Vujadine,potpuno se sllazem sa Vama po pitanju nasih istoricara,!"modernih vremena" i njihovih izvora odakle crpe svoju podlogu za pisanje,ako se malo ili nikako ne oslanjaju na crkvene izvore. Sasvim sam siguran da se ,kada je bar rec o srednjovekovnoj Srbiji i njenoj istoriji, sve verodostojno nalazi,vrlo precizno napisano, u Hilandarskim arhivima.Takodje verujem da neko od njih,i sve podatke pokupi iz svih manastira i crkava,bilo bi malo ili samo delimicno od onoga cega ima u Hilandaru!
Na zalost,dali se neko nije potrudio da do tih istorijskih cinjenica dodje,ili nisu dostupne, pitanje na koje nemam odgovora.
Kad ste vec pomenuli Kosovski boj,Milosa i njemu slicnima,a citajuci i izucavajuci srednjovekovnu istoriju u skolama,oduvek bi se pitao,zbog cega se uopste jako malo paznje ili malo prostora uvek davalo u skolskom izucavanju i komentarima, recimo o Caru Lazaru i o Caru Dusanu? Car Lazar se svuda , novijim istorijskim udzbenicima, jako-jako puno obradjuje,dok se Dusan tek,nekako uzgred pominje? Pitanje na koje nisam imao odgovora,ako uzmemo cinjenicno stanje o velicini i doprinosu i Lazara i Dusana.Trebalo bi biti obrnuto,ali nije. Sva ova pitanja bi mi i danas ostala enigma da kojim slucajem nisam procitao Nastasijevica. Bez obzira sto se on ne kotira kao istoricar,svako ko cita njegova dela,izmedju redova se daje odgovor na sva ova moja pitanja! Nakon svega se pitam,da li se to mi stidimo nekih istorijskih licnosti ili se istoricari trude da velicaju nekoga, ko to mozda i ne zasluzuje? Kroz paralelu izmedju Cara Dusana i Cara Lazara je ova moja konstatacija,bar mene, uverila da je zaista tako! Stoga sa pravom podrzavam Vas naslov teme!