Svadbica, svadba ili svadbetina?

Vendi9

Aktivan član
Poruka
1.586
Ko bi sta voleo od ovog gore navedenog?
a) svadbica - vencanje uz najuzi krug prijatelja/i rodbine
b) svadba - malo sire, vec se radnja odvija u nekom velikom restoranu, ti se osmehujes i primas cestitke
c) svadbetina - restoran + basta, puno ljudi, guzva..
 
Svadba, svadba, svadba, svadbaaaaaaaaaaaaaa...
drn,drn,drn-opcupopcup-iiiiJuuuuu :lol:

Evo ih skup tetaka u kolu keze se i uzvikuju - ova prva maramicu drži... Trubači se poređali oko ograde od terase, njih petnestak i nepestaju da tandrču. Svuda je cveće - neko se potrudio da napravi aranžmane unikatne, vesele i lepe.

Mene u sobi spremaju, brat stoji na vratima sav ponosan i neda nikom muškom da uđe... Lomi mi pogaču nad glavom skup nekih devojčica dok šapuću oče naše... pa da nam mlada bude rodna pa nešto tako - a ja ne znam da l mi se smeje il mi se plače.

Pa su se svi doterali i obukli i našminkali lepo - blistaju za taj dan, pa malo plaču pa se malo smeju pa se raduju jedni drugima što se vide sad posle ne znam kolko i to na dobroj prilici, u veselo vreme... Pa se čestitaju zbog ovog ili onog... pa se merkaju ili dobacuju i svi nose poklone i cveće i čestitke a ja kroz prozor čujem ,,Gde nam je mladaaaaa?"

I smejem se... Nekako mi lepo... milina u srcu neka...
Pa čujem usklik EVO IH!
Pa počinje da se puca pred kapijom... svira kolona automobila - ko na koga - valjda svi u vis, lome se rafali, vrište dečica... Čujem pred vratima Kajinu mamu kako joj objašnjava ,,Sada dolaze da vode mladu"

Tata ih dočekuje sa pićem - leb i so se gostima nudi pa u postavljenoj trpezariji zilion đakonija...

Trubači i dalje drndaju... Ulazi njegov brat, nasmejan u odelu s kravatom, firzurom i pita me ,,Majče a šta ja sad treba da radim?" Dodaju mu ,,mladine cipele" da joj navuče a mlada mu vezuje srpsko platno preko desnog ramena i izlaze.... Opet pucnjevi i rafali i trubači i gosti i svi, svi, svi koji su bili u blizini od nekud su došli ,,da vide mladu"

ETC
 
Pravo ludilo počinje onda kad mlada obuče belu venčanicu.

U opštinskim prostorijama, pred matičarem koji glasom savesnog službenika čita dužnosti o braku, ono se ispoljava kao laka nesvestica, blagi udar sunčanice koja je uspela da žacne kroz spuštene roletne, nelagodna nervoza praćena znojavim dlanovima. Matičar, skoro zevajući, izgovara paragrafe o budućem životu, dok pred njim stoje mladenci.

On u solidnom sivkastom odelu na kojem nisu dobro ukrojeni rukavi, a i rever je zbrčkan i štrči kao za sada jedini znak pobune, i ona u bukle kostimu, smerna, sa srebrnim konfetama u kosi i parčetom tila preko lica, jer je odlučila da bude skromna i da svoju buduću žrtvu stavi na jednu kartu - vernost.

U mračnoj crkvi, gde se pred očima strogih svetaca kao po pravilu budi misao o grehu, u mladoženji se pri svetlosti sveća javljaju prve klice ludila. To moćno pozorište s Bogom kao najvažnijim gledaocem, izgubilo je u poslednje vreme dramatičnost koja je nestala profanisanjem tajne bračne postelje i devičanstva. Za njega više niko ne daje ni pet para.

Mlada je kao pokojnica umotana bledilom velova. Mladoženja mora u nastupu snage svojstvene ludacima, da otrgne sve vidljive i nevidljive paravane i da stigne do mladinog tela, do rumenog cveta, ruže saronske na koju će udariti prvi od sedam pečata (zvuči biblijski ali niko mu ne brani da udara još koji), kako bi bar na kratko zaustavio izvor crvenila, zbog budućeg rađanja potomstva.

Posle završenog obreda, pošto je sveštenik na njihove prste stavio burme, imitirajući ono što će se dogoditi kasnije kad ostanu sami, dok rodbina iz provincije tapše jer ne zna šta se tačno radi u crkvi, mladenci maštaju o razmeštenom krevetu i pobacanim jastucima. Neće krevet nameštati danima, načisto sluđeni od strasti i sreće što su je konačno ozakonili, pred Bogom i ljudima. Kroz prozor će ih, na belim talasima podsuknje i gaćica koje je mladoženja skinuo s mlade, gurkati Mesec. Posmatraće ih i praviće se da je meden.
 
Ne volim svadbe. Jedino bih pravila veliku svadbu kada bih imala love da platim Taraf de Haidouks
da mi sviraju na svadbi ... mozda i ustedimo do zlatne svadbe :)
(inace nisam ljubitelj ciganske muzike... ali ovi majstori rasturaju.... ekstaza... da iznajmim neko poljance, sator, i da se cela ekipa preseli na nekoliko dana bahanalija... to bi se mi bas svidelo)
 
Eeeee druže - bile su i neke prazne samo Ću to da ti kažem :lol:
Nešto u fazonu ,,Mladencima sve najbolje" bez potpisa naravno - te čuvam i posmatram s vremena na vreme s posebnom pažnjom - ,,Ej žak a da probamo da ih razdrmamo par puta iznad glava i zamislimo želju... možda ima neki vilinski prah, nikad se ne zna" :lol:
 
Ne volim svadbe. Jedino bih pravila veliku svadbu kada bih imala love da platim Taraf de Haidouks
da mi sviraju na svadbi ... mozda i ustedimo do zlatne svadbe :)
(inace nisam ljubitelj ciganske muzike... ali ovi majstori rasturaju.... ekstaza... da iznajmim neko poljance, sator, i da se cela ekipa preseli na nekoliko dana bahanalija... to bi se mi bas svidelo)
Hm, nimalo ti nije loša ideja, Muvi. :)
Ciganski limeni orkestar pod šatorom, poljanče,

a na poljančetu zelena trava, mekana, mekana ko duša. :cool:

Imali bi posle o čemu dugo, dugo da pričamo.
Nešto kao: "Aj što je trava bila mekana, al što je bila ukusna." :lol:
 
Ladno su vam dali praznu kovertu :lol: :lol: Hah, nikada to nisam cula, bas je zanimljivo - da l' zato sto nemaju ni kinte, a da ljudi ne znaju, ili zato sto su stvarno stipse...
ja nisam licemer - ja il' donesem nista, ili ono sto se meni svidja, ili knjigu pornografskog sadrzaja... odavno vise ne dajem novac, cak ni kada ga otvoreno traze - shvatila sam da mi je od toga lose.
 
Najozbiljnije muvalo - ljudi to rade : )))
Al kontam i ja da nemaju - dobro je i da su došli svi koje smo pozvali a ne da su se ustezali i odustali pošto nemaju kinte.

Ali tek jedna VRH priča - dok smo otpakivali poklone nađemo neku šerpetinu ,,za u struju" :lol: :lol: :lol:
I gledamo se on i ja i vrištimo od smeha - ovo je za picu kaže - a moju vala nećeš u to - to ti je za kestenje šerpa... Ma nije bre Majo nemaš pojma - ova šerpa štedi električnu energiju... To nije šerpa to je okrugli tiganj s poglopcem... I tako, blesavimo se mi s tom šerpom... Baš smo nešto fino bili raspoloženi posle svadbe - kad - ispade ti iz te šerpetine račun iz Metroa - a tamo na računu piše ime i prezime Žarkovog druga + dodato 40 rolni toalet papira
 
Ko bi sta voleo od ovog gore navedenog?
a) svadbica - vencanje uz najuzi krug prijatelja/i rodbine
b) svadba - malo sire, vec se radnja odvija u nekom velikom restoranu, ti se osmehujes i primas cestitke
c) svadbetina - restoran + basta, puno ljudi, guzva..

ne nE i NE...

da citiram: "bolje mi daj njivu da kopam nego da me zoves na svadbu" reko ovaj moj minut pre nego sto ga je kum pitao da li hoce da mu bude kum na vencanju :dash: doduse ja ne bih kopala, ali stvarno stvarno stvarno ne volim svadbe... vidis jednu video si sve...
 
Ladno su vam dali praznu kovertu :lol: :lol: Hah, nikada to nisam cula, bas je zanimljivo - da l' zato sto nemaju ni kinte, a da ljudi ne znaju, ili zato sto su stvarno stipse...
ja nisam licemer - ja il' donesem nista, ili ono sto se meni svidja, ili knjigu pornografskog sadrzaja... odavno vise ne dajem novac, cak ni kada ga otvoreno traze - shvatila sam da mi je od toga lose.
Ali zato nema ushićenije osobe od Muvija kad novac prima. Stipsice! :lol:

U unutrašnjosti Srbije je sindrom Kir Janja svatova, koji donose prazne koverte mladencima na dar, počeo da se pojavljuje krajem sedamdesetih godina. Da bi ovu licemernu i nadasve uvredljivu pojavu sprečili, ljudi su počeli da se dovijaju na razne načine.

Jedan od najefikasnijih načina, kojim se ovaj amoralan čin u potpunosti eliminiše, smislili su Vlasi. Insistirali su na tome da se primopredaja poklona za mladence vrši pojedinačno i javno, pred svima. Prozivali bi poimenice svakog od prisutnih gostiju, preko razglasa, i zahtevali bi da ovaj u mikrofon kaže glasno i jasno šta je mladencima doneo na dar, i da to pokaže.

Ljudi, Majče, Muvi i ostali, pa to uopšte nije loše. :cool:
 

Back
Top