Čiji je naš jezik

Mrkalj · 29.04.2009. u 22:15

Urvan Hroboatos:
Hasanaginica je srpska

Pa to ti i ja kažem. :dontunderstand:

Konstantin Veliki · 29.04.2009. u 22:17

Mrkalj:
Pa to ti i ja kažem.

Ili to nije pre muslimanska.

Sta je ta cuvena hasangica u stvari.

Pumpaj Dinstanović · 01.05.2009. u 01:41

Urvan Hroboatos:
Hasanaginica je srpska koliko i Imotski.
http://www.modrojezero.org/docs/history/fortis_hasanaginica.html

Joj, nemoj, pa i Imotski je bio srpski nekad... :lol:

Pumpaj Dinstanović · 01.05.2009. u 03:01

Mrkalj:
Dr S. Remetić:

Moravski govor je inače zalegao i u osnovu prvog srpskog književnog jezika. Sa tog terena su najverovatnije dolazile i prve srpske knjige. Jedan detalj posebno upućuje na Južnu Moravu: imenica slunce se pominje i u Miroslavljevom „Jevanđelju” s kraja 12. veka. Taj jezik je bio i ekavski, a na tom izgovoru su štampane i prve srpske knjige uključujući i „Oktoih” objavljen na Cetinju 1494. godine.

Zanima me što bi rekao Hrobi... :think:

čvrsnica · 01.05.2009. u 17:52

did mu bia vlaj,divania na vlajskom,vlajsku hasanaginicu hehehehehe

di je medja Mrki,nebo izgleda nije

Mrkalj · 01.05.2009. u 17:54

Slaven777:
Joj, nemoj, pa i Imotski je bio srpski nekad...

Možda nije Imotski bio srpski, ali Hrobijev ded, koji mu je te epske srpske pesme pevao dok mu nisu na uši počele izlaziti, jamačno jeste (pogledati temu Bunjevci na udaru hrvatskih nacionalista)... Krv nije voda... Iver ne pada daleko od klade... etc.

Mrkalj · 01.05.2009. u 19:08

Slaven777:
Zanima me što bi rekao Hrobi...

Otkud ti ideja da on ima pojma o Miroslavljevom Jevanđelju? Pročitao nešto kod nacionalno ostrašćene Zelić-Bučanove, izvukao iz konteksta pa još zaslužio da ga se pita za mišljenje. :roll:

Uzmi ti Bučanovu pa vidi sam o kakvoj se literaturi radi. :per:

Pumpaj Dinstanović · 01.05.2009. u 19:33

Mrkalj:
Otkud ti ideja da on ima pojma o Miroslavljevom Jevanđelju? Pročitao něšto kod nacionalno ostrašćene Zelić-Bučanove, izvukao iz konteksta pa još zaslužio da ga se pita za mišljenje.

Pa tako je stručno pričao, kao da je diplomirao na MJ... :rtfm:

Govorio je o uticajima, kako je uticalo na hrvatsku književnost a ne srpsku, itd...sve mi je malo mutno zvučalo, mislio sam da nije bio ozbiljan, ali se čini da ipak jeste.

Mrkalj:
Uzmi ti Bučanovu pa vidi sam o kakvoj se literaturi radi.

Treba pronaći...

Urvan Hroboatos · 01.05.2009. u 20:13

Slaven777:
Pa tako je stručno pričao, kao da je diplomirao na MJ... Govorio je o uticajima, kako je uticalo na hrvatsku književnost a ne srpsku, itd...sve mi je malo mutno zvučalo, mislio sam da nije bio ozbiljan, ali se čini da ipak jeste.

Treba pronaći...

No probljemos:
Utipkati prezime, zarez, pa ime autorice
http://katalog.nsk.hr/cgi-bin/Pwebrecon.cgi?DB=local&PAGE=First

http://www.vbs.rs/scripts/cobiss?ukaz=BASE&bno=99999&id=2012507741312294
http://katalog.nsk.hr/cgi-bin/Pwebr...v18GID7hIt23zFLxtIhrlT-c&BROWSE=1&HC=34&SID=1

Npr.
http://www.vbs.rs/scripts/cobiss?ukaz=DISP&id=2012507741312294&rec=7&sid=1

Mrkalj · 02.05.2009. u 00:59

Babac udara po Mihovilu Pavlinoviću i Ćiri Truhelki... "Benedikta Zelić-Bućan: Bosančica ili hrvatska ćirilica u srednjoj Dalmaciji, Split"

E, baba, baba...

Mrkalj · 02.05.2009. u 01:35

Eto, to je, Slavene, mogla da bude zasebna tema "Npr. Knez Miroslav je Hrvat?"

Pa da natuknem štogod... Radi se o pokušaju relativizacije nezaobilazne činjenice da le ćirilica srpsko pismo. Naime, ne postoji hrvatska ćirilica. To je oksimoron.

E, sad zašto bi baba gatala oko Miroslavljevog aevanđelja? Problem je u tome što Povljanska listina ode u vražju guzicu.

E, to je već tema...

čvrsnica · 02.05.2009. u 02:27

gdje stoji da je cirilica srpsko pismo????

onolike hrvatske tekstove pisane na cirilici ispade pisane na srpskom pismu.

sto pises latinicom,hrvatskim pismom?

Mrkalj · 02.05.2009. u 04:41

Čvrsnica: onolike hrvatske tekstove pisane na cirilici

Kolike, majke ti? :kafa:

Čvrsnica: sto pises latinicom,hrvatskim pismom?

Sine, ti moraš mnogo da učiš da bi se kvalifikovao za diskusiju. :kafa:

Dalybor21 · 02.05.2009. u 20:11

Ja mislim da je uzalud sad lupati glavu razmišljaući čiji je koji jezik...bitno je da znaš da taj je tvoj jezik...s tim jezikom su se služili tvoji djedovi i pradjedovi tako isto i ti...

čvrsnica · 02.05.2009. u 21:39

Mrkalj:
Kolike, majke ti?

Sine, ti moraš mnogo da učiš da bi se kvalifikovao za diskusiju.

nisi nikad cuo npr. za poljicki statut.

uporno pokusavas presvuci hrvate za katolicke srbe, selektivno odgovaras na postove i meni imas nesto za prebacit :roll:

kupi sebi gajbu pive,napravi kokice i ne maltretiraj vise jezicnim silovanjem

Pumpaj Dinstanović · 02.05.2009. u 22:43

čvrsnica:
gdje stoji da je cirilica srpsko pismo????

Pa na sve strane, pa čak i u Hrvata, sve do učvršćenja termina "ćirilica".

Zar nije to onaj standardni izgovor, to "srpsko pismo nema veze nikakve sa Srbima, samo se tako zove jer je to naziv za ćirilicu"?

Pumpaj Dinstanović · 02.05.2009. u 22:46

čvrsnica:
nisi nikad cuo npr. za poljicki statut.

Čvrsnice, je, ali prema njegovim stavovima on se ne može strpati pod hrvatsku povjesno-jezičku baštinu, već srpsku.

čvrsnica · 02.05.2009. u 22:53

Slaven777:
Pa na sve strane, pa čak i u Hrvata, sve do učvršćenja termina "ćirilica".

Zar nije to onaj standardni izgovor, to "srpsko pismo nema veze nikakve sa Srbima, samo se tako zove jer je to naziv za ćirilicu"?

pazi,pomijesao si vremenska razdoblja.zadnjih 100god. je se ucvrstio termin za cirilicu kao srpsko pismo,sto je i tocno,ali to je prezent.govoimo o vremenu kad je cirilica imala vecu primjenu od ''granica'' srbije i nije imala tu etiketu.po tvojoj logici onda i rusi i bugari....pisu srpskim pismom.

čvrsnica · 02.05.2009. u 22:59

Slaven777:
Čvrsnice, je, ali prema njegovim stavovima on se ne može strpati pod hrvatsku povjesno-jezičku baštinu, već srpsku.

preopasna teza

njegov stav,kao i stav sirokih masa,njihovo pravo.

samo to je dio presvlacenja djela hrvatske povijesti i komplet bosanske pod nesto srpsko,sto nikako nemoze biti slucaj.

Mrkalj · 03.05.2009. u 06:29

Čvrsnica: nisi nikad cuo npr. za poljicki statut.

Poljički statut. Odlično Čvrsnice. Od "onolikih hrvatskih tekstova na ćirilici" spade ti na Poljički statut (pretpostavljam da si Pavaljsku listinu ostavio kao rezervu

).

Slaven777:
Čvrsnice, je, ali prema njegovim stavovima on se ne može strpati pod hrvatsku povjesno-jezičku baštinu, već srpsku.

Slavene, jezik Poljičkog statuta nije deo srpske baštine, i nije lepo da prejudiciraš moj odgovor. :thumbdown:

Međutim, pismo (stara Srbija) a indirektno i sadržaj Statuta, jeste; pismo – jezičko-istorijske, a sadržaj – istorijske baštine, da budem precizan. Statut Poljica u splitskom zaleđu (aka poljički statut) pisan je, što je sasvim normalno, više puta.

Da li se iko upitao "Šta će ćirilica u Poljicama, a nema je u Splitu?" Ko zna istoriju znaće da nam odgovori na pitanje "Šta su Poljica bile?", pa će otud biti dalje mnogo jasnije. Poljica su bile privilegovana komuna, a proučite ko je i zašto dobio privilegije...

Ćirilični statut Poljica (aka Poljički statut)

Otkud u Poljicama srpsko pismo?
Poljica (Poljička republika, kneževina, komuna) su nastala dolaskom sinova zahumskog kneza Miroslava (za kojeg je pisano i čuveno Miroslavljevo jevanđelje) nadomak planine Mosor, "zlatne planine". (Sličnih slučajeva bilo je oko polovine XII. veka, kada je u Ugarskoj i Hrvatskoj vladala Srpkinja kraljica Jelena, ćerka raškoga župana Uroša. Njen brat Beloš bio je tada palatin ugarski i dugo vremena ban slavonski; pa je lako moguće da su oni u pojedine gradove svoje doveli i srpsku vojničku posadu, — koja je tu stalno ostala sa svojim porodicama, — kao što su to kasnije učinili kralj Vladislav i ban Urlih Ciljski, zet srpskoga despota Đorđa Brankovića - Smederevca. Pa zato možda, već u XIII. i XIV. v., i nalazimo među hrvatskom i slavonskom vlastelom priličan broj i takvih, čija se prezimena sa svojim srpskim oblikom jasno ističu među ostalima.) Oni su utemeljili slobodnu kneževinu, a, prema usmenom predanju Poljičana, nazivali su se Dedićima (Didići) i bili su plemstvo poreklom od kraljevske loze Nemanjića. Danas ih hrvatska istoriografija tretira kao "bosansko plemstvo" ili "vlaško plemstvo" (http://www.glas-koncila.hr/print_news.html?news_ID=1957&parentt_ID= , http://hr.wikipedia.org/wiki/Didići i http://www.hotel-villadvor.hr/index.php?Itemid=75&id=43&option=com_content&task=view&lang=hr ).

Kako saznajemo iz Poljičkog statuta, Poljička Republika bila je ograničena morem, rekom Žrnovnicom, Mosorom i Cetinom. Na tom prostoru, birao se poljički vladar - knez, demokratskim postupkom iz redova vlastele Dedića: na kabanicu uglednika bacali bi kamenje, nešto poput glasačkih listića, i na kraju bi prebrojavali.

Prema hrvatskoj istoriografiji, Poljički statut uzakonjen je 1440. godine, mada se kao godina nastanka navodi 1333. godina. Granice Poljica prvi put precizno su definisane u Statutu iz 1482. godine. Poljički Statut predstavlja zbornik običajnog prava o unutrašnjoj organizaciji seljačke republike Poljica i društvenim odnosima njenih stanovnika. Vatroslav Jagić je ovaj ćirilični Statut raščlanio na 116 članaka u kojima su uređene sve oblasti društvenog, političkog i privrednog života. S obzirom na to kako se u njemu uređuju društveno-ekonomski odnosi, Poljički statut razlikuje se od svih drugih srednjovekovnih zbirki pravnih regulativa. Posebnost je u tome što se u njemu zabranjuje zloupotreba subjektivnog prava (šikaniranje), a zatim u kolektivizmu formira poznata poljička solidarnost među suplemenicima – "dedićko uređenje društva" – nije dolazilo do izdvajanja rodova i pojedinaca.

Marmont koji je u korist Francuza uništio samostalnost pučke kneževine zapisuje: »Poljica, koja leže u visokim dolinama, nemaju nikakvih komunikacija i mogu se veoma lako braniti. Samostalnost njihova i sredstva koja im je priroda pružila uzrokovane su težnjom da se ne pokoravaju nikome, zato su im sigurno i Mleci priznali njihove statute i povlastice. Poljičani nisu plaćali nikakvog poreza, sami su vladali, imenovali svoje činovnike, a Veneciji nisu davali ni vojnika ni mornara.« Sličnu samostalnost dobili su srpski knezovi u Podravini.

Izgubivši samostalnost 1807. godine, Poljičani su se raselili u razne krajeve. Sve do uništenja Poljičke komune nakon Napoleonovog pohoda 1806, Dedići ili "bosansko plemstvo" bili su vrlo brojni. Činili su ključnu grupaciju poljičkog plemstva jer je "ugarsko plemstvo", iako načelno višeg statusa, bilo relativno malobrojno. Među Dedićima i po njihovoj volji biran je veliki knez Poljica, a poslednji poljički knez Čović pobegao je ruskim brodom u Petrograd, odakle se više nikad nije vratio.

Ćirilica, koja se razvila u Srpskoj konfederaciji (srednjovekovnim srpskim državama) dospela je tako, preko Zahumlja, i u statut kneževine Poljica.

Elem, ne treba gajiti zaludne nade u postojanje bilo kakve "hrvatske ćirilice", jer se tzv. starom Srbijom pisalo i u Srbiji, i u Crnoj Gori, i u Bosni, i u Makedoniji, tako da čak ni naziv "zapadna ćirilica" (ko zna koji u nizu pokušaja zaobilaženja naziva "srpsko pismo") nema nikakvog opravdanja. Kao što sam rekao, ne postoji tzv. "hrvatska ćirilica" – to je oksimoron.

Još sam nešto hteo da kažem, ali ne mogu da se setim. :bye:

Mrkalj · 03.05.2009. u 13:22

Čvrsnica: nisi nikad cuo npr. za poljicki statut.

Poljički statut. Odlično Čvrsnice. Od "onolikih hrvatskih tekstova na ćirilici" spade ti na Poljički statut (pretpostavljam da si Pavaljsku listinu ostavio kao rezervu

).

Slaven777:
Čvrsnice, je, ali prema njegovim stavovima on se ne može strpati pod hrvatsku povjesno-jezičku baštinu, već srpsku.

Slavene, jezik Poljičkog statuta nije deo srpske baštine, i nije lepo da prejudiciraš moj odgovor. :thumbdown:

Međutim, pismo (stara Srbija) a indirektno i sadržaj Statuta, jeste; pismo – jezičko-istorijske, a sadržaj – istorijske baštine, da budem precizan. Statut Poljica u splitskom zaleđu (aka poljički statut) pisan je, što je sasvim normalno, više puta.

Da li se iko upitao "Šta će ćirilica u Poljicama, a nema je u Splitu?" Ko zna istoriju znaće da nam odgovori na pitanje "Šta su Poljica bile?", pa će otud biti dalje mnogo jasnije. Poljica su bile privilegovana komuna, a proučite ko je i zašto dobio privilegije...

Ćirilični statut Poljica (aka Poljički statut)

Otkud u Poljicama srpsko pismo?
Poljica (Poljička republika, kneževina, komuna) su nastala dolaskom sinova zahumskog kneza Miroslava (za kojeg je pisano i čuveno Miroslavljevo jevanđelje) nadomak planine Mosor, "zlatne planine". (Sličnih slučajeva bilo je oko polovine XII. veka, kada je u Ugarskoj i Hrvatskoj vladala Srpkinja kraljica Jelena, ćerka raškoga župana Uroša. Njen brat Beloš bio je tada palatin ugarski i dugo vremena ban slavonski; pa je lako moguće da su oni u pojedine gradove svoje doveli i srpsku vojničku posadu, — koja je tu stalno ostala sa svojim porodicama, — kao što su to kasnije učinili kralj Vladislav i ban Urlih Ciljski, zet srpskoga despota Đorđa Brankovića - Smederevca. Pa zato možda, već u XIII. i XIV. v., i nalazimo među hrvatskom i slavonskom vlastelom priličan broj i takvih, čija se prezimena sa svojim srpskim oblikom jasno ističu među ostalima.) Oni su utemeljili slobodnu kneževinu, a, prema usmenom predanju Poljičana, nazivali su se Dedićima (Didići) i bili su plemstvo poreklom od kraljevske loze Nemanjića. Danas ih hrvatska istoriografija tretira kao "bosansko plemstvo" ili "vlaško plemstvo" (http://www.glas-koncila.hr/print_news.html?news_ID=1957&parentt_ID= , http://hr.wikipedia.org/wiki/Didići i http://www.hotel-villadvor.hr/index.php?Itemid=75&id=43&option=com_content&task=view&lang=hr ).

Kako saznajemo iz Poljičkog statuta, Poljička Republika bila je ograničena morem, rekom Žrnovnicom, Mosorom i Cetinom. Na tom prostoru, birao se poljički vladar - knez, demokratskim postupkom iz redova vlastele Dedića: na kabanicu uglednika bacali bi kamenje, nešto poput glasačkih listića, i na kraju bi prebrojavali.

Prema hrvatskoj istoriografiji, Poljički statut uzakonjen je 1440. godine, mada se kao godina nastanka navodi 1333. godina. Granice Poljica prvi put precizno su definisane u Statutu iz 1482. godine. Poljički Statut predstavlja zbornik običajnog prava o unutrašnjoj organizaciji seljačke republike Poljica i društvenim odnosima njenih stanovnika. Vatroslav Jagić je ovaj ćirilični Statut raščlanio na 116 članaka u kojima su uređene sve oblasti društvenog, političkog i privrednog života. S obzirom na to kako se u njemu uređuju društveno-ekonomski odnosi, Poljički statut razlikuje se od svih drugih srednjovekovnih zbirki pravnih regulativa. Posebnost je u tome što se u njemu zabranjuje zloupotreba subjektivnog prava (šikaniranje), a zatim u kolektivizmu formira poznata poljička solidarnost među suplemenicima – "dedićko uređenje društva" – nije dolazilo do izdvajanja rodova i pojedinaca.

Marmont koji je u korist Francuza uništio samostalnost pučke kneževine zapisuje: »Poljica, koja leže u visokim dolinama, nemaju nikakvih komunikacija i mogu se veoma lako braniti. Samostalnost njihova i sredstva koja im je priroda pružila uzrokovane su težnjom da se ne pokoravaju nikome, zato su im sigurno i Mleci priznali njihove statute i povlastice. Poljičani nisu plaćali nikakvog poreza, sami su vladali, imenovali svoje činovnike, a Veneciji nisu davali ni vojnika ni mornara.« Sličnu samostalnost dobili su srpski knezovi u Podravini.

Izgubivši samostalnost 1807. godine, Poljičani su se raselili u razne krajeve. Sve do uništenja Poljičke komune nakon Napoleonovog pohoda 1806, Dedići ili "bosansko plemstvo" bili su vrlo brojni. Činili su ključnu grupaciju poljičkog plemstva jer je "ugarsko plemstvo", iako načelno višeg statusa, bilo relativno malobrojno. Među Dedićima i po njihovoj volji biran je veliki kneza Poljica, a poslednji poljički knez Čović pobegao je ruskim brodom u Petrograd, odakle se više nikad nije vratio.

Ćirilica, koja se razvila u Srpskoj konfederaciji (srednjovekovnim srpskim državama) dospela je tako, preko Zahumlja, i u statut kneževine Poljica.

Elem, ne treba gajiti zaludne nade u postojanje bilo kakve "hrvatske ćirilice", jer se tzv. starom Srbijom pisalo i u Srbiji, i u Crnoj Gori, i u Bosni, i u Makedoniji, tako da čak ni naziv "zapadna ćirilica" (ko zna koji u nizu pokušaja zaobilaženja naziva "srpsko pismo") nema nikakvog opravdanja. Kao što sam rekao, ne postoji tzv. "hrvatska ćirilica" – to je oksimoron.

E da...

Da baba Zelićka zaista želi da sazna istinu, razmišljala bi o tome

a) otkud je ćirilica Hrvatima stigla bez pozivanja na Truhelkine mantre
b) otkud potreba da se kod Hrvata piše trima pismima - zar to ne komplikuje stvar? :bye:

Benedikta Zelić Bučan:

Hrvati su vjekovima pred osvajačima s istoka gubili svoj državni teritorij i povlačili se sve više prema zapadu, dok od stare hrvatske države ne preostade samo ova sadašnja Republika Hrvatska. Središnji, istočni i jugoistočni dijelovi nekadašnje hrvatske države dijelom pripadoše Srbiji (Srijem), dijelom Bosni i Hercegovini (Turska Hrvatska), a dijelom Crnoj Gori (Boka Kotorska s primorjem).

Evanđelistar kneza Miroslava (EkM) nastao je krajem XII. st., najvjerojatnije u samome Stonu, kao sjedištu Stonske biskupije. Ovaj se spomenik dugo vremena smatrao srpskim ćirilskim kodeksom. On se, sasvim prirodno uklapa u svijet pisanih i kamenih spomenika umjetnosti svog užeg zavičaja: Zahumlja i ostalih hrvatskih priobalnih krajeva.4 I preispitivanje političke povijesti srednjovjekovnog Zahumlja i ostalih područja nekadašnje Crvene Hrvatske, dali su rezultate na temelju kojih je nemoguće EkM i nadalje smatrati srpskim spomenikom. Miroslavov evanđelistar prototip je hrvatske zetsko-humske redakcije ćirilice.

I Zahumlje i Duklja imale su, prema suvremenim historijskim izvorima, a i prema rezultatima lingvističkih i povjesno-umjetničkih istraživanja, nesumnjivo hrvatski i katolički karakter, a primorski dio nekadašnjega Zahumlja ima ga još i danas.

Ovako vidi se da je babac lud k'o struja. :whistling:

Tandoori Masala · 03.05.2009. u 18:48

Hrobi, 'aj budi dobar pa nabavi nekako stari prepis? Hvala.

Mrkalj · 08.11.2009. u 19:39

Mrkalj:
Otkud ti ideja da on ima pojma o Miroslavljevom Jevanđelju? Pročitao nešto kod nacionalno ostrašćene Zelić-Bučanove, izvukao iz konteksta pa još zaslužio da ga se pita za mišljenje.

Uzmi ti Bučanovu pa vidi sam o kakvoj se literaturi radi.

Miroslavljevo jevanđelje, kvalitetna fotografija svake originalne stranice:

Kod:

http://www.***********/file/141203758/c83dd50a/Miroslavljevo_jevandjelje.html

IndianaBones · 08.11.2009. u 22:10

Konstantin Veliki:
Vec sam posmatrac ovome forumu nekoliko vremena odprilike 3 meseca. I primetio sam da se jedno pitanje vuce po celom forumu istorije i to je da li je Vuk standartizovo srpski jezik, ili je urkao hrvatski ili cak crnogorski jezik.

Sta sam sve zivo procitao po raznim forumima naprimer www.forum.hr. Pisu kako Hrvati imaju vekovnu literaturu na njihovih 3 narjeca. Isto pisu kako je copavi vuk valjda njima ukrao jezik.

Ili cafemontenegro gde se tvrdi kako je njima ukrao jezik.

Pa ljudi sta da verujem sad mislim ipak da je srspki i to samo srpski a ponekad me onda uhvati sta ako su oni u pravu i ja samo mislim da je srpski sto sam srbin.

Sad bi molio da kazete kako vi mislite uvezi ove teme.

Pa u naslovu ti pise ciji je.

Urvan Hroboatos · 09.11.2009. u 00:41

Da skratim: kao što reče jedan finski lingvist: hrvatski, srpski, bošnjači,a eventualno i crnogorski komunikacijski su jedan jezik, a funkcionalno i standardološki zasebni jezici.

A o povijesnom odnosu hrvatskog i srpskog odavno je dao paralelu Leopold Auburger:

eopold Auburger: Hrvatski jezik i filologija netočnih navoda, Književna republika, ožujak/travanj 2003., str. 210

.......
Prigovorima na str. 243:
Prigovaračica je pravilno označila navod iz Gluhakova Rječnika, ali je uporaba toga navoda takva da ju s razlogom tumačim pokušajem potkrjepe za autoričine prethodne zamjerke i time, neizravno, autoričinom vlastitom tvrdnjom. Kad prigovaračica već navodi pionirsku knjigu Heinza Klossa o etničkim zajednicama u 20. st. (Kloss 1969) kao drugu potkrjepu za svoj prijenos odnosa među urdskim i hindskim na odnos među hrvatskim i srpskim, onda je trebala cjelovito pročitati i uzeti u obzir ono što Heinz Kloss ondje piše o urdskome i hindskome (barem ono na str. 392.-394.). Za razliku od hrvatskoga i srpskoga (i bošnjačkoga) kojim je štokavskost tek djelomična zajednička odrednica, književni se urdski i književni hindski zaista temelje razvojno na zajedničkoj konkretnoj dijalektnoj podlozi. Urdski je svojim podrijetlom upravni i književni jezik islamskog indijskog svijeta iz 16. st. Hindski je kao književni jezik hinduističkoga indijskog svijeta nastao na temelju urdskoga u 19. st. U njihovu razvoju nema neke bitno zajedničke odrednice s razvojem hrvatskoga i srpskoga. Ako se već hoće uspoređivati, u usporedbi bi urdskomu odgovarao hrvatski, a hindskomu srpski. Svojedobno je sociolingvističku dvojbu o odnosu među urdskim i hindskim, tj. pripadaju li urdski i hindski kao inačice (»Spielarten") jednomu zajedničkom »visokom jeziku« (»Hochsprache«), ili je riječ o dvama samostalnim »visokim jezicima«, Heinz Kloss procijenio »neriješenom« (Kloss 1969, 392). Autorici je i to promaklo. Umjesto što selektivno i bez dovoljnog razumijevanja citira isječke tuđih izjava, mogla je svoju oštroumnost i znanstvenu samostalnost dokazati opisom problema odnosa između urdskoga i hindskoga vlastitim nazivljem. Smatra li možda da su urdski i hindski varijante jednoga zajedničkog standardnog (apstraktnog ili konkretnog, bezimenog?) jezika?

Čiji je naš jezik

Buduća legenda

Buduća legenda

Zaslužan član

Zaslužan član

Domaćin

Buduća legenda

Buduća legenda

Zaslužan član

Veoma poznat

Buduća legenda

Buduća legenda

Domaćin

Buduća legenda

Početnik

Domaćin

Zaslužan član

Zaslužan član

Domaćin

Domaćin

Buduća legenda

Buduća legenda

Iskusan

Buduća legenda

Aktivan član

Veoma poznat

Slične teme