetna je težnja za nadmetanjem.

moguće su razne kombinacije. psihoanalitičari su posmatrali situacije u kojima se više dece različitog pola nadmeću jedna sa drugom, i uočili teškoće pred kojima se nalazi jedan dečak koji ima više sestara i smatraju da takav nikad neće uočiti privilegija koje naša zaostala kultura daje muškarcima. postaće nesuguran, kažu neki psiholozi...
Iznecu moje iskusvto: dvoje dece, starija cerkica (8), mladji bata (6). Ona - tip lidera, analiticna i prirodno zainteresovana za uzroke svih pojava koje je ustanju da registruje. On - introvertan, stalozen, na pitanja tipa - a sta ti mislis, zasto je to tako- nezainteresovano slegne rukicama i izgubi se iz vidokruga. Mi, roditelji: ja sam vise u stilu Samerhila, u ostavljanju prostora deci da sami procenjuju koje opcije bi trebalo izabrati, muz germanin - to je tako, punkt.
Mene je fascinirao uticaj koji ona ima na njega, koji je nesrazmerno veci od uticaja nas, kao roditelja. Pre samo godinu dana nicim izazvano iznela je svoje zapazanje da "ovaj kakav je ( za brata naravno) verovatno ce se ozeniti jednoga dana nekom opasnom zenom":roll: Sada vec kaze da je ranije bezrazlozno podcenjivala. Moja zapazanja - susivot sa takvom starijom sekom naterao ga je da pocne da se uci boriti, sredstvima koje ona primenjuje; imam utisak da je on ipak izmesten iz svog prirodnog temperamenta, ali sam svesna da su mu ova iskustva sa "nadmocnim protivnikom" ipak korisna:p
 
Poslednja izmena:
nešto malo o onim teorijama o intektualnom razvoju braće i sestara o kojima sam govorio, možda vas interesuje. zapravo, postojalo je istraživanje o visini iq braće i sestara, koje je vršeno sredinom 70. i početkom 80. godina. na osnovu njega, utvrđeno je da deca sa manjim brojem braće i sestara mogu da dožive veći intelektualni razvoj zahvaljujući činjenici intenzivnijih kontakata sa odraslima. stariji predstavljaju model sofisticiranog rečnika i apstraktnog mišljenja. tako je psiholog zajonc utvrdio Model konfluence, na osnovu koga, prvorođena deca imaju veći iq kao rezultat svojih interakcija odraslim osobama. svako sledeće dete, po ovom modelu, ima niži iq od prvorođenog, zato što će više vremena provesti sa braćom i sestrama koji su kognitivno na nižem stupnju od roditelja ili odraslih uopšte. takođe, oni su zamena roditeljima u brizi prema svojoj mlađoj braći i sestrama.

kasnije teorije su prvo umanjile relacije inteligencija-stepen rođenja, smatrali su da je genetika i socio-ekonomski status porodice bitiniji . sve te teorije i rezultate istraživanja treba posmatrati sa rezervom. teorijski, neki faktori ličnosti mogu biti pod uticajem veličine porodice i reda rođenja. svaki roditelj zna da deca mogu da izgrade različite strategije za privlačenje pažnje starijih, pre svega roditelja.

što se tiče uspeha u školi, istraživanja pokazuju neki neznatni procenat veće uspešnosti u korist starije braće i sestara. salovej je radio istraživanja o odnosu reda rođenja i postignuća u oblastima kao što su nauka, politika, religija, i zaključak je da, kada su u pitanju istorijske figure, prvorođena deca teže da budu konzervativnija i odgovornija u poređenju sa mlađom braćom i sestrama. mlađi su liberalniji za nova iskustva i inovacije.
 
Poslednja izmena:
Da.. drugorođeni moraju da se nekako izbore za svoj položaj...
Takmičiti se sa starijim od sebe nije lako. Naročito ako je stariji brat/sestra baš izrazito talentovan/sposoban u nekoj oblasti.
Onda lukavo snimaju u čemu je stariji neuspešan pa ga tu pobede.
I naravno.. opet je cilj biti dobar roditeljima.. zadovoljiti njihova očekivanja...
ma stvarno ih treba ukinuti...
da, to je dobro u smislu nekog zdrave konkurencije. ali, postoje i drukčije reakcije mlađe dece, kojima neuspeh u takmičenju predstavlja kočnicu sopstvenog razvoja i takva deca postaju nesigurna. mlađe dete (mezimac) zna i da se ponaša kao da nosi osećanje manje vrednosti, inferiornosti. adler daje recept roditeljima kao vaspitačima da ne treba da se podstiče takmičenje, nego da se, kod takve dece, koja ispoljavaju nesigurnost, igra "politika" preterivanja da je totalna glupost truditi se da se bude prvi, da to nije neka bog zna kakva sreća, da se kaže: nama nisu potrebni ti koji hoće da budu uvek prvi, ti su nam dosadni, smarači su uvek prvi. ako se postuipa suprotno, dete će stalno biti opterećeno time da li neko može da ga prestigne u uspehu, da bude bolji od njega, a tako se, zapravo, podstiču negativne, egoistične osobine.
 
Stariji sin policajac, mlađi lopov. :mrgreen:

Da.. poznata su mi ta istraživanja..
na osnovu njih velike kompanije pri izboru kadrova davale su prednost prvorođenima
a kasnije drugorođenima... vreme je za promene/inovacije...:lol:
 
Ako je tako onda ce danas davati posao samo zenama...one bi dale sve za pohvalu i nemaju mnogo skrupula, (povezano sa fizickom snagom i mentalitetom)...
Sto se i desava za komercijalu, "istrazivanje" trzista itd...

A one bi se i ne bi se ljutile...To je kao ono zasto zaposljavas onog tamo debelog kao obezbedjenje...
Nema kondiciju, nema vestinu , ne zna da se ponasa, ali je debeo i izgleda glup te je stoga opasan...nece niko da se kaci....Naravno debelom kazes da je kao stvoren za taj posao.
 
Moja sestra i ja imamo potpuno normalan odnos. Nikada nije bilo takmičenja. Nikada nismo zavidele jedna drugoj. Ja sam mlađa. Nekako se dopunjujemo. Obe smo jedna drugoj glavni savetnici i uteha. Nema dominantnih i podčinjenih uloga.
 
Ako je tako onda ce danas davati posao samo zenama...one bi dale sve za pohvalu i nemaju mnogo skrupula, (povezano sa fizickom snagom i mentalitetom)...
Sto se i desava za komercijalu, "istrazivanje" trzista itd...

A one bi se i ne bi se ljutile...To je kao ono zasto zaposljavas onog tamo debelog kao obezbedjenje...
Nema kondiciju, nema vestinu , ne zna da se ponasa, ali je debeo i izgleda glup te je stoga opasan...nece niko da se kaci....Naravno debelom kazes da je kao stvoren za taj posao.
Pogledam po nekad izume vizionara na discovery kanalu.
Pa... ima i muškaraca i žena sa fantastičnim idejama...:D
Šteta što kad se predstavljaju ne kažu i koje su dete po redu u porodici. :lol:

Komercijala? Ide u istoriju..
istraživanje tržišta pokazuje da su ljudi željni inovacija..
proizvoda koji se prodaju sami...:lol:
 
....obicno se misli da su jedinci neprilagodjeni i razmazeni a u stvari izlozeni su prevelikom pritisku i ocekivanjima...biti jedino dete nije hendikep, jedinci cak mogu imati bolji odnos sa roditeljima i sa ljudima uopste... oni koji imaju bracu i sestre ne moraju da se trude a jedinci moraju inace ce zauvek ostati sami... i bolje razumeju razliku izmedju biti sam i biti usamljen
 
Mnogo zavisi od vaspitanja i uslova u kojima su odrasla deca...

Obicno imaju drugaciji tretman i zato se razvijaju u razlicite licnosti...

Mladja deca se lakse probijaju u zivotu jer su bila zasticenija.... i idu utabanim putem...

i sporije sazrevaju ako ikada sazreju...

Dok su starija daleko zrelija i odgovornija i imaju tezi zivotni put...
 
menjali su se odnosi, da, u porodici, pa je "domaća" počela da liči na porodice zapada. i tu imamo tranziciju, pa je zanimljiv link sa teme koju se postavila jedna majka pre neki dan. on je odraz nekog arhaičnog patrijarhata, gde muškarac može da ima 5 sestara, ali je on jedinac - naslednik porodičnog "kontinuiteta" i materijalnog i svakojakog. muškarac koji ima tamo jednu ili više sestara, računa se kao jedinac.. ženska deca moraju što pre da se udaju, da "oslobode prostor" bratu. zato majka insistira na udaji svojih kćeri...takvih odnosa u porodici je, realno, sve manje...ali postoje
 
Ta žena je iz Crne Gore i tamo u porodici vlada i vladaće matrijarhat dok god oni žive po plemenskim zajednicama. Samo što nije ogoljen, nego mudro prikriven. Pater familias samo figurira i nema primat.
 
hm, zanimljivo je, znam tačno na šta misliš. ako je mat., on teče samo od trenutka kad žena rodi muško dete. ona nije bila ravnopravan član u svojoj primarnoj porodici (rod) zbog roda, a u novoj (dom) postaje cenjena tek kad rodi muškog potomka i jedinog naslednika, bez obzira koliko imala ženske dece.nije to matrijarhat.
 
Braćo i sestre!

nije to, opet individualna psihologija. nedavno sam čitao o razlikama u IQ prvorođene dece u odnosu na mlađu braću i sestre, ali ta teorija je "obačena". mada su rezultati istraživanja bili veoma interesantni, nećemo o njima, nego bih voleo da čujem i vaša mišljenja i iskustva o braćama i (ili) sestrama... mogu i mišljenja koja nisu vaša, obradili su ih neki psiholozi..

za ocenjivanje jednog čoveka veoma je važno poznavanje situacije u kojoj je odrastao. situacije i naročie vrste leže u položaju koje dete ima u porodici i psihoanalitičari su tvrdili da mogu, u zavisnosti od iskustva, da tačno znaju da li je neko prvenac, jedinac, mezimac itd. o jedincima postoji jedna lepa priča kod murakamija, zaboravio sam naslov romana, ali uglavnom, on piše da su u japanu jedinci tradicionalno nešto poput "odabranih". u svm kulturama, kako svi za njega navijaju, jer nemaju altrernativu, on može da postane nesamostalan.

"mezimci" su u svim kulturama najmlađa deca, ona koja imaju privilegiju da rastu, kako kažu psiholozi "toplijoj atmosferi" nego ostala deca. sa druge strane, pošto su najmlađi, onda mu se ništa važnije ni ne poverava, a ni ne veruje mu se posebno, i takva deca teže da se dokažu kao ravnopravna i uspešnija od starije dece. da li će u tome uspeti, zavisi od samopouzdanja, što ga može odvesti u drugu krajnost da bude plašljiv i povučen i to je jedno od polja gde se može razviti i sujetna crta ličnosti, ali i osećanje manje vrednosti. u tome, ključnu ulogu igraju roditelji koji će dete hrabriti da ne mora da bude prvi, najbolji, najuspešniji itd. pitanje mezica nalazimo još u bibliji (josif), koji je pretekao u sposobnostima i vrlinama svu braću i sestre i postao spasitelj cele porodice.

prvorođeni su kroz istoriju privilegilegovani primogeniturom i ostalim pogodnostima. on nose teret poverenja (ti si veći, jači, stariji, zato moraš biti odgovoran i pametan).

drugorođeni teže sa prvenstvom, a u njihovom ponašanju primetna je težnja za nadmetanjem.

moguće su razne kombinacije. psihoanalitičari su posmatrali situacije u kojima se više dece različitog pola nadmeću jedna sa drugom, i uočili teškoće pred kojima se nalazi jedan dečak koji ima više sestara i smatraju da takav nikad neće uočiti privilegija koje naša zaostala kultura daje muškarcima. postaće nesuguran, kažu neki psiholozi...

Šta si čitao o IQ prvorođene djece....moj brat je stariji od mene 1,5 godina i više puta je dokazano da je superinteligentan....a također i uspješan u skladu sa tim.....divno je bilo odrastati sa njim....i sad je divno imati ga za brata....kao da drži ravnotežu u cijeloj našoj porodici.........dobro i ja sam uspješna...i....dokazalo se u praksi da sam inteligentna...bila sam najbolji đak u svom razredu u gimnaziji.....neću dalje....ne bi mi ni vjerovali.....ali moj brat......studirao je eto elektrotehniku....učio je jako malo.....kaže uzme onu skriptu pogleda zadatke jednog poglavlja i ako mu je jasno, pređe na drugo poglavlje....uopšte ne rješava sve zadatke iako na ispitu budu baš ti zadaci iz te zbirke......i ode na ispit tamo rješava zadatke samo logičkim rrazmišljanjem..recimo da je u pitanju ispit iz matematike 1 2 3 ili 4.....i položi sve iz prve ruke i sve sa 8, ali koliko je učio to je fenomenalno.....i dok je njemu glavni problem bio nariktati antenu da gleda TV njegovi prijatelji su tu istu zbirku zadataka rješavali po 5 do 6 puta...učeći po cijeli dan........
........samo za mog predivnog brata.........!
 
kakva lepa sestrinska ljubav .. ( : . o iq??....opisao sam ukratko gore u postu #8
ima i na netu nešto o zajoncovoj teoriji konfluence i visini iq u zavisnosti od reda rođenja i/ili veličine porodice

http://www.sciencemag.org/cgi/pdf_extract/192/4236/227

naravno, te teorije su zanimljive, ali ih ne treba nikako uzimati zdravo za gotovo
važile su krajem 70. i 80tih godina, i psihologija ih rado navodi, ali se danas na njih ne poziva...
 
Poslednja izmena:
Juče sam upoznala ženu koja je dala svom bratu desni bubreg i još funkcioniše, kaže da su rekli da bubreg kao da je izvađen iz njegovog tijela.....da li biste vi učinili tako nešto za svog brata ili sestru.....?....divan postupak....
 
Što se tiče o tome ko je mlađi, a ko stariji i odnosu toga sa iq-om posmatrajući svoje okruženje zaključujem da to nije tačno. Takođe, kod dobrih roditelja ne treba da postoji mezimče kao što nije postojalo u slučaju moje sestre i mene...
 

Back
Top