Ipak ne mogu da se odvojim od žumberačke uskočke idile.
Dakle, 20 kilometara
zapadno od Zagrěba.
Crkvu Blagověsti danas zovu "kapelom" kao i sve napuštene grkokatoličke crkve po Hrvatskoj, jer su orijentisane oltarom na istok, što nije moguće u slučaju katoličke crkve, ali je moguće u slučaju kapele. Zato, da narod ne zapitkuje prěviše, moderno je da ih krste kapelama, iako su prěvelike za kapele, a često ni groblja nisu u blizini. Trěba to znati.
Inače, Pribić je i rodno město Tuđmanovog kardinala Franje Kuharića, a Pavelićev nadbiskup Alojzije Stepinac u obližnjem Krašiću bio je u doživotnom kućnom pritvoru.
idila je, i pozivam te da dođeš, vodim te u razgledavanje
glede "kapela" - opet si se zaletio
razlika nije u tome da se ovima dopušta postavljanje oltara prema istoku a kao crkvama ne
prvenstveno je riječ o tome da je crkva (od grč. eclesia - zbor) uvjek otvorena svome zboru (pastvi) dok je kapela ponekad samo otvorena
prema tome i velika građevina može biti proglašena kapelom ako u njom stalno ne boravi svećenik ili više njih koji je drže otvorenu svojoj pastvi - zboru
za više informacija pogledati Katehizam katoličke crve
ovu glupost oko Pavelićevog i Tuđmanovog kardinala neću niti komentirati
pogledaj kada je Stepinac ređen za kardinala:
"U prvom svjetskom ratu borio se na talijanskom bojištu; u srpnju 1918., ranjen je u nogu, zarobljen te idućih pet mjeseci provodi kao zarobljenik u nekoliko talijanskih logora, gdje se prihvatio učenja talijanskog jezika. Austrougarsko carstvo se raspadalo, u Zagrebu se formiralo Narodno vijeće, rađale su se nove nacionalne države, car Karlo IV. razriješio je vojsku zakletve vjernosti, stvorena je Jugoslavenska legija, koja je poslana da se bori na Solunskoj fronti. Stepinac je javio kao dobrovoljac. Otpušten je iz logora i poslan u Solun, gdje je proveo Božić u karanteni. Prave borbe bile su okončane i Stepinac je nakon premještanja iz Soluna u nekoliko makedonskih gradova demobiliziran te se u proljeće 1919. vratio kući."
........
"Godine 1932. na svoje, i ne samo svoje, zaprepaštenje imenovan je nadbiskupom-koadjutorom. Nadbiskup Bauer proslavio je 1932. svoj 80. rođendan i došlo je vrijeme, da se potraži njegov nasljednik. Bio je to mukotrpan proces, jer je za nadbiskupovo imenovanje trebala kraljeva privola pored papine. Nakon podosta kandidata, koji nisu uspjeli zadovoljiti bilo kralja bilo druge zahtjeve, u razgovoru sa senjskim biskupom Starčevićem iskrsnulo je Stepinčevo ime. Premda nije dosegnuo kanoničku dob, da postane biskupom, imao je doktorat Gregorijanskog instituta i zbog toga je na njega Sveta stolica blagonaklono gledala. Pored toga bio je i solunski dobrovoljac, što je pozitivno utjecalo na kralja.
Kada je Stepinac saznao da će postati Bauerov nasljednik, prvo je gledao bez riječi u nadbiskupa Bauera, a onda je prasnuo u smijeh. No, kada je nadbiskup Bauer ponovio svoju tvrdnju, Stepinac je pao na koljena govoreći kako je mlad i sasvim neprikladan. Monsinjor Pellegrinetti tješio ga je: "Budite mirni! Pogreška da ste mlad postaje svakim danom sve manja."
Stepinac je tada uzeo geslo In Te, Domine, speravi (U tebe se, Gospodine, uzdam). Nakon posvećenja i odlaska u Beograd, da položi zakletvu kralju, u svom dnevniku je napisao: Posjetio sam sve beogradske katoličke župe. Da je veća sloboda i dovoljno radnika, Srbija bi za 20 godina bila katolička. Zbog ove rečenice dvadesetak godina kasnije bit će optužen za upletanje u ratne zločine protiv Srba. Postavši nadbiskup radikalno je smanjio broj večera i primanja u nadbiskupskom dvoru, a među nekim svećenicima nazivan jeboljševičkim nadbiskupom.
Nakon smrti nadbiskupa Bauera 7. prosinca 1937. Stepinac je ponio puni naslov položaja na kojem je de facto već bio."
kad je Stepinac bio nadbiskup, Pavelić je još živio o talijanskom kruhu i soli
kako su se volili govori i to da mu je Pavelić dao ubiti rođenog brata, simpatizera partizana
da ne spominjem Stepinčeve propovijedi protiv režima i nasilja
i btw, kardinal je postao tek 1952. g., ako (uopće) znaš razliku između nadbiskupa i kardinala
o Kuhariću si rekao još veću glupost:
"Rođen je kao najmlađe, trinaesto, dijete u siromašnoj ratarskoj obitelji u prigorskom selu Gornjem Pribiću u Općini Krašić. Zaređen je za svećenika 15. srpnja 1945. Pri njegovu je zaređenju u zagrebačkoj katedrali nadbiskup Alojzije Stepinac mladim svećenicima izrekao poznatu rečenicu: Šaljem vas u krvavu kupelj. Službovao je nakratko kao kapelnik u župi Radoboj, te kao upravitelj župa u Rakovu Potoku i u Svetom Martinu pod Okićem. Pokušani su atentati na njega u Rakovom Potoku 1947. i u Jakovlju 1948., ali je preživio. Tadašnji zagrebački nadbiskup Franjo Šeper u jesen 1957. postavio ga je za župnika u Samoboru. Dana 3. svibnja 1964. posvećen je za biskupa u zagrebačkoj katedrali, te određen za pomoćnog biskupa nadbiskupu dr. Franji Šeperu. Kad je Šeper, imenovan za prefekta Svete kongregacije za nauk vjere, u kolovozu 1969. je imenovan apostolskim administratorom Zagrebačke nadbiskupije, 16. lipnja 1970. zagrebačkim nadbiskupom, a u rujnu iste godine predsjednikom Biskupske konferencije SFRJ. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je kardinalom 1983. Otišao je u mirovinu 1997., a naslijedio ga je kardinal Josip Bozanić. Preminuo je 11. ožujka 2002."
