ovo treba procitati
Haj, sta se ono cuje iz daljine:
Dal su vjetri, dal su vihorovi,
Il sumore gore javorove,
Il sa zemljom trava razgovara,
Il pevaju na nebesi zvezde ?
Nit su vjetri, nit su vihorovi,
Nit sumore gore javorove,
Nit sa zemljom trava razgovara,
nit pjevaju na nebesi zvezde,
No se sluzi sveta liturgija
U nebesnom carstvu Hristovome.
Sluzbu sluzi Jovan Zlatouste
I sa njime tri stotin vladika,
Sve vladika zemnih mucenika
I tri hiljad casnih svestenika,
Svestenika Bozijih ugodnika.
Djakonuje Djakone Stevane
I sa njime sveti Lavrentije.
Sveti Pavle cita Poslanije,
Sveti Luka sveto Jevandjelje,
Krste drzi care Konstantine.
A ripide sveti stratilati
Dimitrije i s njim Prokopije,
Georgije i snjim Jevstatije
I ostali mnogi stratilati.
Oganj nosi Ognjena Marija
Tamjan pali gromovnik Ilija
A Krstitelj vodom pokropljava
Heruvimi poje Heruviku
A Car slave sedi na prestolu
Licem svojim nebo osvetljava.
S desna mu je sveta Bogomajka
Ogrnuta zvjezdanom porfirom
Sveti Sava zetal pridrzava,
A naroda ni broja se ne zna,
Vise ga je no na nebu zvjezda.
Izmjesani sveci s andjelima
Pa se ne zna ko je od kog ljepsi.
Kad se sveta liturgija svrsi
Svetitelji Hristu prilazili
i pred Njime poklon ucinili,
Najposljednji Svetitelju Savo
I sa Savom Srbi svetitelji
Sveti Savo metanije prvi,
Al se ne hte svetac da uspravi
Vec ostade na zemlji lezeci.
Tad prilazi sveta Bogomajka
Da podigne Svetitelja Savu,
Jer joj Savo Hilandar posvjeti,
Al se Savo dize na koljena
I dalje se dici ne hocase
Vec ostade pred Hristom klececi.
Balgi Hristos Savu milovase
Od miloste vako mu zborase:
"Cedo moje Nemanjicu Savo,
Sto si mi se tako rastuzio,
Nikad tako ti plakao nisi,
Nisi tako plako za Kosovom
Kad je Srpsko potamnjelo carstvo
Potamnjelo carstvo i gospodstvo
Kazuj meni moje cedo drago,
Kako stoji sada Srbadija:
Kako stoji vjera u Srbalja
Jesu l Srbi kano sto su bili
Ili su se Savo izijenili,
Poju li mi mnoge liturgije,
Dizu li mi mnoge zaduzbine
Kane nekad u vreme Nemanje
I sina mu Svetitelja Save,
I slavnoga Milutina kralja
I Stevana milog mi Decanca,
I Lazara mog mucenika
I Milice slavne Ljubostinjke
Angeline majke Krusedolke
I ostalih cara i kneginja,
Da l se i sad Bog tako postuje,
Da l Srbijom svete pjesme bruje,
Jevandjele da l se moje siri,
Srpska zemlja da l tamjanom miri,
Svetli li se obraz u Srbina
Pred ljudima i pred andjelima
Velikasi da l pravedno sude
Bogatasi da l milost djele,
Da l suseda sused opravdava,
Da l nejakog jaki podrzava,
Postuje li mladji starijega
Da l djevojke drze djevojastvo,
Da l popovi po svetinji zive,
Kaludjeri da l za narod klece,
I da l greju pestere suzama
i za narod toplim molitvama.
Da li narod nedelju svetkuje,
Da l praznikom crkvu ispunjuje?
Kazuj meni dicni svetitelju,
Srpskog roda drugi spasitelju
Kakva ti je golema nevolja
Te ti ronis suze niz obraze
Pjesmu neba placem zavrsavas?
Tad govori Svetitelju Savo:
"O Gospode, veliki i slini,
Pred kime se tresu heruvimi,
Ima l sta tebi nepoznato?
Ta ti vidis srce u covjeku,
I poznajes najtananije misli.
Vidis crva pod korom grmovom.
Pod kamenjem guju otrovnicu
Na dnu mora svako zno pijeska.
Ne mogu se od tebe sakriti,
Tamnih ljudi tamna bezakonja,
Zbog kojih si na krstu visio;
Ali tvoja ljubav sve pokriva,
Iz ljubavi neznanije javljas,
Iz ljubavi ti o znanom pitas
Da ti kazem sto ti bolje znades.
Nisu Srbi kao sto su bili.
Losiji su nego pred Kosovom,
Na zlo su se svako izmijenili,
Ti im dade zemlju i slobodu,
Ti im dade slavu i pobjedu,
I drzavu vecu Dusanove,
Al darom se tvojim pogordise,
Od tebe se licem okrenuse.
Gospod se srpska izmetnula
Na tri vjere okom namiguju,
Al nijednu pravo ne vjeruju,
Pravoslavlje ljuto potiskuju.
Odrekli se srpskoga imena,
Odrekli se svojih krsnih slava,
Svece svoje ljuto uivredili
A ko dize crkvu zaduzbinu,
Ne dize je Tebi nego sebi.
Crkve dizu da ih vide ljudi,
Crkve dizu Bogu se ne mole,
Nit Boziji zakon ispunjuju.
Velikasi pravdu pogazili
Bogatasi milost ostavili,
Ne postuje mladji starijega,
No se mladji pametniji gradi,
Nit nejakog jaki podrzava,
Vec ga lomi dok ga ne salomi,
Nit susjeda susjed opravdava,
Vec se kune krivo za nepravdu,
Zbog blatnjave zemlje od arsina.
Svestenici Verom oslabili,
Nit djevojke drze djevojastvo,
Sviku neose grehom se ponose,
Mladi momci postenju se smiju
A svoj razvrat ni od kog ne kriju.
Niti narod za nedelju mari
Ni za praznik ni za obicaj stari,
Nit praznikom crkve ispunjuje,
Prazne crkve ko pecine puste.
Prazne duse pa prazne i crkve.
Svud se crni crno bezakonje.
Stid me jede i stid me izjede.
Zbog grijeha naroda mojega,
Sto i mene drzis blizu Sebe.
Zato placem moj Predragi Spase.
Vjecnost mi je kratka za plakanje,
Volio bih i u paklu biti,
Samo Srbi Bogu da se vrate".
Mirno Gospod saslusao Savu,
Pa podize svoju svetu glavu
Umislima nebesa potrese.
Zablistase munje i gromovi,
Naduse se garavi oblaci,
Led se prosu o Petrovu danu,
Sva pobijele zemlja Srbinova.
Ka od gube gubava gresnica,
Zakukase Srbi u nevolji
Al se zivog Boga ne sjetise,
Niti Boga niti svojih grijeha.
A sve Savo na koljena kleci,
Blijedo mu lice od uzasa.
Tada Gospod vasi popustio,
Po vocu se vasi uhvatise,
Obrstise sljive i jabuke,
Sasusise pitome vocnjake,
Po pitomoj zemlji Srbinovoj
Zakukase Srbi u nevolji,
Al se zivog boiga ne sjetise,
Niti Boga niti svojih grijeha
A sve Savo na koljena kleci
Blijedo mu lice od uzasa
Tada Gospod pomor popustio
Da pomori i staro i mlado.
Udarise ljute bolezanje,
Tesna groblja i malo grobara.
Grobarima otezase ruke,
Zakukase Srbi u nevolji,
Ale se zivog Boga ne sjetise
Niti Boga niti svojih grijeha,
A sve Savona koljena kleci
Blijeo mu lice od uzasa.
Tada Gospod krizu popustio,
Puna zemlja svakog izobilja,
A svi vicu: nigde nista nema.
Zakukase Srbi u nevolji.,
Al se zivog Boga ne sjetise,
Niti Boga niti svojih grijeha..
A sve Savo na koljena kleci
Blijedo mu lice od uzasa.
Tad satanu Gospod odrijesio
Iz pakla ga na Srbe pustio
Da do roka svoju volju vrsi,
I da cini sto je njemu drago,
Sa drzavom i sa srpskim tjelom,
Samo da se ne dotice duse.
A satana vojske podigao,
Od zvjerinja svoga i ljudskoga ,
Sve od samih Bozijih protivnika,
I svojijeh jednomisljenika,
Kojih bi se marva zastidjela.
I veprovi divlji posramili,
Pklenim ih ognjem naoruzo,
Poveo ih na zemlju Srbiju.
Bljunu oganj iz adovih zvala
Pa zapali kucu Srbinovu.
Sve razgradi sto je sagradjeno,
Sve prozdera sto je umijeseno,
Sve razgrabi sto je ustedjeno,
Sve raskuci sto je zakuceno,
Sve popljuva sto je osveceno.
A gospodu u okove veza,
Starjesine vrze na vjesala,
Il umori gladju u tamnici,
Pobi momke, zacrni djevojke,
Zgrci majke nad kolijevke prazne
Nad kolijevke prazne i krvave.
Jos zaveza jezik u Srbina,
Da ne smije pjevat ni kukati,
Niti Bozje ime spominjati,
Niti brata bratom osloviti;
Jos zaveza noge u Srbina,
Da ne smije slobodno hoditi,
Osim tamo kud ga konop vodi
Konop vodi ili kundak goni;
Jos zaveza ruke u Srbina,
Da ne smije radit van kuluka,
Niti sjesti niti hljeba jesti,
Bez satanske gorde zapovjesti,
Niti djecu svoju svojom zvati,
Niti slobodno mislit ni disati.
Tako islo za dugo zemana
Dok nabuja zemlja Srbinova
Od mrtvijeh srpskijeh telesa,
I od krvi srpskijeh mucenika,
Ka tijesto od jakoga kvasca.
Tad andjeli Boziji zaplakali,
A Srbi se Bogu obratili,
Jedinome svome prijatelju
Jedinome svome Spasitelju,
Visnjem Bogu i Svetome Savi
Tad se Savo strese o d uzasa,
Skoci viknu iza-svega glasa:
Dosta Boze, postedi ostatak!'
Tad je gospod poslusao Savu,
Na srbsko se roblje razalio.
Te Srbima grijehe oprosti,
Zasija se lice Srbinovo
Zazvonise zvona na veselje,
Zamirisa zemlja od tamjana,
Zablista se Hristova istina.
Zacari se milost i postenje,
Andjeli se sa neba spustise
Pa srbiju zemlju zagrlise.
Haj, sta se ono cuje iz daljine?
To se opet sluzi liturgija,
U nebesnom carstvu Hristovome.
Sluzbu sluzi Svetitelju Savo,
I sa njime tri stotin vladika,
I tri hiljad srpskih svestenika.
Djakonuje djakon Avakume
Sto na koncu za Hrista postrada,
Na bairu usred Biograda
A Car Slave sjedi na prestolu,
Dok sa zemlje grmi ko oluja,
To Srbija klice - ALILUJA!
sveti vladika Nikolaj Velimirovic